Koliko su jake žene u vašoj obitelji?

[Pješčani sat]

Tok misli večeras me doveo do tog.
Žene kod mene su jake, gaze sranja koja im ulete u život i rijetko kad se daju zajebavati.
Prošlo ljeto smo bili na okupu i baš sam nas gledala, nekoliko generacija koje život baš i nije mazio i koje su naučile plivati.

Kako je kod vas? Imate li neku žensku poveznicu kroz generacije?
Što su vas naučile i koliko su utjecale na vas? Koliko su vam bitne?


Hvala.

[Sevilla]

Bas citam na ZUD-u o nekim zenama, dodjem ovdje kad ovo

Bile smo na okupu prije nekoliko godina, povod je bila smrt u obitelji, i da nismo bile sve zajedno, ne znam kako bi provele sve sto smo morale. U svoj toj tuzi bilo je jako lijepih trenutaka.

U medjuvremenu je bilo jos smrti nazalost, i jos sranja povrh toga, nismo sve jake stalno, ali kad stisne, nema popustanja.

[Colospa Retard]

moje su sve kontrol frikovi. vjerojatno sam onda i ja, ili bih bila, da odlucim odrast.

[isadora w.]

A bas lijepa tema imamo poveznicu- da skoro svaka ima svoje golgote koje je pregrmila i sad je svatko specijalist u svom fahu hoces bankrote, bolesti, gubitke muzeva...kad zapravo razmislim, od 5 zena u mojoj obitelji (nas mlađe ne brojim), samo jedna jos ima zivog muza, a sve imaju djecu.

Baka mi je bas dominantan lik, njene kcerke potpuno razlicitog temperamenta i karaktera svaka na svoj nacin, ali svima je karakteristicno da su kroz zivot morale naci tu crtu u sebi cak i kad po prirodi nisu takve.

Utjecalo je jako na mene, mislim da je zapravo nemoguce da se ikad iskobeljam od toga, ali to mi je okej pa nemam ni potrebu. Odgajana sam i takve sam zene gledala- da sve moram i mogu, da nema uzmicanja, da se prevrce nebo i zemlja kad situacija to zahtijeva, da se moram prvenstveno za sebe pobrinuti sama, itd. Nesto mi manje uspijeva pritom imati i apoteku od kuce
U svojim monolozima 'zena mora' baka mi je ubacila sve od kuhanja i spremanja do imanja svog stana i bivanja neovisnom financijski i popravljanja uticnica.

I primijetim na njima da su kroz godine malo i ogrubjele, ne bih htjela da mi se to dogodi, pa cuvam svog unutarnjeg mekusca i mazim ga po potrebi.

Da imam kcer, ne znam kako bih je drukcije odgojila.

[Ay Carmela]

A opozicija je slaba žena? Ne znam, koje su osobine slabe, a koje jake žene?

[Pješčani sat]

Ay Carmela kaže:

A opozicija je slaba žena? Ne znam, koje su osobine slabe, a koje jake žene?

Reci ti meni

Nemam pojma što je opozicija, pisala sam temu između pranja zubiju i gašenja za spavanje, nema skrivenih značenja.
Na kraju, ti si ta koja ocjenjuješ te žene, barem na ovoj temi, nitko tvoj drugi.

I nije mi namjera da bude prepišavanje s preponama, više razmjena iskustava.

[Ruddy]

Nekad ne znam koliko smo jake, a koliko zapravo šutke nosimo sve u sebi i prema van imamo taj gard da smo snažne i nepobjedive. Ali da, imale su/smo milijun nekih problema i drama kroz život i sve su izgurale i naizgled ih to nije promijenilo. Rekla bih da su prilično jake. Sad što smo starije sve se više držimo zajedno i mislim da crpimo snagu jedne iz drugih. Bake su mi isto bile takve, ali umrle su davno pa ne mogu reći da smo mi( unučad) imale prilike ugledati se na njih.

[petrunjela84]

Nemam pojma tko bi trebale biti žene iz moje obitelji osim mene, sestre i mame. Imam samo jednu baku koja kuka otkako znam za nju, eno je živa i prilično zdrava sa 90 god. Sad je li jaka ili ne, ne bih znala reći...u njeno vrijeme je život bio teži i znam da je svašta nešto morala proći.

Ne znam reći ni za nas tri...je nas gonio rat i neki lakši zdravstveni problem i slične svakodnevne nedaće, ali ne mogu reći da nas je život nešto stisnuo, zasad. Rado bi da nikad ne moramo ni testirati koliko smo ili nismo jake u nekim zbilja kriznim situacijama.

[The White Rabbit]

Ne znam, baš razmišljam o tome, i mogu izdvojiti baku za koju smatram da je bila izuzetno jaka žena. Koja se nije dala slomiti, na to mislim.
Iz bogatstva je, za vrijeme i nakon rata upala u krajnje siromaštvo, pa je opet sve stvorila iznova. Udala se, kako to obično biva, za slabog mužjaka kojeg je čitav život trebalo gurati, nešto kao da se udala za dijete. Možda ga je namjerno takvog izabrala da može upravljati, tko će ga znati
Ni onda kada je već bila jako stara nije se na njoj moglo primjetiti da je stara "u srcu", ali mislim da se takav rađaš. Jak karakter, u svakom slučaju.

Moja majka se samo čini jaka, ali to sam shvatila tek nedavno. U stvari je obični kukavički pozerski seronja.

[TincH]

Razmisljam jos sinoc o ovome i zakljucila sam da je dosta zena u mojoj familiji bilo optereceno nekom vrstom emocionalne boli.
Pogotovo s mamine strane.

Malo mi je tuzno o tome razmisljati.

[Ay Carmela]

Ne znam, svi imaju probleme a niko nije leg'o crć. Ako se jakost računa u rješavanju istih i mirenju s nerješivima a slabost stalno i jedino kukanje o istima, najjača sam.

[ruzy]

Pješčani sat kaže:

Reci ti meni

Nemam pojma što je opozicija, pisala sam temu između pranja zubiju i gašenja za spavanje, nema skrivenih značenja.
Na kraju, ti si ta koja ocjenjuješ te žene, barem na ovoj temi, nitko tvoj drugi.

I nije mi namjera da bude prepišavanje s preponama, više razmjena iskustava.

ja radim kao sestra u jednom starackom domu i i svakodnevnom doticaju sam sa puno zena koje su puno toga dozivile i prezivile (imamo 90% bakica na odjelu)... meni je primjer slabe zene zena koja se kroz cijeli zivot provlacila kukajuci i nikad nista radeci da se izbori protiv svojih problema... imam jednu bakicu, usla sam neku dan u njenu sobu, lezi u krevetu i ponavlja "Helmut, Helmut (to joj je sin), gdje si? Nije mi dobro, jako sam bolesna."... nije dementna ako to neko misli, cijeli zivot je bila takva, samo je ovisila o nekome...

moju mamu recimo smatram snaznom zenom... bila je 20 godina u losem braku, nakon 20 godina nasla snage da se odvoji i da stvori nesto... od nule... radi teski fizicki posao za naravno malo para, al bori se iz dana u dan...

baku sam uvijek vidjela kao snaznu zenu koja je bok uz bok sa djedom isla kroz zivot... sada kada je on umro je malo izgubljena jer je izgubila svoju bolju polovicu ali bori se...

[Hazen]

Nedavno sam tek sebi ovo osvijestila, dotad, ne znam ni sama kako, o tome nisam ni razmisljala, valjda, ironicno, zato sto mi je bilo pred nosom cijeli zivot - u svojoj obitelji nemam niti jednu jedincatu jaku i pozitivnu zensku osobu, koja mi je mogla biti uzor. Niti jednu jedinu. Sve, doti jedne, su slabici od ljudi, i slijedom toga, nezdrave, negativne, po okolinu otrovne osobe, koje lose utjecu na generacije u obitelji. Jedinom stabilnom, smecem ne-zatrovanom i pred zivotom izdrzljivom zenskom osobom u obitelji smatram sebe, te danas seku. Sve ostale su kronicno frustrirane pijavice koje na ovaj ili onaj nacin pokusavaju naplatiti sto mislimo da im nicim ne dugujemo podastirati ledja za biti vjecno zbog neceg krivi osobni psiholog-roditelj-kanta za njihovu gorcinu i crnilo. Sve odreda nisu u stanju podnijeti vlastiti zivot onakav kakav jest, tj kakvim su ga same napravile. Sve odreda nisu nista drugo nego bjegunci od zivota, sto u pogledu samostalnosti, sto u pogledu bracne srece.

Zapitam se mnogo toga i o muskarcima u obitelji, njihovim muzevima, koji su desetljecima okretali glave od gnojnih cireva u kuci i trudili se da forma obitelji izgleda ok, samo naizgled stabilni. A neki niti naizgled. Mucno sve skupa, i ne bas bezopasno po psihu. Treba snage za odrasti normalan u svemu tome, i kasnije ostati normalan, kad se kao bumerang vrate neke potisnute stvari.

[The White Rabbit]

Hazen kaže:

Jedinom stabilnom, smecem ne-zatrovanom i pred zivotom izdrzljivom zenskom osobom u obitelji smatram sebe, te danas seku.

Kako vam je to vama dvjema uspjelo? Obzirom na žene crnjake oko sebe o kojima govoriš.

Zapitam se mnogo toga i o muskarcima u obitelji, njihovim muzevima, koji su desetljecima okretali glave od gnojnih cireva u kuci i trudili se da forma obitelji izgleda ok, samo naizgled stabilni.

Ja mislim da se takvi uopće ne trude. Trude se u smislu eskiviranja svega, i hvatanja krivina i skretanja pažnje "gnojnog čira" sa sebe.
Uglavnom, mučno i teško je djeci koja izvuku na lutriji ovakve spojeve.

[Pješčani sat]

I ja sam malo više razmišljala o ovome, i moram priznati kad pišem o svojim jakim ženama, da mislim na žene s kojima sam ok i u kontaktu, ili ako nisam ok, ipak ih po tom pitanju rispektam.

Naravno da nisu sve takve, ali žene koje su nizale loše izbore, koje su se ticale ponekad i mene, jednostavno su se udaljile od mojih životnih puteva i nismo u kontaktu.
Jednostavnije je, s vremenskim odmakom, vidjeti širu i jasniju sliku pa sad mogu za neke stvari reći aha!, vidim kako je došlo do ovog, mada se ne slažem s izborom.
Imala sam baku koja je bila u braku sa zlostavljačem, i sva djeca su pobjegla od njih. jedna kćer se udala za istog takvog. po onome što mi se reklo, on je bio ili razlog ili objašnjenje za sve što ona je/nije učinila.

na primjer, nikad se nismo upoznale. nikad nije imala potrebu upoznati svoju nećakinju, ili su neki drugi osjećaji bili jači.
kad joj je sestra umrla, nije došla, isto zbog tog muža.
nisam ju nikad upoznala i ništa me nije od sveg tog pogodilo, ali sad nakon toliko puno vremena, znam si razmišljati koliko možeš jako biti sjeban da ne možeš udahnuti zbog muža kojeg si odabrala i koji ti ne da otić na pogreb vlastite sestre. ili bilo što drugo. a možda joj je jednostavno odgovaralo prekinuti veze s tim dijelom obitelji ili je njen život najbolje što je mogla izvuć, tko će ga znati.

imam jednu koja jako kuka, njoj je najgore, ali prošla je zbilja izazovan život i traži zapravo prizanje za sve što je napravila. bila je strašno jaka, kad gledam koliko jako je povukla u nekim periodima, ne znam bih li i ja mogla. zato imam tolerancije za kukulelanje i monologe kad krene Meni je bilo najgore, vol. 4.

kako god, puno sam naučila od njih, što radi i što paziti da ne radim.

[Hilda]

Pješčani sat kaže:

Kako je kod vas? Imate li neku žensku poveznicu kroz generacije?
Što su vas naučile i koliko su utjecale na vas? Koliko su vam bitne?

Bez baka sam ostala dosta rano tako da nemaju neki direktni utjecaj na mene, osim po pričama. Koliko sam uspjela polovit, prilično stabilne i jake osobe koje su hendlale sve bez problema i imale dobar odnos s muževima.
Ono što je na mene utjecalo je mama koja je uvijek bila stup, samostalna, više zarađivala od tate cijeli život, mislim da se s problemima nosila bolje od tate.
I kasnije svekrva koja je sinove sama odgojila i svašta prošla.
Da, imam jake osobe kao uzor. I nije to lako.

[Sevilla]

Prolaskom vremena, sve vise imam razumijevanja za neke razlicitosti medju zenama u obitelji, najvise gledajuci, to ispadnu generacijske.

Ne sve, ali neke stvari koje su danas uobicajene, ne tako davno, bile su obiljezje "jakosti".

[electric_barbarella]

da, mislim da se ta definicija "snage" s godinama podosta promijenila. prije pedeset godina se snaznom zenom smatrala ona koja je imala hrabrosti podnijet zahtjev za razvod, danas iskreno nemam pojma koja bi bila obiljezja.
i mamu i baku smatram jakim zenama koje su produrale sito i reseto u zivotu i dalje uspjevale biti fascinantno elegantne i nositi se s time na vrlo ne ohol nacin.
to mi je zapravo obiljezje svake snazne osobe- nositi se sa zivotom s nekakvom dozom gracioznosti i poniznosti a ne pametovat svima ili pak stalno pronalazit izlike u tim nekim zivotnim nedacama.

i sama pokusavam biti takva. koliko mi uspjeva ne bi znala, vrijeme ce pokazati.

nego mene zanimaju te zivotne price snaznih zena, sta su sve vase mame, bake, tete, bilo tko prozivjele? sta smatrate nekim najtezim razdobljem u njihovim zivotima?

[VeronaM]

Kako vrijeme prolazi, sve sam svjesnija koliko malo znam o svojim roditeljima. Npr. tek sam nedavno na nekim karminama saznala da mi je mama prije dolaska djece bila visokopozicionirana u poduzeću gdje je radila. Ta starija generacija me gledala s čuđenjem, ali ja se svoje mame sjećam kao obične službenice što je postala tek nakon zadnjeg poroda jer više nije imala volje biti tako visoko, htjela je nešto s manje obaveza i odgovornosti.

U njihovim glavama moja mama je bila aždaja, bog i batina. U mojoj ona to nikad nije bila. Koliko toga još ima, a da nemam pojma - ne znam.

Tako da ne znam koliko su žene oko mene jake. Nažalost, svjedočila sam jako puno 'žena je ženi žena' situacija u široj obitelji. Većina žena je iz nekih drugih vremena, domaćice koje se bave djecom i kućom (manje) i tračem i spletkama (više). Dokoni um je đavolje igralište. Velik broj tih žena je u životu pobrao i dosta batina i nepravde, ali same se nikad nisu potrudile maknuti iz takve okoline i npr. zaposliti se. Samo jedna teta, koju se ne sjećam da sam upoznala ili sam bila jako mala, je žena koju bi opisala kao jaku jer se priče o njoj još uvijek prepričavaju.

Pobjegla je od kuće kako bi se udala za nekog nadničara koji je došao raditi u njihovo polje. Roditelji su otišli po nju i vratili je, a ona je opet pobjegla k njemu. Razbaštinili su je istog trena i rekli da će dobiti sve natrag ako se vrati, a ona je i dalje ostala s njim, dobila dijete, bila mlada udovica... sve skupa jedna tragična priča o velikoj ljubavi i velikom siromaštvu nauštrb sigurnosti života u 'zajednici' što je tada bilo normalno. Našla je posao, gradili su kuću njih dvoje, imali životinje, a kad je on umro poprilično mlad (i naravno, tragično, jer život tako hoće) odgojila je sina sama, školovala ga i nikad nije zatražila ništa od obitelji koja je bila protiv. Bi li joj bilo lakše da je pratila put ostalih žena koje su u to doba na brdovitom balkanu odgajane da 'ćute i trpe' - sigurno bi. Ali tada bi spadala u isti koš kao i ove dokoličarke.

Ovo ostalo - koliko vidim i znam, nema baš puno toga snažnog. Ćuti i trpi.

[electric_barbarella]

VeronaM kaže:

Pobjegla je od kuće kako bi se udala za nekog nadničara koji je došao raditi u njihovo polje. Roditelji su otišli po nju i vratili je, a ona je opet pobjegla k njemu. Razbaštinili su je istog trena i rekli da će dobiti sve natrag ako se vrati, a ona je i dalje ostala s njim, dobila dijete, bila mlada udovica... sve skupa jedna tragična priča o velikoj ljubavi i velikom siromaštvu nauštrb sigurnosti života u 'zajednici' što je tada bilo normalno. Našla je posao, gradili su kuću njih dvoje, imali životinje, a kad je on umro poprilično mlad (i naravno, tragično, jer život tako hoće) odgojila je sina sama, školovala ga i nikad nije zatražila ništa od obitelji koja je bila protiv. Bi li joj bilo lakše da je pratila put ostalih žena koje su u to doba na brdovitom balkanu odgajane da 'ćute i trpe' - sigurno bi. Ali tada bi spadala u isti koš kao i ove dokoličarke.

.

ove prkosne ljubavne price su mi nekako bas drage, malo me baca na The Notebook.

o mami se nadam jednog dana napisati knjigu, bas mi je to velika zelja. nevjerojatna zena, jedina koja me ikada razumjela i ako na trenutke nije, uvijek se trudila razumjeti me. jako je meni sve to jos frisko od kad je nema pa nikako da se primim pisanja ali trebala bi, nemam neki dobar izgovor.