Roditeljska opsjednutost ocjenama

[Monstera]

Mad_Hatter kaže:

čekaj, ti i tvoja djeca ste dogovorno odlučili da pohađaju 5-8 treninga tjedno, ali škola je ta koja im krade slobodno vrijeme i vrijeme za igru?

pa zapravo, krade im
(ako im je sport prioritet, i imaju pravo da im bude prioritet)

poznam roditelje koji su, radi sporta, birali privatne skole (bez ocjena do 7. razreda, izmedjuostalog) i koji imaju treninge 5 dana u tjednu i razne natjecanja ostala dva dana,a nerjetko i za vrijeme nastave. i takva skola im omogucava vise igre i bavljenje onime sto ih fakat zanima, uz totalnu neopterecenost ocjenama.
za one koji to mogu platiti i kome se da dijete taksirat (dok ne dodje u dob da moze po nekoliko kvartova samo putovati)

ima klinaca i po drzavnoj osnovnoj koji idu u razne skole/sportove/plesove, i uspjesni su u jednom i u drugom, odn ne moraju biti "opsjednuti" ocjenama.
po gausu, u svakoj generaciji sigurno se moze naci klinac koji rastura gitaru/harfu/klavir i koji uz osnovnu, savladava i muzikcu lijevom nogom i ima vremena i za legice, minecraft, zaljubljivanja i ljepljenja slicica.
i takvoj djeci ocjena nije jedino mjerilo uspjeha (nerjetko mu uopce nije), on je vidljiv na razlicite nacine svijetu i svojim vaznim ljudima.

problem je kada takav ucenik postane mjerilo drugima -posebno roditeljima ili nastavnicima
(kako on stigne uz jos jednu skolu, a ti ne stignes samo ovu? kak on ima petice u jednoj i drugoj, a ti jedva navlacis petice u samo jednoj...)

kad je vec majamama malo osla u off (), i ja se mgu sloziti da ima onih koji su upisali muzicku, jos jedan jezik i neki sport, da isprobaju kak je to (i modza ce nesto biti od njih), a uz to, nikak da savladaju citanje u prvom osnovne i jos se zajebavaju sa zbrajanjem od 10-20 u vrijeme kada bi rado slagali legice (i usporedjuju se sa ucenicima koji rasturaju i teze tomu da dostignu "njihove petice")

a ak su upisani na aktivnosti koje "roditelji traze", onda se i moraju mjeriti vanjskim uspjehom, i da se njima dokazu i da nadoknade nedostatak gusta u sviranju/treniranju/citanju, jer je sve pod moras stici u jednom danu, i uz zahtjeve drugih.
naprosto nemaju kapaciteta sve odraditi u jednoj i drugoj skoli i doma se igrati. nego moraju jos dodatno vjezbati.i ta vjezba cesto postane napor i rad samo za ocjenu.

[Wedding]

Mad_Hatter kaže:

čekaj, ti i tvoja djeca ste dogovorno odlučili da pohađaju 5-8 treninga tjedno, ali škola je ta koja im krade slobodno vrijeme i vrijeme za igru?

ne, moja djeca su ta koja su htjela na zeljenje sportve/aktvnosti i ja ih u tom podrzavama i prilagođavamo im se i suprug i ja koliko god mozemo (zato i peglam u ponoc a cistim kucu kad svi zaspu ali to je smao moja volja)
I nimalo ne tvrdim da je skola ta koja im krade slobodno vrijeme i vrijeme za igru - itekako sve stignu, i obaveze, i ucenje, i igrati se i uz to u odlikasi (prosjek nije 5,0 ali sto se mene tice to me niti ne zamara, sve dok su i vrlo dobri ja sam zadovoljna jer ponekad ocjena na zalost nije mejrilo znanja). A kada jednog dana budu zeljeli odustati od sporta ili aktivnosti jer ce im mozda biti naporno - i tada cu ih podrzavati i kao i do sada i postivati njihovu odluku.

BTW: i ne kuzim od kuda si ti izvukla da sam uoce i spomenula da im skola krade slobodno vrijeme - ne stavljaj tuđe rijeci u moja usta

I ne idemo u privatnu skolu, nego upravo u drzavnu - o privatnoj nisam nikada ni razmisljala , prvo zbog financija a glavni razlog je jer zelim da mi djeca pohađaju razrede sa svojim vrsnjacima iz kvarta.

[OliviaPope]

Uvijek se predmnijeva da roditelji forsiraju djecu na neke aktivnosti. Kod mene je to daleko od istine, dapače htjela bi da moja školarka ide na manje toga.. ali to je njena volja,koja mene nekad potpuno iscrpljuje... Na dvije od tih aktivnosti sudjeluje na natjecanjima na državnoj razini, ponekad u prvih troje. Treća je engleski, koji voli i nikada nije poželjala odustati. Pri tome u školi ima odlične ocjene, ali zbilja odlične, i također ide na natjecanja iz nekoliko predmeta, s odličnim rezultatima..Sve obavlja s lakoćom, i itekako ima vremena i za školu, i za sve ostalo, i za prijatelje, i za nas. Ona je jednostavno takovo dijete, koje u svojoj okolini ponekad nalazi nerazumjevanje, a mi osudu.
Ne misaim da su sva djeca takova, niti da nju treba nametati kao kriterij drugima, ona to nije čak ni rođenoj sestri koja je u mnogočemu drugačija. Ali isto tako, ne treba gledati na nju kao na neki plod naše bolesne ambicije, jer opet - ona to nije.
Ne mislim da je u opasnosti da postane "svaštar", ona će s vremenom, nadam se negdje bar do sredine srednje iskristalizirati što je od toga zaista zanima u smislu zanimanja, a što će ostati hobi, ili čak niti to. Moje je da je ne sputavam, koiko god mogu.
Ne ide u privatnu školu, i ponekad mi je žao zbog toga. Da mogu, išla bi.

[gargamišamel]

sjećam se da sam ja u 5 razredu išla na 4-5 aktivnosti i nitko me na niš nije tjerao. jednostavno sam htjela sve isprobati. neke su trajale duže, a neke kraće.

[Plavooka Sanja]

Evo, i ja imam dijete od 8 god., drugi razred, odlikašica, 5.0, koja trenira plivanje (u natjecateljskoj je ekipi), već drugu godinu, svaki radni dan. I to joj ne predstavlja problem. Ne ide u boravak, već u smjensku nastavu. Uči, igra se vani, trenira sat i pol svaki dan i to obožava. Meni je previše jer je vodim svaki dan i odvodim. Sad je krenula sama jer ima oko 10-15 min pješke tamo, a mi samo dođemo po nju.
ona vikendom uči i piše zadaću makismalno sat vremena. Njoj je to dovoljno. Ima tri puta tjedno pet sati jer ide na dodatnu iz matematike i dramsku. I ništa joj nije previše. Ona bi još i na engleski, al ne stignemo jer mlađa ide na ples 2x tjedno i mm i ja radimo u smjenama.

[SummerNight]

sad cete reci da sam ja luda, ali ja maloj ne dopustam vise od jedne aktivnosti uz boravak. uopce me ne zanima moze li ili ne, zelim da ima lufta, zelim da se dosadjuje i da se sama zabavi. da ima slobodnog vremena a ne da je stalno nesto.
kad nece u boravak ici moze na dve aktivnosti ako ce ona moci, do tada ne dozvoljavam.

[nightfall]

SummerNight kaže:

sad cete reci da sam ja luda, ali ja maloj ne dopustam vise od jedne aktivnosti uz boravak. uopce me ne zanima moze li ili ne, zelim da ima lufta, zelim da se dosadjuje i da se sama zabavi. da ima slobodnog vremena a ne da je stalno nesto.
kad nece u boravak ici moze na dve aktivnosti ako ce ona moci, do tada ne dozvoljavam.

Moja ima jednu aktivnost (glazbenu), 2*45 minuta tjedno. Iskreno, stigla bi na još nešto (ja bih rado da se bavi nekim sportom, čisto rekreativno, jer je totalno antisportski tip i mislim da joj nedostaje kretanja). Vidjet ćemo najesen kad se makne iz boravka. Zabavlja se ona, ide u park,ali realno, više voli neku vođenu igru, tečaj, aktivnost, neko grupno sudjelovanje nego kad je prepuštena sama sebi.

Glede ocjena, ja se ne zamaram, ne zamaran ni nju, samo se trudim da joj usadim osjećaj da ipak treba nešto doma i raditi. POtaknut ću je da vježba matematiku, ponovi prije prirode (zasad to izgleda tak da je ja ispitam prirodu ili pregledam listić iz matematike ili pitam tablicu množenja). Još uvijek je treba "natjerati" na ponavljanje, sama se rijetko sjeti uzeti nešto vježbati (osim sviranja flaute).
Vidjet ćemo kako će to ići sljedeće godine kad neće biti boravka. Nju spašava to što dobro pamti pa većinu zapamti u školi,ali gradivo trećeg razreda će ipak morati malo više učiti, neće se moći "švercati" samo s pamćenjem u školi. Mislim da će joj treći razred biti velika promjena (nema boravka, sama doma, pisanje zadaće).

[Mad_Hatter]

Wedding kaže:

ne, moja djeca su ta koja su htjela na zeljenje sportve/aktvnosti i ja ih u tom podrzavama i prilagođavamo im se i suprug i ja koliko god mozemo (zato i peglam u ponoc a cistim kucu kad svi zaspu ali to je smao moja volja)
I nimalo ne tvrdim da je skola ta koja im krade slobodno vrijeme i vrijeme za igru - itekako sve stignu, i obaveze, i ucenje, i igrati se i uz to u odlikasi (prosjek nije 5,0 ali sto se mene tice to me niti ne zamara, sve dok su i vrlo dobri ja sam zadovoljna jer ponekad ocjena na zalost nije mejrilo znanja). A kada jednog dana budu zeljeli odustati od sporta ili aktivnosti jer ce im mozda biti naporno - i tada cu ih podrzavati i kao i do sada i postivati njihovu odluku.

BTW: i ne kuzim od kuda si ti izvukla da sam uoce i spomenula da im skola krade slobodno vrijeme - ne stavljaj tuđe rijeci u moja usta

I ne idemo u privatnu skolu, nego upravo u drzavnu - o privatnoj nisam nikada ni razmisljala , prvo zbog financija a glavni razlog je jer zelim da mi djeca pohađaju razrede sa svojim vrsnjacima iz kvarta.

radim 10 godina u školi, ne znam ni broja učenicima koji su mi prošli kroz razrede. da, znam takve s 3-4 paralelne aktivnosti, to su obično fantastična djeca kojoj ništa nije nametnuto i sve odrađuju s lakoćom i entuzijazmom, a žao im je samo što nema više sati u danu/dana u tjednu, da mogu još i taj treći sport/drugi instrument/još jedan strani jezik ubaciti što im se čini zanimljiv. ali to su stvarno iznimna djeca. i iznimke od pravila.
većini drugih predstavlja opterećenje žongliranje škole i aktivnosti.
a mene ljuti generalni stav roditelja (i ovdje i onih u RL) kako je, nakon što si djeca prekrcaju raspored aktivnostima (samoinicijativno ili zbog roditeljskih želja) ŠKOLA ta zbog koje nemaju vremena za igru. i onda je škola kriva što se lektira čita u busu na putu na natjecanje - a ne natjecanje i pripreme za njega što se lektira nije mogla pročitati u normalno vrijeme i u normalnim uvjetima (stav mojih staraca u vrijeme kad se sister intenzivno natjecateljski bavila sportom i skupljala medalje svaki vikend).

[nightfall]

Mad_Hatter kaže:

radim 10 godina u školi, ne znam ni broja učenicima koji su mi prošli kroz razrede. da, znam takve s 3-4 paralelne aktivnosti, to su obično fantastična djeca kojoj ništa nije nametnuto i sve odrađuju s lakoćom i entuzijazmom, a žao im je samo što nema više sati u danu/dana u tjednu, da mogu još i taj treći sport/drugi instrument/još jedan strani jezik ubaciti što im se čini zanimljiv. ali to su stvarno iznimna djeca. i iznimke od pravila.
.

Takvi su zaista rijetki,ali najčešće su i uzor drugoj djeci među kojima su i ona koja nisu takvi kapaciteti da hendlaju pet aktivnosti i školu bez problema pa nastane kolizija očekivanja i realnosti. Česti su i roditelji koji ne prihvaćaju realnost da njihovo dijete, ako želi odlične ocjene treba redovito sjediti za knjigom, a ne pokušati samo ponekad knjigu ugurati između pet aktivnosti kojima se bavi.

Moja mala prva nije kapacitet za odličnog učenika koji će se vući kroz razrede bez pol muke. Bilo bi zaista nerealno od mene da očekujem petice bez da dijete sjedne za knjigu i vidi je samo izdaleka jer joj je dan nakrcan skakanjem s jedne izvannastavne aktivnosti na drugu. Treba biti realan. Uskladiti očekivanja s mogućnostima, odrediti prioritete. Svima bi nam to priuštilo manje stresa. I nama roditeljima i djeci.

[Wedding]

Mad_Hatter kaže:

radim 10 godina u školi, ne znam ni broja učenicima koji su mi prošli kroz razrede. da, znam takve s 3-4 paralelne aktivnosti, to su obično fantastična djeca kojoj ništa nije nametnuto i sve odrađuju s lakoćom i entuzijazmom, a žao im je samo što nema više sati u danu/dana u tjednu, da mogu još i taj treći sport/drugi instrument/još jedan strani jezik ubaciti što im se čini zanimljiv. ali to su stvarno iznimna djeca. i iznimke od pravila.
većini drugih predstavlja opterećenje žongliranje škole i aktivnosti.
a mene ljuti generalni stav roditelja (i ovdje i onih u RL) kako je, nakon što si djeca prekrcaju raspored aktivnostima (samoinicijativno ili zbog roditeljskih želja) ŠKOLA ta zbog koje nemaju vremena za igru. i onda je škola kriva što se lektira čita u busu na putu na natjecanje - a ne natjecanje i pripreme za njega što se lektira nije mogla pročitati u normalno vrijeme i u normalnim uvjetima (stav mojih staraca u vrijeme kad se sister intenzivno natjecateljski bavila sportom i skupljala medalje svaki vikend).

Razumijem te potpuno jer se sa time susrces svaki dan i to je na zalost postalo pravilo a ne iznimka.
Al to je sve do roditelja i krivica je samo na njima. Slusam svoje frendove i ponekad ne vjerujem svojim usima kada cujem kako oni pred svojim klincima kukaju o skoli, pljuju uciteljice i za sve im je kriva skola tj nastavni program koji je preopsiran i bla bla - tada nije nicudno sto je nekima skola kriva za "manjak" vremena.

Moj sin voli skolu ponajvise zbog prijatelja, a mi ga pokusavamo usmjeriti i odgajati na nacin da mu je skola svojevrsna obaveza. Bez ikakvih prisila ali je obaveza koja se mora obaviti jer je skolovanje "obavezno" - da se njega pita on bi rađe isao na 20 aktivnosti dnevno ali samo da ne mora ici u skolu i to samo zbog nekih predmeta - priroda i glazbeni, jer mu bas i nisu omiljeni i totalno ih ignorira pa zbog toga te predmete moramo dodatno uciti doma (ostale predmete savladava u skoli).
Lektira mu je super - cita je bez pogovora i vrlo rado i svojevoljno prica i prepricava radnju iz knjige. Mozda mu je to leglo a mozda ga je k njizi privuklo i to sto gleda mene kako svakodnevno citam pa i on citanje knjiga smatra necim normalnim.

Inace ne smatram svoje klince iznimnima - do tog zakljucka cu tek eventualno doci kada ce biti 5. razred i ako ce i tada uz svo kompleksnije gradivo i dalje biti odlicni ucenici

BTW: ajde kad si vec od struke podari mi jednu pametnu pliz?- ovaj spomenuti sinek totalno ignorira zadace, i sve ce uciniti da nas uvjeri kako nema zadacu ili ce nas probati izmuljati vezano za istu. Ne znam sto mu je i kako je do toga doslo, ali majke ti te zadace kao da su mu giljotina. On recimo iz matematike i hrvatskog ima 5 ali iz zadaca ima silne minuse jer je po tom pitanju full neodgovoran. (probali smo i sa razgovorom kod uciteljice i sa pedagogom ali pomaka nema). Ono sto ja primjecujem je da to radi svijesno.

[Mad_Hatter]

jao, stvarno ne znam što bih ti pametnoga rekla... gadno je kad ti tako izbjegavaju zadaće svjesno i promišljeno. ja iz svojih predmeta hitlerovski za tri nenapisane bubnem kolac u imenik, pa kada se ponovi priča. onda više nema govora o odličnoj ocjeni s dvije jedinice iz zadaća... u pravilu oni kojima je ocjena bitna brzo skuže da s tim nema šale pa počnu pisati zadaće. a s ovim ostalima ratujemo i roditelji i ja, s dvojbenim uspjehom.

[MMovca]

Wedding kaže:

Razumijem te potpuno jer se sa time susrces svaki dan i to je na zalost postalo pravilo a ne iznimka.
Al to je sve do roditelja i krivica je samo na njima. Slusam svoje frendove i ponekad ne vjerujem svojim usima kada cujem kako oni pred svojim klincima kukaju o skoli, pljuju uciteljice i za sve im je kriva skola tj nastavni program koji je preopsiran i bla bla - tada nije nicudno sto je nekima skola kriva za "manjak" vremena.

Moj sin voli skolu ponajvise zbog prijatelja, a mi ga pokusavamo usmjeriti i odgajati na nacin da mu je skola svojevrsna obaveza. Bez ikakvih prisila ali je obaveza koja se mora obaviti jer je skolovanje "obavezno" - da se njega pita on bi rađe isao na 20 aktivnosti dnevno ali samo da ne mora ici u skolu i to samo zbog nekih predmeta - priroda i glazbeni, jer mu bas i nisu omiljeni i totalno ih ignorira pa zbog toga te predmete moramo dodatno uciti doma (ostale predmete savladava u skoli).
Lektira mu je super - cita je bez pogovora i vrlo rado i svojevoljno prica i prepricava radnju iz knjige. Mozda mu je to leglo a mozda ga je k njizi privuklo i to sto gleda mene kako svakodnevno citam pa i on citanje knjiga smatra necim normalnim.

Inace ne smatram svoje klince iznimnima - do tog zakljucka cu tek eventualno doci kada ce biti 5. razred i ako ce i tada uz svo kompleksnije gradivo i dalje biti odlicni ucenici

BTW: ajde kad si vec od struke podari mi jednu pametnu pliz?- ovaj spomenuti sinek totalno ignorira zadace, i sve ce uciniti da nas uvjeri kako nema zadacu ili ce nas probati izmuljati vezano za istu. Ne znam sto mu je i kako je do toga doslo, ali majke ti te zadace kao da su mu giljotina. On recimo iz matematike i hrvatskog ima 5 ali iz zadaca ima silne minuse jer je po tom pitanju full neodgovoran. (probali smo i sa razgovorom kod uciteljice i sa pedagogom ali pomaka nema). Ono sto ja primjecujem je da to radi svijesno.

Razgovaraj s njim i reci mu da mu je to obaveza, a da neizvršavanje obaveza snosi posljedice.

Znaš i sama što mu možeš ukinuti da bi te ozbiljno shvatio.

Moj nije imao pristup računalu tjedan dana zbog toga što mi je smuljao. Prvo smo naravno razgovarali o tome zašto misli da mi treba lagati, nekoliko puta sam prihvatila opravdanje da se šalio s laganjem, a posljednji put je kažnjen.

Isto smo imali problem sa zaboravljanjem, u početku prvog razreda, pripisala sam to nesnalaženju i razgovarali smo o onoj: pametan piše, budala pamti. Sve se zadaće moraju zapisati u informativku.(odbijao je zapisati jer mu je mrsko bilo, a ja sam s učiteljicom razgovarala o tome da im da vremena da prepišu i da ne smatra kako se to treba događati pod malim odmorom kad im je odmor, kad je već zabranila slikanje zadaće)

[proab]

Ja bi mojoj rekla isto sto joj kazem i za neke druge stvari - eto ponekad se nesto mora napraviti makar nema smisla. Zasto? Zato da izbjegne negativne posljedice po sebe. Nije da ce sve to postati ista smislenije ali bar je njoj biti bolje. Iskrenost obicno pali...

[Monstera]

Wedding kaže:

BTW: ajde kad si vec od struke podari mi jednu pametnu pliz?- ovaj spomenuti sinek totalno ignorira zadace, i sve ce uciniti da nas uvjeri kako nema zadacu ili ce nas probati izmuljati vezano za istu. Ne znam sto mu je i kako je do toga doslo, ali majke ti te zadace kao da su mu giljotina. On recimo iz matematike i hrvatskog ima 5 ali iz zadaca ima silne minuse jer je po tom pitanju full neodgovoran. (probali smo i sa razgovorom kod uciteljice i sa pedagogom ali pomaka nema). Ono sto ja primjecujem je da to radi svijesno.

pitanje je koja je stvarno svrha zadace.
ako je puko uvjezbavanje,a on sam vidi da nema kaj uvjezbat, naravno da mu je u razini giljotine. ako nema nikakvih sankcija u vidu smanjene ocjene (a cini mi se da uciteljice to nerade, samo jezicarke, nasa je isto takva ), onda ne kuzim zakaj ga tjerat, ako ga ne moze "motivirat" onaj koji zadacu daje i onaj koji zadacu ocjenjuje

one price oko usvajanja radnih navika, su mi onak, zabezveze.
da, treba nekad radit neke dosadne stvari, slazem se.
al cesto ispunjavajcui stavri koje vec znamo, umorimo se, neda nam se raditi nakon toga ono sto ne znamo...ili ako prvo radimo ono sto ne znamo, umorimo se, i kog isusa cemo sada raditi ono sto vec znamo.
onak, vrijeme curi, igra ceka, ceka hrpa aktivnosti....a petica ce doc bez obzira na napisanu zadacu, jer je to gradivo koje ionak zna (ako nema sankcija u vidu 3 -5 10 minusa jednako jedinica iz zadace)
ja ga ne bih tjerala, eventualno upucivala na sankcije koje daje osoba koja zadaje zadacu.
mozda sada nema sankcija, bit ce ih kod profesorice iz prirode u 5. ili profesorice u 7. iz kemije. pa cisto da zna.

hrpa je pokusa sa "mjesec bez zadace" po skolama i svi pisu da su i klinci i ucitelji zadovoljni. pa valjda ima i nesto u tome.

[MMovca]

nosorog kaže:

pitanje je koja je stvarno svrha zadace.
ako je puko uvjezbavanje,a on sam vidi da nema kaj uvjezbat, naravno da mu je u razini giljotine. ako nema nikakvih sankcija u vidu smanjene ocjene (a cini mi se da uciteljice to nerade, samo jezicarke, nasa je isto takva ), onda ne kuzim zakaj ga tjerat, ako ga ne moze "motivirat" onaj koji zadacu daje i onaj koji zadacu ocjenjuje

one price oko usvajanja radnih navika, su mi onak, zabezveze.
da, treba nekad radit neke dosadne stvari, slazem se.
al cesto ispunjavajcui stavri koje vec znamo, umorimo se, neda nam se raditi nakon toga ono sto ne znamo...ili ako prvo radimo ono sto ne znamo, umorimo se, i kog isusa cemo sada raditi ono sto vec znamo.
onak, vrijeme curi, igra ceka, ceka hrpa aktivnosti....a petica ce doc bez obzira na napisanu zadacu, jer je to gradivo koje ionak zna (ako nema sankcija u vidu 3 -5 10 minusa jednako jedinica iz zadace)
ja ga ne bih tjerala, eventualno upucivala na sankcije koje daje osoba koja zadaje zadacu.
mozda sada nema sankcija, bit ce ih kod profesorice iz prirode u 5. ili profesorice u 7. iz kemije. pa cisto da zna.

hrpa je pokusa sa "mjesec bez zadace" po skolama i svi pisu da su i klinci i ucitelji zadovoljni. pa valjda ima i nesto u tome.

Čuj, dok nije taj mjesec, riječ je o nepoštovanju obveza i muljanju roditelju.

Ja sam s tobom tu u misaonom smislu, vidim evo i benefite nepisanja zadaće tjedan dana (učiteljica ih je malo pustila jer većinom nešto ponavljaju na satu pa kaže da im je dovoljno), ali ne mislim da to tako treba biti stalno.

Volim ja slobodu, ali volim i balans, nitko te neće jer je lijep proljetni dan na poslu pomaziti i reći da radije uživaš u životu. A i te zadaće su većinom 15 minuta do pola sata posla doma. Ne umire se zbog njih. Pratim o predmetnu nastavu, nije takav bauk uopće kak se priča, samo djeca isto vole malo preglumljavati pa im vrijeme prođe dok se oni nad zadaćom stišću, jadni, kak će oni to.

A starci svašta puše. Starci vole da im je sve krivo osim njihova odnosa prema djetetu i školi. Ne svi, ali dosta njih. U krajnjoj je liniji ovakvo obrazoavnje neizbježno, i dok bude bolje, ja svom govorim da je to tako i da je nekad užasno glupo i dosadno, ali da je lakše stim operirati kad si postaviš stvari u realnost.

Jbga, dosadna ti zadaća? Napiši je prvu pa se riješi tog sranja.

[Wedding]

da vas ne kvotam sve

ne pomaze ni kazna - ima zabranu svega, od playstationa, igracaka, tableta, ma sve, ali prica se ponavlja.

Nosorog - da upravo si pogodila razlog, tlaka mu je pisati nesto za vjezbu sto vec zna i ja ga kuzim u jednu ruku(i ne dajem mu svoje misljenje do znanja) ali hebiga to je zadaca i ona je ipak obaveza.

Nadam se da ce ga ovi praznici malo izluftati pa cemo nakon toga imati primirje

[proab]

Pa ako je kao moj sin kazna sigurno ne pomaže.
Probaj ga nekako urazumiti - ali dok s druge strane ne pljušte jedinice vjerojatno nećeš uspjeti. Kad počnu jedinice onda možeš probati argumentirati da vidi kako je njemu u interesu da ne dobiva jedinice (jer očito nema nikakve koristi od zadaća)

Recimo, moji doma su bili stava da je škola moj posao - i dok sam imala sve petice nisu se puno petljali. Rezultat - baka mi je diktirala rješenja zadaća iz njemačkog a ja sam valjda 50% ako ne i više zadaća prepisivala pod odmorom prije sata, da ne dobijem jedan. Jer mi se doma nije dalo. Ionako sam sve to znala i nije bilo nikakve koristi za mene osim zadovoljenja forme i posljedično da nisam dobila jedinicu iz zadaće... Ono kaj će mi 50 riješenih zadataka iz matematike na isti kalup kad nakon riješena 3 na satu to znam riješiti.

[Kakadu]

moj je u boravku pa doma ne radi zadaću, ali jednom tjedno mora otići ranije zbog druge obaveze i onda dio zadaće mora završiti doma navečer.
par puta nije napisao ili je napisao ofrlje jer nakon 3,5 sata u drugoj školi već bude mrtav umoran i ne da mu se. ali uglavnom mu je dovoljna motivacija učiteljičin prijekor i neugodna situacija u kojoj će se naći bez zadaće.

zadnjih dana postao je totalno opsjednut rubikovom kockom koju nosi i u školu. priznao mi je da je ponekad slaže pod klupom na nastavi (čak i na testu!). ja mu na to nisam ništa rekla. da je u finskoj, vjerujem da bi mogao rubikovu kocku slagati na nastavi na klupi, a ne pod klupom.

[nightfall]

Slažem se da je zadaće ponekad i ponekim učenicima nepotrebne za uvježbavanje gradiva. Ali ako uzmemo u obzir da nisu svi takvog kapaciteta da nakon tri zadatka riješena na satu rasturaju sve ostale, ja jesam za zadaću (pogotovo iz matematike ako se radi o automatizaciji zbrajanja i oduzimanja do 20 i tablice množenja, mada za to ne treba ni sjesti za stol. No ipak, matematika ipak traži vježbanje, bar kod ove djece koja nisu matematički navudreni.)

Ne znam kako je u višim razredima, no u nižim, ako dijete nema nikakvih poteškoća (ili su zadaće prilagođene njegovim mogućnostima), na pisanje zadaće ne odlazi puno vremena (od 15-30 minuta u prvom razredu pa do pola sata/sat vremena max u četvrtom).

Ako dijete ima znanje u malom prstu i ne vidi korist od pisanja zadaća, ja bih mu predstavila to kao izazov (radi se o djetetu viših razreda?): da vidim za koliko možeš riješiti zadaću (ispod 10/15/20 minuta i sl.), eventualno dogovorit povrat nekih povlastica (tableta i sl.) ako počne redovito pisati zadaće...zapravo, nekako mislim da bi roditelj morao biti taj koji će znati što će djelovati na njegovo dijete.

Trenutno je lako meni propovijedat o tome jer je moja mala drugi razred, vidjet ću kako ću se ja nositi s takvim situacijama (ako ih bude)

[Francesca]

Možda dogovoriti sa učiteljicom da mu da 1 iz zadaće? možda će ga to prodrmati