Poremećaj pažnje i hiperaktivnost?

[GustiSok]

Iako sam cijeli život se ponašao jednako kao sada, tek sam nedavno shvatio da moje ponašanje ne spada pod normalno. Valjda je teško prepoznati što je normalno a što ne na samom sebi.

Dakle, opisat ću simptome prvo.

Osim što inače nemam mira ;stalno mrdam nogom kada sjedim, vrtim slušalice ili bilo što drugo kada su mi ruke nezaposlene, uvijek moram nečim popuniti vrijeme tako da mi nikad nije dosadno( ovo je jedini pozitivni aspekt priče ), ali najveći problem mi stvara koncentracija.Imam velike poteškoće s time da ostanem fokusiran na jednu stvar, jedan problem. I čak mi je malo nevjerojatno da sam to tek sada uočio. Npr. kada sam za računalom, evo i sada, ja u svakom trenutku imam otvoreno 15-ak i više tab-ova. Razne strane i naše vijesti, raznorazni članci, pdf knjige koje čitam, youtube videi, dokumentarci i glazba... i konstantno prebacujem s jednog na drugi.
Nemam kontrolu, što me jako smeta. Kada čitam članak recimo, u pola članka imam jaki nagon da pročitam drugi članak, ili nastavim gledat dokumentarac, ili poslušam pjesmu. I onda tako preskačem s jednog na drugi. Jedino teme koje me jako, jako interesiraju završim odjednom, bez prekida. Ostalo, ako ne uspijem taj dan, ostavim za sljedeći i tako se nekad nakupi do 30 tab-ova raznih tema koje mi je žao isključiti, pa ih završim kad tad.

Nikad nisam bio u psihijatra, psihički sam jako stabilan, pa me zanima proces dijagnoze i liječenje od vas koji ste upoznati sa ovim poremećajem. Možda sam i u krivu, pa samo imam loše navike... ne znam.

I molim da ne prebacujete temu na psihologiju, hvala.

[Freyr]

Mislim da tu nebudeš dobio odgovor, ima zasebna kategorija Psihologija _ Psihokauć itd mozda se netko prepozna u tvojoj dijagnozi



Poslano sa mog ASUS_Z00AD koristeći Tapatalk

[SuperCow]

Moj sin prolazi obradu u kojoj se spominje poremećaj pažnje i koncentracije pa mogu reći da su simptomi dosta kompleksni i da se sam poremećaj teško dijagnosticira, tako da je sigurno nemoguće bez detaljne obrade postaviti dijagnozu.
Općenito taj nemir i problem s koncentracijom može biti i simptom tisuće drugih stvari, a češće se pojavljuje zbog anksioznosti i stresa nego poremećaja pažnje koji ipak nije toliko raširen kako se čini.
Danas ljudi za svako malo živahnije dijete govore da je hiperaktivno pa se možda zato taj izraz olako rabi kod svih koji nemaju neku lijenu crtu u karakteru.
Ono što mogu reći o razvoju simptoma kod djeteta, pojavljuju se poteškoće u drugim dijelovima života- dijete ne može obaviti nuždu jer ne može sjediti na školjci, ne može pojesti ručak jer opet ne može sjediti, nakon skoro godinu dana terapije postigli smo da 12 minuta može obavljati jednu aktivnost (ne čini se puno ali na početku su aktivnosti trajale oko 5 sekundi), govor mu kasni, nema združenu pažnju, agresivan je i eksplozivan, prilikom frustracije ozljeđuje sebe i druge, loš je u socijalizaciji, ne zanimaju ga želje i potrebe drugih ljudi (ne želi biti tiho jer drugi spavaju, ne želi prestati vrištati iako ga se drugi boje itd.), teško sklapa i održava prijateljstva, brzo mijenja raspoloženja, lošeg je pamćenja, ne prati upute, gubi stvari, strašno je razdražljiv (s 4 godine i dalje većinu dana provodi plačući), ima problema sa senzorikom i vanjskim podražajima... Ima toga vjerojatno još ali ovo je otprilike najizraženije.
Simptomi se uglavnom javljaju prije 7.godine, i ne prolaze sami od sebe.
Nemam iskustva s odraslima koji imaju ovaj problem no vjerujem da su simptomi uglavnom isti, samo možda manje izraženi ako je kroz odrastanje postojala mogućnost neke terapije ili je okolina imala razumijevanja za problem.

[GustiSok]

@SuperCow, hvala na upisu.

Odlučio sam za sada još neko vrijeme analizirati svoje ponašanje, pa ću onda vidjeti kako dalje.

[mukotrpak]

SuperCow kaže:

Moj sin prolazi obradu u kojoj se spominje poremećaj pažnje i koncentracije pa mogu reći da su simptomi dosta kompleksni i da se sam poremećaj teško dijagnosticira, tako da je sigurno nemoguće bez detaljne obrade postaviti dijagnozu.
Općenito taj nemir i problem s koncentracijom može biti i simptom tisuće drugih stvari, a češće se pojavljuje zbog anksioznosti i stresa nego poremećaja pažnje koji ipak nije toliko raširen kako se čini.
Danas ljudi za svako malo živahnije dijete govore da je hiperaktivno pa se možda zato taj izraz olako rabi kod svih koji nemaju neku lijenu crtu u karakteru.
Ono što mogu reći o razvoju simptoma kod djeteta, pojavljuju se poteškoće u drugim dijelovima života- dijete ne može obaviti nuždu jer ne može sjediti na školjci, ne može pojesti ručak jer opet ne može sjediti, nakon skoro godinu dana terapije postigli smo da 12 minuta može obavljati jednu aktivnost (ne čini se puno ali na početku su aktivnosti trajale oko 5 sekundi), govor mu kasni, nema združenu pažnju, agresivan je i eksplozivan, prilikom frustracije ozljeđuje sebe i druge, loš je u socijalizaciji, ne zanimaju ga želje i potrebe drugih ljudi (ne želi biti tiho jer drugi spavaju, ne želi prestati vrištati iako ga se drugi boje itd.), teško sklapa i održava prijateljstva, brzo mijenja raspoloženja, lošeg je pamćenja, ne prati upute, gubi stvari, strašno je razdražljiv (s 4 godine i dalje većinu dana provodi plačući), ima problema sa senzorikom i vanjskim podražajima... Ima toga vjerojatno još ali ovo je otprilike najizraženije.
Simptomi se uglavnom javljaju prije 7.godine, i ne prolaze sami od sebe.
Nemam iskustva s odraslima koji imaju ovaj problem no vjerujem da su simptomi uglavnom isti, samo možda manje izraženi ako je kroz odrastanje postojala mogućnost neke terapije ili je okolina imala razumijevanja za problem.

Pije li coca colu i druge napitke pune šećera i kofeina? Puno šećera djeluje ko zob na konje - jure ko blesavi.