Obraćanje umrlih preko snova

[Analara23]

theVill kaže:

a Analara ,jel tebi ikako izvedivo otići u tu drugu državu?posjetiti ga..?slažem se sa ovim šta ti je Passer napisao,al ipak s nekim stvarima čovjek mora raščistiti "licem u lice"..

Stvar je u tome da ne znam točno gdje je pokopan mislim u kojoj državi, niti u kojem groblju. Otići tamo i da znam gdje je, bilo bi mi naprosto nemoguće.
Kako da to uopće pokušam objasniti mužu...? Makar on zna za neke moje snove, ali za ove što sam tu napisala ipak ne zna. Mislim da bi ga povrijedili...

[mindWild]

Pozdrav!

Krenuvši od prve smrti koja je mene pogodila, od tada svaku tu osobu sanjam učestalije, zapravo, to je već duži niz godina, dvije osobe intenzivnije sanjam..
Ti snovi su zapravo gdje ja poprilično plačem, zapravo me ili pozdrave samo, ili se samo stvore negdje u nekoj situaciji gdje zapravo oni šute cijelo vrijeme, i ja njih zagrlim i plačemo skupa, nekad mi daju neku stvar u snu - u dva sna je bila isključivo od njihove strane rečena da je amajlija..
Čak, zapravo, znala sam sanjati isti san više puta, isti prostor, okolina (često okolina u kojoj sam ja svakodnevno i u kojoj se krećem, npr određena prostorija) i to najčešće bude san gdje se ja grlim s pokojnom osobom, i plačemo skupa, dva člana obitelji zapravo.. No, nikada ih ne sanjam istovremeno, nego mi se kao pojedinci jave u snu.. Snovi budu užasno realni, što zapravo je strašan odraz na moje raspoloženje taj dan, i danas je jedan od tih dana..
Također, za jednog mog člana obitelji se desilo zapravo da je mene jedan svećenik oprostio od njega u snu, i što me zapravo šokiralo, sanjala sam ga ponovno nakon toga gdje me htio fizički ozlijediti, i bilo je užasno stresno(svaki takav san mi je izmamio suze koje su bile prisutne i kad sam se probudila), nakon čega sam pročitala negdje da je to zadržavanje duše, i zapravo ona želi otići..zapalila sam svijeću, pomolila se i od tada, niti jedan jedini san.. dok do tog sna ih je bila velika hrpa..
Ja zapravo neznam da li bi radije vjerovala da mi se stvarno obraćaju jer su snovi tako realni, ili je to nešto što moja podsvijest reproducira (makar ja uopće ne razmišljala o tim ljudima taj dan, dan prije i sl, te ne imala poticaj od nekog događaja da ih se sjetim.. Samo znam da mi je svaki san neki emocionalni rez i meni, u smislu, da me stvarno pogode snovi, jer nisu bezvezarije, smatram da imaju nekog smisla, jer su stvari tako realne, i poruke, i događaji, amajlije zapravo koje su mi davali.. a da ne kažem zagrljaji i suze..

zapravo, ako sve to nije neka iluzija(u koju neželim vjerovati da je iluzija), voljela bi i nešto dublje od samih snova..

[dostavapoklona]

Meni se zna desiti da dva do tri puta godišnje sanjam nekog umrlog rođaka, al tome puno ne pridajem znacenje, međutim evo nekoliko maminih snova koje mi ih je ona prepričala, a bile su usko vezane uz mene ili uz njene rodbine.

San 1. Ja sam tada bila u 5tom razredu osnovne škole, a mama je sanjala kako moj otac šalje razglednicu sa mojim likom mojoj pokojnoj baki (njenoj mami). Tog dana mama nije otišla na posao iz straha za mene jer joj se san nie svidio, te me je ona odnjela u školi i trebala je doc te pokupit me nakon škole. Škola je bila udaljena jedno 10 min lagane šetnje od stana, al sam morala prec preko jako prometne ceste. Međutim, nešto se bilo desilo (neka uciteljica nije došla) te je naš razred bio ranije pušten iz škole. Kako smo prelazili cestom, ja i moja prijateljica smo se nekaj naguravali, te me je ona nehotice saplela sa nogom i ja sam pala na cesti ravno ispred auta. Na sreci prosla sam samo sa ogrebotinama po nosu (pala sam na lice). Kasnije nam je mama ispricala san, te je pocastila moju prijateljicom cokoladom jer sam prosla sa skoro pa nikakvim ozljedama

[ljubicastaa]

i meni se to dogodilo. ja sam "sanjala" djeda. kao da sam ustala iz svog tijela i gledala u sebe kako ležim na krevetu a on sjedi do mene i razgovaramo. isto kao što kažeš rekao je da mu je dobro i da pazim na baku.. vjerujem da je to bilo više od sna

[Valencia c.f.]

I ako mi je otac poginuo prije 17 god ,jos uvijek ga sanjam ,ne tako cesto mozda dva puta godisnje i to je to .

Sad me zanima jel se ikome desilo to da sanja oca a da je svjestan da je to san ,cak sam bio pomalo svjestan da placem i kasnije sam se probudio sa suzama u ocima . Znam da smo nesto kao razgovarali ali sta tacno nikad se ne mogu sjetiti .

[norka]

Valencia c.f. kaže:

I ako mi je otac poginuo prije 17 god ,jos uvijek ga sanjam ,ne tako cesto mozda dva puta godisnje i to je to .

Sad me zanima jel se ikome desilo to da sanja oca a da je svjestan da je to san ,cak sam bio pomalo svjestan da placem i kasnije sam se probudio sa suzama u ocima . Znam da smo nesto kao razgovarali ali sta tacno nikad se ne mogu sjetiti .

žao mi je zbog tvoga oca........moj otac je poginuo u nerazjašnjenim okolnostima i uvijek mi je bilo čudno kako njega budući da smo bili jako povezani nisam sanjala, pitam se da li je to upravo zbog tih okolnosti....ali moju baku koja je umrla prije par godina sam par puta sanjala, uvijek prelijepi snovi, ona i ja razgovaramo iako ja znam da je ona mrtva, ujutro se probudim presretna jer sam je ponovo doživjela, a i ona mi putem snova uvijek poručuje da je ona tu i da ćemo se ponovo sresti ako Bog da....vjerujem da se i ti kada sanjaš svog oca probudiš zadovoljan i sretan , imali ste vas dvojica vrijeme za sebe pa makar putem snova....meni je to baš lijepo....pozdrav....

[Eiree]

I ja sam se odlučila odvje ostaviti par riječi... Naime baš je interesantno da si spomenula 17 godina. Ja sam imala baš prije 17 godina jedan veliki gubitak, poginuo mi je dečko sa kojim sam tada hodala već 4 godine, a priuje nego je poginuo u saobraćajnoj se još i odselio iz našeg grada u drugu državu ( rat i bla bla ), tako da sam na neki način dva puta proživjela odvajanje od njega. Uglavnom, prije točno 17 godina, točnije 16.10.1994 nakon što je preživio nesreću i završio na hitnoj operaciji, moja ljubav umrla je dan prije odlaska na rehabilitaciju i zapravo nitko baš previše ne zna zašto odjednom kada mu se sveopće stanje poboljšavalo. Tu noć sam ga sanjala, došao je baš da se pozdravimo. Kao niti jedan san do tada u ovome mi nismo uopće govorili ( zapravo ispravak, on nije ništa govorio ), privukao me k sebi i obgrilo, imala sam feeling da je puno viši i veći nego što je bio. Doslovno me tim zagrljajem utisnuo u mene. Predao mi je razglednicu i mentalnom porukom prenio nešto kao ova će razglednica postati knjižica, pa knjiga i na kraju nešto kao mudra knjiga tvrdih korica. Nakon toga se okrenuo i odlazeći pretvarao se u dim. Nisam tada znala protumačiti san budući sam vijest o njegovoj smrti primila tek mjesec dana nakon što je pokopan No dobro, nakon tog trenutka živjela sam dvije najteže godine i bila vrlo blizu da odem za njim. Živjela sam samo za trenutak kada ću ga vidjeti u snu i vjerovala sam da ćemo moći tako funkcionirati, zapravo prkosila sam svemu što je imalo smisla za komadić nečega što nije imalo nikakvog smisla. Onda sam ga sanjala jedan dan... šetala sam našim starim kvartom, tražeći ga... iz nekog prikrajka povukao me snažno za ruku i rekao vrlo ozbiljnim dubokim glasom ( kao da se ljuti ), PRESTANI, NEMOJ ME VIŠE TRAŽITI, PUSTI ME DA ODEM !!! Poprilično uznemirena i najviše od svega sebična da ga zadržim za sebe rasplakala sam se i to najviše zato jer sam shvatila da tako ustvari mora biti. Pustila sam tu ideju o tome da ga moram sanjati, imati itd., od tog trenutka počelo je smirivanje i otpuštanje sveg tog naboja tuge i boli. Nisam ga više sanjala, tu i tamo bi mi se pojavio kroz neke znakove, sitne trenutke u kojima sam znala da je on... i da me gleda. Ima puno sitnih bizarnih stvar koje su mi se događale ali da ne utrpavam sve u jedan post :/. Ima jako dugo da ga nisam sanjala i u tom periodu mog života meni su se događale svakojake svari, i lijepe i ružne i čudne i svakakve... pomalo je ta bol i praznina bila zamijenjena svakodnevnim mukama, iako je on uvijek tu samnom bio, u mislima. U mislima ali ne i u boli. Do prije mjesec dana, opet sam ga sanjala i od tog trenutka ja imam osjećaj - NEPOGREŠIV - da je TU, pored mene, samnom, svaki put se osjećam kao da smo bili skupa, kao da se trebamo naći, sva sam ustreptala i nemirna ali fino nemirna. Ovo stvarno ne razumijem, a feeling ne jenjava. No jedno mi je ipak najčudnije... bez obzira na sve to, sve te emocije, ljubav, sreću pa i tugu koja me ponekad sjećanjima vrati ja njega NE MOGU SANJATI, ne mogu ?!!! I da legnem, zatvorim oči i silno se prisilim - NE MOGU !!!! Ne razmumijem u potpunosti zašto ?

Mir svima koji su nekoga izgubili želim ( ma i onima koji nisu )

[hamstercat]

ovak sanjam svog djeda od kad je umro i komuniciramo kad mi je tesko ,kad je neka nepovoljna situacija u obitelji,itd. naime moj djed nije jedini sanjam i umrle susjede,rodake koji mi postavljaju pitanja npr. od jednog pokojnog susjeda obitelj se odselila,a on mene pita da gdje su i zasto ih ne moze naci.ono sto primjecujem u zadnje vrijeme ,a to je razdoblje od nove godine da se nesto cudno dogada sa poklapanjem dimenzija. nije bitno kako znam i na koj nacin,ali duhovi su postali vrlo aktivni u komunikaciji .posvuda su i poruke od njih su sve izrazenije.Eiree iskreno mislim da se to dogada i u tvom slucaju u trenutcima preklapanja dimenzija mrtvi imaju moc na kratko pripaziti na nas i prenjeti nam poruke. razlog zasto ne mozes sanjati svoju ljubav je u tome sto u svakoj komunikaciji moraju uloziti jaku kolicinu energije da bi se prikazali. to sto je nakon toliko godina izgubio tu mogucnost( da ne pisem iz kojih sve razloga) ne znaci da sada u trenu preklapanja dimenzija nije sa tobom.Prislina komunikacija sa mrtvima moze samo remetiti njihovu energiju i mi njima mozemo naskoditi. Iskreno sam sretna zbog tebe sto imas nekoga ko te i u smrti ceka i voli nema nista ljepse od tog.

[Trekkie89]

Ja svog didu nisam nikad upoznala, preminuo je godinu dana prije mog rođenja.
Vidjela sam ga samo na slikama i o njemu znam ono što mi je tata pričao.

Tu i tamo ga se sjetim, a jednom sam ga i sanjala.
Sjećam se je san bio smješten u prošlosti (stari auti, infrastruktura, dida je bio obučen staromodno).
Ništa mi posebno nije poručio, sjećam se da smo sjedili u autu, ja sam sjedila na suvozačevom mjestu. Oboje smo gledali iza da vidimo kad ćemo dobiti priliku izaći s parkinga. Prokomentirala sam "baš je gužva", a dida je rekao nešto u smislu "kad tad se pojavi prilika"

Ne znam je li me posjetio ili su to samo moje puste želje.

[tole1710]

Moja stara je sanjala jedne veceri svoju umrlu mamu i ona joj je govorila->nemoj plakat i tjesila ju je.Iako ona nije znala zasto je tjesi.Sljedece jutro kad se probudila javili su joj da joj je tata iznenada umro.I onda je pocela plakat ko kisna godina i prepricavala taj san.

[bubyca21]

Sanjala sam danas svog pokojnog tatu, inače sam ga od njegove smrti koja je bila prije deset godina kad sam bila mala curica sanjala možda par puta...

Vidjela sam nekog starca kako šeće, i kad sam ga bolje pogledala vidjela sam da je to moj otac. Blago mi se nasmiješio, kao da je zadovoljan sa mnom, i odšetao dalje. Htjela sam za njim, vikala sam to je moj tata, ali nisam mogla za njim. Jel zna netko što taj san znači?

[dishpet]

ja dosta često znam sanjati pokojne. nekad me to uznemiri.

prije par godina mi se dogodilo da sam se usred noći probudila jer sam se zagrcnula i zakašljala. uto je zazvonio telefon, baka je zvala da djedu nije dobro. uglavnom, djed je umro kroz par minuta. imao je problema s vodom u tijelu, to valjda dođe do srca...

drugo, prije godinu dana sam bila nešto kratko trudna, počeli su neki problemi. i ja sam bila u neizvjesnosti hoće li sve biti ok. sanjala sam moje roditelje i neke prijatelje na nekoj poljani, pored neka kućica u kojoj je kao moje dijete. počeo je neki požar i svi smo bježali samo je moja mama rekla da ide po dijete. uto se radnja prebacuje u bakinu kuću. stoji djed (pokojni, sav raščupan , šuti), kraj njega baka (tad je bila živa, ali umrla je za mjesec dana) i dolazi moja mama i kao odmahuje glavom da nije našla dijete . uglavnom, to je završilo spontanim .

uglavnom, često sanjam bake i djede. uglavnom šute... baku i djeda kako piju čaj .
jedino kada sanjam tetu, koja je tragično preminula dosta mlada, sanjam u smislu da je živa ali na nekom drugom mjestu se nalazi...

[wing]

hamstercat kaže:

ovak sanjam svog djeda od kad je umro i komuniciramo kad mi je tesko ,kad je neka nepovoljna situacija u obitelji,itd. naime moj djed nije jedini sanjam i umrle susjede,rodake koji mi postavljaju pitanja npr. od jednog pokojnog susjeda obitelj se odselila,a on mene pita da gdje su i zasto ih ne moze naci.ono sto primjecujem u zadnje vrijeme ,a to je razdoblje od nove godine da se nesto cudno dogada sa poklapanjem dimenzija. nije bitno kako znam i na koj nacin,ali duhovi su postali vrlo aktivni u komunikaciji .posvuda su i poruke od njih su sve izrazenije.Eiree iskreno mislim da se to dogada i u tvom slucaju u trenutcima preklapanja dimenzija mrtvi imaju moc na kratko pripaziti na nas i prenjeti nam poruke. razlog zasto ne mozes sanjati svoju ljubav je u tome sto u svakoj komunikaciji moraju uloziti jaku kolicinu energije da bi se prikazali. to sto je nakon toliko godina izgubio tu mogucnost( da ne pisem iz kojih sve razloga) ne znaci da sada u trenu preklapanja dimenzija nije sa tobom.Prislina komunikacija sa mrtvima moze samo remetiti njihovu energiju i mi njima mozemo naskoditi. Iskreno sam sretna zbog tebe sto imas nekoga ko te i u smrti ceka i voli nema nista ljepse od tog.

uvijek se naježim od tvojih komentara
a negdej sam čitala da smo sad u 3D i da idemo u 4Dimenziju...neznam zapravo ni u čem je razlika....

[butterfly55555]

Pozz svima! Dakle ovako, što se tiče snova pokojnih članova obitelji, ima jedan u kojemu je moja mama sanjala svoga oca, moga djeda.
Djed je prije smrti ležao neko vrijeme u bolnici, ništa ozbiljno, i to jutro kad je umro je trebao biti otpušten iz bolnice. Čekalo se samo da liječnik poslije vizite napiše otpusno pismo nakon čega je djeda trebao nazvati da se dođe po njega. I kako nije zvao, mama je prvo zvala njega na mobitel, a kako ga nije dobila zvala je bolnicu gdje su joj rekli da je djeda to jutro umro.
I onda... nakon nekog vremena, i to ako se dobro sjećam mislim da je prošla godina, ako ne i dvije od smrti, sanja moja mama njega kako ju zove na mobitel i govori "Evo da ti se javim, nisam prije mogao dobiti vezu." I mama ga pitala pa tata gdje si, kako si i sl. na što je on njoj odgovorio dobro sam, ne brini.Ovdje je super" Uglavnom nešto u tom stilu.
A seka mi je isto sanjala djeda poslije smrti. To je bio san u kojem on dolazi svojoj kući gdje se nalazimo svi mi njegovi bližnji i on nam kaže "Vi ste dolazili meni u bolnicu, evo sad da posjetim malo ja vas" I još je seki spomenuo neku staru bilježnicu (za koju ova pojma nije imala) za koju se kasnije ispostavilo da zbilja postoji među njegovim stvarima, a koju je napisao naš pradjed. Što joj je za bilježnicu rekao ona se ne sjeća, ali je full spooky da ta bilježnica zbilja postoji.

[SolisMystica]

wing kaže:

uvijek se naježim od tvojih komentara
a negdej sam čitala da smo sad u 3D i da idemo u 4Dimenziju...neznam zapravo ni u čem je razlika....

Imas na youtubu dobre pokusaje objasnjenja...ja i dalje ne kuzim doduše xD

[lorny]

moja baka nakon šta je umrla došla mi je u san tri puta.....prelijepo....i onda je stalo ...svaku večer sam se nadala da će mi opet doći, ali ona više nikako ne dolazi, zadnji put se javila prije više od godine, a umrla je prije dvije godine....sada ja razmišljam u sebi i pišem , kada je otišla imala je potrebu se još teke zadržati da mi javi da je na sigurnom, da smrt nije kraj i da ćemo se opet vidjeti, nakon šta mi je ona to lijepo kroza san objasnila ona je otišla dalje od onoga šta je bila nakon smrti .....više se ne javlja, ali sve mi se čini da ako mi se bude slučajno javila idući put da će i taj posjet imati poantu, samo nekako mi sve vuče na nešto ne baš dobro....kao da mi javi i obavjesti ako netko treba umrijeti .......čini mi se da je velika razlika kada vam se mrtvi jave neko vrijeme friško nakon smrti i kada ti se jave mnogo nakon smrti....to je moje ofrlje razmišljanje same sa sobom...

[ExSuicideBomber]

Nekoliko puta se pojavljivao ujak u snovima .
1.put je tražio da mu vratim lemilicu koju sam posudio a nikada nisam vratio jer sam je pokvario .
2.put je došao da me upozori da ne igram na pobjedu Hajduka protiv Lučkog .
3.put je došao da mi se smije što sam igrao na pobjedu Hajduka .
4.put sam ga poslao u pi*ku materinu dosadnu .

[hamstercat]

pa je velika je razlika kad nekog sanjas kratko vrijeme nakon sto je umro i to jednom, dvaput, a drugo je kada sanjas nekoga nakon smrti bez obzira na vrijeme. iskreno mislim da to ima veze sama sa tim koliko je osoba osjetljiva na komunikaciju sa mrtvima i u kojoj fazi prijelaza je dusa umrlog

[Taa]

Evo nekidan sam po prvi put nakon godinu i pol, dvije, sanjala osobu koju sam izgubila, a da se pritom nismo posvađali u snu.
Obično su to bili psihički naporni snovi, jednostavno nisam nikad znala zašto baš takav nastup njega prema meni ili mene prema njemu, a u drugu ruku kakvi god bili, budili su u meni neopisive osjećaje..
I prvi put nakon dugo vremena dobila sam zagrljaj koji mi je toliko nedostajao..

[GirlConverse]

Meni se dogodilo predprošle godine, toćno na noć Svih Svetih da sam sanjala svoga pokojnog didu! Tajsan je bio preeeeedivan, da me treslo uzbuđenje i veeelika sreća i nakon što sam se probudila!!!! U snu mi je poklonio veliki buket žutih ruža i porućio mi je da pazim na svoju obitelj! Bilo je to tako jedan lijep doživljaj i prije svega smirujuć, jer sam odmah znala da su on i baka gore dobro i da me ćuvaju. Nakon toga sam sva sretna pošla u crkvu i pomolila sam im se za duše, uplatili smo misu i kada smo se vratili doma, upalili smo svijeću! Preeeedivno )