Osjećaj blokiranosti na profesionalnom planu

[Leteća]

QuercusRobur kaže:

Ne znam koje si struke, a iskreno govoreći i doktorat može biti poprilična muka, ali u većini zemalja je doktorat plaćen, tj. to je tvoje radno mjesto te 3-4 godine. Istina, nije plaćeno puno radno vrijeme, ali smatra se da radiš puno radno vrijeme .
Barem je tako u Njemačkoj. Većinom je dovoljno znanje engleskog. I s tim prihodima može se solidno živjet i štedit za tečaje koji te zanimaju. Ali opet, doktorat vjerojatno nema smisla, ako te stvarno ne zanima, jer je u tom slučaju čisto mučenje.

Čekaj, hoćeš reći da ako tamo odlučiš doktorirati za to ti ne uzimaju lovu nego ti je daju? Ajme, gdje mi to živimo?

[8472]

Leteća kaže:

jme, gdje mi to živimo?

Voila!

Tek si sad skužila.

[Leteća]

Vrijeme je za novu temu: osjećaj blokiranosti na domoljubnom planu.

[8472]

Leteća kaže:

Vrijeme je za novu temu: osjećaj blokiranosti na domoljubnom planu.

Evo tu, na vrhu stranice http://www.index.hr/ imaš "brojač" - Bijegstvo ljudi iz Uhljebistana.

[Beljki]

Leteća kaže:

Čekaj, hoćeš reći da ako tamo odlučiš doktorirati za to ti ne uzimaju lovu nego ti je daju? Ajme, gdje mi to živimo?

Ma pojednostavljuje, ima svega.

I kod nas ti placaju doktorate ako si na znanstvenom institutu, faksu isl. Vecina koju znam sa njima kod nas nije placala jer su svi u sustavu znanosti odmah od kraja faksa, oce to kad imas 6.0 od mogcih 5


Da te vani automatiznom placaju da doktoriras ne bi im bile tako cesto istaknute cijene istih.

Mozda se varam, ali ne vjerujem da je odvec razlicito. Placaju onima koji su na vrhu i najvise obecavaju, ostali si placaju sami. Mozda se varam

[fleur amour]

Om Tat Sat kaže:

Ima li tko slična iskustva i kako izaći iz tog začaranog kruga?

Ha, jedna tema za mene. Samo da kažem, ne znam koji savjet dati, jer da znam, već bih bila tamo, ali mogu napisati svoje iskustvo.

Been here, done that ... otkad sam u struci, razmišljam kako da izađem iz nje. Meni se buđenje dogodilo valjda u prvih mjesec dana radnog staža.
Prije toga sam mislila da sam najsretnija jer ću jednog dana raditi taj posao, biti inside.

Međutim, dočekala me realnost na koju nisam računala dok sam se školovala, diplomirala. Sve sam ja to nekako drugačije zamišljala, taj svijet
,rad, posao. Studirala sam da se zaposlim, osamostalim, budem neovisna. I onda sam odabrala smjer za koji mi se jamčilo da ću lako naći posao, dobro plaćen. Tako je nekako i bilo. U ničemu nisam imala problema, sve je išlo po špagi, što sam zamislila to sam ostvarila.
Onda me polako počelo izjedati nezadovoljstvo kad sam shvatila da radim nešto u čemu se ne nalazim, i nisam za to. Niti sam talentirana, niti je moj mentalni sklop podešen za taj posao, taj svijet, te struke.
Bila sam (jesam) skroz osrednja u poslu, uz puno napora i truda, nekad potpuno izgubljena, ne shvaćajući kako uopće nešto napraviti, kao da čitam kineski. Ko slon u staklani. To se nije toliko vidjelo na van, uspjevala sam nekako sve korektno odrađivati, nadređeni su bili zadovoljni, ali samo sam ja znala kolike napore sam uložila.
Kasnije je sve bilo puno lakše, ali taj početak ... Jedno par godina sam, isto kao i ti, tražila sebe negdje drugdje, slala molbe, javljala se na natječaje koji su mi se činili zanimljivima, dovoljno dalekim od ovog što sad radim.. ali nikad ništa.
Nitko se ne javlja ljudima bez iskustva, s desetim obrazovanjem od onog što se traži. Isto sam razmišljala o alternativi, duhovnosti, tim vodama, ali nisam znala kako bih nešto takvo mogla unovčiti.
Neko vrijeme sam i bila u nekakvim udruženjima tog tipa, ali ti ljudi su mi bili tako weird, mutni, baš ko šarlatani, tako da to nije dugo trajalo.

Bila je faza kad sam mislila pokrenuti nešto svoje, i svako malo se vraćam toj ideji. S obzirom da nemam nikakvih uvjeta za to, neodlučna sam.
Ni jedna ideja me toliko ne privlači da bih svakodnevno radila na tome. Tako da... blokada u kojem god pravcu da se okrenem.
A ni godine mi više ne idu u prolog
Kaj je najbolje, vjerujem da imam skrivene talente, samo ih ne znam otkriti

[QuercusRobur]

Leteća kaže:

Čekaj, hoćeš reći da ako tamo odlučiš doktorirati za to ti ne uzimaju lovu nego ti je daju? Ajme, gdje mi to živimo?

Pa doktorat je fulltime job. Iako se naravno plaća i uvjeti razlikuju od zemlje do zemlje, struke do struke, a ponekad i sveučilišta do sveučilišta.
Na mojem je plaća bila 50% (iako su se mislim poslije izborili za 65-70% ako se ne varam), a nekad imaš stipendiju (dođe otprilike na isto).
Ali ti lijepo piše u preporukama: plaćeni ste pola radnog vremena, ali ako želite završiti u roku, računajte s 9-10 radnih sati dnevno

Meni je to baš SF da se to kod nas radi "kao usput". Mislim, kak??

[Beljki]

Isto kao na svakom vandrednom studiju. Ne radis puno radno vrijeme i studiras duplo duze.

[QuercusRobur]

Beljki kaže:

Isto kao na svakom vandrednom studiju. Ne radis puno radno vrijeme i studiras duplo duze.

Moguće da postoje razlike između struka, ali meni je diplomski studij bio potpuno druga priča od doktorata

Studij je većinom jasno strukturiran. Dakle, malo pojednostavljeno rečeno, imaš zadatak, ispuniš ga i ideš dalje.
Doktorat je projekt sa hrpom slijepih ulica, put u nepoznato, zahtjeva potpuno drugačije stanje uma i sasvim sam sigurna da nema te sile koja bi mene natjerala da tako nešto radim uz posao. To po meni mogu samo jako nadareni i motivirani pojedinci...

[Beljki]

QuercusRobur kaže:

Moguće da postoje razlike između struka, ali meni je diplomski studij bio potpuno druga priča od doktorata

Studij je većinom jasno strukturiran. Dakle, malo pojednostavljeno rečeno, imaš zadatak, ispuniš ga i ideš dalje.
Doktorat je projekt sa hrpom slijepih ulica, put u nepoznato, zahtjeva potpuno drugačije stanje uma i sasvim sam sigurna da nema te sile koja bi mene natjerala da tako nešto radim uz posao. To po meni mogu samo jako nadareni i motivirani pojedinci...

Moguce, ali opcija svakako postoji.
Uostalom vecina ljudi na faksevima tako radi i to full time. OK, teoretski je to znanstveni rad koji im je dio posla, ali na toj razini dok su posilni nekom profi uvaljuju im svakakve dodatne poslove (i naravno predavanja).

Js da mi se zena razbljela u to vrijeme ali je radila na faksu, radila doktorat i imala jos jedan part-time posao.

No ima razlicitih struktura doktorskih sudija, a u anglosaksonaca i razlicitih tipova doktorata pa tako i strucnih, a ne samo znanstvenih, koji onda imaju slicnije faksu vise strukturiranih zadataka itd.

[Leteća]

QuercusRobur kaže:

Pa doktorat je fulltime job. Iako se naravno plaća i uvjeti razlikuju od zemlje do zemlje, struke do struke, a ponekad i sveučilišta do sveučilišta.
Na mojem je plaća bila 50% (iako su se mislim poslije izborili za 65-70% ako se ne varam), a nekad imaš stipendiju (dođe otprilike na isto).
Ali ti lijepo piše u preporukama: plaćeni ste pola radnog vremena, ali ako želite završiti u roku, računajte s 9-10 radnih sati dnevno

Meni je to baš SF da se to kod nas radi "kao usput". Mislim, kak??

Vjerojatno to ovisi o struci. U ovom mojoj bi se to dalo odraditi usput, ali bih si s tim mogla samo obrisati rit.

Svojedobno je jedan naš faks najavio mogućnost besplatnih doktorata, ali taman sam se odlučila za temu okrenula raspitivati pa saznala da je projekt obustavljen. Iz očigledno razloga - ako netko nešto da badava, ostali ne mogu za to brati lijepe novce.

[Splićankaa]

Leteća kaže:

Čekaj, hoćeš reći da ako tamo odlučiš doktorirati za to ti ne uzimaju lovu nego ti je daju? Ajme, gdje mi to živimo?

Imas i firme koje plate tecajeve i doskolovanja svojim radnicima, radnik ne mora ni bit vrhunski radnik, vazno je da PITA i dobije tu priliku.

Autorici teme preporucam isto tako odlazak u inozemstvo, posebno ako prica neki strani jezik, s time moze na recepciju ili u customer service poslove.

Nemoj mislit da su svi u inozemstvu gastajbajteri koji peru sudje, ako si ambiciozna, takva ces bit i kad pridjes granicu, ovi sta peru sudje i nece da uce jezik te strane zemlje u kojoj zive, koja vise nije strana, vec je njihova, pa nes sebe s njima usporedjivat. To su ljudi koji instaliraju hrv programe, cendraju da nova zemlja ne valja, ali ipak tu zive, niposto ne zele novi jezik naucit, da im platis 100eur dnevno i da im das osobnog asistenta koji ce ih ucit novi jezik i mahat im lepezom i oprat noge nakon ucenja, oni bi odbili i upalili hrt i gledali Nedjeljom u 2.


Jos nesto, ne usporeduj sebe sa drugim ljudima, npr. meni se isto moze svidit posao kojim je Ljubo iz Siska ili neka Marica il Barica zadovoljni, ali to sto je neka osoba sretna sto radi taj posao, ne znaci da bih i ja bila, to ti je ko da gledas kako na nekoj zenskoj kaput lijepo stoji, a da ga obuces, mozda na tebi ne bi stajao, al na toj zanosnoj zenskoj izgleda wooow, to sto je neko sretan, ne znaci da ce i za tebe isti recept vaziti.

[Om Tat Sat]

fleur amour kaže:

Ha, jedna tema za mene. Samo da kažem, ne znam koji savjet dati, jer da znam, već bih bila tamo, ali mogu napisati svoje iskustvo.

Been here, done that ... otkad sam u struci, razmišljam kako da izađem iz nje. Meni se buđenje dogodilo valjda u prvih mjesec dana radnog staža.
Prije toga sam mislila da sam najsretnija jer ću jednog dana raditi taj posao, biti inside.

Međutim, dočekala me realnost na koju nisam računala dok sam se školovala, diplomirala. Sve sam ja to nekako drugačije zamišljala, taj svijet
,rad, posao. Studirala sam da se zaposlim, osamostalim, budem neovisna. I onda sam odabrala smjer za koji mi se jamčilo da ću lako naći posao, dobro plaćen. Tako je nekako i bilo. U ničemu nisam imala problema, sve je išlo po špagi, što sam zamislila to sam ostvarila.
Onda me polako počelo izjedati nezadovoljstvo kad sam shvatila da radim nešto u čemu se ne nalazim, i nisam za to. Niti sam talentirana, niti je moj mentalni sklop podešen za taj posao, taj svijet, te struke.
Bila sam (jesam) skroz osrednja u poslu, uz puno napora i truda, nekad potpuno izgubljena, ne shvaćajući kako uopće nešto napraviti, kao da čitam kineski. Ko slon u staklani. To se nije toliko vidjelo na van, uspjevala sam nekako sve korektno odrađivati, nadređeni su bili zadovoljni, ali samo sam ja znala kolike napore sam uložila.
Kasnije je sve bilo puno lakše, ali taj početak ... Jedno par godina sam, isto kao i ti, tražila sebe negdje drugdje, slala molbe, javljala se na natječaje koji su mi se činili zanimljivima, dovoljno dalekim od ovog što sad radim.. ali nikad ništa.
Nitko se ne javlja ljudima bez iskustva, s desetim obrazovanjem od onog što se traži. Isto sam razmišljala o alternativi, duhovnosti, tim vodama, ali nisam znala kako bih nešto takvo mogla unovčiti.
Neko vrijeme sam i bila u nekakvim udruženjima tog tipa, ali ti ljudi su mi bili tako weird, mutni, baš ko šarlatani, tako da to nije dugo trajalo.

Bila je faza kad sam mislila pokrenuti nešto svoje, i svako malo se vraćam toj ideji. S obzirom da nemam nikakvih uvjeta za to, neodlučna sam.
Ni jedna ideja me toliko ne privlači da bih svakodnevno radila na tome. Tako da... blokada u kojem god pravcu da se okrenem.
A ni godine mi više ne idu u prolog
Kaj je najbolje, vjerujem da imam skrivene talente, samo ih ne znam otkriti

Puno ti hvala na dijeljenju svog iskustva. Vidim se u toliko toga što si tu napisala. Sa mnom su nadređeni isto zadovoljni, no ja nisam. Gubim puno energije na po meni posve nepotrebne i krive stvari, gdje sam u ulozi nekoga tko uopće po svojoj funkciji ne trebam biti. Nemam taj jedan dio koji mi treba na tom određenom mjestu da bi stvari funkcionirale glatko. I ne mogu ga imati jer to nije karakterno moje obilježje.

Sama pokrenuti stvari nemam s čim, a sve moje ideje su nekako eterične i neuhvatljive, ne znam ih konkretizirati, a kamoli unovčiti.

Duhovni krugovi nula bodova, iako aktivno prakticiram duhovnost, ne pada mi na pamet raditi u tim krugovima jer, kao što kažeš, osim yoge sve je mutno.

Problem je što se zbog frustracije s poslom zakidam u hobijima za koje realno imam vremena, samo što ne znam napraviti odmak od posla pa se ni tim dovoljno ne bavim.