Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija

Psihologija Vodič kroz um i ponašanje za entuzijaste. Podforum: Psihokauč

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 23.02.2012., 21:49   #41
Kao prvo, mislim da se 'preosjetljivost' uopće ne mora manifestirati prema van, dakle mi na prvi pogled zaista ne možemo znati tko je i koliko osjetljiv.
Ranije je netko napisao da preosjetljivost podrazumijeva nešto pozitivno, jer osoba osjeća 'dublje, bolje, efikasnije reagira na svakodnevne situacije itd'.

Ja smatram da preosjetljivost sama po sebi nije dobra, jer podrazumijeva oscilaciju raspoloženja i osjećaja, dakle osobu može baciti iz ponora u visine i baš radi toga dolazi do svojevrsnog disbalansa.

Ne bih ulazila u analize vlastite (pre)osjetljivosti, ali mislim da se kod takvih ljudi često nakupi previše intezivnih emocija pa je jako teško odvagnuti neke stvari.
Radi preosjetljivosti i prevelikih emotivnih rasipanja na razne strane, ponekad se teško mogu procijeniti prioriteti ili dolazi do otklona sa 'fokusa', budući da on može biti poljuljan preintezivnim doživljajem minornijih događaja.
Zato, mislim da bi sve preosjetljive osobe morale nastojati dozirati vlastitu preosjetljivost, kako im ne bi previše smetala u svakodnevnom životu.
zoya85 is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.02.2012., 00:49   #42
Ohhh i ja mučim muku s preosjetljivošću.....
Eto danas je jedan takav dan, na poslu kaos, ispili me sa svih strana, iscijedili energiju iz mene , naravno u cijeloj toj ludnici napravila sam jednu grešku i cijeli dan mi je mučan i jadan, greška se ispravila i nikome ništa ali ne ja cijeli dan osjećam kao da mi netko sjedi na prsima. Primjećujem stvari koje nitko oko mene ne primjećuje, povrijede me riječi koje ljudi oko mene ni ne dožive a ja razmišljam o tome danima. Gušim samu sebe s time i morat ću očvrsnuti na neki način jer ovo nema smisla. Povrijede me obične sitnice koje kako sam već rekla ljudi oko mene ni ne primjete,a mene toliko udare, povrijede, ponekad kao i da osjećam fizičku bol od svega toga, kao da mi netko sjedi na prsima i od toga ne mogu pobjeći. Ljudi oko mene strašno utječu na moje osjećaje, ako su ljudi oko mene sretni i veseli i ja sam ali ako je netko konstantno negativan i ja kao da upijem to i loše se osjećam , pokušavam se boriti protiv svega toga ali ono kaos u glavi.
Puno puta kad nekome od prijatelja i kažem što me muči nitko ne razumije, kažu mi da se ne zamaram glupostima i uopće im nije jasno šta me je povrijedilo u nekoj situaciji. Koliko sam noći provela razmišljajući o svemu i svačemu (shvatila bi samu sebe da zaista imam neki problema )o životu, o budućnosti , ma o čemu ne , doslovno zašto su zvijezde na nebu Uglavnom jako je teško živjeti s time i svakodnevno proživljavati neke stvari koje su ostatku svijeta potpuno nebitne i neprimjetne...
Signorina Despi is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.02.2012., 18:40   #43
Thumbs up Dragi moji neznani,ali kao da vas "odnekud "znam...

Doslovce sam pročitao sve vaše postove. Od početka do zadnjeg. Vidim, ima jako puno emotivaca, i u jednu ruku mi drago, jer lakše je kad znaš da nisi sam - jedini,s ovom karakteristikom koju ja još odavna vučem za sobom.
Ja oduvijek sve preduboko proživljavam, odsutan sam jako često, lijepi mi se za srce svaka sitnica,oduvijek imam osjećaj kao da sam stranac ovdje na ovome planetu,a ja ko po nekoj kazni tu- gdje jesam i svaki dan borba!!! Nije to lako.
Vidim, nije nitko spomenuo, da genetika i traume iz prošlosti jako mogu ujecati na preosjetljivost osobe kada odraste i ode...kada si u kući u kojoj je konstantni nemir, svađe, napetost, drugim riječima nezdrava sredina- to naše mlado i krhko biće upija i upija i ako to traje duže vremena , onda za posljedicu imamo psihičke i emocionalne nezrelosti koje nas zarobljavaju i stalno koče u našemu životu. Još kad su oko tebe iskvareni i podmukli ljudi,e onda je to vraški gadno i prava pravcata muka!!
Meni, recimo, tako malo treba da budem sretan, ma nekad me i jedna jutarnja zraka sunca može podići do stanja euforije i zahvalnosti za dar života, ili recimo jedna pjesma toliko dirne do najdublje točke mog bića da spontano plačem i drhtim poput malog djeteta koji cijeli biva prepušten samo tim emocijama. Jako osjećam nepravdu. To je dobro u uvodu ove teme napisdano. Stalno sam borac za neku pravdu. U školi buntovnik, uvijek ja sam protiv jednolične mase ispijene hladnim i površnim facama koje po mnogo čemu zaostaju ...ali možda i bolje....jer moj život nije normalan s ovakvim dubokim doživljavanjem svega oko sebe. Bilo bi sve ok, da mogu to malo uravnotežit, i radim na tome kako sazrijevam...ali, još uvijek imam nagle promjene raspoloženja, budem često zamišljen, isključim se vrlo često iz zbilje i odletim u svoj svijet...

Najgore mi kad se u masi ljudi osjećam usamljeno. A ja non stop u svome filmu promatram i promatram i osjećam strancem u gomili bića koji samo rutinski obavljaju svoje obaveze.

Ne želim da život bude samo obaveza.
Ne želim se buditi samo da bih odradio svoj posao i mogao platiti račune.
Ne želim biti samo kao statistički podatak u dokumentima!

Želim biti čovjek koji udiše sviježi zrak punim plućima...kojeg surovi vrtlog ovog nemilosrdnog vremena neće mljeti i sakatiti, koji želi osjećati - suosjećati - davati i primati, ali na jedan kud i kamo zdraviji i uravnoteženiji način. Eto, to mi je želja. Drago mi je što vidim da nisam jedini.

Za sve vas meni sličnima poklanjam jedan video sa emotivnim podizanjem, glazba koja i bez riječi dotiče ono malo i neiskvareno dijete u nama!! Pozdrav svima. http://www.youtube.com/watch?v=rjx_T6OUV-k

Ndam se da će vam se svidjeti i da ćete ju "doživjeti"!

khari is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.02.2012., 04:27   #44
Quote:
plavi-safir kaže: Pogledaj post
Čajna,jako teško! Cjeli život sam kao DonQihot u borbi protiv vjetrenjača! Neznam sama sebi pomoći i živim svjet u svjetu!
Ljudi me jako brzo prihvate i zavole,katkad sam im jako zanimljiva,mladjoj ali i starijoj životnoj dobi!
Nailazim na nerazumjevanje,al i na agresiju kad reagiram osjetljivo.
Nekad sam bila veliki "ljutko"al sam to gotovo iskorjenila.
Vrlo lako sad čitam ljude i pazim koga biram za prijatelje.
Imam samo dvije prave prijateljice,jedna je od djetinjstva!
Za životnog partnera sam eto odabrala vrlo različitu,a opet sličnu osobu. Dosta je senzibilan za druge,al za sebe i familiju ne.
Često smo u sukobu jer se ne razumijemo.
Ja sam njegova nježna strana,a on moja jaka.


jesi se usrecila
Mantis Religiosa is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.03.2012., 13:03   #45
Quote:
aljehin kaže: Pogledaj post
Možda to prolazi kod žena i emocionalno neinteligentnih persona.
Mislim da je ovo tipičan primjerak preosjetljivog čovjeka.

Preosjetljivost često izaziva prejaku ranjivost, iskompleksiranost.

Njemu su očito žene nanijele puno boli u životu od koji se neće skoro oporaviti pa se krije iza muškog šovinizma.
Takvih primjera ima i previše oko nas.


Lijepo je biti empatičan što preosjetljive osobe i jesu ali češće se ta preosjetljivost manifestira kao u ovom navedenom slučaju.
Nažalost.
*Baby Kate* is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.03.2012., 10:27   #46
kakve to veze ima s depresijom? uglavnom imam faze kad sve nekako podnosim i periode kad se emotivno raspadam. treba mi jako puno mira i sporta i slobode da se napunim. al kad me krene sve se poslozi naopako
inkpink is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.08.2013., 02:10   #47
Unhappy

Quote:
bambinaaaa kaže: Pogledaj post
Meni ta preosjetljivost uništava život, ja više ne mogu. Preosobno sve shvaćam, uvrede me jako bole bilo to od strane osobe koju znam ili koju ne poznajem. Plačem svako malo, nemam svoje ja. Često sam meta tuđih kompleksa jer znaju da ću poslije bit ukomirana. Svaku ružnu riječ pamtim. Mentalni pakao...
Eto isto je tako i meni od riječi do riječi....
lorena1401 is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.08.2013., 03:10   #48
pročitao davno da preosjetljivi ljudi često imaju psiholoških problema.
zamisli da druge "vidiš" a i na kraju oni vide tebe kao preosjetljivu osobu.
zar nisi nešto za manipuliranje..
zar nisi nešto što vječno traži balans između iskorištavanja sebe i ugađanja drugima.
mislim realno ako sam ja previše empatična osoba i naletim na čist prosječnu osobu ja uvijek znam što osoba traži i uvijek mogu tako odigrati a sa druge strane ta osoba će to vidjeti kao da upravlja menom.

dali se preosjetljivost dovodi u vezu sa emocionalnom inteligencijom?

ako sustav funkcionira jer znam gdje treba podmetnuti svoja leđa da bi funkcionirao koliko će trebati da se pojavi netko tko će sustavu objasniti da je on isporučio moja podmetnuta leđa (socijalna inteligencija).
i kako kod izađe preosjetljiva osoba mora platiti račun..

a tko ustvari želi imati nekog u blizini tko će vidjeti najslabiju kariku i napraviti "bridge" oko te karike..
nitko, jer se svi pitaju kad će se ta osoba okrenuti na nas

mislim ja sam to tako ispričao jer sam doveo preosjetljivost u vezu sa emocionalnom inteligencijom, no u tom slučaju preosjetljivi ljudi nisu samo mana zbog svoje preosjetljivosti, već su i opasnost jer vide ono što nebi trebali vidjeti..
alohae is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.08.2013., 08:26   #49
a sinulo mi i jedno što ako hiper senzibilni ljudi se mogu toliko približiti normalnim ljudima da budu oni..
zar to nije bolesno..?
da možeš toliko se prepustiti svojoj osjetljivosti da postaneš dio druge osobe..

i što onda drugo biti nego biti čudak, to ne postoji, osim ako nisi u društvu koje takvo stanje raspoznaje, jel će biti bolje?
biti ćeš isti ćudak
jer nitko ne smije biti toliko emocionalno labilan da postane druga osoba..
jer onda smo mi nekako slabi.., jedan tamo emo se tako samo uživi u nas...
to treba sasjeći u korijenu..

tako da svim pre senzebilnim osobama ako doguraju do neke zrele dobi neka im bude, jer trebalo je doći..
trebalo je moći znati što je svijet oko nas a opet biti dio toga svijeta...
jedna velika reklama..
ali uvjek ću se pitati jedno dali da takve dvije osobe nalete jedno na drugo, jel bi odbacili sve što je oko njih i vidjeli sebe....., nebi zar ne nebi vidjeli sebe..
alohae is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.08.2013., 11:14   #50
ja sam preosjetljiva samo i iskljucivo kada su zivotinje u pitanju (na ljude gotovo nimalo, i ne ponosim se time), u tolikoj mjeri da prelazi normalne granice.. i sve bih dala da se mogu toga rijesiti jer se ne mogu kontrolisati i dovoljna je najmanja sitnica da me emotivno srusi i pokvari citav dan.
nakon disekcije laboratorisjkog misa na fakultetu, kojoj sam prisustvovala, tri dana se nisam mogla smiriti. slika u glavi kada mu razapnu i fiksiraju sve cetiri nozice, a on se mahnito vrpolji, vracala mi se svaki put iznova i iznova koliko god sam pokusavala skrenuti misli. nedugo zatim zadatak bio analizirati sokove iz probavnog trakta puza. svi smo dobili svog. prvo sto sam morala uciniti je razbiti mu kucicu makazama. gledam u onog puza i mislim se koliko je malen i bespomocan, i koliko god u sebi ponavljam "zadrzi suze" toliko one naviru, da bi na kraju pocela da jecam i grcam. naravno, oslobodili su me zadatka.
ono sto je najgore, mene preplave emocije i kada nije u pitanju patnja zivotinje. ne znam zasto ali samo pogled u njihove oci, bilo sretne ili tuzne, i meni krenu suze.
pretjeranim strahom i mislima o njima vjerovatno i sama prizivam uzasne situacije, nesto poput law of attraction. nedavno idem prema kuci, auto udari psa lutalicu na dva metra od mene. nekoliko mjeseci prije toga, hodam trotoarom i kako golub odleti kad sam prolazila, direktno ode pod auto (tu sam vec bila neutjesna jer sam se smatrala krivcem). cekam prijateljicu pred bibliotekom, i mahinalno se okrenem, bolesna vrana pod kantom za smece. naravno, ja je hranim i ljevam suze ko iz kabla
ne moram ni spominjati da sam vegeterijanac.

znam da je lijepo imati empatije prema bespomocnom bicu i osjecati njegovu patnju, ali ovo moje je patolosko ponasanje. imala bih ja jos puno toga pisati, vjerujte mi stvar je mnogo ozbiljnija.
BonVoyage is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.08.2013., 15:55   #51
pa ako te to smeta i ne želiš tako živjeti više, onda nešto poduzmi oko toga.
prvo, prestani biti vegetarijanka. drugo, odi na selo negdje kad bude kolinje i pomozi.
treće, kad to proživiš, odi na klanje kokoši i ti sama jednoj barem oduzmi život i obradi je.
sukob sa strahovima je valjda jedini lijek da ih se prebrodi, a probaj ići postupno. očito te muči kad se van tvoje kontrole tebi pojavi slika izmučenih ili ubijanih životinja, a što kada bi bilo u tvojoj kontroli?

životinje će bez obzira na tebe i tvoju hipersenzibilnost svejedno iz dana u dan biti mučene i ubijane, ne samo od strane ljudi, nego od strane drugih životinja ili jednostavnih prirodnih pojava, klime i godišnjeg doba ili čisto iz prirodne selekcije. deal with it, to je realnost, što ako možeš i moraš živjeti s tom činjenicom?
NMT is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.08.2013., 21:00   #52
Ne mislim da si ti preosljetiljiva BonVoyage. Možda ti fali samo malo samokontrole nad tvojom empatijom, ali kako suosjećati bez snažnih osjećaja ? Ti si veoma dobra duša. Razumiješ životinje, uočavaš njihove emocije, te im uvijek nastojiš pomoći. Svijet bi bio znatno ljepši da je više ljudi poput tebe Nenormalno je kako većina malo poštuje životinje, te se odnosi prema njima kao prema stvarima. Ne dozvoli da te uvjere kako je to normalno, a tvoje ponašanje nenormalno.
__________________
Od sreće do uspjeha - savjeti i inspiracija za bolji život
zoki89 is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.08.2013., 01:33   #53
ali postoji granica između poštovanja i čuvanja životinja i prekomjerne nelogične emocionalne vezanosti, a ona je opisala upravo ovo drugo.

pričala je o osjećaju krivnje za goluba kojeg je svojom šetnjom cestom otjerala da odleti pod auto, a to me podsjeća na jedan primjer iz srednje s predavanja Etike, a ne mogu se sjetit o kojoj se vjerskoj grupaciji radilo, ali bili su likovi tj frikovi koji su hodali cestom uvijek s maramama na ustima iz razloga da ne ubiju kukce koji bi im uletjeli u usta, toliko su protiv 'ubijanja' živih bića bili. da ne govorim da jedu jedino ono što PADNE s drveta, čak ni ne beru plodove.

to definitivno nije normalno, što ne znači da je ona luda ili tako nešto, samo preosjetljiva. tu svoju preosjetljivost može pretvoriti u prednost ako se nauči kontrolirati emocije, a to bi bilo da je npr u nekakvoj udruzi za zaštitu životinja ili kod nas u hr ili još bolje negdje gdje je to potrebnije, npr afrika, jer očito razumije životinje a vjerojatno i one nju tj imale bi i one u nju povjerenja jer osjete takve ljude s takvom energijom. maltene može krotit lavove pogledom.

ali je rekla da se želi riješiti te osjetljivosti pa ako je tako, morat će malo pregrmjeti šok terapiju jer drugačije ne vidim, možda netko vidi, kako to popraviti.
NMT is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.08.2013., 07:41   #54
hvala @zoki 89 na lijepim rijecima ja bi isto voljela da je vise ljudi poput mene. naravno, ne u tolikoj mjeri da im to suosjecanje sa zivotinjama toliko utice na svakodnevnicu i zivot opcenito. ali razumijes sta zelim reci

@NMT ja se iskreno nadam da si se salio za ovo klanje kokosi i ostale savjete
mozda sam se ja pogresno izrazila, a mozda si i ti pogresno protumacio, ali kada sam rekla da se zelim rijesiti ovog problema nisam mislila da se rijesim svoje vezanosti za zivotinjice. samo zelim da se naucim samokontroli (kao sto ste oboje vec zakljucili), da ocvrsnem psihicki, da im mogu prici i pomoci a da ne dodje odmah do eksplozije osjecaja i plakanja. treba mi snaga, jer sam toliko slaba na njih i labilna da me samo pogled na njih moze slomiti.

a za ove "frikove" sto si spomenuo sa predavanja etike, mislim da su u pitanju dzainisti. cula sam za njih
BonVoyage is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.08.2013., 13:51   #55
jep sjećam se sad po nazivu, džainisti it is.

ok, ako ti je želja samo tiha patnja, onda ne znam kako ćeš riješiti svoju preosjetljivos, možda da potražiš stručnu pomoć i način kako se nositi s time?

ali mislim da pravo rješenje leži u shvaćanju što ti jesi - ubojica živog, htio to biti ili ne. ubijaš sva moguća živa bića od bakterija i bacila, do tih sitnih mušica, mrava, kukaca itd, a samim time što koristiš tehnologiju i računala i vjerojtno auto i mnogo drugih modernih pomagala, vjerojatno bacaš plastike u kantu za smeće itd, razmjeri patnji i ubojstava koja se radi toga dešavaju su još veći. to treba prihvatit kao činjenicu i ne žmirit ili se skrivati od istine. svako živo biće je ubojica manjih od sebe i takva je priroda stvari, samo što smo mi ljudi još dodali i zagađenje kojem svatko od nas na ovaj ili onaj način doprinosi a to doprinosi i šteti na druga živa bića.

kad se s tim strahom od te činjenice suočiš, možeš konačno donijeti odluku hoćeš li pokušati nešto promijeniti ili nećeš i onda konačno živjeti slobodno od tih strahova koje imaš, ili barem slobodnije.

razmisli kakvog smisla ima to što se ti osjećaš teško nakon što neko živo biće strada tvojom krivnjom?

nema apsolutno nikakvog smisla niti će mu to ikako pomoći.

pomoći im može jedino tvoja odluka koja će ubuduće smanjiti mogućnost ponavljanje istog. a do odluke se dođe onda kada si svjesna svega, od toga što si ti, što radiš i kako škodiš itd.

s druge strane, možeš doći do odluke da su moderna pomagala, tehnologija i sam tvoj boravak u prostoru ili hodanje bez marame, veći doprinos nego šteta, možeš doći do odluke da više vrijedi tvoja prisutnost nego nekih kukaca kojih ionako ima zilijarde i koji će ionako umrijeti uskoro na ovaj ili onaj način. pa vrijedi li se radi toga ubiti da bi spasio kukce i bakterije? naravno da ne vrijedi.

vrijedi li očajavati nad sudbinom goluba, psa ili nekakve druge životinjice? e to ćeš morati sama odlučiti. ja za sebe znam.
NMT is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.08.2013., 15:05   #56
Godinama sam se smatrala princezom na zrnu graska. I dugo sam sumnjala u to. Bilo je godina kad sam samu sebe kritikovala, i okrivljivala da sam razmazena. Pogresno. Kad danas gledam na zivot i uporedim ga sa nekim drugim zivotima ,bas tih ljudi koji su mene nazivali princezom, shvatim da sam ja celicna zena. Da bi upravo ti ljudi,bili totalno moralno unisteni da su bili na mom mjestu. DA su u boljim uslovima pravili gore izbore .. A sam od najgoreg pravila najbolje..ili sto bi rekli, neka vise sila je meni pravila put da uspijem.
Prema tome,neka budem za neke razmazena princeza, ako bas tako hoce.

ps. Svoju preosjetiljivost a i svoje misli, ne djelim sa svima. Ako me neko ili nesto bas muci, uradim nesto za tu osobu. Nisam vise preosjetiljiva sada normalno suosjecam sa drugima.

Zadnje uređivanje EmiliaK : 24.08.2013. at 15:15.
EmiliaK is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.08.2013., 21:03   #57
Quote:
NMT kaže: Pogledaj post
ali postoji granica između poštovanja i čuvanja životinja i prekomjerne nelogične emocionalne vezanosti, a ona je opisala upravo ovo drugo.
Gdje je ta granica? I smatraš li da je ovo što si joj predložio "normalno":
Quote:
pa ako te to smeta i ne želiš tako živjeti više, onda nešto poduzmi oko toga.
prvo, prestani biti vegetarijanka. drugo, odi na selo negdje kad bude kolinje i pomozi.
treće, kad to proživiš, odi na klanje kokoši i ti sama jednoj barem oduzmi život i obradi je.
@BonVoyage: Mislim da tvoje reakcije na mučenje i ubijanje životinja nisu neuobičajene. Meni se nedavno desila situacija da mačka donese dvoje mačića, koji su još uvijek na sisi, pred moju vikendicu. Nekoliko dana bili su tu, ja inače hranim tu mačku, pa su i oni malo jeli (koliko mogu jer su im zubići još mali) i jednu večer ovo jedno koje mi je postalo malo draže, ušlo je u kuću. Ja sam ga ipak iznijela vani da spava s mamom i sestrom. Ujutro, baš to mače je nestalo. Tražila sam ga cijeli dan, ali ništa. Ne znam šta mi se desilo, možda ga se u toku noći dočepala neka divlja životinja. Najgore mi je bilo što me "prala" krivnja da sam ga izbacila van i baš tu noć je nestalo...još ne mogu doći sebi, jako brzo se vežem za životinje i znam da ovo ne utječe na mene dobro, ali ne mogu drugačije. Svi mi govore da je to "zakon prirode" i svjesna sam i ja toga, ali ovo je jače od mene.

Nije to prvi put da mi se desila situacija u kojoj sam reagirala slično kao ti...

@NMT: Ukoliko ti padne na pamet da i mene uputiš na klanje kokoši, odmah ću ti reći da nisam vegetarijanka, ali ne bih mogla zaklati kokoš.
__________________
.
Soul sister is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.08.2013., 22:21   #58
Quote:
Soul sister kaže: Pogledaj post
Gdje je ta granica? I smatraš li da je ovo što si joj predložio "normalno":
granica je po meni tamo da se niti jednom živom biću ne naudi namjerno i svjesno, tamo gdje se učini sve što je u tvojoj realnoj moći moguće da se izbjegne stvari koje će dovesti do mučenja ili ubijanja životinja koja su bespotrebna. ukratko.


to znači da se npr prvenstveno ne zagađuje okoliš ako postoji bilo koja druga opcija, da se koristi što manje plastičnih potrošnih proizvoda i proizvoda koji su u plastiku zapakirani, ako je to već potrebno baciti u kantu radi nemogućnosti recikliranja i nemogućnosti spaljivanja, onda to definitivno treba završiti na mjestu koje je kontrolirano, tj na komunalnom odlagalištu koje je ionako zagađeno, a ne na nekim divljim odlagalištima ili uz cestu.

a što se hrane tiče ako je moguće, a većinom je, meso nabavljati od lokalnih proizvođača za koje znaš kako je ugojeno i živjelo, a da je smrt bezbolna i brza, bez natezanja i mučenja.

to je uglavnom to. gdje god možeš pomoći nekoj životinji koja pati, a moguće ju je spasiti, učini što možeš, a tamo gdje ne možeš, skrati joj muke.

plač ne vrijedi nigdje i ne pomaže nigdje i nikome, možda samo tebi u određenim trenucima može pomoći da se riješiš emocionalnog tereta ako si baš povezan s nekom životinjom ili kućnim ljubimcem, ali izvan tog okvira, nikakva očajavanja nisu od pomoći ni tebi ni životinji. pogotovo nisu od pomoći npr psima koje spasiš iz nekakvog mučnog života pa razmaziš do krajnosti iz čistog sažalijevanja, zapravo im činiš štetu a ne korist.
Quote:
Soul sister kaže: Pogledaj post

@NMT: Ukoliko ti padne na pamet da i mene uputiš na klanje kokoši, odmah ću ti reći da nisam vegetarijanka, ali ne bih mogla zaklati kokoš.
nažalost, većina ljudi danas je takva, a to je čisto licemjerje.
kada bi to radili sami daleko bi i neusporedivo više poštovali meso i hranu općenito, ne bi se njome razbacivali i pazili bi da i svaki najmanji komadić bude iskorišten i da ništa ne propadne radi prekomjernog stajanja ili ne spremanja u hladnjak, ostavljanja u vikendici bez struje itd.

ovo što se dešava po trgovačkim centrima je strašno, ne samo meso nego i povrće koje se baci bi bilo dovoljno za nahranit još jednu manju državu. ali isto vrijedi za ljude koji raščerupaju salate, kupuju prekomjerni kruh i peciva pa kad ostari bace ga u smeće itd.

Zadnje uređivanje NMT : 24.08.2013. at 22:32.
NMT is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.08.2013., 10:33   #59
Quote:
NMT kaže: Pogledaj post
granica je po meni tamo da se niti jednom živom biću ne naudi namjerno i svjesno, tamo gdje se učini sve što je u tvojoj realnoj moći moguće da se izbjegne stvari koje će dovesti do mučenja ili ubijanja životinja koja su bespotrebna. ukratko.
Dakle, onaj savjet o klanju kokoši bio je samo loš pokušaj šale?
Quote:
plač ne vrijedi nigdje i ne pomaže nigdje i nikome, možda samo tebi u određenim trenucima može pomoći da se riješiš emocionalnog tereta ako si baš povezan s nekom životinjom ili kućnim ljubimcem, ali izvan tog okvira, nikakva očajavanja nisu od pomoći ni tebi ni životinji. pogotovo nisu od pomoći npr psima koje spasiš iz nekakvog mučnog života pa razmaziš do krajnosti iz čistog sažalijevanja, zapravo im činiš štetu a ne korist.
A ko je uopće govorio o plaču, očajavanju i svim drugim melodramatičnim iskazima osjećaja? Govori se o empatiji i pretjeranoj osjetljivosti spram životinja.
Quote:
nažalost, većina ljudi danas je takva, a to je čisto licemjerje.
Jesi li ti licemjeran u ovom kontekstu?
__________________
.
Soul sister is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.08.2013., 13:54   #60
Quote:
Soul sister kaže: Pogledaj post
Dakle, onaj savjet o klanju kokoši bio je samo loš pokušaj šale?
nipošto nije pokušaj šale.

nisi quotala definiciju do kraja:
granica je po meni tamo da se niti jednom živom biću ne naudi namjerno i svjesno, tamo gdje se učini sve što je u tvojoj realnoj moći moguće da se izbjegne stvari koje će dovesti do mučenja ili ubijanja životinja koja su bespotrebna.


dakle ključna misao je namjerno i svjesno a bespotrebno.
klanje kokoši za hranu je potrebno. dakle po meni tj mojoj definiciji, opravdano, sve dok se obavi na humani način i da životinja ne pati, a to uglavnom ne bude tako s onim kokošima koje kupuješ u trgovačkim centrima i zato sam spominjao kontrolirano porijeklo hrane iz lokalnih izvora. ili još bolje, samostalno.

Quote:
A ko je uopće govorio o plaču, očajavanju i svim drugim melodramatičnim iskazima osjećaja? Govori se o empatiji i pretjeranoj osjetljivosti spram životinja.
pa autorica teme, duh.
Quote:
Jesi li ti licemjeran u ovom kontekstu?
nisam.
NMT is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 03:32.