Zašto ljudi imaju/žele djecu?

[Bogdana]

Bogdana kaže:

Bolje je čitati Milesa!

Moj prvi je bio Braća po oružju. Tu me dobio. Ali možda najviše, najviše od svih volim Pamćenje. Brutalno dobra knjiga. I uvijek, uvijek, uvijek me muči zašto ne napiše knjigu o odgoju. Kako se on nosi sa svojom djecom. E to bi bilo nešto...

haram kaže:

Da, čitav Lidl ispunjavaju jauci pregaženih artikala, zbog roditelja bez srama i vjere.



Ne, nije za jako glupe.

Sigurno ne bi trebalo biti. Ali hrpi ljudi se djeca 'zalome'. I onda odgajaju linijom manjeg otpora, ulažući minimalistički trud. Po meni je to glupo. Možda sam malo idealista... Ili malo više.

[mr-crime]

Bogdana kaže:

Moj prvi je bio Braća po oružju. Tu me dobio. Ali možda najviše, najviše od svih volim Pamćenje. Brutalno dobra knjiga. I uvijek, uvijek, uvijek me muči zašto ne napiše knjigu o odgoju. Kako se on nosi sa svojom djecom. E to bi bilo nešto...

Možda jer je odrastao u društvu koje je patrijarhalno-imperijalistički nastrojeno, sa naglašenim "obiteljskim" vrijednostima. Nema potrebe da pretjerano odgaja svoju djecu kad ima hrpu drugih koji će to raditi, a na njemu je da hrani tu obitelj, i štiti. Sudeći po svim dogodovštinama, to najbolje čini bivajući 'tamo, tamo daleko'

[Gama7]

Bogdana kaže:

Možda sam malo idealista... Ili malo više.

Idealista terorista sa puškom u ruci
sprema se da nevjerne indijance
konvertira na nauk o Kristovoj muci,
da ih smjerno pouči urlikati za dom svoj
domovina i bog svetinja su silna
za koju će svaka ovca trčati u boj

[haram]

Gama7 kaže:

Idealista terorista sa puškom u ruci
sprema se da nevjerne indijance
konvertira na nauk o Kristovoj muci,
da ih smjerno pouči urlikati za dom svoj
domovina i bog svetinja su silna
za koju će svaka ovca trčati u boj

Ej, Gama, jel vidiš da ti je to post broj 999?

[haram]

Bogdana kaže:

...
Sigurno ne bi trebalo biti. Ali hrpi ljudi se djeca 'zalome'. I onda odgajaju linijom manjeg otpora, ulažući minimalistički trud. Po meni je to glupo. Možda sam malo idealista... Ili malo više.

Istina.

slab si ti materijal za fajt

[Brutalis]

anin1 kaže:

Iz bogatog iskustva mogu reći da ljudi zapravo neznaju zašto žele djecu! ali ih ipak imaju! A kad ih dobiju, uglavnom ne znaju što ih je snašlo!!

Slažem se, iako nemam nikakvog iskustva.
Ali kad bi razmislili koliko vremena treba provesti s djetetom do njegove 7 godine mislim da bi ljudima mrak na oči pao. Svi imaju neku viziju da bude im djete lijepo u krevetići prespavalo tih 7 godina s palcem u ustima. Dok stvarnost je potpuno drugačija.
Ali kad se pogledaju prijašnji postovi, dalo se zaključiti da su ljudi jedni drugima zlo, pa vjerojatno se žele osvetiti na neki način.
Probajte zamisliti sebe imate recimo dvoje djece, a tamo neki frajer nema djece, pije pivo, svako malo neki party, ima sve što mu treba i uživa u životu. Sigurno bi si mislili, da je barem meni tako. Vjerojatno iz tog razloga okolina pritišće ljude koji nemaju djecu da ih dobe, da osjete taj pritisak na život koji djeca stvaraju.
Al, nije li bolje recimo strpjeti se tih par godina dok drugi nagovaraju, pa čekati da odustanu nego imati djete pa trpjeti puno veći pritisak na sebe 18 godina, a možda i više? Iz ovog posta se da zaključiti da je možda to neka vrsta sebičnosti, ali zašto imati djete ako niste sposobni biti roditelj?
Čovjek treba osjetiti stvarno tu potrebu i stvarno imati djete s pravom osobom, ipak je u dvoje lakše, al opet nesmijemo zaboraviti i na materijalnu sigurnost. Po mom mišljenju čovjek bi trebao imati oko 200 000kn ušteđevine da bi dobio odobrenje da ima dijete, jer stvarno je teško gledati djecu koja si ne mogu priuštiti da imaju stvari koje imaju druga djeca.

[haram]

Brutalis kaže:

... ali zašto imati djete ako niste sposobni biti roditelj?
Čovjek treba osjetiti stvarno tu potrebu i stvarno imati djete s pravom osobom, ipak je u dvoje lakše, al opet nesmijemo zaboraviti i na materijalnu sigurnost. Po mom mišljenju čovjek bi trebao imati oko 200 000kn ušteđevine da bi dobio odobrenje da ima dijete, jer stvarno je teško gledati djecu koja si ne mogu priuštiti da imaju stvari koje imaju druga djeca.

Uuuu, pa to bi napravilo depopulizaciju Zemlje bolje od Protokola Sionskih Mudraca i Codex Alimentariusa...

[The Ambadassor]

brzi gonzales kaže:

Svi navedeni razlozi potječu iz neke vrste sebičnosti.
Samo ću dodat još jedan, želja da ne ostanemo sami. U starosti pogotovo, kada budemo i zdravstveno nemoćni.

Istina. Očekuje se briga i financijska pomoć u penzionerskim danima. Danas više nego inače, jer su naši preci živjeli u boljim financijskim uvjetima i actually stekli neki kapital za života vs današnje životarenje u kreditima od plaće do plaće.

Onaj tko to planira danas, je lud.

SoothSay kaže:

A zasto ih tuku? Jesi bio kad duze vrijeme oko malog dijeteta? Znaju biti uzasno iritantni, glasni i naporni. roditelji izgube zivce, nista neobicno. Pustiti mirno da dijete urla, baca se po podu i vristi moze samo netko ko je na zescim sedativima.

Da, to je totalno opravdano... Ako se čovjek odluči imat dijete, onda je odgovoran za njega. Kao "u redu je da mlatim nekog slabijeg jer sam frustriran". Kak da ne, probaj to s odraslom osobom i poslijedice su ili batine ili prijava. Ali s djecom je to kul



Nije da je ono trunulo u paklu ništavila dok ga se donese na svijet, ljudi svojom voljom to naprave, a onda nalaze isprike zašto se prema ljudskom biću nad kojim imaju totalnu kontrolu ponašaju tako. I onda se čude kad im dijete postane sociopat ili se ubije i slično...

Daracpoparac kaže:

Patnju sam stvaraš u glavi, ona nema veze s onakvim kakvim žvot stvarno jest

Subjektivna? Slažem se donekle. Nestvarna, ne slažem se.

bol je prolazna

Osim kad je kronična. Ali generalno se slažem.

patnja je stvar izbora

Ajme majko

Reci to svima koji pate, podsjeća me na one glupe teorije da ljudi zapravo uživaju u patnji, inače nebi patili.

Brutalis kaže:

Vidiš, ovo je zanjimljivo, kako to da ljudi stalno govore da je previše ljudi na zemlji, trebalo bi biti oko pola milijarde sve skupa da bi bilo super.

U trenutnom sustavu je daleko previše, ali kad bi prešli na RBE (resource-based economy) za što danas postoje uvjeti, nebi bilo uopće problema s tim. Koncept tržišta je ko koncept patrijarhata - super za svoje vrijeme, ali danas totalni promašaj. Danas kao šta žene rade, tako imamo i mogućnost uzdržavat sve ljude na planeti.

Problem je šta cijela stvar počiva na konceptu oskudice i kapitalizma, a to je zastarjelo. Kad bi bilo dovoljno za svih, nebi bilo potrebe za natjecanjem, i nebi morali "neki" uvijek bit zakinut. Samo za to su potrebne dosta radikalne promjene.

http://en.wikipedia.org/wiki/Ephemeralization
http://en.wikipedia.org/wiki/Post-scarcity_economy

Abaddon0100 kaže:

Zelja za djecom je nista drugo no urodena potreba za prokreacijom. Obican nagon kojeg ljudski mozak ne zeli shvatiti kao takvog, jer ipak smo mi vise od zivotinja. Mi imamo slobodnu volju. Slobodnu volju koja je uvjetovana raznim unutarnjim i vanjskim utjecajima. Covjek voli misliti kako je njegova svijest u kontroli, ali istina je da nitko ne voli cokoladu svojom voljom, nikoga fizicki ne privlaci odredena osoba njegovom voljom, itd. Covjek je takoder zivotinja. Da bismo shvatili zasto ljudi stvarno zele imati djecu samo trebamo baciti oko na dvije macke koje nam se u 3 ujutro rokaju u dvoristu i ne mozemo zaspati od njih.

Spolni nagon i potreba za prokreacijom su zasluzni za zelju imanja djece, svi ostali razlozi samo su osobna interpretacija potrebe na cije postojanje ne mozemo utjecati pukom snagom nase volje. Mozemo samo odluciti na koji cemo nacin te nagone upraznjavati. Neupraznjavanje samo po sebi i dalje ne mora znaciti da nagona nema.

Točno tako. I nagon za reprodukcijom je jači od nagona za preživljavanjem, bez obzira jel se manifestira u želji za reprodukcijom ili ne (usporedivo s prisutnosti nagona, ali ne i želje, za životom prilikom suicidalnosti). Mi danas većinom prakticiramo rekreacijski seks, ali da nemamo taj nagon nebi ni osjećali privlačnost nit bi se jebali.

Sve sto ljudi rade je u svojoj srzi sebicno. Radilo se o pljacki banke ili o donaciji od 10 milijuna eura. Pitanje je samo sto nama osobno pruza zadovoljstvo, pljacka i imanje ili pomaganje.

I s ovim se slažem. Inače se altruizam gleda iz perspektive poslijedice umjesto namjere ("žrtvovao sam se/pomogo sam" vs "mene veseli sreća drugih"), a ja mislim da nije samo po sebi moralno superiorno, jer želja potječe opet iz sebičnosti.

Ne mislim samo u slučaju da se gleda kompenzacija, to je pak totalno sebično i tu će se svi složit, al se vjerojatno neće složit da je ono šta navede "dobre ljude" na altruističko djelovanje zapravo vlastito zadovoljstvo koje proizlazi od pomaganja drugima. Mislim, to je pohvalno, ali nitko to ne radi ako ga to ne ispunjava na neki način. Mi sami se osjećamo dobro kad napravimo nešto dobro, ili nešto za nekog do koga nam je stalo... Efektivno ista stvar, al zapravo prilično različita od "to radim zbog njih". Cilj je da oni budu sretni kao poslijedica, to je namjera, ali motivacija je naše uživanje u njihovoj sreći.

A postoji i malo drukčije objašnjenje, npr: "By focusing on the needs of others, people in altruistic vocations such as medicine or teaching may be able to permanently push their needs into the background, and so never have to address or even to acknowledge them.
(...)
Aristotle surmises that pity cannot be felt by those with absolutely nothing to lose, nor by those who feel that they are beyond all misfortune.
(...)
Altruistic acts are self-interested, if not because they relieve anxiety, then perhaps because they lead to pleasant feelings of pride and satisfaction; the expectation of honor or reciprocation; or the greater likelihood of a place in heaven; and even if neither of the above, then at least because they relieve unpleasant feelings such as the guilt or shame of not having acted at all."

[zoki89]

Brutalis kaže:

Naravno, ali u tom primjeru gdje roditelji stvarno žele djecu i mogu im pružiti ono što stvarno žele ima jako malo. Što je s ostalima koji nemaju siguran posao, nisu sigurni dali stvarno žele djecu, pa već naprave da probaju kako će ići itd. Nije djete igračka da je tolko za probati, to djete će jednog dana postati čovjek.

Definitivno treba novca za odgajanje djece. No znatno više od toga treba poštovanja i ljubavi. Djeca mogu preživjeti siromašnije uvjete bez većih trauma, ali ako obiteljski odnosi nisu dobri, uzalud sve ostalo.

Smatram da ako se netko dvoumi po pitanju djece, nije spreman za roditeljstvo.

[Soul sister]

The Ambadassor kaže:

Točno tako. I nagon za reprodukcijom je jači od nagona za preživljavanjem, bez obzira jel se manifestira u želji za reprodukcijom ili ne (usporedivo s prisutnosti nagona, ali ne i želje, za životom prilikom suicidalnosti).

Ali, nagon za reprodukcijom povezan je sa nagonom za preživljavanjem. Eros je zapravo pokušaj prevladavanje vlastite smrtnosti, svojevrsna borba protiv smrti, a prokreacija otjelotvorenje našeg vlastitog života kroz potomstvo. Ni thanatos nije samo negacija života već je latentno povezan s njim upravo kroz povratak u iskon, tako da se na te dvije samo naizgled polarnosti gleda se kroz proces mijene, a ne samo kroz ono što je živo ili mrtvo.

Kada se ovo uzme u obzir, jasno je da ljudi u svojoj djeci vide otjelotvorenje samih sebe i zato im je jako bitno (često je to na podsvjesnoj razini) da su im jako slična i da ispune neke želje koje nisu uspjeli oni sami. Kada se to ne desi, javljaju se frustracije.

Pitanje koje bi svako sebi trebao postaviti prije nego što se odluči da ima djecu jeste šta je to dobar roditelj i kakav bi trebao biti dobar roditelj. Međutim, ovo je samo teoretska razina jer niko od nas ne može znati kakvim će se pokazati u stvarnosti.

Činjenica je da se dosta djece rađa kao posljedica seksa bez zaštite i da roditelji sljede neke uobičajene obrasce, uključujući i to da je u odnosu na okolinu maltene "obaveza" da imaš toliki broj djece, jer u suprotnom nisi zadovoljio neke društvene kriterije. Međutim, i pretpostavka o tome koliko će neko dijete biti sretno zapravo je zabluda, jer niko sa sigurnošću ne može znati tako nešto, kao što ne može znati ni koliko će biti dobar ili loš roditelj.

[Beta ženka]

Abaddon0100 kaže:

Osobno mrzim ovakve teme. Razlog je taj sto rasprave najcesce postanu nabrajanje hrpe raznih pizdarija kojima ljudi racionaliziraju urodena ponasanja na koja tesko mogu utjecati. Zelja za djecom je nista drugo no urodena potreba za prokreacijom. Obican nagon kojeg ljudski mozak ne zeli shvatiti kao takvog, jer ipak smo mi vise od zivotinja. Mi imamo slobodnu volju. Slobodnu volju koja je uvjetovana raznim unutarnjim i vanjskim utjecajima. Covjek voli misliti kako je njegova svijest u kontroli, ali istina je da nitko ne voli cokoladu svojom voljom, nikoga fizicki ne privlaci odredena osoba njegovom voljom, itd. Covjek je takoder zivotinja. Da bismo shvatili zasto ljudi stvarno zele imati djecu samo trebamo baciti oko na dvije macke koje nam se u 3 ujutro rokaju u dvoristu i ne mozemo zaspati od njih.

Sve je ovo točno. Te mehanizme dobro je opisao Desmond Morris. Preporučujem. Otvorio mi je oči, izdeprimirao me, a onda sam to jednostavno prihvatila.

Spolni nagon i potreba za prokreacijom su zasluzni za zelju imanja djece, svi ostali razlozi samo su osobna interpretacija potrebe na cije postojanje ne mozemo utjecati pukom snagom nase volje. Mozemo samo odluciti na koji cemo nacin te nagone upraznjavati. Neupraznjavanje samo po sebi i dalje ne mora znaciti da nagona nema.

A i može. Meni je pomisao na imanje potomstva jednostavno - odbojna. Jednako kao i pomisao na penjanje na Mt. Everest, s tim da muka na Himalaji kraće traje.

Pomazemo da bi se i sami osjecali bolje. Ne radimo to radi drugog, vec radi sebe.

Ni ovo ne mora biti točno. Ja pomažem i kad se ne osjećam bolje, čak se i lošije osjećam - recimo, pomaganje me iscrpi financijski pa ne mogu sebi priuštiti sve što bih željela. Ili mi se jednostavno ne da ići nekamo, nešto učiniti - pa odem da bih pomogla. Često me ne usrećuje, već to jednostavno obavim "jer se mora" i jer bih se još gore osjećala da nisam pomogla - pa onda biram manje zlo. A zapravo najradije bih da takve situacije nema.

[orah-pita]

Definitivno treba novca za odgajanje djece. No znatno više od toga treba poštovanja i ljubavi. Djeca mogu preživjeti siromašnije uvjete bez većih trauma, ali ako obiteljski odnosi nisu dobri, uzalud sve ostalo.

Djelomično si u pravu. Naravno da je uz materijalne mogućnosti potrebna i ljubav, ali niti ljubav niti i poštivanje neće nahraniti gladna usta.
Osim toga, tamo gdje postoje materijalni i socijalni problemi teško da obiteljski odnosi mogu biti dobri i skladni jer se takvi ljudi suočavaju sa brojnim problemima- nasilje, depresija, mentalni problemi, zanemarivanje, alkoholizam...

Djeca itekako osjećaju neimaštinu i to može ostaviti posljedice na njih- jer ako djetetu ne pružiš većinu onoga što i njegova okolina posjeduje-igračke, odjeća...to dijete postaje socijalno izolirano.

Smatram da ako se netko dvoumi po pitanju djece, nije spreman za roditeljstvo.

A što to znači? Da onaj koji srlja nepromišljeno u ovako ozbiljne stvari jest spreman za djecu?!

[anin1]

orah-pita kaže:

A što to znači? Da onaj koji srlja nepromišljeno u ovako ozbiljne stvari jest spreman za djecu?!

Uglavnom svi srljaju! Nažalost! Jer eto, došlo im je vrijeme...jer, eto, pa svi ih imaju...jer, eto, kako svima tako i nama itditd..i uz to zamišljaju neke idilične slike sretne bebe i svi se smiju itditd

A kad dijete dođe..i kad ih opale obaveze svaki sat, svaki dan, godinama, onda se vidi koliko neznaju što ih je snašlo... a uzmaka nema..

Ja svaki dan viđam roditelje kojima je teško...koji neznaju što bi... i uvijek nekako mislim, pa trebao im je netko prije reći...što roditeljstvo nosi..pa da razmisle...al eto, u ovom našem društvu kad bi netko izjavio da ljudima treba reći da dobro propitaju svoju odluku o eventualnom roditeljstvu...taj bi bio trenutačno linčovan, valjda.. jer...djeca su naše najveće blago... i veselje... i smisao naših života... e da, pa i jesu...ali i obaveza...velika...cjeloživotna..

[Brutalis]

Meni se sve nekako čini da čovjek može u životu birati između duhovnosti, roditeljstva i karijere. Jer čovjek koji je duhovan večinom je religiozan i želi spoznati boga, a imanje žene kraj sebe bi ga sputavalo s tog puta. Čovjek kojemu je bitna karijera i isključivo karijera ne može biti roditelj jer bi ga također obitelj sputavala s njegovog cilja. Biti roditelj, po meni ne donosi nešto posebno, za to su ljudi koji misle samo na produljenje vrste i oni ne donose time baš u dobrobit zajednice. Ko zna kakvo čudovište može izrasti iz tog malog bića? Pogledajte crnu kroniku samo, neki si ube vlastite roditelje, neki krenu likvidirat pola škole, onda onaj Breivik koji je pobio oko 100 ljudi, što ako recimo vaše djete bude među žrtvama takvog luđaka ili vaše djete ubije druge nevine ljude? Ima hrpu razloga protiv imanja djece. Mislim da samo pametni ljudi prije promisle o tome.

[The Ambadassor]

Soul sister kaže:

Ali, nagon za reprodukcijom povezan je sa nagonom za preživljavanjem. Eros je zapravo pokušaj prevladavanje vlastite smrtnosti, svojevrsna borba protiv smrti, a prokreacija otjelotvorenje našeg vlastitog života kroz potomstvo. Ni thanatos nije samo negacija života već je latentno povezan s njim upravo kroz povratak u iskon, tako da se na te dvije samo naizgled polarnosti gleda se kroz proces mijene, a ne samo kroz ono što je živo ili mrtvo.

Djelomično se slažem... Produžavanjem gena, da. Ali mislio sam na nagon o preživljavanju sebe, a ne svojih gena ni svoje vrste. Self-preservation. Ja.

Ali taj nagon je slabiji od nagona za reprodukcijom. Životinje nemaju razum i samosvjest, right? Zašto onda te iste životinje, koje se ponašaju po nagonu, npr dozvoljavaju da ženka pojede mužjaka nakon seksa (crna udovica, bogomoljka), i zašto svaka vrsta radi baš ono šta privlači partnera?

Čuo sam neki info jednom o tome da neka životinja (ne sjećam se sad točno koja) radi sklekove da privuče ženku. Ne znam baš zašto , možda da simulira pumpanje, možda da ih zadivi. Anyway, kad su im dali steroide, znaš šta su svi mužjaci u pokusu napravili? Radili sklekove dok.nisu.umrli.

Tragično, ali istinito. Naravno, ljudi imaju određene karakteristike različite od životinja. Jako smo pametni, razvijeni, samosvijesni and all that, pa to nebi napravili. Ali to nije izostanak nagona, to je prevladavanje nagona. Recimo, životinje isto tako nikad ne počinjavaju samoubojstvo. Jer imaju nagon za preživljavanjem, i vrlo je jak i bazičan nagon. Zašto to ljudi rade? Jer prevladaju taj nagon; želja za životom postane tako mala i želja za smrću tako velika, da zanemariš ono šta ti organizam govori. Kao ono kad odlučiš ne jebat. Nisi ti prosvjetljeno zaobišao sistem, ti si samo potisnuo ono šta ti organizam govori. Jel teško? Je. Jel smisleno? Ovisi.

Kada se ovo uzme u obzir, jasno je da ljudi u svojoj djeci vide otjelotvorenje samih sebe i zato im je jako bitno (često je to na podsvjesnoj razini) da su im jako slična i da ispune neke želje koje nisu uspjeli oni sami. Kada se to ne desi, javljaju se frustracije.

Da... Iako ta djeca nisu nigdje potpisala da će bit ovakva i onakva, niti ne znam zašto bi trebala bit, to su nova ljudska bića a ne nečije vlasništvo.

Koga boli kurac šta starci oće?
I ja bi dobio na lotu, i bio super privlačan i bogat i sve redom. To ne znači da imam pravo očekivat ili zahtjevat to od nekog.

Beta ženka kaže:

Ni ovo ne mora biti točno. Ja pomažem i kad se ne osjećam bolje, čak se i lošije osjećam

Jeli?

već to jednostavno obavim "jer se mora"

Drugim riječima, bolje istrpit to napravit nego trpit poslijedice ako ne napraviš.

i jer bih se još gore osjećala da nisam pomogla - pa onda biram manje zlo.

Yep.

Dakle, radiš to zato da se osjećaš bolje, možda ne puno bolje, ali barem bolje nego bi se osjećala nego da to nisi napravila. Kao šta sama kažeš, manje od 2 zla.

[ficus_forever]

tema mi je super. čitala sam prvu str. kasnije nisam, pa se možda vraćam na nešto što je već rečeno.

mislim da svi izneseni argumenti stoje, prihvaćam ih, posebno o biološkom nagonu koji mislim da je zaslužniji nego što mi mislimo.
no, ukoliko se netko ovdje pita, smatram da je većina obrazovanih i racionalnih ljudi koji se odlučuju na djecu svih tih argumenata izrazito SVJESNA. znaju da će djeca pobrati neke od njihovih kompleksa i s time se boriti veći dio života, da će biti i nesretna i nezadovoljna, da će im uvijek nešto nedostajati što ih roditelji nisu mogli, a puno češće znali pružiti, da će ih u jednom trenutku, a možda i puno predugo nakon odrastanja iskreno mrziti i/ili im zamjerati apsolutno svaku odluku. i to čak u naoko idealnim obiteljima, gdje bude i ljubavi i materijalne stabilnosti, bez nekih groznih trauma i nasilja, znamo već čega sve ima...

evo, čak iako griješim - posebno u ovoj našoj državi gdje, kako su već napisali, imati djecu se razumije samo po sebi - dakle, čak i da je kod nas isključitvo tako, onda bar za sebe mogu reći da sam toga svjesna. i bez obzira imat ću djecu. znala sam i htjela sam ih od recimo kraja osnovne. ni zbog koga i ni zbog čega nego iz sljedećih razloga:
a) radi sebe - ne želim napustiti ovaj svijet dok nisam iskusila i taj dio svoje uloge kao ljudskog bića, tj. životinje koja ima potrebu prenijeti gene dalje. roditeljstvo je uloga neshvatljiva dok se ne iskusi - tko nije probao biti taj o kome ovisi čitav jedan novi život koji počinje i koji će se nastaviti nakon što ga više ne bude, to je jedna od najluđih stvari koje je priroda zamislila, još kad se začini sa svim ovim razinama na kojima ljudi doživljavaju skrb za potomstvo, meni je to neopisivo za propustiti.
b) želim priliku da svijetu ostavim najbolju osobu koju mogu svojim radom, ljubavlju i trudom odgojiti. osobu koja je poštena, pravedna, pametna i koja će znati cijeniti život, iskoristiti svoje mogućnosti i možda napraviti nešto što će pomoći ljudima, društvu, nešto zbilja veliko... želim to pokušati i zasad vjerujem da ću u tome uspijeti - hB da ne vidim u budućnost, jer bih vj odustala, lol...
teška naivčina, znam, ali eto, malo drugačije perspektive, pa udrite...

[Soul sister]

The Ambadassor kaže:

Zašto onda te iste životinje, koje se ponašaju po nagonu, npr dozvoljavaju da ženka pojede mužjaka nakon seksa (crna udovica, bogomoljka), i zašto svaka vrsta radi baš ono šta privlači partnera?
....
Naravno, ljudi imaju određene karakteristike različite od životinja. Jako smo pametni, razvijeni, samosvijesni and all that, pa to nebi napravili. Ali to nije izostanak nagona, to je prevladavanje nagona.

Slažem se da je kod ljudi riječ o prevladavanju nagona, ali postoji razlika između instinkta i nagona. Instinkt ljudi nemaju, za razliku od životinja...

Recimo, životinje isto tako nikad ne počinjavaju samoubojstvo. Jer imaju nagon za preživljavanjem, i vrlo je jak i bazičan nagon.

Nije ti ovo tačno. Delfini vrše samoubistva, kao i neke druge životinje...

Da... Iako ta djeca nisu nigdje potpisala da će bit ovakva i onakva, niti ne znam zašto bi trebala bit, to su nova ljudska bića a ne nečije vlasništvo.

Pa ja nisam ni govorila o tome kakva bi djeca trebala biti, govorim o tome kakva sve očekivanja roditelji mogu imati, a često ih ne osvijeste već misle da to "mora biti tako".

[The Ambadassor]

Soul sister kaže:

Slažem se da je kod ljudi riječ o prevladavanju nagona, ali postoji razlika između instinkta i nagona. Instinkt ljudi nemaju, za razliku od životinja...

Netočno, i ljudi imaju instinkte. Zapravo, ako je vjerovat riječniku, to su istoznačnice, iako pravimo razliku između nagona ("urge, drive, impulse") i instinkta kao podlogu za nesvjesno modelirano djelovanje. Instinkt se smatra impulzivnom, nesvjesnom radnjom koja nije produkt svjesne logičke odluke, ali zapravo je nagon.

Nije ti ovo tačno. Delfini vrše samoubistva, kao i neke druge životinje...

Čudno da se baš za delfine kaže da su inteligentni sisavci (kao ljudi). Ali kužiš šta sam htio reć.

[omen4k]

Brutalis kaže:

Pozdrav svima, evo to pitanje se ja već neko vrijeme pitam.
Nije mi jasno što to drugi ljude vide u tome što imaju potomstvo.

Nije ti jasno jer ti se jos nisu upalili mehanizmi uz koje ti bude jasno.

Brutalis kaže:

Svima je jasno da njihova djeca možda neće biti sretna u životu ali svejedno zašto imaju djecu? Kad se pogleda ova situacija u državi koja ne garantira neku sreću djetetu, zašto ga opet svejedno žele?

Zato jer je to prirodno.

Kada su bjezali od sabljozubih tigrova, ljudi su kreirali potomstvo s jos manje garancija.

Brutalis kaže:

Život je sam po sebi patnja bogatima i siromašnima, još ako imaju djecu samo si dodatnu brigu zadaju, nije li ljepše živjeti sam pa si kupiš što želiš i to je to. Koje je vaše mišljenje o tome? Po meni imati potomstvo nema smisla.

Pracenjem te logike ti se ne bi rodio.

Brutalis kaže:

Raditi potomstvo samo zato da ostavite nekome ono što ste stekli u životu je jako glupo, ima takvih ljudi. Zašto bi onda uopče čovjek živio svoj život na taj način samo da ostavi nekome, zašto jednostavno ne radi za sebe i da na kraju života uživa u svojim plodovima rada?

1) Na kraju umres
2) Ljudi ne rade potomsto da bi imali kome ostaviti kucu nego jer a) dogodi se (Priroda odluci) ili b) zele djecu (Priroda utjece na odluku)
3) Starost u samoci nije bas divna, bez obzira na imovinu.

[Soul sister]

The Ambadassor kaže:

Netočno, i ljudi imaju instinkte. Zapravo, ako je vjerovat riječniku, to su istoznačnice, iako pravimo razliku između nagona ("urge, drive, impulse") i instinkta kao podlogu za nesvjesno modelirano djelovanje. Instinkt se smatra impulzivnom, nesvjesnom radnjom koja nije produkt svjesne logičke odluke, ali zapravo je nagon.

Ma nisu isto. Postoji razlika između pojmova Instinkt i Trieb. Instinkt je shema ponašanja, (npr. pletenje mreže pauka), a nagon (Trieb) se izgrađuje od urođenog prema kultularnom (npr. majčinski nagon). Dakle, instinkt je "program" i ne ostavlja mogućnost izbora.

Inače prema Školskom leksikonu (oblast Psihologije) ovo su ti definicije:

Instinkti, nenaučeni, tačno određeni oblici ponašanja koji su rezultat nasljeđenih karakteristika i sazrijevanja organizma.

Instinktivne radnje su nenaučene, složene reakcije na okolinu koje su karakteristične za čitavu vrstu organizama i gotovo uvijek se izvode na jednak način.


Nagon, fiziološka potreba organizma koja služi kao pokretač za aktivnost.
...
Za razliku od instinkta, nagon nije unaprijed naslijeđen određeni oblik ponašanja.
Kod životinja to su najčešće instinktivni oblici ponašanja, dok je za čovjeka karakteristično ponašanje stečeno tokom individualnog iskustva u okviru ograničenja i zahtjeva određene kulture...