Zbirna tema Prokrastinacija - odgađanje obaveza i odluka

[Lotos]

mene muči da nije dovoljnjo dobro to što napravim, zato i odgađam stvari pa bude još gore
velika je to muka, nema slobode, kad stalno misliš da će te neko kritizirat, omalovažit

[Apemant]

Lotos kaže:

mene muči da nije dovoljnjo dobro to što napravim, zato i odgađam stvari pa bude još gore
velika je to muka, nema slobode, kad stalno misliš da će te neko kritizirat, omalovažit

Pa rekoh, pritisak okoline.

Vjerojatno nije ni iracionalan, nego baziran na *iskustvu* da okolina zbilja reagira loše na neke pojave.

No, ako bi ta okolina tjerala čovjeka na zbiljsko 'poboljšavanje' (hmm kad bih uopće vjerovao da to postoji, zbiljsko 'napredovanje' čovjeka) onda bih to mogao promatrati kao 'odgoj', dakle, kao nešto - uvjetno rečeno - 'pozitivno'.

No ja imam dojam da je taj pritisak okoline danas uglavnom negativan. Dakle, da se radi o 'lošem odgoju'. Hmmm. Ili bar tako izgleda iz moje perspektive. Okolina tjera ljude da se ponašaju na izvjesni način, a meni osobno se takvo ponašanje niti najmanje ne sviđa.

[Keya]

mene muci moj prokastinirani muz. zivce ce mi pojest, u grob me sagnat

inace bio bio perfect man

[Josip HKR]

Keya kaže:

mene muci moj prokastinirani muz. zivce ce mi pojest, u grob me sagnat

inace bio bio perfect man

Možda ga kritiziraš zbog toga?

Prestani.

Počni ga iskreno hvalit kad nešto uradi.

[Lotos]

Apemant kaže:

Pa rekoh, pritisak okoline.

Vjerojatno nije ni iracionalan, nego baziran na *iskustvu* da okolina zbilja reagira loše na neke pojave.

No, ako bi ta okolina tjerala čovjeka na zbiljsko 'poboljšavanje' (hmm kad bih uopće vjerovao da to postoji, zbiljsko 'napredovanje' čovjeka) onda bih to mogao promatrati kao 'odgoj', dakle, kao nešto - uvjetno rečeno - 'pozitivno'.

No ja imam dojam da je taj pritisak okoline danas uglavnom negativan. Dakle, da se radi o 'lošem odgoju'. Hmmm. Ili bar tako izgleda iz moje perspektive. Okolina tjera ljude da se ponašaju na izvjesni način, a meni osobno se takvo ponašanje niti najmanje ne sviđa.

u biti i jest u neku ruku iracionalan, jer sam to stvarno doživljavala u djetinjstvu (a moglo bi se reći da je to bila njihova nekultura i bezobzirnost, ali sam to "popila") a sad mi niko ništ ne govori pa opet strahujem da se to ne dogodi i okupirana sam oko toga, a kad neko strahuje ispada kao da to i priželjkuje jer je to ono na što je naučio
al uvijek se nađe govana od ljudi tako da eto zabole rane iz prošlosti

[Keya]

Josip HKR kaže:

Možda ga kritiziraš zbog toga?
Prestani.
Počni ga iskreno hvalit kad nešto uradi.

kako cu ga pohvalit ako napravi nesto tek kad ja napravim scenu?
primjer 1:
on: ja cu platit porez preko interneta (rok je 31.12)
ja: ok
nakon mjesec dana dodju dvije kazne.
ja: jesi platio porez?
on: ma nesto nije radilo taj dan pa sam mislio da cu poslije pa zaboravio

primjer 2:
nakon9 mjeseci stavi mi radio u auto. ali fali ona maska, lik u garazi mu kaze da prodje drugi dan i to ce mu sredit u 5 minuta. garaza je 150metara od naseg stana.
vec cetri mjeseca ja cekam masku a ako nista ne kazem cekat cu jos 4 godine (vjerojatno cu ja sjest u auto i otic do tipa, iako nemam pojma tko je)

primjer 3:
rikne zarulja u radnoj sobi prije 2 mjeseca, al nije samo zarulja u pitanju treba malo preispitat gdje je nestalo struje.
jos nema struje u toj sobi. (vjerojatno ceka da ja nadjem majstora koji ce to sredit)

primjer 4:
kupim novo ogledalo prije 2 mjeseca. treba ga ztavit na zid (izbusit rupe)
eno ga na podu. (hm vjerojatno ceka da ja naucim busit rupe)


primjer 5:
on: ja cu se pobrinut o racunima za stan, garazu, domara i slicno.
ja: ok
dolazi pismo u kojem nam se kaze da kasnim i da platimo (12 eura vise).
nakon mjesec dana dolazi drugo pismo (jos 43 eura).
onda on sjedne i dva sata pise protestno pismo da mu ne uzmu tih 43 eura jer je on jucer poslao lovu
2 sata ide izgubit za protestno pismo kad je vec sve over a 5 minuta za ostavit cek kod domara ne!? tipicno patologsko odgadjanje!!! (i ne, ne radi se o lovi koju nemas za platit nego se radi o lovi koju bacam na bespotrebne kazne i kamate)

primjer 6
tri tjedna bolovanja vuce se po kuci, zadnji tjedan skuzi da mora spremit neka predavanja. tjedan dana "u ime bolesti provede" igrajuci se na iphoneu i onda mi cmizdri da je pod stresom jer mora napravit 160 slajdova

i primjer 7 (last but not least )
u ponedjeljak uzmem pol slobodnog dana da bi dijete spremila na put i odvela na aerodrom (on je isto doma al "mora radit").
kazem; u utorak imam dva klijenta u 9 ujutro, moram krenut rano, nemoj mi bit pod nogama (on se inace dize u 5 ujutro a ja u 6h30 tako da nije frka).
dignem se i uleti mi se brijat u kupatilo. kaze, i on mora ranije izac (al to se prije nije znalo)
mirno si napravim kavu, pricekam, on zavrsio.
ja da cu pod tus a on "mogu ja na brzinu". ja ga poprijeko pogledam,i kazem ok al stvarno na brzinu, bez kose , sta se nisi prije prao.
gad jedan udje pod tus i pocne prat kosu (a ima dugu kosu) i tako bar 20 minuta pod tusem.

poslije salje sms da mu je zao, da se ponio kao budala, da mu oprostim.

ja vise ne znam sto s njim majkemi

[Josip HKR]

Keya kaže:

...

uh, stvarno ti nije lako.

Keya kaže:

ja vise ne znam sto s njim majkemi

pa kažem ti, počni ga hvalit. Upamti da tvoj muž može učiniti samo odlično, ili dobro s prostorom za napredak (tako ćemo zvati grešku ).

Negativna kritika je u stvari samo vid sugestije. Sugestija je u stvari hipnoza. Negativnom kritikom ti hipnozom programiraš muža da bude neučinkovit.

Ok, nije samo tvoja greška i on je kriv , ali ti ne pomažeš.

Nema šanse da ti muž nakon kritike radi bolje. Ako ga hipnotiziraš da je lijenčina, on će tako programiran podsvjesno dati sve od sebe da ispuni očekivanja.

Rješenje je da postoji odlično i prostor za napredak. Recimo, to ogledalo, stoji na podu još uvijek?

E umjesto da kažeš povišenim strogim glasom: "KAD ĆEŠ VEĆ JEDNOM STAVITI ONO OGLEDALO!!!"

pokušaj umiljato: "Ej ljubavi, imam odličnu ideju. Što misliš da SAD postaviš ono ogledalo, potrebno mi je."

a kada ga postavi, obvezno ga pohvali: "Prekrasno! Ti si najbolji muž na svijetu."

Poanta je da ga trebaš reprogramirati u najboljeg muža na svijetu, ne?

[Keya]

Josip HKR kaže:

pokušaj umiljato: "Ej ljubavi, imam odličnu ideju. Što misliš da SAD postaviš ono ogledalo, potrebno mi je."

a kada ga postavi, obvezno ga pohvali: "Prekrasno! Ti si najbolji muž na svijetu."

Poanta je da ga trebaš reprogramirati u najboljeg muža na svijetu, ne?

ali ja vec imam jedno dijete

[Apemant]

Lotos kaže:

u biti i jest u neku ruku iracionalan,

Neprecizno sam se izrazio, možda

Htio sam reći da nije 'izmišljen', tj. nije 'iskonstruiran', 'isfantaziran' ('patološki').

Nego je 'postojeći', tj. zaista si imala razloga da se plašiš reakcije okoline, budući da je taj strah rezultat stvarnog (negativnog, neugodnog) iskustva, a nije 'umišljeni' strah, bez realnog uzroka. Poput npr. straha od nacrtanih zmija ili tako nečega.

[Josip HKR]

Keya kaže:

ali ja vec imam jedno dijete

Pa i muž treba ljubav i poštovanje, ne samo dijete. Šta vi mislite da su muškarci od kamena. Mi smo jako osjećajni. Zar ne vidiš kako se često neki uspješan čovjek javno zahvali svojoj obitelji koja je "vjerovala u njega od početka".

Ustalom, to vrijedi i za njega, ne samo za tebe. Je li tebi ugodno ako te muž kritizira zbog bilo čega? Još ako to radi svaki dan, još ako ti govori da ne valjaš.

Zar postoji muškarac koji je dobio što je htio od žene neprestanim kritiziranjem, zanovijetanjem i svakodnevnim kvocanjem. Ja ne znam za takav slučaj. Ako muškarac osvoji ženu, to je komplimentom, lijepim riječima, netko čak i stihovima...

[Keya]

Josip HKR kaže:

Pa i muž treba ljubav i poštovanje, ne samo dijete. Šta vi mislite da su muškarci od kamena. Mi smo jako osjećajni. Zar ne vidiš kako se često neki uspješan čovjek javno zahvali svojoj obitelji koja je "vjerovala u njega od početka".

Ustalom, to vrijedi i za njega, ne samo za tebe. Je li tebi ugodno ako te muž kritizira zbog bilo čega? Još ako to radi svaki dan, još ako ti govori da ne valjaš.

Zar postoji muškarac koji je dobio što je htio od žene neprestanim kritiziranjem, zanovijetanjem i svakodnevnim kvocanjem. Ja ne znam za takav slučaj. Ako muškarac osvoji ženu, to je komplimentom, lijepim riječima, netko čak i stihovima...

cek cek, otkud si ti skuzio da ja njega stalno kritiziram? ne pada mi napamet izigravat neciju mater, ni u pohvalama ni u kritikama

ok ljudi smo, ali meni recimo ne treba njegovo ulizivanje ali ni njegove kritike, znam sama sta trebam.

[Josip HKR]

Keya kaže:

cek cek, otkud si ti skuzio da ja njega stalno kritiziram? ne pada mi napamet izigravat neciju mater, ni u pohvalama ni u kritikama

Ispričavam se, malo prije gore sam upitao "Možda ga kritiziraš?", ti si rekla kako ću ga pohvalit..., i onda sam ja pogrešno zaključio....

[Keya]

Josip HKR kaže:

Ispričavam se, malo prije gore sam upitao "Možda ga kritiziraš?", ti si rekla kako ću ga pohvalit..., i onda sam ja pogrešno zaključio....

i sto cu sad?

a to o pohvalama, on se ionako sam hvali cim nesto napravi "gle, vidis kako sam dobar muz" (nakon 4 mjeseca sto cekam na nesto sto je mogao napravit u sat vremena).
jos da kazem "bravo muzicu" osjecala bih se ko da sam si prosula kantu govana po glavi, zato sutim i skrenem temu

ok znam, tako su ga starci naucili, jedinac, dugo ocekivan, stari mu je kamencice micao ispred nogu gdje bi on hodao (ne salim se) a i sad samo pricaju o tome kako je on najpametnije dijete na svijetu i koji je genijalac bio kad je bio mali (a i sad je)
ja mu priznam kad je stvarno faca (obicno je to na poslu) al za ove gluposti mi se stvarno ne da, grozno mi to izgleda

[kor-im]

Josip HKR kaže:

Zaboravi disciplinu. Snaga volje nije dovoljna jer djeluje kratko i volja u sukobu sa podsvijesti uvijek izgubi prije ili kasnije. Čovjek želi biti slobodan, a disciplina je ropstvo i prije ili kasnije pobunjenik u nama razbije okove.

naprotiv, razvijanje radnih navika i samodiscipline, kao i nekakav osječaj odgovornosti, po mogučnosti prvo prema sebi, su praktički neophodni da se problem dugoročno riješi, a da ne spominjemo koliko rutina olakšava stvar

Josip HKR kaže:

Jedini pravi lijek je promijeniti misli. Upravo bukvalno misli kojima kreiraš sliku o sebi. Pazi što misliš.

Ako misliš o sebi da si vrijedna, sustavno riješavaš zadatke, nemaš nikakvih problema sa disciplinom, bukvalno vidiš sebe kao super zadovoljnu i uspješnu osobu, nećeš imati nikakvih problema.

Samo je uvjet misli strogo kontrolirat, a i to tek oko mjesec dana dok ti ne postane navika i ne prihvatiš da si jednostavno prekrasna.

da jer takva vrst stroge kontrole nad vlastitim mislima dolazi sasvim spontano i ne zahtjeva nimalo discipline, volje ili koncentracije, a hipotetski rezultati naravno traju vječno

[vigilanty]

Apemant kaže:

Stvarno? A ti 'samonamentnuti' pritisci - nisu li oni opet, na kraju krajeva, posljedica ovih vanjskih?

Često ne.
Zapravo je znak zrelosti preuzimati odgovornost za vlastite probleme. Okrivljavanje drugih za vlastiti doživljaj situacije pa posljedično i vlastite osjećaje je naznaka smanjenog kapaciteta za podnošenje frustracije, što se tolerira djeci i mladima, te je karakteristično za nezrele odrasle.

Samo se pitaj: taj čovjek, koji sebi nešto 'samonameće' - bi li si to isto samonametao da živi sam na pustom otoku?

Da, neke osobe zaista bi. Prokrastinacija se javlja u svim kulturama, u svim rasama, u svim civilizacijama... Zato i zadovoljava kriterije psihičke smetnje.

Nisam ni rekao da smo 100% bespomoćne žrtve, no svejedno bih rekao da se bahatiš svojom nezavisnošću. Čisto sumnjam da si svjesna koliko toga je posljedica civilizacijskih nametnutih 'pravila', a koliko 'iskonske tebe' - ukoliko to uopće postoji, zapravo.

Slab pokušaj. Kontrola se gubi (u smislu da postaje osobno i sl.), kad ponestane argumenata.

Eto, uzmimo za primjer. Ovo je tvoje bio pokušaj pritiska 'izvana' u odnosu na mene, a ja sam ga racionalno shvatila i smjestila na svoje mjesto kud spada. Time me nimalo ne uvjetuje. Funkcionira činjenica da sam ovisna o svom načinu shvaćanja podražaja izvana, a ne o podražajima per se. A na svoje doživljaje mogu u dobroj mjeri utjecati, ako mi je stalo i ako znam kako (što se može naučiti, tko naiđe na probleme).

Josip HKR kaže:

Jesi riješila ili još riješavaš?

Psihoterapija je problem jer su psiho terapeuti u sukobu interesa. Plaćeni su po satu a ne po izliječenju. Zato svjesno ili nesvjesno nastoje "liječiti" klijente što duže, zapravo nikad potpuno izliječiti jer će tako izgubiti posao ali uvijek tvrditi da se odlično napreduje.

U principu je formalna terapija bila jako, jako kratka, jer je jako brzo djelovalo. A kad sam rekla da još traje, mislila sam na činjenicu da sam upoznala dinamiku svog problema te sam dobila, da tako kažem, alat kako da to rješavam, u slučaju da se još pojavi itd. Odnosno, radim na sebi, na svom daljnjem usavršavanju - što me ništa ne košta, ovisi samo o mojoj volji i kapacitetu za spremnost u nošenju s frustracijom (u širem smislu, ne nužno pejorativnom).

[vigilanty]

Keya kaže:

ali ja vec imam jedno dijete

Curo, ti si sve jako dobro shvatila. I ti imaš osjećaje! Oboje imate. I cijela situacija povrijeđuje i jedno i drugo. Trebate razgovarati o tome kakva se frustracija kome nakupila i dogovoriti strategiju za rješavanje. Pola rješenja je točno detektirati problem, a to između ostalog znači da zahtjevaš da suprug shvati kako te povrijeđuje svojim ponašanjem. Mora znati da je to ozbiljna stvar i da se od njega (kao odrasle jedinke) očekuje da preuzme odgovornost. Ako ne može, postoji terapija! Naravno da ćeš ga voljeti itd. - pa pružit ćeš mu podršku da riješi svoj problem i terapijom ako treba!
Ne može se voljeti drugoga, ako se prvo ne voli sebe - što znači da više ne pristaješ na njegovu parazitsku ovisnost o tvojoj psihičkoj energiji.

[vigilanty]

Lotos kaže:

u biti i jest u neku ruku iracionalan, jer sam to stvarno doživljavala u djetinjstvu (a moglo bi se reći da je to bila njihova nekultura i bezobzirnost, ali sam to "popila") a sad mi niko ništ ne govori pa opet strahujem da se to ne dogodi i okupirana sam oko toga, a kad neko strahuje ispada kao da to i priželjkuje jer je to ono na što je naučio
al uvijek se nađe govana od ljudi tako da eto zabole rane iz prošlosti

Apemant kaže:

Neprecizno sam se izrazio, možda

Htio sam reći da nije 'izmišljen', tj. nije 'iskonstruiran', 'isfantaziran' ('patološki').

Nego je 'postojeći', tj. zaista si imala razloga da se plašiš reakcije okoline, budući da je taj strah rezultat stvarnog (negativnog, neugodnog) iskustva, a nije 'umišljeni' strah, bez realnog uzroka. Poput npr. straha od nacrtanih zmija ili tako nečega.

Nema zaista razloga da se plaši, jer - kao što je sama rekla - sada joj nitko ništa ne govori. Tako da se ona boji 'slike' o tome kao da joj govore, a to zapravo ne postoji (kao što ni ne postoji stvarna zmija, ako je samo 'slika' na papiru). I to je obilježje iracionalnog straha.

Određenim metodama se to može racionalizirati
- shvatiti da iz prošlih događaja nužno ne slijedi da se to mora dogoditi i ovaj put;
pa i ako se dogodi, ukupna slika o sebi time nije ugrožena (jer je ukupna vrijednost osobe puno širi pojam, osoba je puno više od jednog čina ili sposobnosti, svi mnogo uspjevamo i mnogo griješimo, svi smo obični ljudi),
a i zašto druge koji upućuju kritiku smatrati nepogrešivima (i oni su osobe sačinjene i od svojih prednosti i od pogrešaka i mana), itd.
(što je sve čista stvar logike, zdravog razuma)
- te se još nekim metodama takvim načinom razmišljanja zamjenjuje onaj stari, koji je bio uzrok problema, i problem nestaje.
Ukratko sam to sažela.

[Vess]

Apemant kaže:

Prokrastinacija je dobar protuotrov podivljalom kapitalizmu recimo. Kao i određenim (meni antipatičnim) popularnim sustavima vrijednosti.

Zanimljiv način gledanja! Eto, malo vedrog stava prema ovoj užasnoj pošasti od prokrastinacije...

[Vess]

Evo baš čitam ovu temu odgađajući do zadnjeg trenutka ono što trebam poduzeti ovoga časa, tako stalno.

Rezultat će biti da neću obaviti sve što sam mislila. Što će dovesti do frustracije, pa do jadikovanja oko vlastite nepokretnosti sljedećih xy vremena.

Iako sam u zadnje vrijeme počela razmišljati da prokrastinacija ponekad dovede i do pozitivnih rezultata.

Neke stvari dobro je odgoditi, ponekad i unedogled. A onda, dobro je i prestati misliti o njima. Ponekad nas intuicija upozorava da neke akcije ne poduzimamo iako ego tjera da se poduzimaju.

Samo da je razlučiti i osvijestiti te stvari.

[Lotos]

vigilanty kaže:

Nema zaista razloga da se plaši, jer - kao što je sama rekla - sada joj nitko ništa ne govori. Tako da se ona boji 'slike' o tome kao da joj govore, a to zapravo ne postoji (kao što ni ne postoji stvarna zmija, ako je samo 'slika' na papiru). I to je obilježje iracionalnog straha.

Određenim metodama se to može racionalizirati
- shvatiti da iz prošlih događaja nužno ne slijedi da se to mora dogoditi i ovaj put;
pa i ako se dogodi, ukupna slika o sebi time nije ugrožena (jer je ukupna vrijednost osobe puno širi pojam, osoba je puno više od jednog čina ili sposobnosti, svi mnogo uspjevamo i mnogo griješimo, svi smo obični ljudi),
a i zašto druge koji upućuju kritiku smatrati nepogrešivima (i oni su osobe sačinjene i od svojih prednosti i od pogrešaka i mana), itd.
(što je sve čista stvar logike, zdravog razuma)
- te se još nekim metodama takvim načinom razmišljanja zamjenjuje onaj stari, koji je bio uzrok problema, i problem nestaje.
Ukratko sam to sažela.

a koje su to metode?
razum objašnjava (ovo što si ti navela) ali tjeskoba i unutarnji osjećaji vode
u principu kad se to dogodi osjećam duševnu bol, udarac koji je otvorio ranu zakinutosti za ljubav i onda nastupa tjeskoba i kao da to doista zaslužujem i da je to doista tako(tuđa kritika)