Kašnjenje u životu.

[AmeliePoulain]

Ponukana raznim pričama iz okoline, otvaram ovu temu. Odnosi se na kašnjenje u nekim životnim situacijama primjerice ne završiti fakultet u redovnom roku kao svi već par godina kasnije, položiti vozački sa 33, a ne 18, udati se s 40 i roditi. Vidim da se ljudi zaista često ograničavaju na svoje godine i često čujem rečenicu "prošao mu vlak." Možda nekom treba duže da skuži život i sazrije.

Zašto sve mora ići po špranci? Zašto bi osoba bila etiketirana kao glupa ako se recimo kasnije odluči na, bubam, promjenu karijere ili se kasnije upari? Što mislite o tome?

[TincH]

Zasto bi bila glupa?

Zivot nije film, niti ti je u njemu sve servirano pa moras samo uzeti na vrijeme jer u protivnom si budala.

Ljudi rade greske, plus dosta kumuju i okolnosti.
Nekad upises krivi faks pa kasnije pravi.
Nekad si s krivom osobom, raskines u 33oj i do 38e se ne zaljubis opet.
Nekad te zivot opali po nosu pa dobijes otkaz kada ti najmanje treba ili se razbolis.
Neke od tih stvari te bace par god unatrag.

Znam slucajeve koji su citav mladi zivot posvetili da 'na vrijeme' zavrse najbolje skole, nadju dobre poslove i brze bolje se ozene i dobiju djecu bez da su razmislili sto zapravo ONI u srcu zele.
Medju njima ima jednako frustriranih i nesretnih kao i medju onima koji nemaju sve to. Ako ne i vise.

[radical change]

AmeliePoulain kaže:

Ponukana raznim pričama iz okoline, otvaram ovu temu. Odnosi se na kašnjenje u nekim životnim situacijama primjerice ne završiti fakultet u redovnom roku kao svi već par godina kasnije, položiti vozački sa 33, a ne 18, udati se s 40 i roditi. Vidim da se ljudi zaista često ograničavaju na svoje godine i često čujem rečenicu "prošao mu vlak." Možda nekom treba duže da skuži život i sazrije.

Zašto sve mora ići po špranci? Zašto bi osoba bila etiketirana kao glupa ako se recimo kasnije odluči na, bubam, promjenu karijere ili se kasnije upari? Što mislite o tome?

Nedavno sam gledao komentar jedne ugledne i uspješne osobe i za oko mi je zapelo nešto što me poprilično iznenadilo. Čovjek je rekao, ako želiš živjeti uspješan život, pogledaj kako drugi ljudi žive, naime vrlo je velika vjerojatnost da milion ljudi zna bolje od tebe samog...
Na oko glupo, jer pazi ti najbolje znaš što je najbolje za tebe i zašto živjeti kao ostale budale, no postoji vrlo objektivan razloga za to..

Naime, život je kratak i ljudi su nekako pronašli i profilirali recept za život, rođenje, igra i učenje, obrazovanje, rad, obitelj, djeca, dati sve od sebe tamo u tridesetima i četrdesetima i ako ima sreće vidiš unuke i uživaš u penziji..
To pokušava raditi milion drugih ljudi, nekima uspije nekima ne ali to je recept za uspješan život.

Naaravno ima i onih koji prkose fizici, pa recimo odgađaju roditeljstvo za kasne 30e, posljedica toga je da tih godina ljudi jednostavno nemaju volje i energije da trče za djecom..
Imaš i onih koji fulaju karijeru i obrazovanje, posljedica toga je da imaju financijski nesiguran život i mnogo manje financijski ostvare u životu
Postoje i oni koji kasno krenu u veze, posljedica da mnogo propuštaju u životu..
I tako je na svim područjima, svaka nepametna odluka u životu i svaki izbor van ustaljenih normi često, vrlo često nas može dovesti u slijepu ulicu. Život je težak sam po sebi i uspjeh ga je proživjeti i po ustaljenim načelima. Ne žive ljudi bez razloga tako kako žive. Ja sam dobio prvo dijete sa 36 godina, danas se pitam što sam čekao i što nisam dijete dobio mnogo ranije.

Biti svoj danas se ne bi trebalo svoditi na to da budeš svoja budala, već da u okciru nekih općenitih pravila za život furaš neku vlastitu individualnost... tipa svi piju Coca Colu a ja ću Pepsi, u suštini piješ kao i svi ostali ali imaš neki svoj vlastiti izbor...

[Vitalina]

AmeliePoulain kaže:

Ponukana raznim pričama iz okoline, otvaram ovu temu. Odnosi se na kašnjenje u nekim životnim situacijama primjerice ne završiti fakultet u redovnom roku kao svi već par godina kasnije, položiti vozački sa 33, a ne 18, udati se s 40 i roditi. Vidim da se ljudi zaista često ograničavaju na svoje godine i često čujem rečenicu "prošao mu vlak." Možda nekom treba duže da skuži život i sazrije.

Zašto sve mora ići po špranci? Zašto bi osoba bila etiketirana kao glupa ako se recimo kasnije odluči na, bubam, promjenu karijere ili se kasnije upari? Što mislite o tome?

Odavno sam se naučila da treba izbjegavati uspoređivati se sa drugima i ganjati neki "društveni ideal". To je put u propast.
Svaki čovjek ima svoj put i svoj tajming

Poznajem ljude koji su završili faks, udali se na vrijeme, sve napravili u "savršenom" roku, al s druge strane kao da su sjebani u glavi. Kao da su vječito nezadovoljni/depresivni/nesretni jer su sve postigli i nemaju se za šta više boriti. Ili s druge strane ganjaju "ideal" koji naravno nikad ne mogu postići.

A isto tako imam primjera ljudi koji su godinama bili nesavršeni (oduljeni faksevi, nesretan ljubavni život, izoliranost iz društva...) pa im se u roku par godina sve posložilo i preokrenulo (faks, vjenčanje, dijete...) čak su prestigli ove ljude po ps-u.

Uvijek gledaj tko takve stvari govori
Jednoj obiteljskoj poznanici je jedini cilj u životu bio udati se i roditi djecu. To je i postigla. No,ona samo kroz tu prizmu obitelji i djece sudi/promatra druge ljude.
Ako se netko od muškaraca u njenoj okolini nije skrasio do 30g. za nju je automatski gay. Ako su u pitanju žene u istoj poziciji, sigurno im nešto fali u glavi ili su sebične.
A to što je ona već 20 i kusur godina doma samo domaćica bez posla i socijalnog života, to ju ne brine. Bitno je što će selo reći i da joj kćeri ne ostanu stare cure.
Ne osuđujem niti nju jer je u svom svijetu i to su njena pravila.

Moraš ojačati svoje želje i ići svojim putem. Ne slušati druge, nego osluškivati sebe. Ako imaš potrebu u 40toj ići na faks- idi. Mnogi će ti reći da si prestara i da te nitko ne želi zaposliti, ali ako se čovjek ravna po tuđim normama, može se odmah osuditi na neuspjeh i naći izgovor.
Uvijek će biti uspješnijih, mlađih, boljih, ljepših, pametnijih, sposobnijih...ali to nije izgovor da odustaneš od svojih ciljeva.

[radical change]

Vitalina kaže:

Moraš ojačati svoje želje i ići svojim putem. Ne slušati druge, nego osluškivati sebe. Ako imaš potrebu u 40toj ići na faks- idi. Mnogi će ti reći da si prestara i da te nitko ne želi zaposliti, ali ako se čovjek ravna po tuđim normama, može se odmah osuditi na neuspjeh i naći izgovor.
Uvijek će biti uspješnijih, mlađih, boljih, ljepših, pametnijih, sposobnijih...ali to nije izgovor da odustaneš od svojih ciljeva.

Kao što sam i rekao ja se s ovim ne slažem..
Recimo tko će zaposliti nekoga od 45 godina tko je eto sad završio fakultet, mislim kolike su šanse za to.
Koliko košta fakultet, a izgubljeno vrijeme, a rizik..?
Kolike su šanse da ćeš imati volje trčati za malim djetetom sa 50 godina..
Mislim stoji, ljudi su individualni i sudbine su različite, ali neka mjerila moraju postojati u svemu.

[AmeliePoulain]

TincH kaže:

Zasto bi bila glupa?

Zivot nije film, niti ti je u njemu sve servirano pa moras samo uzeti na vrijeme jer u protivnom si budala.

Ljudi rade greske, plus dosta kumuju i okolnosti.
Nekad upises krivi faks pa kasnije pravi.
Nekad si s krivom osobom, raskines u 33oj i do 38e se ne zaljubis opet.
Nekad te zivot opali po nosu pa dobijes otkaz kada ti najmanje treba ili se razbolis.
Neke od tih stvari te bace par god unatrag.

Znam slucajeve koji su citav mladi zivot posvetili da 'na vrijeme' zavrse najbolje skole, nadju dobre poslove i brze bolje se ozene i dobiju djecu bez da su razmislili sto zapravo ONI u srcu zele.
Medju njima ima jednako frustriranih i nesretnih kao i medju onima koji nemaju sve to. Ako ne i vise.

Meni osobno isto nije glupa osoba koja kasnije sredi neke životne stvari ali uočavam u našem društvu da većina na nju/njega tako gleda. Svi žive superkul živote, putuju, vjenčaju se i sve je super, a ako i tebi ne ide tako odmah s tobom nešto nije u redu. Nadovezujem se na onu temu pretvaranja, znam masu brakova koji ne funkcioniraju ali se pretvaraju da funkcioniraju samo zato da ne bi ostali sami i dociraju ljudima koji se još nisu uparili s osobom koja ih zaista želi.

radical change kaže:

Nedavno sam gledao komentar jedne ugledne i uspješne osobe i za oko mi je zapelo nešto što me poprilično iznenadilo. Čovjek je rekao, ako želiš živjeti uspješan život, pogledaj kako drugi ljudi žive, naime vrlo je velika vjerojatnost da milion ljudi zna bolje od tebe samog...
Na oko glupo, jer pazi ti najbolje znaš što je najbolje za tebe i zašto živjeti kao ostale budale, no postoji vrlo objektivan razloga za to..

Naime, život je kratak i ljudi su nekako pronašli i profilirali recept za život, rođenje, igra i učenje, obrazovanje, rad, obitelj, djeca, dati sve od sebe tamo u tridesetima i četrdesetima i ako ima sreće vidiš unuke i uživaš u penziji..
To pokušava raditi milion drugih ljudi, nekima uspije nekima ne ali to je recept za uspješan život.

Naaravno ima i onih koji prkose fizici, pa recimo odgađaju roditeljstvo za kasne 30e, posljedica toga je da tih godina ljudi jednostavno nemaju volje i energije da trče za djecom..
Imaš i onih koji fulaju karijeru i obrazovanje, posljedica toga je da imaju financijski nesiguran život i mnogo manje financijski ostvare u životu
Postoje i oni koji kasno krenu u veze, posljedica da mnogo propuštaju u životu..
I tako je na svim područjima, svaka nepametna odluka u životu i svaki izbor van ustaljenih normi često, vrlo često nas može dovesti u slijepu ulicu. Život je težak sam po sebi i uspjeh ga je proživjeti i po ustaljenim načelima. Ne žive ljudi bez razloga tako kako žive. Ja sam dobio prvo dijete sa 36 godina, danas se pitam što sam čekao i što nisam dijete dobio mnogo ranije.

Biti svoj danas se ne bi trebalo svoditi na to da budeš svoja budala, već da u okciru nekih općenitih pravila za život furaš neku vlastitu individualnost... tipa svi piju Coca Colu a ja ću Pepsi, u suštini piješ kao i svi ostali ali imaš neki svoj vlastiti izbor...

Kužim što pišeš i donekle se slažem s tobom kad bi to tako baš išlo u životu sve po špranci. Doduše nekima zaista i ide.

Ali na neke stvari u životu ne možeš utjecati zar ne? Tu se posebno referiram na ljubavne odnose koji su teški u smilsu najteže je pronaći osobu koja te voli i prihvaća i da je obostrano. Čemu pritisak?

[AmeliePoulain]

Vitalina kaže:

Odavno sam se naučila da treba izbjegavati uspoređivati se sa drugima i ganjati neki "društveni ideal". To je put u propast.
Svaki čovjek ima svoj put i svoj tajming

Poznajem ljude koji su završili faks, udali se na vrijeme, sve napravili u "savršenom" roku, al s druge strane kao da su sjebani u glavi. Kao da su vječito nezadovoljni/depresivni/nesretni jer su sve postigli i nemaju se za šta više boriti. Ili s druge strane ganjaju "ideal" koji naravno nikad ne mogu postići.

A isto tako imam primjera ljudi koji su godinama bili nesavršeni (oduljeni faksevi, nesretan ljubavni život, izoliranost iz društva...) pa im se u roku par godina sve posložilo i preokrenulo (faks, vjenčanje, dijete...) čak su prestigli ove ljude po ps-u.

Uvijek gledaj tko takve stvari govori
Jednoj obiteljskoj poznanici je jedini cilj u životu bio udati se i roditi djecu. To je i postigla. No,ona samo kroz tu prizmu obitelji i djece sudi/promatra druge ljude.
Ako se netko od muškaraca u njenoj okolini nije skrasio do 30g. za nju je automatski gay. Ako su u pitanju žene u istoj poziciji, sigurno im nešto fali u glavi ili su sebične.
A to što je ona već 20 i kusur godina doma samo domaćica bez posla i socijalnog života, to ju ne brine. Bitno je što će selo reći i da joj kćeri ne ostanu stare cure.
Ne osuđujem niti nju jer je u svom svijetu i to su njena pravila.

Moraš ojačati svoje želje i ići svojim putem. Ne slušati druge, nego osluškivati sebe. Ako imaš potrebu u 40toj ići na faks- idi. Mnogi će ti reći da si prestara i da te nitko ne želi zaposliti, ali ako se čovjek ravna po tuđim normama, može se odmah osuditi na neuspjeh i naći izgovor.
Uvijek će biti uspješnijih, mlađih, boljih, ljepših, pametnijih, sposobnijih...ali to nije izgovor da odustaneš od svojih ciljeva.

Slažem se sa svime u potpunosti.
I definitvno sam uvjerena da svatko od nas ima svoj vlastiti put i sudbinu.

[Vitalina]

radical change kaže:

Kao što sam i rekao ja se s ovim ne slažem..
Recimo tko će zaposliti nekoga od 45 godina tko je eto sad završio fakultet, mislim kolike su šanse za to.
Koliko košta fakultet, a izgubljeno vrijeme, a rizik..?
Kolike su šanse da ćeš imati volje trčati za malim djetetom sa 50 godina..
Mislim stoji, ljudi su individualni i sudbine su različite, ali neka mjerila moraju postojati u svemu.

Slažem se s tobom samo u aspektu djece. Ostalo,ni pod razno.

Samnom na faksu su bile žene od svojih 45-50tak godina jer im je to bilo potrebno da napreduju u karijeri. I apsolutno podržavam to. Imaju iskustvo i još se bore za napredak.
To što netko ne želi ženu zaposliti ženu od 45g. je stvar našeg primitivnog društva a ne njezine (ne)kompetencije.
Kada imaš 22.g. nije dobro jer nemaš iskustva, kada imaš iskustva, onda nije dobro jer imaš 45.g.
Nažalost zbog takvog glupog načina razmišljanja i imamo probleme u državi (društvu)

Što se tiče vozačkog, poznajem žene koje su ga položile u dvadesetima a nikad nisu vozile.
Koja korist od toga da su ga položile na vrijeme ako tokom života to ne rabe?

[mgrci43]

AmeliePoulain kaže:

Ponukana raznim pričama iz okoline, otvaram ovu temu. Odnosi se na kašnjenje u nekim životnim situacijama primjerice ne završiti fakultet u redovnom roku kao svi već par godina kasnije, položiti vozački sa 33, a ne 18, udati se s 40 i roditi. Vidim da se ljudi zaista često ograničavaju na svoje godine i često čujem rečenicu "prošao mu vlak." Možda nekom treba duže da skuži život i sazrije.

Zašto sve mora ići po špranci? Zašto bi osoba bila etiketirana kao glupa ako se recimo kasnije odluči na, bubam, promjenu karijere ili se kasnije upari? Što mislite o tome?

Mislim da nije toliko bitno robovati godinama i običajima,na kraju krajeva,nismo svi isti.

Ali ono što treba,a ja nisam i kajem se,da u nekom razdoblju (govorim više o ljudima koji su išli na daljnje školovanje) građenje nekakvih zdravih temelja od 15-25 (30) godine života.

Naravno,tu ubrajam i neko uživanje,ali i korištenje učeničkih/studentskih "popusta",ulagati u sebe raznim iskustvima,networkingom i svime ostalima.

Nakon tih dobrih temelja,možeš krenuti u nešto bolje,unutar (tada) male Hrvatske ili negdje izvan i s velikom vjerovatnošću mislim da će ti biti dobro u životu i da ćeš sve stići-naravno,odricanja su ipak nešto normalno.

Same godine nisu mjerilo ničega.Nažalost,to zamjeram,i svojim roditeljima koji misle da ako imaš 20 da trebaš nešto znati,kada imaš 25 znati još više.

Znanje postižeš učenjem,a ne godina života.

[seskal]

kad bih morao izdvojiti nekolicinu osoba iz blizine koje i inače smatram zadrtima i blago zaostalima, vjerujem da bi se kod svih ponavljalo i to uvjerenje da postoji samo jedan ispravan način da živiš ispunjen i sretan život te samo jedan red kojim se to može postići.

većinom sam to viđao kod određenih žena kojima recimo nikako nije bilo jasno zašto susjeda A još uvijek nema djecu, zašto pak susjeda B ima samo jedno, zašto susjeda C ulazi u svoj već drugi brak u 10 godina itd.

ovako kako ja to vidim, jedini cilj bi ti trebao biti život u kojem ne odlaziš s grčem u krevet i svakodnevica koja te ne tjera da se svako malo zapitaš gdje si pogriješila, a kako ćeš si ga posložiti i kojim redom ćeš si ispunjavati želje ne tiče se nikog osim tebe.

naravno, babetine (muške i ženske) smatraju da se to i njih tiče, ali takve riješiš po kratkom postupku

[Leteća]

'Kašnjenje' bi podrazumijevalo da postoji neki vozni red i odredište. Mislim, naravno da postoji, ali nekako je poželjno onamo stići što kasnije.

[Yuna]

Životni vijek čovjeka je jako kratak. Krhki smo i možemo umrijet svaki dan bezbroj puta.
Ne možemo se tražiti i sazrijevati zauvijek. Mislim možemo, al to sa sobom donosi i mnoge spomenute rizike (ne mogućnost pronalaska posla, ne prihvaćanje okoline, nemogućnost imanja djece itd. itd.)

[Leteća]

Yuna kaže:

Životni vijek čovjeka je jako kratak. Krhki smo i možemo umrijet svaki dan bezbroj puta.
Ne možemo se tražiti i sazrijevati zauvijek. Mislim možemo, al to sa sobom donosi i mnoge spomenute rizike (ne mogućnost pronalaska posla, ne prihvaćanje okoline, nemogućnost imanja djece itd. itd.)

A što ako se nađeš pa se onda opet izgubiš?

[Orlandia]

Ovo što je radical napisao u prvom postu okvirno stoji, postoji vrijeme za neke stvari kao što je npr. roditeljstvo i bolje je to odraditi u nekom mlađem dobu nego s 46 roditi prvo dijete.
Ali općenito ne treba imati te dobne granice u glavi. Moja sveki je npr. u 65 godini života našla kvalitetnog (dragog, nježnog, pametnog, uljudnog i što nije zanemarivo - bogatog) tipa. Mogla je reći mene je vrijeme pregazilo, staviti viklere na glavu i utonuti u naslonjač s mačkom u krilu dok se na telki vrti sapunjara. Ali žena je i dalje aktivna na svim poljima.
Pogledaj npr. neke poznate ljude. Evo, ovog Trumpa. Sa 70 godina je postao predsjednik Amerike. Louise Hay je prvu knjigu napisala sa koliko ono, 55 godina? Ove ljude sam uzela samo kao pokazatelj dobne reference, ništa drugo.
Čovjek kojeg znam iako je u mirovini radi doslovno po cijelom svijetu jer je tražene struke i ne pada mu na pamet staviti papuče na noge i zaogrnuti se šlafrokom. S jedne strane je bolje djelovati na način kako to rade sve budale, ali u mnogim drugim stvarima radi se o tome što si namećemo kao uvjerenje.

[Vitalina]

Orlandia kaže:

Ovo što je radical napisao u prvom postu okvirno stoji, postoji vrijeme za neke stvari kao što je npr. roditeljstvo i bolje je to odraditi u nekom mlađem dobu nego s 46 roditi prvo dijete.
Ali općenito ne treba imati te dobne granice u glavi. Moja sveki je npr. u 65 godini života našla kvalitetnog (dragog, nježnog, pametnog, uljudnog i što nije zanemarivo - bogatog) tipa. Mogla je reći mene je vrijeme pregazilo, staviti viklere na glavu i utonuti u naslonjač s mačkom u krilu dok se na telki vrti sapunjara. Ali žena je i dalje aktivna na svim poljima.
Pogledaj npr. neke poznate ljude. Evo, ovog Trumpa. Sa 70 godina je postao predsjednik Amerike. Louise Hay je prvu knjigu napisala sa koliko ono, 55 godina? Ove ljude sam uzela samo kao pokazatelj dobne reference, ništa drugo.
Čovjek kojeg znam iako je u mirovini radi doslovno po cijelom svijetu jer je tražene struke i ne pada mu na pamet staviti papuče na noge i zaogrnuti se šlafrokom. S jedne strane je bolje djelovati na način kako to rade sve budale, ali u mnogim drugim stvarima radi se o tome što si namećemo kao uvjerenje.

Znam par starijih gospođa koje su duhom mlađe od žena moje generacije

[Yuna]

Leteća kaže:

A što ako se nađeš pa se onda opet izgubiš?

Sjeban si u glavi

[Etta]

Sama riječ "kašnjenje" nema pozitivan prizvuk.
I mislim da od te osnove treba početi i razmišljati.

Ne postoji uzalud uzrečica "Sve u svoje vrijeme".

Ali u životu svakog pojedinca, osim vlastite volje, prirodnog dara za postizanje rezultata na svim poljima, postoji i nešto što se zove sudbina, tako da će netko napraviti, recimo, sve na vrijeme, netko sa zakašnjenjem, a netko nikada.

Ne treba se zavaravati uzimajući za primjer onaj mali, mali postotak ljudi koji i u kasnim godinama ostaje vitalan, bistar, pun života.
Ima takvih ljudi, ali tko kaže da će i nama biti tako dobro ako u svemu zakasnimo (koja ružna riječ)?
Možda u međuvremenu umremo?

Diplomiranje u nekim srednjim godinama onemogućuje nam da se na vrijeme izbrusimo u struci i postanemo stručnjaci, mogućnosti zaposlenja su manje, ako ne i nikakve.
Majčinstvo u kasnim srednjim godinama također može donijeti puno neplaniranih neželjenih prepreka, mnogi ne računaju s tim da se u nekim godinama uglavnom počinje i gubiti snaga... A dijete (djeca) traže svoje.

Kasna ljubav kao kasnojesensko sunce koje tako slabo grije.
Itd. itd.

Sve što dođe sa zakašnjenjem, a cijeli smo život npr. to jako željeli i izgorjeli u želji - više ne možemo ni primiti na pravi način - punim srcem.

E, tako je kod mene, za druge ne znam.

[avelina]

AmeliePoulain kaže:

Ponukana raznim pričama iz okoline, otvaram ovu temu. Odnosi se na kašnjenje u nekim životnim situacijama primjerice ne završiti fakultet u redovnom roku kao svi već par godina kasnije, položiti vozački sa 33, a ne 18, udati se s 40 i roditi. Vidim da se ljudi zaista često ograničavaju na svoje godine i često čujem rečenicu "prošao mu vlak." Možda nekom treba duže da skuži život i sazrije.

Zašto sve mora ići po špranci? Zašto bi osoba bila etiketirana kao glupa ako se recimo kasnije odluči na, bubam, promjenu karijere ili se kasnije upari? Što mislite o tome?

Ja bih deset puta radije kasnila s faksom i vozackim, nego rjesavala neka psihicka sranja da bih uopce mogla zivjeti normalno. Pri cemu ne da kasnis godinama za stvarnim zivotom, nego se probudis kad shvatis da je vecina zivota prosla. A ti jos nisi ni poceo zivjeti...

[Fantasist]

Kako biti sretan, to je poanta.

[Orlandia]

Etta kaže:

Ali u životu svakog pojedinca, osim vlastite volje, prirodnog dara za postizanje rezultata na svim poljima, postoji i nešto što se zove sudbina, tako da će netko napraviti, recimo, sve na vrijeme, netko sa zakašnjenjem, a netko nikada.

Sudbina? Kad nema argumenata onda se obično "objasni" sudbinom.

Diplomiranje u nekim srednjim godinama onemogućuje nam da se na vrijeme izbrusimo u struci i postanemo stručnjaci, mogućnosti zaposlenja su manje, ako ne i nikakve.

Možda netko tko se odluči na studiranje u srednjim godinama ne radi to da se izbrusi u struci i postane jedan od direktora nego studira radi sebe, svojih snova, želja ili možda već radi i potreban mu/joj je fakultet kako bi napredovao/la na postojećem radnom mjestu. Volim svoje tvrdnje potkrijepiti primjerima pa ću i sada: poznanica s mužem ima uljaru koja odlično radi, bave se maslinarstvom i u srednjim godinama je završila agronomiju.

Kasna ljubav kao kasnojesensko sunce koje tako slabo grije.

U koje smislu slabo grije? Vjerojatno im nije intencija grijanje pod plahtama nego privrženost, društvo, potpora, zajedničko vrijeme u svim ostalim segmentima života.