Panični napadaji - opća tema

[caschpi]

chrissy kaže:

Prije tri tjedna mi je umro otac što mi je poprilično narušilo zdravlje, tri mjeseca konstantnog stresa, loše prehrane koje je završilo ogromnim stresnim događajem ostavilo je posljedice... odmah sam potražila pomoć psihijatrice a otišla sam i kod svoje liječnice da me pošalje na pretrage čisto da se umirim... međutim neki nalazi su loši što mi nimalo ne pomaže. Ukratko panični napadaji koje imam, pogotovo noću su prestrašni. Pogotovo zato jer nikad nisam doživjela takvo nešto. Znam što se događa i znam da ne umirem ali podsvjest me tjera misliti drugačije. Danas sam samu sebe do sad vadila iz jednog. Cijeli dan! U trbuhu mi je grč, hrana mi se gadi i tjera me na povraćanje, a kad se natjeram pojesti mi više nije toliko zlo. Gušim se kao da mi slon sjedi na prsima. Sad me užasno strah za vlastito zdravlje i užasno loše spavam jer mislim da se neću više probuditi. Ne znam kako si pomoći imam skoro 40 godina i nisam nikad imala ovakvih problema...

Poslano sa mog B1-770 koristeći Tapatalk

probaj si sama izazvati panični napad! (nemoguce)

probaj pročitati kognitivno bihevioralnu terapiju, citaj literaturu na netu

"Although panic attacks may seem as if they come out of the blue, they are actually a product of your own thinking. When you break them down into their separate components, you can achieve mastery over them.

A panic attack is really nothing more than bodily sensations of anxiety and a catastrophic misinterpretation of those sensations as dangerous. Your belief that you are in danger results in increased anxiety, which then leads to more sensations and more catastrophic thoughts, creating a vicious cycle between bodily sensations, distorted thoughts, and anxiety, which can rather quickly result in a panic attack. The real problem is actually your mistaken belief that you are in danger – not the panic itself – since panic is in fact an appropriate emotional reaction when you are convinced that you may be in danger. However, your belief is untrue, and when you understand this on a deeper level, you will master your panic."

Paradoks borbe

"ODUPIRANJE ANKSIOZNOSTI, borba protiv anksioznosti, bitka protiv anksioznosti, napadanje anksioznosti i agresivnost protiv anksioznosti - samo POJAČAVA socijalnu anksioznost.

Zato mi nazivamo rješenje za anksioznost "paradoks". Stvari koje vi normalno očekujete da trebate raditi da bi se oslobodili anksioznosti, samo pogoršavaju problem.

uglavnom...
nije lako, treba raditi na tome, treba skuziti zasto kako...
bori se, rijesit ces to!
sretno

[caschpi]

zaboravio sam napisati, da ce vam jako glupo biti probati imati panični napad na silu.
to je paradoks i vi se zelite boriti na normalan nacin i uvijeriti sebe da nema razloga za isti, ali to je na zalost nemoguce.

meni je trebalo 3 mjeseca da skuzim, tj. da puknem od paničnih i da ih izazovem i počnem govoriti u sebi od bijesa ajde mamu ti napadni me.

tek onda je prestalo, kad sam skuzio da nejde

ista stvar je sa svim vrstama anksioznosti...

i naravno, ova kognitivno bihevioralna terapija je super, ona bi kao trebala mijenjati neuroputanje na pozitivne, a ne da nam iskacu negativne misli na pamet.

[nema potrebe]

Imala sam kratki period PA, mislim da su bili posljedica terapije kojom su mi pokušavali liječiti jedno moje drugo stanje. Dok nisam skužila da to što osjećam su PA, umirala sam od straha, doslovno. Na hitnoj par puta u par dana Nakon trećeg odlaska na hitnu, gdje su svi fizički parametri još jednom bili besprijekorni, prihvatila sam mogućnost da mi je sve u glavi. Nakon toga proživjela sam još samo jedan napad. Prošla sam kroz njega svjesno, dišući i govoreći si da mi je sve u glavi. I da se sad nikako ne smijem skljokat, jer vozim kad je napad završio, i kad sam se tresla, odlučila sam ne ostat doma na kauču nego sam sjela na bajk i odvozila 20 km. Od onda mi se nije pojavio ni jedan napad. Nadam se da ni neće. Imam dojam, da sada kad znam kakvi su, što su, da me neće opet zaskočiti.

[Klosta]

Ja sam isto svako malo završavala na hitnoj u iščekivanju srčanog ili nekih kardiovaskularnih problema, dugo mi je trebalo da povežem da je sve u mojoj glavi.
Ono što mi je pomoglo više od bilo kakvog lijeka je spoznaja da se sve ovo već desilo sto i jedanput i da sam svaki put preživjela , najstrašnija u svemu tome je bila neizvjesnost, sad kad znam da je preživljivo samo u miru istrpim napad i nastavim dalje.

[ray of light]

https://www.forum.hr/showthread.php?t=721009

[My time]

Slavni ljudi koji boluju od napadaja panike
Kod nas je još uvijek tabu i sramota govoriti o psiho-emocionalnim problema koje Hrvati skrivaju iz dva razloga: (1) zato jer smo relativno primitivna sredina u kojoj bilo kakav psihički problem predstavlja ludilo i sramotu, i (2) zato jer živimo u vremenima neoliberalnog kapitalizma u kojem svaka jedinka mora biti savršena, odnosno ne smije imati neki nedostatak ili manu.
Poznati i slavni nisu oslobođeni od napada panike, fobija, strahova i drugih psihičkih problema.
Hugh Grant u jednom intervjuu priznao kako se već godinama bori protiv napadaja panike. Izjavio je da je taj problem itekako utjecao na njegovu karijeru. Vrhunac krize bio je 2007. godine, kada je Grant snimao film “Music and Lyrics”. Kaže: - Nakon snimanja došao sam kući i na svoje računalo nalijepio post-it s riječima ‘Nemoj više prihvaćati uloge’. Za vrijeme snimanja filma imao sam pet jezivih napadaja. Cijelo sam vrijeme bio prepun lorazepama.
Nicole Kidman u intervjuu za Vogue 2002. godine izjavila je kako navalu panike osjeti čim ugleda fotoaparate i stane na crveni tepih. Kaže: - Ruke mi se počinju tresti, imam problema s disanjem, najradije bih pobjegla.
Johnny Depp ima panični strah od – klauna. Glumac otvoreno govori o svojoj fobiji i kaže: - Ima nešto u klaunovskim, obojanim licima i lažnim osmjesima čega se užasavam. Izgledaju mi vrlo mračno i zločesto.
Adele Adkins priznala je kako pati od ozbiljnog poremećaja anksioznosti i da ima veliki problem s nastupima uživo. Kaže kako joj se prije nastupa povraća i potom bježi požarnim stubama - Imam napadaje tjeskobe i na pozornici stalno paničarim. Srce mi ubrzano lupa i imam osjećaj da nikada neće prestati.
Kate Moss pati od napadaja panike. Prvi puta joj se to dogodilo na snimanju kampanje Calvin Klein, kaže: - Nisam mogla izaći iz kreveta dva tjedna i mislila sam da ću umrijeti.
Woody Allen više je puta izjavio kako su njegovi filmovi puni depresije i anksioznosti jer je i njegov život takav, kaže: - Cijeli svoj život borim se protiv raznih oblika depresije i tjeskobe. Snimam takve filmove kako bi odvratio pažnju od svojih duševnih problema.
Na popisu slavnih osobama koje se nose s napadima panike i anksioznošću nalaze se i naizgled čvrsta i neslomljiva Oprah Winfrey (od adolescencije se bori sa strahovima i napadima panike), Cher, Nicolas Cage, Kim Basinger (prvi napad je dobila iz čista mira u robnoj kući i ubrzo nakon toga je razvila agorafobiju i tešku depresiju), princeza Diana (kojoj su počeli napadi nakon rođenja prvog djeteta), David Bowie (koji je zbog panike izbjegava intervjue), John Steinbeck, Sigmund Freud (vjerovali ili ne također je patio od strahova, socijalne fobije i napada panike), Scarlett Johansson (dobiva napade panike prije izlaska pred kamere u kojima kaže da joj se čini kako će umrijeti od straha), Edvard Munch (norveški slikar koji se proslavio se slikom The scream, a inspirirali su ga osobni napadaji panike i kaže: - Od kada znam za sebe patim od dubokih osjećaja straha koje pokušavam izraziti u svojim djelima), Nikola Tesla (patio je od napada panike od svoje pete godine, a nakon smrti svog brata razvio je mnogo fobija i kompulzivnog ponašanja, zbog čega je postao perfekcionist), Leann Rimes, Abraham Lincoln (također je patio od višestruke anksioznosti i napada panike), Emma Stone (prvi napad dobila je u ranoj mladosti i još danas se bori sa problemom panike i agorafobije), Joey Votto (poznati bejzbol igrač kaže: - Svaki put kada doživim napad mislim da ću umrijeti.), Charlie Beljan (poznati golfer koji pati od napada na turnirima), Alec Baldwin, Barbara Steisand (desetljećima se borila sa strahom i panikom), Donny Osmond (zbog napada panije povremeno je zaboravljao tekstove pjesama), Michael Jackson (dugi niz godina se borio sa strahom i napadima panike).
Ovo su samo neki od slavnih koji su otvoreno govorili i govore o svojem problemu. Međutim, mnogo je više onih koji problem skrivaju, bili oni poznati ili obični, svakodnevni ljudi, budući da osoba koja proživljava napade panike smatra da je takva situacija u najboljem slučaju sramotna i neugodna, a u najgorem joj slučaju uzrokuje potpun mentalni i fizički raspad, sa strašnim osobnim posljedicama.

[My time]

Sudeći po gore navedenom članku mi paničari se nalazimo u 'visokom društvu'.
Panični napad je sam po sebi užasan, ali ono što dolazi kasnije nije ništa lakše, a to je strah od straha koji nas blokira i ograničava u normalnom funkcioniranju.
Glavni razlog toga je - osoba koja proživljava napade panike smatra da je takva situacija u najboljem slučaju sramotna i neugodna, a u najgorem joj slučaju uzrokuje potpun mentalni i fizički raspad, sa strašnim osobnim posljedicama.
Znam da sam jednom rekla psihićki kad bi bilo skroz normalno reći nekome da boluješ od napada panike i da te nakon toga ne etiketiraju kao 'ludog' većina ljudi bi se izlječila.

[Tajana40]

Logicus kaže:

Znam, što se ideš više borit to ti je gore....

Nema druge nego prepustit se, ali ovaj navedeni, zadnji napadaj, je bio nešto ekstra... Prvi put sam počeo gubit razum, dakle radio je instikt za preživljavanjem potaknut adrenalinom.... Nisam uopće mogo rezonirat što činit... Što je ispravno a što ne

Pozdrav
Evo citam sve i bavim se sa svime, mada sam nasla nesta da pise da je to pogresno baviti se internetom i pokusati pronaci rjesenje.Ja dam ipak tu trazim.Svi imamo iste simptime mada je meni zao jer ima jako puno mladih ljudi.Mene konkretno zanima onaj prvi korak ...Prepustanje.....Kako cu to postici...? Npr moram funkcionirati kako kad mi se vrti i srce mi lupa .Moja psiha je toliko luda da ja za svaki simptom odmah imam odgovore koja je bolest na vidiku.Pijem sertralin od 25mg vec 3 mj.a 50 mg sam pocela piti 2015 .Kod mene se sve manifestiralo velikom vrtoglavicom.Sada kad sam vec profi tocno se mogu sjetiti svih situacija koje su itekako bile napadi ali nisam imala pojma.Zivot kao i svaki drugi isprepleten kreditima bolestima preseljajima gradnjama kuce promjene posla rakovima prometnim nesrecama itd.Ali nazalost ljudi imaju i gore sudbine.Sretna sam jer imam krasnu obitelj i vidi vraga ja nemogu bit potpuna ....jer kaze svaka strepnja stres dolaze na naplatu.Tako mi je rekla dr.psih. Gospodo draga toliko se toga izdesavalo vi ste sve to popratili snazno i na nogama jednostavno sad kad se sve poslozilo doslo je na naplatu.
Kako god .Odlucila sam na proljece kad malo izade sunce da ostavim 25 mg i kompletno se rijesim tableta , medutim evo vec mjesec dana pa svaki drugo dan pocinjem iznova.jedna korisnica je jako dobro napisala ...mi smo ocito jako glupi kad nam takve stvari desavaju...Pazi ja sam sjesna da je dovoljna jedna promjena ili hoby da se stvari pokrenu na bolje.Nista ne cinim.Pusac sam ...i kad me uhvati nemir i imam simptome da cu dobit rak i onda nista ne poduzimam.Ne ja se naprotiv uvucem u misli sa pokojnom prijateljicom koja je imala velike napade i depresije i dobila rak .I onda odmah pocnem misöit ja miram ovih 25 mg ostavit.Ma mislim veze sa vezom nema.Djete mi u bolnici na pretragama ja cujem da doktor na tel pita dal ima slobodan krevet...ja gotova 100 stepeni u zelucu vrucina povraticu.Umjesto djetetu da dajem podrsku meni treba.Pa to je za ubit.Iako napadi nisu svaki dan i konstantno su kod kuce shvatila sam da je opet sve isto kao na pocetku jer osjecaj zvuka je preintenzivan reagiram odmah sa treptajem u zelucu.Strah od vrtoglavice je najzesci i toliko se bojim od toga .A bilo je tako ljepo jedno vrijeme.Ja se izvinjavam ako nemozete shvatiti sta sam uopce pisala ali ni ja nemogu.Jednostavno zelim saznasti sta znaci prepustiti se osjecaju toga i pustiti da prode.Kako pritom normalno funkcionirati.Hvala

[My time]

Tajana40 kaže:

Pozdrav
Evo citam sve i bavim se sa svime, mada sam nasla nesta da pise da je to pogresno baviti se internetom i pokusati pronaci rjesenje.Ja dam ipak tu trazim.Svi imamo iste simptime mada je meni zao jer ima jako puno mladih ljudi.Mene konkretno zanima onaj prvi korak ...Prepustanje.....Kako cu to postici...? Npr moram funkcionirati kako kad mi se vrti i srce mi lupa .Moja psiha je toliko luda da ja za svaki simptom odmah imam odgovore koja je bolest na vidiku.Pijem sertralin od 25mg vec 3 mj.a 50 mg sam pocela piti 2015 .Kod mene se sve manifestiralo velikom vrtoglavicom.Sada kad sam vec profi tocno se mogu sjetiti svih situacija koje su itekako bile napadi ali nisam imala pojma.Zivot kao i svaki drugi isprepleten kreditima bolestima preseljajima gradnjama kuce promjene posla rakovima prometnim nesrecama itd.Ali nazalost ljudi imaju i gore sudbine.Sretna sam jer imam krasnu obitelj i vidi vraga ja nemogu bit potpuna ....jer kaze svaka strepnja stres dolaze na naplatu.Tako mi je rekla dr.psih. Gospodo draga toliko se toga izdesavalo vi ste sve to popratili snazno i na nogama jednostavno sad kad se sve poslozilo doslo je na naplatu.
Kako god .Odlucila sam na proljece kad malo izade sunce da ostavim 25 mg i kompletno se rijesim tableta , medutim evo vec mjesec dana pa svaki drugo dan pocinjem iznova.jedna korisnica je jako dobro napisala ...mi smo ocito jako glupi kad nam takve stvari desavaju...Pazi ja sam sjesna da je dovoljna jedna promjena ili hoby da se stvari pokrenu na bolje.Nista ne cinim.Pusac sam ...i kad me uhvati nemir i imam simptome da cu dobit rak i onda nista ne poduzimam.Ne ja se naprotiv uvucem u misli sa pokojnom prijateljicom koja je imala velike napade i depresije i dobila rak .I onda odmah pocnem misöit ja miram ovih 25 mg ostavit.Ma mislim veze sa vezom nema.Djete mi u bolnici na pretragama ja cujem da doktor na tel pita dal ima slobodan krevet...ja gotova 100 stepeni u zelucu vrucina povraticu.Umjesto djetetu da dajem podrsku meni treba.Pa to je za ubit.Iako napadi nisu svaki dan i konstantno su kod kuce shvatila sam da je opet sve isto kao na pocetku jer osjecaj zvuka je preintenzivan reagiram odmah sa treptajem u zelucu.Strah od vrtoglavice je najzesci i toliko se bojim od toga .A bilo je tako ljepo jedno vrijeme.Ja se izvinjavam ako nemozete shvatiti sta sam uopce pisala ali ni ja nemogu.Jednostavno zelim saznasti sta znaci prepustiti se osjecaju toga i pustiti da prode.Kako pritom normalno funkcionirati.Hvala

To i je pitanje za milion dolara.
Ali može se, samo treba vježbati. Meni je uspjelo par puta i normalno sam funkcionirala do slijedećeg stresa koji me opet vratio na početak.
Činjenica je da od paničnog poremećaja boluju hipersenzibilni ljudi koji sve vole analizirati i držati pod kontrolom.
Neće tamo nekog 'balvana' opičiti panični napad jer njega baš boli briga za sve. Nema taj problema sa tahikardijama, vrtoglavicama i dr. sranjima.

[Fanhp]

pijem terapijicu već 5 mj, ad, a misar pp, dakle kad me uvati izbjegavam ga zapravo, samo ako nije sila.

samo ocu opet bit normalna i zao mi je sto sam dopustila zivotnim okolnostima da me tako razjebu i što nisam bila snažnija da se oduprem.

[teka]

Samo da se prijavim...
Neki dan sam dobio dijagnozu i helex 0.25 pp
Pojma nemam kaj da s tim radim. Ne pije mi se tablete, pogotovo jer koliko čitam, moji su... napadi (?) mala beba prema onom što bi moglo biti. Do sada sam ih obuzdao / srezao nekom unutarnjom snagom i eventualno promjenom okoline (izlazak na zrak). A te tablete izazivaju ovisnost.
Po potrebi - kaj to znači ?

Odakle mi sad to? Bilo je gadnih stresova i teških situacija ali sad je sve to iza mene. Sad mi je najveći problem (ne računajući napade panike) to što zbog neke minorne ozljede ne trčim već nekih 6 tjedana (a to je za dugoprugaša problem). Hoću reći, sređen život u dobroj mjeri i sad ovo... Može li to biti neka zakašnjela reakcija na sva sranja koja sam imao prije ? Hoće li se pogoršavati ?

Čitam sad po forumu, o paničnim napadima, pomoći, helexu...
Kad čitam o napadima, obuzima me.. onaj osjećaj kao da će krenuti.

[Zabranjeni]

Tajana40 kaže:

Pozdrav
Evo citam sve i bavim se sa svime, mada sam nasla nesta da pise da je to pogresno baviti se internetom i pokusati pronaci rjesenje.Ja dam ipak tu trazim.Svi imamo iste simptime mada je meni zao jer ima jako puno mladih ljudi.Mene konkretno zanima onaj prvi korak ...Prepustanje.....Kako cu to postici...? Npr moram funkcionirati kako kad mi se vrti i srce mi lupa .Moja psiha je toliko luda da ja za svaki simptom odmah imam odgovore koja je bolest na vidiku.Pijem sertralin od 25mg vec 3 mj.a 50 mg sam pocela piti 2015 .Kod mene se sve manifestiralo velikom vrtoglavicom.Sada kad sam vec profi tocno se mogu sjetiti svih situacija koje su itekako bile napadi ali nisam imala pojma.Zivot kao i svaki drugi isprepleten kreditima bolestima preseljajima gradnjama kuce promjene posla rakovima prometnim nesrecama itd.Ali nazalost ljudi imaju i gore sudbine.Sretna sam jer imam krasnu obitelj i vidi vraga ja nemogu bit potpuna ....jer kaze svaka strepnja stres dolaze na naplatu.Tako mi je rekla dr.psih. Gospodo draga toliko se toga izdesavalo vi ste sve to popratili snazno i na nogama jednostavno sad kad se sve poslozilo doslo je na naplatu.
Kako god .Odlucila sam na proljece kad malo izade sunce da ostavim 25 mg i kompletno se rijesim tableta , medutim evo vec mjesec dana pa svaki drugo dan pocinjem iznova.jedna korisnica je jako dobro napisala ...mi smo ocito jako glupi kad nam takve stvari desavaju...Pazi ja sam sjesna da je dovoljna jedna promjena ili hoby da se stvari pokrenu na bolje.Nista ne cinim.Pusac sam ...i kad me uhvati nemir i imam simptome da cu dobit rak i onda nista ne poduzimam.Ne ja se naprotiv uvucem u misli sa pokojnom prijateljicom koja je imala velike napade i depresije i dobila rak .I onda odmah pocnem misöit ja miram ovih 25 mg ostavit.Ma mislim veze sa vezom nema.Djete mi u bolnici na pretragama ja cujem da doktor na tel pita dal ima slobodan krevet...ja gotova 100 stepeni u zelucu vrucina povraticu.Umjesto djetetu da dajem podrsku meni treba.Pa to je za ubit.Iako napadi nisu svaki dan i konstantno su kod kuce shvatila sam da je opet sve isto kao na pocetku jer osjecaj zvuka je preintenzivan reagiram odmah sa treptajem u zelucu.Strah od vrtoglavice je najzesci i toliko se bojim od toga .A bilo je tako ljepo jedno vrijeme.Ja se izvinjavam ako nemozete shvatiti sta sam uopce pisala ali ni ja nemogu.Jednostavno zelim saznasti sta znaci prepustiti se osjecaju toga i pustiti da prode.Kako pritom normalno funkcionirati.Hvala

Molim te, pokušaj tjedan dana primjenjivati ovih par jednostavnih koraka i ako ne pomogne (a pomoci ce) vrati se na svoje metode.

Korak 1: Nikada se ne opirite strahu, panici i tjelesnim simptomima
Prvo, osnovno i najvažnije, zlatno pravilo je NIKADA se nemojte opirati strahu, panici i tjelesnim simptomima. Opiranje dovodi do pojačavanja panike, stvara još veću tjelesnu neugodnost i sprečava vas da se trajno oslobodite straha, simptoma i panike. Ono čemu se opirete to opstaje. Šta je suprotnost opiranju, kontroli, trpljenju, potiskivanju straha? Suprotnost je suočavanje, prihvaćanje, toleriranje. Kada prestanete da se opirete strahu i tjelesnim simptomima oni će proći za maksimalno 90 sekundi. Kada krenete to činiti redovno, strah će postajati sve slabiji i slabiji, tjelesni simptomi će biti sve slabiji i sve manje neugodni, brže će prolaziti i na kraju će se skroz ugasiti i nestati.

Šta vas spriječava da se suočite sa strahom? Najčešće to je nekoliko iracionalnih uvjerenja:
1. Ako se ne opirem strahu može mi pozliti (npr.: mogu dobiti infarkt / onesvijestit se, doživit moždani udar i sl.)
2. Ako se ne opirem strahu izgubit ću kontrolu i poludjet ću
3. Ako se ne opirem strahu on će postati toliko jak da ja više neću
moći normalno funkcionirati
To su glavna tri iracionalna uvjerenja koja vas sprečavaju da prepustite strahu i pustite ga da prođe. Možda imate sva tri ili samo jedno iracionalno uvjerenje o strahu. Potrebno je da uvjerite sebe u suprotno, odnosno u ono što je zaista istina:
1. Strah sam po sebi nikada ne može nanijeti štetu vašem organizmu koliko god jako da vam jako lupa srce, osjećate neugodnost, vrtoglavicu, tenziju, mučninu i sl. Svi ti simptomi su prolazni i posljedica su vašeg opiranja strahu, vašem nastojanju da ga suzbijete. Kada prestanete to raditi ti simptomi će nestati. Niko nikada nije dobio infarkt ili neku drugu bolest zato što je osjećao strah ili neki drugi negativan afekat. Vaš um stvara ove zastrašujuće ideje kako bi vas natjerao da se i dalje opirete strahu umjesto da se prepustite.
2. Prepuštanje strahu nikada ne dovodi do gubitka kontrole niti ludila. Anksioznost, panika i fobije nisu uvod u mentalnu bolest. Osobe koje su duševno bolesne (imaju psihozu) su postale bolesne zato što su imale predispoziciju za bolest. U osnovi duševnih bolesti postoji i genetska predispozicija.
3. Ako prestanete opirati se strahu on će se smanjiti i nestati a neće se povećati. Strah opstaje i prerasta u paniku zato što mu se opirete. Strah i panika su samo osjećanja a osjećanja su prolazna.

[Zabranjeni]

Šta treba uraditi kada se strah i panika jave?
Prva stvar koju treba da uradite jeste da se ne opirete i da govorite
sebi sljedeće tri rečenice:
1. Sada osjećam strah, to nije opasno, samo je neugodno i ja to mogu podnijeti.
2. Ne moram nigdje pobjeći, ne moram zaustaviti strah i nije mi
potrebna ničija pomoć jer nisam u opasnosti.
3. Skroz ću se prepustiti, disat ću lagano stomakom i sačekat ću da strah sam
prođe.
Naučite ove rečenice napamet i govorite ih sebi u trenutku kada strah se javi. Uvjerite sebe u istinitost ovih rečenica, nemojte ih samo ponavljati kao papagaj mehanički već uvjerite sebe. Te rečenice su istinite i one će vam pomoći da:
1. se smirite
2. minimizirate zastrašujuće misli koje vas plaše
3. uspostavite pravu kontrolu nad onim što se dešava u vama

Kako da prevladate strah od gubitka kontrole?
Koliko god da se plašite gubitka kontrole trebate znati da se kontrola ne može izgubiti osim u nekim ekstremnim situacijama. Koje su to situacije? To su situacije kada osoba ima neko fizičko oštećenje mozga (na primjer kod demencije), trovanje nekim štetnim supstancama, kada je osoba pod utjecajem droge ili je u stanju psihoze. Nijedna od ovih situacija nema nikakve veze sa strahom, panikom ili fobijama. Strah samo po sebi nikada ne dovodi do gubitka kontrole. Osoba koja gubi kontrolu ne razmišlja o gubitku kontrole. Netko tko je izgubio kontrolu nije toga ni svjestan, zar ne? Razmislite sada malo, šta je to što vi želite da kontrolirate i plašite se da nećete moći iskontrolirati? Da li je to vaše ponašanje? Nije, čak i kada osjećate paniku vi savršeno dobro kontrolirate svoje ponašanje. To je znak da ste normalni i da niste izgubili kontrolu i kontakt sa realnošću.
Šta je to što može izmaći vašoj kontroli? Pa sam osjećaj straha. Vi se plašite da više nećete moći da kontrolirati strah. To je točno, nećete moći. Niko ne može kontrolirati svoje osjećaje, može samo kontrolirati svoje ponašanje. Potiskivanje emocija uvijek je kratkog daha i posle izvjesnog vremena dovodi do javljanja anksioznosti koja je znak da se osoba bori sama sa sobom, potiskuje i trpi. Panični poremećaj i drugi anksiozni poremećaji su posljedica dugogodišnjeg potiskivanja i opiranja strahu koji se nalazi unutar vas. Sada je anksioznost tu da vam kaže da više se više ne možete opirati strahu, nego da trebate prihvatite strah i pustite ga da ode. Nije dobro i nije potrebno da kontrolirate strah. Pustite ga da se spontano manifestira i nestane. Strah nije vaš neprijatelj. On vam je potreban. Zato nemojte da mu se opirete. Odustanite svjesno od kontrole straha i onda će i on prestati da vas kontrolira.

[Zabranjeni]

Korak 2: Naučite kako da se smirite u trenutku kada se strah i panika jave :

1. Ne opirite se - ne stežite se, ako osijecate da ste se negdje stegnuli u tijelu, otpustite tu blokadu. Najčešće, osoba se opire strahu tako što steže stomak, dijafragmu, noge, karlicu, ramena, potiljak i sl. Pronađite gdje je grč u vašem tijelu i otpustite ga svjesno i namjerno, koliko možete u tom trenutku.

2. Odaberite pravi cilj - vaš cilj ne treba biti da strah prestane, da ga eliminirate ili izbjegnete jer to nije moguće. Dokle god to radite vi mu se opirete i tako se vrtite u krug. Koji cilj treba sebi postaviti? Vaš cilj treba biti da kada se strah javi da mu se ne opirete, dozvolite sebi da ga doživite u potpunosti i pustite ga da sam ode jer je to jedini način da ga se oslobodite. Većina osoba koje pate od paničnog poremećaja ili nekog drugog anksioznog poremećaja bi sve dale na svijetu samo da ne osjete strah. To nije moguće. Da li znate neku osobu koja nikada ne osjeća strah? Da li je to moguće? Ako se opirete strahu onda ćete ga osjećati stalno, a to je ono što ne želite, zar ne?

3. Ne bavite se očekivanjima - sigurno ću doživjeti strah ili sigurno neću. Kažite sebi: Ne znam da li ću ponovo doživjeti stah u toj situaciji, možda da, možda ne. Ako doživim strah primijenit ću sve korake, prepustit ću se i strah će sam proći, zato ne moram da mislim o tome unaprijed.

4. Govorite sebe racionalne rečenice koje će vas smiriti - racionalne rečenice koje sam opisao u prvom koraku su veoma važne jer vam one pomažu da ostanete racionalni čak i kada osjećate jak strah i paniku. Te misli nisu pozitivne afirmacije nego realistične procjene onoga što se ZAISTA DOGAĐA. Umjesto da dozvolite da vas preplave zastrašujuće katastrofične misli (umirem, izgubit ću kontrolu, onesvijestit cu se, svi će mi se smijati i sl.) govorite sebi cijelo racionalne misli. Uvjerite sebe u njihovu istinitost.

5. Ne bavite se iracionalnim mislima - ne analizirajte iracionalne misli, ne pokušavajte im se suprotstaviti, nemojte ih kontrolirati. Samo ih pustite da dolaze i prolaze. Kažite sebi: sve ove misli su iracionalne, one su samo simptom mog straha i ništa više i zato se ja ne moram baviti njima. Neka dolaze i prolaze.

6. Dišite sporo stomakom - dišite stomakom, pomjerajte dijafragmu. Sa udahom neka stomak ide na gore a sa izdahom na dole. Udišite sporo i brojite tri sekunde (1 … 2 … 3 …) i odmah zatim izdišite polako i do kraja 5 sekundi (1 … 2 … 3 … 4 … 5 …). Obavezno izdahnite do kraja tako da nemate više daha. Nemojte zadržavati izdah. Dišite sporo, što sporije to bolje. Neka naglasak bude na izdahu a ne udahu. Izdahnite do kraja. Ne dišite previše duboko da ne biste ušli u hiperventilaciju.

7. Ostanite u situaciji dok strah ne prođe - jako je važno da ostanete u situaciji dok strah ne prođe. Ako odete iz situacije prije nego što strah prođe vi ga na taj način potkrepljujete. To je kao da kažete sebi: ova situacija je toliko opasna i ja se toliko loše osjećam da to ne mogu podnijeti. To nije istina. Ostanite u situaciji, prepustite se strahu i primijenite sve gore opisane korake i strah će proći. Kada strah prođe ostanite još malo u situaciji bez straha.

8. Sačekajte da strah prođe sam - pustite strah da prođe sam bez vašeg uplitanja, forsiranja ili gledanja na sat. Strah je reakcija koju proizvodi nesvjesni dio vašeg mozga (emocionalni, limbički mozak i autonomni živčani sustav) i stoga vaše svjesno nastojanje da to promijenite je osuđeno na neuspjeh.

9. Ne koristite neuspješne strategije!!!! - neuspješne strategije su: skretanje pažnje, izbjegavanje situacija, samoanaliziranje, traženje pomoći od drugih, uzimanje tableta za smirenje, konzumiranje droga i alkohola. Skretanje pažnje je pokušaj da se mentalno pobjegne od straha. Skretanje pažnje ponekad dovodi do trenutnog olakšanja i redukcije straha ali nikada ne dovodi do rešenja. Rešenje je da se trajno oslobodite straha a to je moguće samo uz pomoć suočavanja. Izbjegavanje situacija u kojima osjećate strah i paniku je NAJGORA STRATEGIJA. Ona dovodi do pojačavanja i održavanja panike, straha i tjelesnih simptoma. Umjesto izbjegavanja, suočite se strahom u svakoj od situacija u kojima se on javlja. Nemojte tražiti pomoć od drugih ljudi jer niste u opasnosti i drugi ljudi ne mogu se suočiti sa vašim strahom umjesto vas. To je posao koji morate uraditi sami. Tablete i droge ublažavaju tjelesne simptome straha ali ne rješavaju problem. Strah neće nestati ako pijete tablete.

[Zabranjeni]

Korak 3: Kako da izađete na kraj sa iracionalnim zastrašujućim mislima

Kada se jave zastrašujuće, iracionalne misli učinite sljedeće:
1. podsjetite sebe da su te misli samo simptom straha a ne činjenice, misli nisu odraz realnosti (onoga što se zaista dešava) već stanja (straha) u kojem se nalazite
2. podsjetite sebe da niste Vi misli niti strah, vi ste Vi a misli i strahovi su samo unutrašnji događaji u vašoj svesti koji se odigravaju sada i ovdje
3. nemojte investirati svoju pažnju u zastrašujuće imaginacije, zamišljanje katastrofičnih scenarija (umrijet ću, poludjet ću, osramotit ću se, pozlit će mi i sl.). Sve te misli su imaginacije koje počinju sa Što ako…? Te fantazije se odnose na neku hipotetičku budućnost a ne na realnost. Što je realnost? Realnost nikada nije u prošlosti ili budućnosti. Realnost je samo ono što se događa sada i ovdje. Šta se zaista događa u momentu dok osjećate paniku? Što je realnost u tom trenutku? Realnost je da osjećate strah i paniku i ništa više od toga.
4 nemojte pokušavati suzbiti i kontrolirati ove misli jer će upravo to dovesti do njihovog ustrajavanja
5. nemojte ih analizirati jer analiziranje podrazumijeva investiranje pažnje a pažnja je upravo ono što dovodi do njihovog ustrajavanja
6. nemojte osporavati iracionalne misli jer ako to radite opet se njima bavite i tako ih održavate
7. dozvolite da iracionalne misli dolaze i prolaze bez vašeg opiranja. Dok one dolaze i prolaze vi primijenite sve korake iz gore opisanog protokola i sačekajte da misli same nestanu.

Korak 4: Kako da se smirite uz pomoć disanja

Dišite stomakom. Dišite sporo, plitko, izdahnite do kraja. Ne pravite pauze između udaha i izdaha. Kada ste u strahu disanje se spontano ubrzava i postaje plitko. Većina ljudi diše samo gornjim dijelom grudi. Problem nastaje kada se disanje ubrza a osoba počne da se opire strahu. Ona to čini tako što smanjuje izdah. Steže dijafragmu i stomak. Na taj način dolazi do poremećaja u disanju koji dovodi do neugodnih simptoma hiperventilacije kao što su: trnjenje ruku, nogu, lica ili cijelog tijela, osjećaj nalik vrtoglavici, osjećaj da ne može da se udahne. Svi ovi simptomi su neugodni ali nisu opasni po zdravlje.
Što treba uraditi ako se ovi simptomi jave? Ako se jave znači da ne dišete pravilno. Šta da uradite:
1. obratite pažnju na disanje u momentu dok osjećate strah
2. svjesno usporite disanje što više možete
3. dišite samo stomakom, neka grudi miruju koliko god je to moguće
4. izdahnite do kraja tako da više nemate šta da izbacite iz pluća
5. opustite dijafragmu i stomak
6. nemojte disati mnogo duboko, samo onoliko koliko vam je ugodno
7. dišite na ovaj način nekoliko minuta dok se ponovo ne uspostavi normalan obrazac disanja i dok ne nastupi relaksacija
Prije nego što počnete primjenjujte disanje stomakom u situacijama u kojima osjećate paniku, strah i tjelesne simptome. Izvježbajte taj obrazac disanja kod kuće kada ste smireni. Kada naučite da svjesno kontrolirate disanje u stanju kada ste relaksirani biće vam posle lako da to primijenite u stanju straha.

Kada će panika skroz nestati? Kada vam postane skoro svejedno da li ćete doživjeti strah ili ne. Kako je to moguće? Moguće je jer će te u praksi naučiti da kada primijenite gore opisane instrukcije strah i panika nestaju sami od sebe.
Sve ovo vam kaže netko tko je bio u situaciji u goroj nego ste vi sada. Zato, pokušajte slijediti ove korake i rezultati neće izostati. Želim vam puno uspijeha

[teta mina]

Pozdrav
Borim se (a i moji doma skupa samnom) s napadima panike, ppgotovo kad mi srce pocne preskakat.
Bila sam kod psihologice i rekla.mi je da po njenom nisam za medikamente vec da disem u vrecicu ili u dlan (nos mi mora biti u dlanu), udahnem brojeci do pet, zadrzim dah brojeci do 7 i polako izdisem u dlan brojeci do 10 i tako nekoliko puta.
Posto ne muci i hipohondrija odlucila sam.otici kod kardiologa. Znam da mi nije nista ali bih volhela da mi to netko i dokaze.

[bolesnik23]

Pozz imam 22g. Vec 7 g. se borin sa panicnim napadajima. Cas san na antidepresivima pa bude dobro godinu pa se skinem pa ope gore. I tako sada prije 6 dana pocelo se sve vracat strah od smrti, panika itd... I da stvar bude jos gora umre mi stric prije 4 dana i gotovo ogroman strah nesto najgore sta sam dozivio odma na hitnu kazu da sam ok daju mi nesto za smirenje i cak me to nije toliko smirilo jer sam imao i treskavicu znaci ono pakao teski. Pa nanovo sve osjecaj depersonalizacije, slabost, strah od smrti, strah doslovno od svega, strah da ne poludim. Odmah mi doktorica da terapiju nanovo Zoloft i Helex evo 4 dan pijem po pola osjecam da neki simptomi nestaju. Ali idalje stalno sumljam na svoje zdravlje naravno sve sam pregledao i zdrav sam ali stalno srce brze radi u mirovanju ono 80-100 iako se nekad osjecam kako sam smiren. Maloprije bio opet na hitnoj tlak 150/100 puls 109 ekg uredan. Dali mi apaurin 10mg koji me kao smirilo al nakon njega treskavica. Neznam sto cu nemam apetita izgubio 5 kila sad imam 85 od sveg tog imam i cudne snove koji cim utonem trznu me sa nekom nervozom tako da me i nesanica jos muci stvarno se osjecam bolesno a doktori kazu da nisam jos su me proglasili hipohondrom bojim se da cu zavrsit na psihijatriju u glavi htio bi da sam zdrav i da ovo prode a neki dio mene koda mi to neda sad jel to od soka ne znam. Doma me nemogu trpiti jer sam sebe unistavam al ja to nezelim jace je. Tek je 4 dan zolofta jos ga pijem pola 25mg. Osjecam se stvarno cudno koda ja to nisam, nista me ne nasmijava i usrecuje ko biljka sam teska depresija. Sutra idem u psihijatra ovi put sam stvarno odlucio sve probati a u meni opet neka sumlja zasto zasto hocu li stvarno poludjeti. Prije svega ovog sam bio normalan zasto sad ovako mi mozak radi ljudi pomoc.

[Zabranjeni]

Gle, strah je samo emocija i nikad ga nećeš moći pobjediti. Tvoje opiranje emocijama i strah "od straha" te dovelo do toga.
Tablete samo prikrivaju emocije i one su samo privremeno rješenje. Tek onda kad shvatiš da ti strah ne može ništa učiniti, kad mu se prepustiš, kad ti bude svejedno, tada će se i gore navedeni simptomi povući.

Napadi panike su samo poruka organizma: Prestani me mučiti, prestani se opirat tim negativnim senzacijama jer sam ja sposoban se obraniti i dovesti stvari u normalno stanje.
napadi dođu i prođu, ti samo dopusti strahovima da prije prođu tako da im se nećeš opirati.

[Hostija]

Ja mislila da stari ima infarkt kad mi je poslije sinulo da je to bio pn.

[jelena1777]

Mene iz čista mira puknuo žestoki panični.
Počelo mi se vrtjeti u glavi, srce nabija, kratak dah...pod strašnim sam stresom i mislim da će mi biti sve gore.
Bojim se doslovce svega.
Život mi je u rasulu...ne mogu shvatiti kako nemam snage biti jača. Pobijediti sve te silne negativne emocije i strahove koje hranim cijeli život.
Silno sam usamljena od same sebe...sad mi je još i srce počelo preskakati.
Ponekad bih najrađe umrla samo da ne doživljavam ove senzacije....i nikad kada me ulovi nemam pojma da je panični...oni su tako prepredeni i tako mijenjaju izvedbu, svaki puta me dotuku.