Strah od odvajanja

[pedjas]

Pozdrav, ljudi. Naleteo sam na vas forum i video da u podforumu o psihologiji lepo pomazete jedni drugima. Zato vam se i obracam.
Imam zestok psiholoski problem. Treba da odem preko da radim, da uzmem koji ekstra dinar. Medjutim, tu nastaje problem. Zestok otpor samog sebe od kada je put postao izvestan. Dok se nije ni spominjao, molio sam Boga da se ide. Imam neopisiv problem da se odvojim od porodice. Izgleda da sam upao u tu neku kolotecinu zivotnu i da bilo sta sto me iz toga izvlaci - unistava. Dakle, datum se problizava, a ja se samo preispitujem kako cu, sta cu..zeludac se grci, samo gledam u kalendar i gledam datume, racunam..Pazite, idem samo na 15 dana..znam, smejacete mi se ali ne znate kroz sta prolazim. Mogu ostati duze ali eto, zadao sam sebi 15 dana i ni dana vise. Posao ce biti naporan, svaki dan od tih 15 cu raditi.. Plasi me takodje sto moram o svemu brinuti sam, klopa, odeca..izgleda da je ovde neko navikao na zensku ruku u kuci..Nisam razmazen ali prosto imam tu neku fobiju od tog takvog zivota. Uzasan sam primer svom detetu, zena me cudno gleda. Padam u totalnu depresiju kako se dan odlaska priblizava. Malo je put neorganizovan, ne znam ni kako cu ici niti gde cu ziveti i to me, kao jos jedna stvar uzasava. Volim kada unapred sve znam, a ne da tamo saznajem.
Izvinjavam se sto sam malo konfuzan, ne znam sta bih sve napisao. Inace sam u srednjim tridesetim.. Da van odmah pomognem, jedinac sam koji je vrlo bio vezan za majku, zivot proveo bez oca od 11. godine..
Hvala na citanju..

[mihaela]

Nije ni dugo ni zauvijek. Imaš ženu i dijete kojima se vraćaš sa zarađenim novcima. Fokusiraj se na to da se vraćaš.

[8472]

A gle, što je tu je.
Naučio si da imaš sve na gotovo, komocija koju imaš pruža ti sigurnost i utočište.
Da majka te "vezala" uz sebe, od tud strah od odvajanja.
Inače djeca taj strah od odvajanja prvi put prerastu do treće godine.
Onda u pubertetu.
Ako nisi ni tada prošao kroz fazu odvajanja, sad te dočekala.
Ako želiš ići raditi tamo gdje si naumio, stisni zube i ajde. Nemaš više tu komociju da se prepuštaš strahu. Vrijeme je da odrasteš.
Vrijeme je da si sam naučiš prati veš i kuhati i plaćati račune. Odrasli ljudi to rade.
Priberi se, zbroji i ajde. Nećeš crknut, neće ti ništa biti. Ako sjebeš štogod, imaš se gdje vratiti. Znaš, ima puno onih koji moraju otići, a povratka nema.
Računaj da imaš obitelj koja te podržava i vjerujem ovisi o tebi i tvom budućem poslu.
Zato se priberi, postani glava obitelji i odradi to kako spada.
Dječije strahove je vrijeme da ostaviš doma kod mame, ne kod žene, žena i djete trebaju tvoju potporu i sigurnost.
Vrijeme je da odrasteš.

Sretno!

[radical change]

Odrastao si čovjek, ne treba ti mama ni žena više jer te strah biti sam.
Naravno da je svakome pomalo neugodno kada mora otići u nepoznato, družiti se sa nepoznatim ljudima i raditi poslove na nepoznatom mjestu. No svi to prođu prije ili kasnije, od toga se ne umire, ljudi se prilagode i snađu. Negdje ćeš spavati, negdje blizu će biti dućan pa ćeš kupiti nešto za jesti, na poslu ćeš obaviti to što imaš i za dva tjeda ideš kući. Neugodno će malo biti prvih nekoliko dana ali sve se to preživi. Gledaj s pozitivne strane, ideš vidjeti nešto novo..

[pedjas]

Hvala vam, ljudi na odgovorima. U sustini sam takve i ocekivao..sve se svodi na to da sam jedan razmazenko.

[Kymatica]

pedjas kaže:

Hvala vam, ljudi na odgovorima. U sustini sam takve i ocekivao..sve se svodi na to da sam jedan razmazenko.

nisi. samo si krivo odgajan, nitko te nije socijalizirao, učio da budeš samostalan, uplašen. vjerovatno su ti i roditelji takvi.

[pedjas]

Potpuno verovatno. Dete sam razvedenih roditelja, jedinac. Ziveo sam bez oca. Majka mi je sada sama i tesko gura kao takva ali gura..vidim sebe u njoj.. I ona smatra da je pogresila sada kada vidi koliko se lomim oko svega ovoga..

[Pjegavi poriluk]

Mama te iz njoj poznatih strahova odgajala prezaštitnički.
Mislila je da čini ono što je dobro za tebe, ali u jednom trenutku je nužno odrasti jer naši roditelji neće zauvijek biti s nama i odrastanje će doći prije ili kasnije. Bolje prije nego kasnije, svakako.

Morat ćeš jednostavno stisnuti zube i to je to, da bi jednog dana tvoje dijete izraslo u samouvjerenu i čvrstu osobu kojoj ti nećeš napraviti to isto što je tebi napravljeno.

Znam da ti je žao mame, ali ona je sada u godinama kada ne može više ništa popraviti niti vratiti vrijeme. Ti možeš popraviti jer imaš pred sobom odgovornost odgajanja malog živog bića. Moraš učiniti ono što je za tvoje dijete ispravno.

[pedjas]

Hvala puno na lepim recima i savetima..znaci mi..

[Hostija]

Nemam strah od odvajanja, ali imam ogromnu griznu savjesti i krivnju zbog odvajanja od majke koje tek treba uslijediti. Ona je izmedu ostalog i razumna osoba pa tako i ona zna da je potrebno odvajanje i tu nema problema. Ali kako da se rijesim krivnje i boli? Sto pomaze?

[Pjegavi poriluk]

Koliko imaš godina, ima li mama partnera, s kim ostaje živjeti?
Samim time što je razumna imaš prednost pred onima koji imaju vrlo hm...nerazumne majke, blago rečeno.

Polako, dan po dan. Shvati da si odgovorna za svoj život, a mama je odgovorna za svoj.

[Hostija]

Pjegavi poriluk kaže:

Koliko imaš godina, ima li mama partnera, s kim ostaje živjeti?
Samim time što je razumna imaš prednost pred onima koji imaju vrlo hm...nerazumne majke, blago rečeno.

Polako, dan po dan. Shvati da si odgovorna za svoj život, a mama je odgovorna za svoj.

Ma to je prica za sebe. Ona je razumna, ali me ne razumije. Ja sam provela tko zna koliko sati na dan u emocionalnom radu. Sanjam baku i tatu, a sad cu, cini se, sanjat i mamu. Za promjenu ponasanja ce mi trebati tko zna koliko vremena i zato mi bas pomaze ovaj community. Baka je narcisoidna za popizdit, otac je njezin rob a ja sam pak emocionalna ropkinja mame. Nabija krivnju a istina je da se svela samo na ulogu zrtve i njegovateljice. S godinama je u tom smislu postajala sve bolesnija. Ona mene stalno zeli mijenjati. I ja sam nju htjela promijeniti ali to su bile neke mladenacke greske. Dosta mi ih je. Mogu si misliti koliko ce moje bolovanje trajati kad sam ja citavo vrijeme bila uvjerena da su oni jako ok a da sam ja ta koja nikad nece valjati.

[san.ja]

pedjas kaže:

Hvala vam, ljudi na odgovorima. U sustini sam takve i ocekivao..sve se svodi na to da sam jedan razmazenko.

Ne svodi. Ja imam dojam da tu ima nešto više od toga. Nije to samo tako.
Možda tu ima trunkica OCD-a ili nečeg. Potreba za kontrolom. Strah od neizvjesnosti. Tko će znati. Nebitno, dijagnoze su precijenjene, sve je to normalno. Ono što hoću reći jest da postoji valjani razlog zašto se tako osjećaš i zašto osjećaš toliki otpor i da je to u redu. Nije to bezveze. To je neki mehanizam koji je te u prošlosti možda i zaštitio i sad ti više ne služi. Nemoj potisnuti osjećaje nego ih proživi. Ovaj put si odrastao. Bit će sve dobro. Javi nam kako je bilo.