Silence (2016) - Martin Scorsese

[Koem]

androlog kaže:

sve si rekao.
ja bi samo dodao da je posvećen japanskim kršćanima i da je imao premijeru u vatikanu.
toliko o poruci.

Od rezisera koji je vec snimio jedan film neomiljen u tim krugovima ali tematikom iz njihovih krugova.

[androlog]

je, zato su ga premijerno i prikazali u vatikanu, jer je totalno kontra njihovom shvaćanju vjere.

[mah11]

Novi Papa je tolerantan.

[Koem]

Pa jeste cudno zasto se prikazuje, ali vjerovatno je novi papa htio pokazati neku dozu toleranciju plus da vide ljudi u Vatikanu o cemu se radi s obzirom da se tice religije.

Cinjenice su da je film napravljen prema knjizi koja je zabranjena u nekim katolickim zajednicama, covjek (Endo) koji ju je napisao je od malena bio katolik.

Citajuci kritike mnogi su film usporedili sa prvim iz "trilogije" po religijskoj tematici i dosta kriticara se dotaklo paradoksa vjere koji je prikazan u filmu.
Ne kazem da nema oni koji su vidjeli iz reliijskog ugla ovaj film, ona zadanja scena npr., ali meni je licno puno vise isao na drugu stranu,

[androlog]

Koem kaže:

Pa jeste cudno zasto se prikazuje...

ne, to uopće nije čudno za film gdje se patnja glavnog lika sasvim jasno uspoređuje sa isusovim križnim putem i koji u zadnjem kadru doživi apoteozu.

čudno bi bilo da je riječ o npr. filmu u kojem je glavni lik japanski daimyo, koji se svim silama trudi da odbije kršćansko-imperijalističku navalu na svoju zemlju, i da pratimo njegova unutarnja previranja. ali to nije ovaj film.

sasvim je jasno da scorsese bira stranu. to što je odlučio zdravorazumski prikazati neke činjenice i s druge strane ti automatski čitaš kao autorski hrabar potez kojim on kritizira crkvu. ne budi naivan.

u kojim je državama knjiga zabranjena? daj konkretne podatke.

[Koem]

To je vec drugi problem, nevezan za ovaj film.
Cinjenice su da su zapadnjacki glumci ali i likovi atraktivniji gledaocima od azijskih i nisu rijetkost filmovi gdje se pojavljuju zapadnjacki glumci tamo kao glavne uloge cak i kod azijskih direktora.
Da se snimao film o neka dva japanca to nebi ni izbliza bilo propraceno kao kada se radi o tri poznata zapadnjacka glumca.

Nije nijedna drzava zabranila knjigu, nego neke katolicke zajednice, to sam peocitao u par medija.

Meni licmo je film dobar vec sam pisao da ne znam na koje mjesto da ga stavim na listi najboljih filmova prosle godine.
Volim Scorsesea ali nisam ljubitelj njegovih filmova u post De Niro eri. Mozda mi je ovo njegov najbolji film otkako ne saradjuje s njim ali za to bi morao pogledati ovaj film jos koji put.

[Puky Lee]

Men' je dobar. Iako spor, tečan je i nije monoton, iako, kaj je i za očekivati, nije baš za svakog.

Za Scorseseja tim neobičnije, ali i pohvalno jer se uhvatio zahtjevnijeg žanra i uspio: dakle, fotografija, scenarij, uloge, montaža, postignuta atmosfera, sve je impresivno.

Međutim, problem mi je u tome kako se sraz ideologija prikazao: i jedni i drugi su prikazani tvrdoglavi i propagiraju svoju religiju kroz egoizam, na kaj su svedeni i argumenti u dijalozima, i jedni i drugi su agresivni braneći svoje stavove. Mislim, oni jesu zanimljivi kroz prizmu sraza različitih kultura, al taj mi je dio nekako čak i stereotipan, nije mi dovoljno razrađen. Ne znam kak se to prikazalo u knjizi, ali možda je zbog razdobolja kada se to odvija i opravdano.

Kaj se tiče filozofskog dijela teme (koja je možda trebala biti centralna) svoj vrhunac dobiva u sceni kada se Ferreira i Rodrigues sreću i Ferreira ga uvjerava zašto kršćanstvo u japanskoj kulturi nema smisla.

2 sata i 40 sam mislio da će bit previše, al, barem s obzirom na to kad sam ga uhvatio i gledat, taman mi je i pasalo. Baš ostavi u razmišljanju.