"Zdravo seljačke" metode borpe protiv neuroza, raznih fobija...

[Legion]

Da me nebi krivo shvatili da odmah u uvodu nešto razjasnimo... jasno mi je da se protiv psihoza ne može boriti načinom koji ću iznjeti ali protiv određenih stvari bi se svakako moglo. Šok terapija je nekad najbolja terapija... no da ne duljim nego iznesem svoj slučaj

Kad sam bio negdje 4, 5 razred prebolio sam neko sranje po imenu beta hemolitički streptokok ... ako se liječi ništa opasno ali je terapija zajebana... 10 konjskih doza penicilina + još nekih 3, 4 inekcije mislim streptomicina... nakon toga sam se panično počeo bojati bakterija i opsesivno prati ruke... po 20, 30 puta dnevno... ne daj bože da se prstom recimo dotaknem po usnici jer bih odmah otrčao u kupaonu i oprao i usnice u ruke... i sl.
Tako ponašanje su moji naravno vrlo brzo primjetili i jedan dan, nakon miliontog pranja ruku stari mi je došao (bitno za priču je da mi je stari psihijatar ) i rekao nešto u stilu "ako nastaviš tako prati ruke prebit ću te ko vola" (bitno je za priču i da me stari nikad nije prebio, osim malo remenom po dupetu i to kad bi fakat napravio neko sranje)... i zamislite upalilo ... prestao sam svako malo prati ruke i u roku keks riješio se tog problema.

E saed se slobodno sablažnjavajte nad takvim postupkom jednog psihijatra ali u drugu ruku... da sam hodao kod nekih dječjih psihologa i sl. možda bi i dan danas imao taj problem... ovako je nestao maltene preko noći.

Poanta teme... možda je nekad takva šok terapija mnogo učinkovitija i brža metoda oc "cici-mici" razgovora, seansi i sl.

Mišljenje?

[Cocaine Nights]

Sigurno ima nešto u tome, ali psihoterapijske seanse nisu uvijek samo cici-mici priče.

Danas u svijetu je oko 240 različitih pristupa i dobar dio se jako razlikuje po metodi pristupanju i rješavanja problema.

Npr. slično tvom razmišljanju bi možda išle tehnike aktivnog suočavanja s fobijom, npr. postepenog izlaganja samoj fobiji od koje pacijent pati. Dakle, postepeno se klijenta navikava na fobiju, sve pod paskom terapeuta, doke ne postanu najbolji prijatelji, da se tako kaže, npr. prvo pričaš o zmijama pa gledaš crtiće, pa na slikama pa uživo, onda jednu možda na kraju i uzmeš u ruku. Ovo je pojednostavljeno, ima tu još terapijskog procesa, feedbacka itd, ali bitna je poanta.
Nešto šokantnija je tehnika "preplavljivanja". Sastoji se od toga da se osobu naglo izloži jakom intenzitetu fobije... Pa ako te zatvore u sobu s zmijama (neotrovnim, naravno - etika prije svega!), na recimo tjedan dana i ne svisneš od straha, dobre su šanse da ćeš se pomiriti s tim životinjicama (naravno ako ne provedeš veće vrijeme u nesvijesti, ali tu je terapeut koji to sve promatra iz druge sobe i budi te laganim elektro-šokovima)... Naravno malo karikiram, ali opet, bitna je poanta.

[Joanna4]

Cocaine Nights kaže:

Nešto šokantnija je tehnika "preplavljivanja". Sastoji se od toga da se osobu naglo izloži jakom intenzitetu fobije... Pa ako te zatvore u sobu s zmijama (neotrovnim, naravno - etika prije svega!), na recimo tjedan dana i ne svisneš od straha, dobre su šanse da ćeš se pomiriti s tim životinjicama (naravno ako ne provedeš veće vrijeme u nesvijesti, ali tu je terapeut koji to sve promatra iz druge sobe i budi te laganim elektro-šokovima)... Naravno malo karikiram, ali opet, bitna je poanta.

A sto ako svisnes od straha? Koliko je to zapravo ucinkovito? Cini mi se dovoljno strasno da bi moglo biti prilicno ucinkovito... Ako nista drugo, nikad vise ne bih ni pomislila imati neki poremecaj ili fobiju jer bih se bojala ovakvog lijecenja... sto je opet fobija...

Sorry na sali, ozbiljno pitam, koje su negativne posljedice? Koliko je to stvarno eticno? Ok, sjecam se nekih lobotomija i ostalih nacina "lijecenja" u proslosti, ali danas...

[Joanna4]

Legion kaže:

...
E saed se slobodno sablažnjavajte nad takvim postupkom jednog psihijatra ali u drugu ruku... da sam hodao kod nekih dječjih psihologa i sl. možda bi i dan danas imao taj problem... ovako je nestao maltene preko noći.

Poanta teme... možda je nekad takva šok terapija mnogo učinkovitija i brža metoda oc "cici-mici" razgovora, seansi i sl.

Mišljenje?

tvom ocu. Ali, kako znati kako ce pacijent reagirati? Mislim da svi idu nekakko lagano u psihoterapiji (ok, osim ovoga sto pise Cocaine) da ne bi napravili vise stete nego koristi. Iako je ova ideja strasno primamljiva... preko noci...

[Cocaine Nights]

Joanna4 kaže:

Sorry na sali, ozbiljno pitam, koje su negativne posljedice? Koliko je to stvarno eticno? Ok, sjecam se nekih lobotomija i ostalih nacina "lijecenja" u proslosti, ali danas...

Pa ne bi bilo etično i ne provodi se baš na taj način kao u mojem postu, napisao sam da karikiram.

[Natch]

Legion kaže:

Poanta teme... možda je nekad takva šok terapija mnogo učinkovitija i brža metoda oc "cici-mici" razgovora, seansi i sl.

Mišljenje?

ne slazem se s takvim metodama.
mislila sam da cemo pricati o seksu i sportu
inace, protivnik sam dugih i skupih psihoterapija i trovanja lijekovima. mislim da svakome ko ima psihickih problema (naravno ako je pri sebi) treba ukratko objasniti sto mu se desava i reci mu sto mora raditi da se izvuce iz toga, te mu pruziti svu potrebnu podrsku.
vise od pola hrvatske je danas na lijekovima, nesposobno za razmisljanje i bilo kakav rad. to je los put. ljudima treba dati posao i pomoci ih da preuzmu odgovornost za vlastite zivote, a ne praviti od njih invalide.

[Legion]

Doslovno je bilo preko noći... a što se tiče ostalog, pa pretpostavljam da je kao psihijatar ipak znao na kakvu terapiju će njegov pacjent najbolje i najbrže reagirati...

Ideja je primamljiva ali ne pali uvijek... npr. moja draga se jako boji pauka... probavao sam sve i svašta ali nije mi uspjelo da ju odviknem od te fobije. Doduše možda su tu krivi i njeni roditelji jer se sječam njenih priča o tome kako bi se ko klinka, čim bi ugledala pauka, počela derati i njen tata bi odmah dotrčao i riješio je te opasne beštije ... da tata nije na taj način reagirao možda... a možda su i u šumi.

Cocaine... za post.

[lilu!]

I od onda nisi oprao ruke?
ili i dalje imaš problem?

[Natch]

naravno da spartanski odgoj i skracene sok-metode preodgoja imaju svojih prednosti, ali ne mislim da je rjesenje u zlouporabi roditeljskog ili bilo koje odgojnog autoriteta. nasa je kultura ionako previse autoritarna i sklona zlouporabi moci. djecu treba odgajati za slobodne mislece pojedince, a ne im razvijati uvjetne reflekse i uciti ih da reagiraju samo na kaznu.

[lilu!]

Natch kaže:

naravno da spartanski odgoj i skracene sok-metode preodgoja imaju svojih prednosti, ali ne mislim da je rjesenje u zlouporabi roditeljskog ili bilo koje odgojnog autoriteta. nasa je kultura ionako previse autoritarna i sklona zlouporabi moci. djecu treba odgajati za slobodne mislece pojedince, a ne im razvijati uvjetne reflekse i uciti ih da reagiraju samo na kaznu.

tako je

Legion, tebe je tvoj stari u biti reprogramirao tad. on ti je bio autoritet (super ego) pa si prestao prat ruke al ti je mozda upravo taj dogadjaj pojačao superego, pa imaš neke druge probleme

zanima me, kad ti je on to rekao, jesi se njega usrao od straha?

[krazykat]

Ima jedna stara prica koju psihoanaliticari vole spomenutii : u NewYorku u robnoj kuci mama ostavila dijete na djecjem elektricnom konju dok je posla nesto kupiti, i kad se vratila, decko nije htio s konja - nagovarala ga molila, nista. Pozvala cuvara, ni cuvar ga nije impresionirao. Zvali u pomoc prodavace, nista, direktora, nista, mali nece da side s konja. Mama se odjednom sjeti : zvat cemo njegovog psihoanaliticara! Psihoanaliticar dode, sapne malome nesto na uho, mali side s konja i poslusno ode za mamom. Svi sad gledaju zadivljeno psihoanaliticara... molimo vas, hocete nam reci sto ste mu sapnuli...?
- Rekao sam mu da ako isti cas ne side s tog konja da ce dobiti batine kojih ce se sjecati cijeli zivot...

Ali to je kao i za televizor... samo specijalist ga moze lupnut da proradi. Nije za savjetovati svakome, mogao bi se slomiti televizor.

[Legion]

lilu! kaže:

I od onda nisi oprao ruke?
ili i dalje imaš problem?

Sad mi se zna desiti, skrušeno priznajem , da ponekad ne operem ruke prije obroka... no kako i rekoh-stvarno je to bilo davno i stvarno sam maltene preko noči bio izlječen... i sam sebi sam smiješan kad se sjetim kako bi ribao ruke svakih pola sata

[Legion]

Natch kaže:

naravno da spartanski odgoj i skracene sok-metode preodgoja imaju svojih prednosti, ali ne mislim da je rjesenje u zlouporabi roditeljskog ili bilo koje odgojnog autoriteta. nasa je kultura ionako previse autoritarna i sklona zlouporabi moci. djecu treba odgajati za slobodne mislece pojedince, a ne im razvijati uvjetne reflekse i uciti ih da reagiraju samo na kaznu.

Gle... mene je moj stari istukao jedino kad sam skoro zapalio kuću a i to istukao ne shvačaj doslovno. Dobio sam 5, 6 puta remenom po dupetu. U ostlaim slučajevima bi dobio jednom ili dva put remenom i to onak u prolazu , a i to je bilo kad bi napravio stvarno neku gadnu svinjariju... stoga o nikakvim spartanskim metodama ili zloupotrebi moći se u mom slučaju baš nikako ne može govoriti.

[Legion]

lilu! kaže:

tako je

Legion, tebe je tvoj stari u biti reprogramirao tad. on ti je bio autoritet (super ego) pa si prestao prat ruke al ti je mozda upravo taj dogadjaj pojačao superego, pa imaš neke druge probleme

zanima me, kad ti je on to rekao, jesi se njega usrao od straha?

Možda su u šumi , a možda bi da toga nije bilo, od kad sam otvorio temu, pa do sada već negdje 10 puta oprao ruke... a oprao sma ih samo jednom i to zato kaj sam išao jesti

Usrao se od straha nisam jer sam znao da moj stari nije takav da bi me stvarno izdevetao... ali mi se očito dogodio neki klik u glavi.

Neke druge probleme... jel smatramo pod problemom ako se tuširam i po pola sata ... doduše naravno ne svaki dan ali jako volim da po meni teče voda kad je već odavno sav gel za tuširanje ispran... i da-u tim trenucima volim pjevati ... no isto tako, jebi ga sad ću ispasti neki smrad , se znam i ne prati od petka do ponedeljka ako se baš ne uznojim i ako za vikend nejdem nigdje van

[lilu!]

Legion kaže:

Sad mi se zna desiti, skrušeno priznajem , da ponekad ne operem ruke prije obroka... no kako i rekoh-stvarno je to bilo davno i stvarno sam maltene preko noči bio izlječen... i sam sebi sam smiješan kad se sjetim kako bi ribao ruke svakih pola sata

šta ako ti se to vrati, najbolje da prestaneš prati ruke sada odmah sada

ja kad sam bila mala sam isto imala vrstu OKP-a, prebrojavala sam rupice na roletama, upaljena svjetla na neboderima, pruge na tapetama, uglavnom, sve sam prebrojavala - rezultat : talent za matematiku OKP je obrana od regresije, dakle dobra stvar. Današnji psihići (uglavnom psihoanaliticari) neće micati takve obrane, dakle neće ti govorit da prestaneš prat ruke nego će riješit problem koji lezi ispod (dakle neki osjećaj ugrozenosti npr.) pa ćeš spontano izgubit potrebu za pranjem ruku. Jer da ti maknu tu obranu onda ti prijeti teza fragmentacija. I guess.

[lilu!]

Legion kaže:

Neke druge probleme... jel smatramo pod problemom ako se tuširam i po pola sata ... doduše naravno ne svaki dan ali jako volim da po meni teče voda kad je već odavno sav gel za tuširanje ispran... i da-u tim trenucima volim pjevati ... no isto tako, jebi ga sad ću ispasti neki smrad , se znam i ne prati od petka do ponedeljka ako se baš ne uznojim i ako za vikend nejdem nigdje van

[Legion]

a koji se to talent krije ispod opsesivnog pranja ruku

SAd će još ispasti da me je stari zajebao što se koristio tim metodama... a da nije možda bih, da vas iznenadim i sestra mi je psihijatar , danas bio poput jedne njene pacjentice o kojoj mi je davno pričala a koja se ne želi niti rukovati, kvaku otvara laktom, tušira se minimalno tri puta dnevno, a ruke pere valjda 50 puta...

Nadalje-mada u obitelji imam nekoliko psihijatara, i mada je i mene to nekoć zanimalo, neću se praviti da se u psihologiju išta posebno kužim stoga daj malo objasni tu fragmentaciju?

[lilu!]

Legion kaže:

a koji se to talent krije ispod opsesivnog pranja ruku

SAd će još ispasti da me je stari zajebao što se koristio tim metodama... a da nije možda bih, da vas iznenadim i sestra mi je psihijatar , danas bio poput jedne njene pacjentice o kojoj mi je davno pričala a koja se ne želi niti rukovati, kvaku otvara laktom, tušira se minimalno tri puta dnevno, a ruke pere valjda 50 puta...

Nadalje-mada u obitelji imam nekoliko psihijatara, i mada je i mene to nekoć zanimalo, neću se praviti da se u psihologiju išta posebno kužim stoga daj malo objasni tu fragmentaciju?

nema talenta ispod opsesivnog pranja ruku, sorry
ovo s matematikom je eto jedan od rijetkih primjera, ali (mislim) da manje više svaki talent se i razvije iz neke traumice i obrane. npr. onaj autist Rain mana (iz onog filma sa tom cruiseom), ono je obrana a isto ima OKP...ljudi sa fotografskim pamcenjem i sl. isto

a fragmentacija - zdrav covjek je koliko toliko kohezivan, njegov self je cjelovit i u dodiru sa svjesnim, a covjek sa problemima odcijepi dio selfa (fragmentira) pa dođe, u najgorim slučajevima, do shizofrenije - podvojena ličnost i sl., ili u svakodnevnim blazim do ne znam depresije i općenito losijeg psih stanja, malog samopouzdanja, ptsp-a.. eto tako bi ja to laički objasnila

[Cocaine Nights]

lilu! kaže:

nema talenta ispod opsesivnog pranja ruku, sorry
ovo s matematikom je eto jedan od rijetkih primjera, ali (mislim) da manje više svaki talent se i razvije iz neke traumice i obrane. npr. onaj autist Rain mana (iz onog filma sa tom cruiseom), ono je obrana a isto ima OKP...ljudi sa fotografskim pamcenjem i sl. isto

Mislim da malo pre-generaliziraš koncept obrane na različita stanja za koja je poznato da su rezultat složenih interakcija gena i različitih fakora okoline, kao što su npr. autizam ili fotografsko pamćenje koje se uglavnom ne smatra poremećajem...
Teško je povjerovati i da se svaki talent razvije iz traume.

[NancyF]

panicni napadi i anksiozni poremecaj..... godinama sam imala probleba s time, doslo je cak do toga da jedno vrijeme nisam mogla napustiti stan.... pronasla terapeuta, odbijala bilo kakvu kemiju..... i s vremenom se dogodio klik u glavi i uz pomoc dobrog terapeuta krenulo je.
ja sam se postepeno izlagala situacijama koje su izazivale paniku i strah. a bilo ih je puno. obican izlazak iz stana, trgovina, bilo kakav javni transport, ma bilo sta.... ako bi mi bilo lose (panicni napad) u prvoj trgovini, taj dan bih obisla jos tri-cetri trgovine i izabrala najduzi red.
izlagala sam se svojoj panici, stalno. ali prvo se trebao dogoditi taj neki "klik" u glavi.
sad nemam vise takvih problema, idem bilo gdje, bilo kad..... nekad se pojavi nervoza, losa misao, los dan ali to mi daje motivaciju za vise i bolje. meni je pomoglo izlaganje, suocavanje.... u pocetku, mali koraci (kao da ucis hodati) i koliko god blesavo zvucalo bilo je jako tesko i jako puno hrabrosti i snage sam morala naci. jer sama pomisao da trebam napustiti stan izazivala je takve psiho-fizicke promjene u mom tjelu (od tremora cijelog tjela preko proljeva, gusenja, ne mogucnosti disanja, osjecaja nesvjestice.......).