Znakovi koji nas usmjeravaju u životu

[Cherie]

Biserka32 kaže:

Ja počinjem vjerovati da postoje "znakovi" tj. stvari koje nas usmjeravaju i da ništa to nije slučajno nego da nas usmjerava prema lekcijama koje moramo naučiti.

Naravno, ima i pozitivnih znakova - N puta sam se našla na pravom mjestu u pavom trenutku i dobila priliku kakvu sam mogla samo sanjat, a ispade skroz slučajno.

Nekako u zadnje vrijeme sve više vjerujem da to ništa nije bilo slučajno: A vi? Kako gledate na takve stvari? Jel ih pokušavate "pobiti" i uspjevate li u tome i sl.?

Potpuno se slažem s tobom, i to ne samo intelektualno nego i ja imam isto takvo iskustvo. Sinhronicitet kako ga je jung objasnio dobro objašnjava ovu pojavu. Očigledno nešto van kauzaliteta, izvan uzročno-posljedičnog mehaničkog svijeta u kojem živimo cijelo vrijeme navodi naš život u određenom smjeru a svoje vizit karte ostavlja u ovim malim čudima.

Držim da je posebno interesantno to što ako počnemo promatrati i tražiti ove "znakove" oni se počinju umnožavati.

[vjestica35]

Ja definitivno vjerujem u te znakove ali ih isto odmah ne skužim. Evo zadnje koje sam jako dobro skužila bilo je da sam već bila trudna a to nisam znala i tri puta sam htjela popiti alkohol i svaki put se nešto dogodilo da nisam mogla popiti, prvi put nisam mogla otvoriti bocu da si natočim čašu crnog vina, drugi put sam prolila votku i treći put mi je ispala iz ruke čaša pive. Za dva dana sam skužila da sam trudna i zaklela sam se da u trudnoći neću popiti niti kap alkohola, makar mi svi stalno kažu pa smiješ kupinovo vino zbog manjka željeza i sl.

[Žulaj]

oh itekako, kao i većina ovdje. i vjerujem da ti znakovi postoje u životima svih ljudi na ovome svijetu i u istoj mjeri, samo je razlika u tome koliko smo svjesni prepoznati i naučiti...

iako je u mom životu za sada više onih koji koče, nekako mislim (tješim se ) da je to zbog nekog višeg dobra.

cijelo moje školovanje, od odabira srednje pa do faksa na kojem sam sada, je bilo zapravo viša sila.
cijeli život kao da kasnim negdje i to zbog niza nekih okolnosti izvan mog dosega
i koliko god sam se znala ljutiti i pucati po šavovima, na kraju se ispostavilo da je ipak sve onako kako bi i trebalo biti.

jedino što "zamjeram" svemiru, Bogu i svemu što me kroz život vodi, je činjenica da sve moram učiti na vlastitoj koži i iz strogih i teških lekcija...

a što se tiče konkretnih i vrlo vidljivih znakova- jedan od, zbog kojeg sam postala skroz sigurna u postojanje toga je;

prije koju godinu, u gluho doba noći vraćam se prema Zagrebu obilaznicom, i obzirom da su na jednom dijelu bili radovi, brzina je bila ograničena na 100. naravno da nisam smanjila brzinu vožnje, i naravno, kako to uvijek biva, zaustavila me gospoda policajci.

uzeli su mi vozačku te večeri, i to kao zadnjoj zaustavljenoj na toj trasi, dvije minute kasnije više ne bi stajali tamo (tako su bar rekli). bila sam i ljuta i očajna i na rubu da im ispsujem sve po redu...pa kud baš meni, toliko luđaka na cesti i baš meni!!!!

dobila sam svoju kaznu, ljubazni smješak i laku noć...utučena, ubacila u prvu, drugu, i odjednom ispred mene tip hoda mrtav pijan po sred trake meni ususret
uspjela sam ga izbjeći jer sam vozila 30! i to zahvaljujući muriji!!

da me nisu zaustavili naletila bi sa 130 na njega- ne bi preživo
da me nisu toliko dugo zadržali s tom svom papirologijom (20ak min) ja bih uspjela razviti brzinu prije nego bi naletila na njega...

ugl, da te večeri nisam ostala bez vozačke, taj tip bi mojom krivnjom ostao bez života...

[Am I me?]

Sjećam se toga kao da je bilo jučer!Malo prije gluhog doba noći gazda me izmeo iz kafića i tako razočaran krenuo sam di me znakovi odvedu.Prvi je bio neki plavi sa bijelom strelicom,malo iskrivljenom u desno...
Par znakova kasnije shvatio sam da ne poštujem znak 100 jer sam vozio samo 90 m/s pa sam ubrzao.Odjednom su dva policajca proletili pored mene što me jako začudilo jer su stajali na nogama pored auta.Tako začuđen ipak sam bacio pogled u retrovizor i vidio da me u stopu prate njihove šapke.
Sljedećih 15 sekundi zamišljao sam se sa policijskom kapom na glavi i odlučio vratiti se po njih.I dok sam tako češljao cestu neka luđakinja je jurila 30 prema meni!Ja lijevo ona na mene,ja desno ona opet.U posljednji tren bacio sam se u stranu i tako ležeći vidio da mi je zgazila obje kape!
Razočaran i bjesan na tu pijanu ženku vraćao sam se prema autu i shvatio da nemam dovoljno klempave uši za takve kape.Obuzela me neopisiva sreća i još uvijek me drži...jer tko zna,možda bih sad bio policajac.

[Ri3]

Am I me? kaže:

Sjećam se toga kao da je bilo jučer!Malo prije gluhog doba noći gazda me izmeo iz kafića i tako razočaran krenuo sam di me znakovi odvedu.Prvi je bio neki plavi sa bijelom strelicom,malo iskrivljenom u desno...
Par znakova kasnije shvatio sam da ne poštujem znak 100 jer sam vozio samo 90 m/s pa sam ubrzao.Odjednom su dva policajca proletili pored mene što me jako začudilo jer su stajali na nogama pored auta.Tako začuđen ipak sam bacio pogled u retrovizor i vidio da me u stopu prate njihove šapke.
Sljedećih 15 sekundi zamišljao sam se sa policijskom kapom na glavi i odlučio vratiti se po njih.I dok sam tako češljao cestu neka luđakinja je jurila 30 prema meni!Ja lijevo ona na mene,ja desno ona opet.U posljednji tren bacio sam se u stranu i tako ležeći vidio da mi je zgazila obje kape!
Razočaran i bjesan na tu pijanu ženku vraćao sam se prema autu i shvatio da nemam dovoljno klempave uši za takve kape.Obuzela me neopisiva sreća i još uvijek me drži...jer tko zna,možda bih sad bio policajac.

:klap:

[Omega Phoenix]

Endimion17 kaže:

slučajnost definitivno postoji.
boltzmannova konstanta te gibanje čestica na to snažno upućuje.

Moje je mišljenje da slučajnost postoji samo onda dok postoje i živa bića koja bi neki događaj doživjela kao ''slučajnost'', ali van toga mislim, to jest vjerujem da slučajnosti nema.

Možda postoje raznorazni znakovi koji nam pomažu usmjeriti nas u životu, samo kako prepoznati te znakove i kako da znamo da se ne radi samo o našem dojmu znaka?

[cokolada1st]

Mr.Oizo kaže:

Uf, meni se ponekad čini da vidim previše znakova, iako možda neće imati precizne veze s pitanjem koje je postavljeno. Evo jedan banalni primjer: nakon što sam oprao ruke i obrisao ih idem vratiti ručnik na vješalicu i kad ga hoću samo prebaciti nešto mi kaže "ne, radije ga objesi za kukicu, inače će nešto poći loše". I tako druge stvari, uzmi tanjur sa plavim rubom a ne sa smeđim, ma gluposti. Nije da me proganja ali neki put jednostavno poslušam taj glas iznutra kao da je bitno. A nekad u inat baš ne. I općenito nisam uočio nikakve posljedice.

meni se takve stvari stalno događaju i nekad ih iz čiste znatiželje provjerim.

Npr. jednom mi je hitno trebala kemijska, ispred mene su bile 2 (ne moje) i htjela sam uzet prvu sa reda - ovu lijevu, međutim nešto mi je reklo da uzmem drugu, desnu i tako napravih i bude sve ok.. Trenutak kasnije kad se smanjila gužva, iz čiste znatiželje uzmem onu lijevu kad ono - ne radi

[sanfix]

neeeeee ne vjerujem!!!!!!!!!

[mala_pat]

Biserka32 kaže:

Jel vjerujete u "znakove" koji vas usmjeravaju u životu?

Na primjer, stalno vam se nešto poklapa i sve super ide, iako objektivno nisu bile neke predispozicije. Ili vam se stalno nešto štopa, iako ne bi objektivno trebalo.

Sjećam se da sam imala problem na faksu - položim N ispita u dekanskom roku i jedan ne položim - frajer pomakne rok 2 dana unaprijed i ja ne skužim da je to napravio i padnem godinu. S tim da je u medjuvremenu bilo jedno sto osam medjukoraka i kako bi jedan riješila, pojavio bi se drugi problem i slična sranja, jedno po jedno...i na kraju padnem godinu radi najlakšeg ispita!!!

Ili isto tako, priča s nekim frajerom, ono - stalno radi tad i tad i ja ga zivkam na posao i jednom odlučim ne nazvati nego se samo pojaviti na poslu i ne nadjem ga, ali tamo naletim na njegovu curu i ispadne totalno sranje. Ili on zove mene da će doć, imam telefona kao u priči, ali taj dana mi ostanu doma ili zalupim vrata od stana i moram po ključ u PM i ništa od kave i sl.

Ja počinjem vjerovati da postoje "znakovi" tj. stvari koje nas usmjeravaju i da ništa to nije slučajno nego da nas usmjerava prema lekcijama koje moramo naučiti.

Naravno, ima i pozitivnih znakova - N puta sam se našla na pravom mjestu u pavom trenutku i dobila priliku kakvu sam mogla samo sanjat, a ispade skroz slučajno.

Nekako u zadnje vrijeme sve više vjerujem da to ništa nije bilo slučajno: A vi? Kako gledate na takve stvari? Jel ih pokušavate "pobiti" i uspjevate li u tome i sl.?

Naravno da vjerujem i trudim se u svemu oko sebe pronaći neki sitan makar i najsitniji znak koji me upućuje na nešto

[cokolada1st]

sanfix kaže:

neeeeee ne vjerujem!!!!!!!!!

šta ne vjeruješ, mom postu ili nečem drugom?

[finalnifantazista]

imo sam fazu kad sam tumačio dolazak određenog tramvaja ko znak koji me usmjerava
da citiram Oscara Wildea
"You must not find symbols in everything you see. It makes life impossible."

[gretel]

Jedini znakovi koji me usmjeravaju, a ja ih primjećujem, jesu oni uz cestu.

[~hellena~]

podsjetio me ovaj topic na knjigu Celestinska proročanstva, tko je čitao zna o čemu govorim

[leptirica020]

to si budem posudia da pročitam

[crodiler]

e aš dobro da raspravljate o ovako nečem jer i ja sam nešto primjetio da mi se dešava zadnje 2-3 godine pa ako ima ko odgovor rado ču ga poslušati !
Naime vrlo često što u novinama na registracijama automobila, televiziji, radiju bilo gdje primjetim broj 44, u početku nisam na to obračao pozornost ali več neko vrijeme mi se to događa jer vijesti koji su jako negativne pad aviona koji se srušio u atlantic pred 4 mjeseca imao je broj 447, onda non stop neki ubojice od 44 godine, onda ona 2 lika u sarajevu kaj su ubili konobara imali 22 godine njih je dvoje znači puta 2 44, i tako non stop pogledam na sat vidim recimo 13:44 ili sekunde pogledam kroz prozor auta često ali ne uvijek broj na regi nekog auta recimo 8445 i tako stalno, lud nisam, ali kaj bi to moglo značiti zna li itko, primjetio sam da broj 44 donosi jako loše i negativne stvari !!!

[imnewhere]

crodiler kaže:

e aš dobro da raspravljate o ovako nečem jer i ja sam nešto primjetio da mi se dešava zadnje 2-3 godine pa ako ima ko odgovor rado ču ga poslušati !
Naime vrlo često što u novinama na registracijama automobila, televiziji, radiju bilo gdje primjetim broj 44, u početku nisam na to obračao pozornost ali več neko vrijeme mi se to događa jer vijesti koji su jako negativne pad aviona koji se srušio u atlantic pred 4 mjeseca imao je broj 447, onda non stop neki ubojice od 44 godine, onda ona 2 lika u sarajevu kaj su ubili konobara imali 22 godine njih je dvoje znači puta 2 44, i tako non stop pogledam na sat vidim recimo 13:44 ili sekunde pogledam kroz prozor auta često ali ne uvijek broj na regi nekog auta recimo 8445 i tako stalno, lud nisam, ali kaj bi to moglo značiti zna li itko, primjetio sam da broj 44 donosi jako loše i negativne stvari !!!

http://www.imdb.com/title/tt0481369/

[Engelchen00012]

Mene su u zadnje vrijeme znakovi napustili.
Pitam se ima li to veze s mojim krajnje stresnim načinom života u posljednje vrijeme. Potpuno sam izgubljena i okrenuta sebi, pa možda znakove i ne vidim.

[Domsi14]

Mr.Oizo kaže:

Uf, meni se ponekad čini da vidim previše znakova, iako možda neće imati precizne veze s pitanjem koje je postavljeno. Evo jedan banalni primjer: nakon što sam oprao ruke i obrisao ih idem vratiti ručnik na vješalicu i kad ga hoću samo prebaciti nešto mi kaže "ne, radije ga objesi za kukicu, inače će nešto poći loše". I tako druge stvari, uzmi tanjur sa plavim rubom a ne sa smeđim, ma gluposti. Nije da me proganja ali neki put jednostavno poslušam taj glas iznutra kao da je bitno. A nekad u inat baš ne. I općenito nisam uočio nikakve posljedice.

ista stvar mi se dešava samo ne bih to nazvao glasom nego sam jednostavno siguran da ako postupim kako sam prvo naumio određenoj osobi će se nešto desiti! Npr. ko klinac nisam otišao djedu u bolnicu(bolovao je od raka želuca)jer sam bio uvjeren da će nam to biti posljednji susret. imao sam 12 godina i teško je bilo uvjeriti starce da ne želim ići njemu u posjetu.problem je bio ako kažem starcima zašto ne idem onda će ionako djed umrjeti-u to sam bio 100 % siguran. Na kraju uz mnogo suza sam ostao doma-jezivo je bilo,kad je djed ozdravio rekao sam im kaj se tada odigravalo u mojoj glavi. Bio je to odvratan osjećaj jer sam bio uvjeren da dedin život ovisi o meni

[Engelchen00012]

Domsi14 kaže:

ista stvar mi se dešava samo ne bih to nazvao glasom nego sam jednostavno siguran da ako postupim kako sam prvo naumio određenoj osobi će se nešto desiti! Npr. ko klinac nisam otišao djedu u bolnicu(bolovao je od raka želuca)jer sam bio uvjeren da će nam to biti posljednji susret. imao sam 12 godina i teško je bilo uvjeriti starce da ne želim ići njemu u posjetu.problem je bio ako kažem starcima zašto ne idem onda će ionako djed umrjeti-u to sam bio 100 % siguran. Na kraju uz mnogo suza sam ostao doma-jezivo je bilo,kad je djed ozdravio rekao sam im kaj se tada odigravalo u mojoj glavi. Bio je to odvratan osjećaj jer sam bio uvjeren da dedin život ovisi o meni

E vidiš, ovo opisano u postu na koji si se referirao, mnogi bi okarakterizirali kao opsesivno-kompulzivni poremećaj. Srećom, ja nisam među njima.

[silas2012]

Everything happens for a reason-ja vjerujem itekako jer uvijek kad mi se desi neko sranje primjetim da sam imao upozorenje,samo što ga nisam prepoznao