Ratna glazba

[Dubrovčanin]

PJESMA O UBOJSTVU KARLA LJUBIĆA-KAJINE

NAKON RATA POSLIJE ŠEST GODINA
MAJKA GUBI JOŠ JEDNOGA SINA
NA TISUĆU I DEVET STOTINA
A PEDESET I PRVA GODINA
OSAMNESTI OŽUJKA TO BIŠE
KAD ZLOČINCI KAJINU UBIŠE
A I POVIJEST NEKA KAŽE NOVA
O SUDBINI HRVATSKIH SINOVA
JA ĆU JEDAN SLUČAJ OPISATI
KOJI MENE PROGONI I PATI
A NEK KAŽU LJUDI PREŽIVJELI
ŠTO SU ONI OČIMA VIDJELI
U LOGORIM ŠTO SU PROŽIVJELI
A POSEBNO ĆELOVINA BRATE
UNAKAZI I POBI HRVATE
MNOGE ŽENE SAD SU UDOVICE
OSTADOŠE BEZ MUŽA I DICE
A POSEBNO RODITELJI STARI
NJIMA DICU NISU VIDJET DALI
KAMIONIM U BILEĆU SLALI
DA BI TAMO VJEČITO OSTALI
A ZEMLJA SE ZAKLE DRAGOM BOGU
DA SE TAJNE SAKRITI NE MOGU
NI JA VIŠE ŠUTJETI NE MOGU
I SPOMENIK MORAM MU PODIĆI
OVAJ ZLOČIN NE MOGU OBIĆI
KOJEG UDBA SPREMA I IZVODI
TO NE MOGU LJUDI VEĆ IZRODI
OTPADNICI HRVATSKOG NARODA
ZA NJIH NIJE ŽIVOT I SLOBODA
ZA NJIH NIJE VIŠE NIŠTA SVETO
SVE UBIJAJU ŠTO IM NA UM PADNE
NE GLEDAJU KAKVE SU TU RANE
OCA, SINA, MUŽA A I BRATA
SAMO DA JE ŠTO MANJE HRVATA
KARLO LJUBIĆ KAJINOM GA ZVAŠE
ŽRTVA UDBE KRAJ GROBLJA BIJAŠE
TO JE BILO USRED DANA BIJELA
GLAS SE ŠIRI TUŽNO PREKO SELA
OKOLICA BRZO JE SAZNALA
I MIMIKOM POČAST MU ODALA
UDBA OČI NA SVE STRANE IMA
BUDNO PAZI TKO DOLAZI K NJIMA
TKO ŽALOSNE U TOM BOLU ŠTITI
DOBRO MORA O TOM RAZMISLITI
JER SE NE ZNA TKO JE SAD SLJEDEĆI
TKO ĆE PRVI ZA KAJINOM LEĆI
TUŽNI SPROVOD ŠTO OD KUĆE KREĆE
ON NE NOSI NI BUKET NI CVIJEĆE
NEGO ODAR POKOJNOGA BRATA
KOJI PADE U IME HRVATA
OBIČAJ JE KOD NAS UVIJEK BIO
DA BI FRATAR SPROVOD PREDVODIO
U PRIMORCA TOGA VIŠE NEMA
ON OBIČAJ ANULIRA I BRIŠE
ŽRTVE SVOJE KOJE BI UBIO
NA ISTOM IH MJESTU SAHRANIO
OVAJ ZLOČIN DUGO JE SE SPREMA
A ZAKONSKOG ZA TO SLOVA NEMA
TO SVE UDBA UZIMA U RUKE
I RJEŠAVA BEZ IKAKVE MUKE
NA ČELU JOJ PRIMORAC JE BIO
POZNAT KRVNIK KULJUŠE UBIO
UZ TO IME MNOGE ŽRTVE LEŽE
KAD POMISLIM SRCE MI SE STEŽE
ALI KARLA ON OD KUĆE VODI
I DO GROBLJA ĐIPOM GA DOVODI
UBIJA GA I U GROBLJE BACA
KAO TIJELO KREPANIH OVACA
OVO KARLO ZASLUŽIO NIJE
MRTVO TIJELO DA MU SE SAKRIJE
KRV NJEGOVA GDJE JE PROLIVENA
TREBA ZRAČIT BUDUĆA VREMENA
DA SE ZNADE GDJE JE KARLO PAO
BOG MU VJEČNU UVIJEK MILOST DAO
JOŠ OVOME NEŠTO BI DODAO
KRVNIK NAM JE BIO OBEĆAO
OVAJ SLUČAJ DA ĆE NA SUD DATI
KRIVNJU KARLA SVAKOM POKAZATI
ALI NIKAD NE DOĐE DO TOGA
DA OKRIVI KARLA POKOJNOGA
STOJAN LOVRIĆ ŠTO GA BILI ZVAŠE
U ZENICI ZATVOREN BIJAŠE
IZ ZATVORA DA IM JE POBJEGA
ALI UDBA PUSTILA JE NJEGA
NA SVE STRANE ONI TRAŽE NJEGA
IZ ZATVORA DA IM JE POBJEGA
TOG DATUMA NEDJELJA JE BILA
MNOGI MOMCI PROLAZE SA SILA
U TO DOBA LEPAVA DOLAZI
I KOD KARLA U KUĆU ULAZI
BEZ ORUŽJA ON JE TADA BIO
AUTOMAT POD SIC OSTAVIO
U TO DOĐE I BOŽE SA SILA
A U KUĆI UDBA JE SIDILA
PRIČU SVOJU NEĐO NASTAVIO
DA JE NJIMA BILI POBIGAO
NA TE RIJEČI KARLO SE NASMIJE
DA SE BJEŽI NISAM ČUO PRIJE
ŠTO JE TU JE SAD JE SVE MOGUĆE
MOŽE BILI BITI I KOD KUĆE
VIDI NEĐO DA MU NE VJERUJE
PA MU DRUGE RIJEČI UPUĆUJE
ČUJEŠ KARLO ŠEF ME JE POSLAO
DA BI S TOBOM RAZGOVOR IMAO
HAJDE IDI ZOVNI I IVANA
NEKA I ON POĐE SADA S NAMA
I TI BOŽE SA NAMA ĆEŠ POĆI
ŠEFU UDBE TREBA SADA DOĆI
OVA TROJKA TREBA ANTI DOĆI
ON VAS ČEKA A I ŠTALI ZOVE
DOBIĆETE VI SMJERNICE NOVE
A KAKO BI BILOG UHVATILI
I NAZAD GA U ZATVOR VRATILI
NEĐO IDE CINIČKI SE SMIJE
A MOJ ŠEFE NISAM MOGO PRIJE
OVU TROJKU ŠTO SAM TI DOVEO
KAO PAUK JA SAM MREŽU PLEO
OVA MREŽA KOJU UDBA PLETE
DEŠIFRIRAT MOŽE SVAKO DJETE
CILJ JE UDBE OVDJE JEDAN BIO
KAKO BI SE KAJINU UBILO
TU JE BILO KRATKO SAOPĆENJE
A KOD ŠTALE NOVO PRIOĆENJE
PRIMORAC SE U SVOG ĐIPA PENJE
BOŽU ŠALJE KROZ ŠUMU POLAKO
KUĆI BILOG DA IDE SVAKAKO
I AKO BI DOLJE ZAPUCALO
TI SE SAKRIJ I OSTANI MALO
BUDNO PAZI KUD SE BILI KREĆE
OVOG PUTA POBJEĆI NAM NEĆE
ZNA SE DOBRO ŠTO JE PREDVIDIO
A KAKO BI KAJINU UBIO
TRI UDBAŠA I SAD DVA CIVILA
TA PETORKA U ĐIPU JE BILA
ALI NAGLO NA PUTU STADOŠE
NEĐO KAŽE EVO NAM USTAŠE
AUTOMAT U NJEG OKRENUO
JER JE BIO TAKO PRIPREMIO
ISTO TAKO I OVA DVOJICA
NE BI BRATE POBJEGLA NI PTICA
ŠTO JE OVO KARLO PROGOVORI
A LEPAVA RAFAL U NJEG SORI
TRIDES I ŠEST RANA TU JE BILO
ŠTO JE NJEGA BRAĆO POGODILO
NJEGA BIJU A IVANA VODE
TRI MJESECA BIŠE BEZ SLOBODE
U SAMICI ON JE STALNO BIO
DEPRESIJE RAZNE PREŽIVIO
DA NEKAKO DOĐU DO SAZNANJA
OVA ZLOĆA DA IM BUDE MANJA
OVAJ ZLOČIN KOJI NAPRAVIŠE
NE MOŽE SE TOLERIRAT VIŠE
I ZAPISNIK ŠTO SU SASTAVILI
DA SU KARLA U BJEGU UBILI
A JOŠ K TOME ONI SU DODALI
UZARĆANI HRVATSKU STVORILI
ON JE ŽIVOT DOMOVINI DAO
I VJEČITIM STRAŽAROM OSTAO
HVALA SVIMA KOJI ŽIVOT DAŠE
ZA SLOBODU DOMOVINE NAŠE
SVI SU BILI ŽRTVE KOMUNISTA
KOJIM SAVJEST NIJE BILA ČISTA
A MNOGI SU ŠIROM SVJETA PALI
DA B’ SLOBODU DJECA IM IMALI
ZATO TREBA DOMOVINA NAŠA
DA IM KAŽE TO JE ZEMLJA VAŠA
A GROBOVE DA IM CVIJEĆE KITI
TO ĆE NAŠA OBAVEZA BITI
DA SE ZNADE KOGA SMO IMALI
I NA OLTAR DOMOVINI DALI
SLOBODA SE LAKO NE DOBIVA
ŽIVOT GUBI A KRV SE PROLIVA
Ovdje Karlo ljudskim tijelom pade,
ali duhom sa nama ostade’
Zašto pade ubuduće nek se znade
Nek kamen kao zalog stoji
da se ovo nikad ne ponovi

[Wild Horses]

Pjesme koje veličaju ratne zločince (s bilo koje strane) nećemo tolerirati i bit će uredno brisane i eventualno kartonirane. Hvala.

[Dubrovčanin]

LUKA BITUNJAC - HOS

Vezak vezla Hrvatica mati
vezak vezla i sina gojila
i odgoji sina i vojnika
stara mati Ante Paradžika.
Kada ga je odgojila mati
znade stara u školu ga dati
onda Ante kao janje bijelo
svom Zagrebu odleti veselo.
Istog ljeta doma se vraćao
staroj majci govoriti stao
hvala tebi moja mila mati
što sam iš'o Zagreb upoznati.
Hvala tebi ljepotice moja
i da imaš stotine sinova
nek' ih goji zemlja hercegova.
Sve i trebaš ti Hrvatskoj dati
treba, majko, na nju računati
i k'o da mu sve za rukom pođe
sedamdeset i prva mu dođe.
U tom lijepom proljetnome cvijeću
Paradžik je imao sreću
pred studente kao vitez stao
velik obol domovini dao.
Znade vitez nasmiješena lica
da ga čeka crna tamnica
al' za braću i ognjište svoje
Hrvati se za život ne boje.
Vrijeme ide, tamnica ga grije
al' mu dušu uništila nije
i eto ti moj viteže dragi
eto nama ponovno proljeća
eto opet Hrvatima sreća.
Devedeset i prva godina
opet Ante među pravašima
moleći se Isusu i Bogu
vodi vojsku ka Kočevskom rogu.
Uvježbati, milo zlato moje
uvježbati stožernike svoje
rat će bijesnit', brzo će početi
treba narod obraniti sveti.
Kad se vraća stožer se osniva
silan vitez kao vatra živa
čini mi se, braćo moja mila
da je vitez kao gorska vila.
Niti spava niti se umara
dokle Ante hosovce stvara
i svakome zapovijedi daje
da se vojska nikad ne izdaje.
Niti ima povlačenja, brate
valja Ante računati na te
al' dušmanin smrtnu ranu dade
silan vitez u Zagrebu pade.
U Zagrebu kojeg je volio
i u njemu skoro ostario
samo zato što državu brani.
Ljuto cvili cijela družina
što izgubi hrvatskoga sina
a Ljubuški sanja o slobodi
dok se sprovod u Zagrebu vodi.
Izdajice iz službene vlasti
kako zločin na pamet vam pasti
takav stravičan je mogao
cijeli život za narod je dao.

Gusle moje, otkad ste postale
žalost veću niste opjevale
žalost veću, rane što ne cijele
oplakujuć' golubove bijele.
Nit' žalosti niti veće tuge
što s' dogodi devedeset druge
primijenjena bi crna metoda
kraj Mostara grada kamenoga.
Herceg-Bosna sva je proplakala
kad je čula za svog generala
kad je čula da ga nema više
izdajničke ruke ga ubiše.
Osmoricu njegovih junaka
sokolova, hrvatskih junaka
zla sudbina ista zadesila
izdajnička puška opalila.
Iz zasjede, nek' se i to znade
kukavice drukčije ne rade
zajednički grijesi su im bili
Hrvatsku su k'o majku ljubili.
Silna ljubav bila prevelika
dobro oni gonili četnika
a četnik se goniti ne smije
jer izdajnik s njime Bosnu dijeli.
Dijeli Bosnu i Hercegovinu
kida srce hrvatskome sinu
Blaž Kraljević Bosnu dijelit' ne da
herceg-zemlju kao majku gleda.
Pa poziva časnu vojsku svoju
braniti ih u ljutome boju
pokazati crnom dušmaninu
kako Hrvat brani domovinu.
Kako gine za ognjište svoje
kako čuva što njegovo je
oj hosovci, braćo moja mila
dušmanska je čizma navalila.
Navalila da nas nema više
i hrvatsko ime da se zbriše
katolici i vi muslimani
braćo moja, momci odabrani.
Zemlju svoju k'o majku ljubite
a u boju obraz ne gubite
svaki čovjek Božje je stvorenje
ja vjerujem u vaše poštenje.
Ne brukajte hrvatskoga roda
na pameti nek' vam je sloboda
to je borba, neka bude časti
dušmanin će na koljena pasti.
Čujete li braćo iz daljine
teški zavjet Oca Domovine
na nama je da krinke skidamo
za Hrvatsku i da život damo.
A na koncu pobjeda je naša
hosovaca i dobrih pravaša
sjetite se iz vremena davnih
svih bitaka predaka nam slavnih.
Sjetite se Zrinskih, Frankopana
viteza Rafaela Bobana
sjetite se Pjanić Ibrahima
tog junaka kakvih malo ima.
A iz srca naše Bosne drage
sjetite se Mešić Ademage
pred očima neka vam je slika
mučenika Ante Paradžika.
Što je nama znao govoriti
za Hrvatsku valja se boriti
srcem, dušom, rječju i perom
ako treba mačem i gelerom.
Ako treba za nju prolit' krvi
braćo moja, ja ću biti prvi
ali ubrzo taj dušmanin kleti
generalu smaknućem prijeti.
Blaž Kraljević puno i ne haje
zapovijedi svojoj vojsci daje
ova prijetnja ne pije im vode
mi idemo putem do slobode.
A ako je bitna moja glava
ako narod hrvatski spašava
nek' izdajnik ne pravi zasjedu
ja ju dajem za našu pobjedu.
Dok Kraljević ljuti bojak bije
krvnik traži samo municije
ne za borbu protiv srpskih zala
već da smakne našeg generala.
Da pobiju usred bijela dana
Vinka, Marka, Ivana, Osmana
i s njima Avdu tog gorskoga ptića
što je ponos rodnoga Teslića.
U Marija, Rasima, Gordana
biše puno smrtonosnih rana
devet ljudi, devet vitezova
devet naših bijelih golubova.
Krvnik hoće da u more baci
da se ne zna gdje su im ostaci
kad je čuo da je Blaž ubijen
Ljubuški je u crno zavijen.
I crna je zemlja proplakala
kad je čula za svog generala
i hosovci, njegovi mladići
na počinak zadnji ispratit će.
Tisuće je milih dušica
dopratilo Blaža do Lisica
pozdraviti mrtvog generala
i zadnji mu put reći hvala.
A krvnici tvoji nek' upamte
najlakše je ubijat' Hrvate
ubiše te, bilo im prokleto
jer krvniku ništa nije sveto.
Generale nek' ti bude laka
ova zemlja tvojih predaka
ti si puno za nju propatio
i u njoj se na kraju smirio.
Sad počivaj u Božjem miru
takvi ljudi nikad ne umiru
takvi žive na vijeke vijekova
pamtit će ih zemlja hercegova.
Spomenik kao mrtva straža
čuva spomen Kraljevića Blaža
uspomenu na momke njegove
sad su noćne more krvnikove.
U Kruševu selu malenome
svetom mjestu Hrvatu svakome
to je mjesto naše hodočašće
uspomenu čuvati na braću.
Gusle moje, otkad ste postale
žalost veću niste opjevale
tanke strune sada tužno cvile
kad spominjem naše momke mile.
Našu braću što nisu među nama
spominjati njih ću godinama
nek' ostanu uspomena sveta
neka traju dokle bude svijeta.
Sve dok zadnju upale mi sviću
pjevat ću ja Blažu Kraljeviću
i pjevat ću svojim dragim borcim'
svojoj braći, svojim hosovcim'.
Ostaj s Bogom, domovino stara
stari guslar tebi progovara
sad si kleta i ostala sama
pola Srba, pola Muslimana.
S Bogom ostaj, moj mili viteže
moja suza sve do Boga seže
s Bogom ostaj Sarajevo naše
dušmaninu opet tebe daše.
S Bogom ostaj, moj bijeli Travniče
je li fratar još iz tebe viče
je li isto kao i prije
čuje li se hodža sa džamije.
Je li nose feredže zelene
i mare li djevojke za mene
s Bogom ostaj, ljepotice moja
zbogom Bosno, mila majko moja.

Vezak vezla Hrvatica mati
vezak vezla i sina gojila
i odgoji najvećeg vojnika
stara mati Ante Paradžika.
I evo ti staroj majci sreće
sad ga stara na studije meće
iz Zagreba kad se Ante vrati
on je staroj govorio mati.
A kakav je moja majko stara
kao Bog da ga za se stvara
tad mu stara majka savjet daje
da se duhom nikad ne predaje.
Dijete moje, ovo trebaš znati
na Hrvatsku valja računati
tako majka uči svoga sina
hrvatskim ga mlijekom zadojila
i kršćanskim duhom odgojila.
Vrijeme ide i sudba ga gazi
sedamdeset i prva dolazi
mlad se vitez u njoj ne snalazi.
Često slika dođe mu pred lice
iz Ljubuškog majke starice
sad Budiša pred studente staje
velik obol domovini daje.
Znade vitez nasmiješena lica
da ga čeka teška tamnica
ali se ne boji pred svoj narod stati
domovini sebe moraš dati.
I tamnice slika mu ne blijedi
dokle u njoj kao sužanj sjedi
pa dolazi devedeset prva
al' se vitez nije, braćo, shrva.
Sa iskustvom i velikom snagom
sa krunicom, a i Gospom dragom
on saziva ponovno borce
po državi prikuplja hosovce.
Kako bi ih uvježbati moga
s njime ide do Kočevskog roga
a da bude što bliže Europi
pred najezdom da oči ne sklopi.
Jer prokleta ta Europa stara
oči sklopi kada Tito stvara
tu nesretnu hrvatsku tamnicu
i svom bratu pljunuo po licu.
Pa se boji Hercegovac mladi
da to Tuđman ponovno ne radi
najvjernije skupljali smo borce
braćo moja, naše dragovoljce.
I otkako poče igra vojna
a u Splitu ta Deveta bojna
a pred njome sokole i ptiću
silan vitez Jozo Radanoviću.
Sluša Antu k'o rođena brata
uči brzo, politiku hvata
po uzoru na Crnu legiju
stvorit ćemo najbolju armiju.
Uistinu, moj mili viteže
kad se sjetim sad me grlo steže
al' to slavlje dugo ne trajaše
smrtno strada cvijeće lijepo naše.
U Zagrebu kojeg je volio
i u njemu skoro ostario
nasred puta dočeka ga svita
ubiše ga k'o nekog bandita.
A viteza plave krvi
Paradžik je uz nas, braćo, prvi
pravdaju se starim lažima
da je grješka ubit' takvog sina.
Kad se glava pravašima skida
i do danas rana ne zavida
a i cijela moja domovina
i nesretna Bosna i Hercegovina.
Podijeljena domovina cijela
pobratime, na tri slaba dijela
a Hrvatska postade maćeha
ljuto Ero danas proplaka.
A Ljubuški tebi hvala sada
jer iz tebe, iz lijepog grada
što si dao najbolje sinove
a u biti rođene kumove.
Lutko kum je Paradžiku prvi
al' se svojom on uguši krvi
izdajica ubio i njega
i još kaže da to tako treba.
I eno ti našeg zadnjeg sinca
a od Zadra našega mezimca
a Barišić isto je na meti
za tren oka naš metak leti.
Tako Ante napravi grobove
sada leži uz svoje kumove
a najveći pravaš je i pravi
trava raste na njegovoj glavi.

[Dubrovčanin]

Posestrino sa Veleža vilo
čuješ li me moja sestro mila
jesi l' jučer na Kruševu bila
jesam, brate, na Kruševu bila
sve sam svojim očima vidjela.
Izdajice u hrvatskom ruhu
kako naše sokolove tuku
na tisuću i devet stotina
devedeset i druga godina.
Mjesec osmi, devetoga dana
krv poteče iz hrvatskih rana
ubiše nam sokola i ptića
generala Blaža Kraljevića.
Kukava im i žalosna majka
a s njime još osam momaka
poglavniče da ti je ustati
pa da ti je danas pogledati.
Što no rade naši mili borci
što nam rade braća Hercegovci
tko će odnijet' vijest u Lisice
staroj majci pljunuti u lice.
Za tri sata vijest se proširi
čuješ li me, prijatelju mili
žali Bosna i Hercegovina
oplakuje najvećega sina.
Takvoga ga odgojila mati
stara majka dugo njega čeka
starica ga šalje dana jednoga
Bože mili, što se desi sada.
A kakav je, nasmiješena lica
pomogla ga Blažena Djevica
rat započe, on se doma vraća
zna Kraljević što mu je zadaća.
Iz tuđega on se vraća svijeta
svom Zagrebu taj vitez došeta
kako doliči hrabrome mladiću
on se vraća svome Starčeviću.
Pa se stranci bezuvjetno daje
u promidžbi neko vrijeme ostaje
ali srpska velika aždaja
nema sreće nit' imade kraja.
Tad napade lijepu domovinu
cijelu Bosnu i Hercegovinu
Kraljević se vrati domu svome
svom Ljubuškom, gradu najljepšemu.
I eto ga nasmiješena lica
staroj majci do svojih Lisica
a kad čuje ostarjela mati
od radosti hoće zaplakati.
Ona trče Blažu iz stupice
kako dođe pade ponorice
veseleć' se sinu najmlađemu
u nesretnu i zlu vremenu.
Al' spomene Boga velikoga
nek' je Blaža dočekala svoga
on obiđe sve svoje Lisice
staru mati i druge starice.
Kraljević se odmah posla lati
svom Ljubuškom on se brzo vrati
pa saziva pod barjak junake
vitezove pravedne i jake.
A kad skupi prvu jedinicu
kao vitez nasmiješen u licu
pa ih onda brzo postrojaje
upute im sve pravaške daje.
Ispred vojske kada Blaž je stao
ovako ih on je pozdravljao
Za dom spremni! vitezovi moji.
Ne smetaju njemu stari znanci
muslimani, a ni pravoslavci
tko će s nama za Bosnu se biti
s nama može u borbu hoditi.
I još nešto tog je dana reka
da nas Drina stoljećima čeka.

[Dubrovčanin]

Zvonko Bušić

POSLUŠAJTE BRAĆO MOJA MILA
GORICA JE UVIJEK PRIMJER BILA
NA TISUĆU DEVETE STOTINE
ČETRDESET I ŠESTE GODINE
TREĆEG SINA KENDUŠA RODILA
SKUPA S PEROM TO JE PROSLAVILA
IVAĆ GUGO DOBILI SU BRATA
DOBILI SU LEGENDU HRVATA
ZVONKO BUŠIĆ MALA BEBA TADA
POSLUŠAJTE TKO JE ZVONKO SADA
TEK ŠTO PROĐE SAMO PAR GODINA
POSTA ZVONKO PRAVA BEĆARINA
ON JE GLAVNI U IGRANJU PLOKA
A PLOKE MU DONOSIO KOKA
U MUNJE JE ON BOSTANE BRAO
A PRLUŠA KAŽE DA JE KRAO
PUNO KORA NA VRH GUSTIH TRNJA
A PRLUŠA SVE U SEBI GRNJA
SAD SE ZNADE TKO JE OVDJE BIO
I TKO NAM JE BOSTANE POIO
OVU KORU TAIK JE UGRIZA
KO DA JU JE GRABLJAMA NAROZA
DVA TRI ZUBA NJEMU SU FALILA
POTOM GA JE PRLUŠA OTKRILA
KAŽE MUNJA MILOGA MI BOGA
IMAM I JA ISLJEDNIKA SVOGA
OPET TAIK NOVE SPLETKE RADI
NA PROZORU VRUĆI KRUH SE HLADI
SKINU NJEGA MOMCI SA PROZORA
POJEDU GA U TOM DOĐE ZORA
KAŽE ŽENA JADNA MOJA MUKO
OPET GA JE DOBAVIO ĆUKO
ŠTO SE TIČE OSTALIH IGARA
U JEDNOJ MU NIJE BILO PARA
U GAJU JE UVIJEK TO FORSIRA
AJMO GUDE PA ŠTA KOMU BUDE
U GORICI U ŠKOLI JE BIO
U SOVIĆIM NIJE NASTAVIO
O IMOTSKOM TAIK SANJA SADA
HRVATSKA JE NIJE MU DO GRADA
SVAKOG DANA TREBA PJEŠKE IĆI
OSAM TAMO OSAM NAZAD PRIĆI
ALI ZVONKU NIMALO NE MUČI
U IMOTSKOM ZVONKO ŠKOLU UČI
DUGO U NOĆ NEKE KNJIGE ČITA
NIJE ONE ŠTO SPOMINJU TITA
NEKAD ČITA SKORO CIJELE NOĆI
NEMA SATA KAD U ŠKOLU POĆI
JEDNE NOĆI PUŠAVICA PUŠI
STARI PERE NAPERIO UŠI
MOTOR DIZEL ČUJE IZDALEKA
PA NJEGOVO PRIMICANJE ČEKA
TO VOKIĆA PRUGA SELOM PROĐE
ZATO VRIME USTAVANJU DOĐE
LAKTOM IVU ODMAH GURA PERE
USTAJ IVE PUŠAVICA DERE
SKOČI IVA SVOGA ZVONKU BUDI
MISLI ONA EVO ZORA RUDI
USTAJ ZVONKO EVO SVIĆE ZORA
LOŠE VRIME U ŠKOLU SE MORA
SKOČI TAIK OSTA VRUĆA LOGA
A U POMOĆ ON ZAZIVA BOGA
DRAGI BOŽE BUDI U POMOĆI
KREĆE ZVONKO JOŠ U MRKLOJ NOĆI
SNIG SE GAZI PROBIJA PRTINA
A GAZI GA GORIČKA MOMČINA
JEDINI JE ON NA PUTU SADA
CILO VRIME DO IMOTSKOG GRADA
DOĐE ZVONKO I DO ŠKOLSKIH VRATA
ZA GLAVU SE MLADI ZVONKO HVATA
ŠKOLSKA VRATA ZAKLJUČANA BILA
ŠTA JE OVO MOJA MAJKO MILA
ŽIVE DUŠE U IMOTSKOM NEMA
MILI BOŽE ŠTA SE OVO SPREMA
ODE ZVONKO DO CRKVENOG SATA
PONOVO SE ON ZA GLAVU HVATA
TEK DVA SATA HOĆE SRCE PUĆI
JADNO ĐAČE MORA NAZAD KUĆI
U GORICI ISTO NOĆNA MORA
ČEKA IVA NE DOLAZI ZORA
USTAJ PERE GRMUŠU PROBUDI
HAJDE BRŽE LINČINA NE BUDI
UPITAJ GA KOLIKO JE SATI
MOJA DUŠA ZA TAIKOM PATI
DOĐE PERE ODMAH VIČE S PRAGA
TEK DVA SATA MOJA IVE DRAGA
JA MISLIO DA JE VOKIĆ BIO
TO TERETNJAK NEKI PROGRMIO
IVA POMOĆ DOZIVA OD BOGA
POHITAŠE TRAŽIT ZVONKU SVOGA
NA NOGE SU BATE NATURILI
PUT IMOTSKOG ODMAH UPUTILI
SLUŠA PERE ČUJU LI SE ZVUCI
JER OKOLO ZAVIJAJU VUCI
ŽURE ONI DO IMOTSKOG GRADA
SNIG NE STAJE NEGO JAČE PADA
ČESTO PUTEM ZOVE ZVONKU SVOGA
GLAS NE ČUJU ONI NI OD KOGA
KAD SU BILI UZ REBIĆA STRANU
IZ SKROVIŠTA TAIK PRED NJIH BANU
VRISNU TAIK DADE IH U BRIGU
KLIZNU IVA I PADE NA SNIGU
PODIGOŠE NJIH DVOJICA IVU
NA SVU SREĆU I ZDRAVU I ŽIVU
TU RADOSTI NIJE BILO KRAJA
KAO DA SU NA VRATIMA RAJA
U ZAGRLJAJ KENDUŠA IH UZE
TU PADOŠE RADOSNICE SUZE
VRATIŠE SE ONI U GORICU
ŠALJU ZVONKU U TOPLU SOBICU
DVA JE SATA TAIK ODSPAVAO
SUVU ROBU NA SE OBUKAO
SNIG ON GAZI PONOVO KA ŠKOLI
NEMA GRČA A NEMA NI BOLI
GIMNAZIJU U IMOTSKOM UČI
POLITIKA MLADOG ZVONKU MUČI
POČINJU GA VEĆ PRATITI SADA
MLADI ZVONKO U PROBLEME PADA
OKO NJEGA VEĆ SU DIGLI BURU
PA U ZAGREB MORA NA MATURU
USPIO JE ODMAH MATURIRAT
U ZAGREBU POČINJE STUDIRAT
ALI DUGO VRIMENA NE PROĐE
CRNI DANAK ZA TAIKA DOĐE
DOGODI SE NJEMU NOVA ŠTETA
IZBACIŠE NJEGA S FAKULTETA
BJEŽI ZVONKO TAKVA MU JE SUDBA
DA GA NEBI ZATVORILA UDBA
PA DO BEČA ZVONKO SADA KREĆE
U BEČU ĆE POTRAŽITI SREĆE
SVOGA STRICA PROBA ANGAŽIRAT
SLAVISTIKU POČINJE STUDIRAT
TU UPOZNA ON PLAVUŠU MLADU
U TOM LIPOM BEČU VELEGRADU
AMERIKU DŽULI NAPUSTILA
U BEČU SE ONA UDOMILA
SASTAJU SE ON I DŽULI ČESTO
OD LJUBAVI MOŽDA BUDE NEŠTO
JEDNOG DANA DOĐE SESTRA ZDRAVKA
KOJA PRIČA ŽALOSNA TI MAJKA
HRVATSKA JE ZANJIH GLAVNA TEMA
A PROBLEMA DRUGIH VIŠE NEMA
SLUŠA DŽULI O HRVATSKOJ PRIČE
PA TAIKU ONA VAKO VIČE
DOBRO SLUŠAJ ŠTO TI KAŽEM SADA
HITNO IDEM DO ZAGREBA GRADA
PA DA VIDIM TU HRVATSKU SVETU
VI KAŽETE NAJLJEPŠA NA SVIJETU
A TAIK SE SAD MALO ZAMISLI
NA BRZINU NEŠTO NOVO SMISLI
BI LI NEŠTO UČINILA ZA ME
DA HRVATSKA IZAĐE IZ TAME
HOĆU ZVONKO SAMO RECI ŠTA JE
ČASNU RIJEČ MU DŽULI ODMAH DAJE
NEKA BUDE OVO TVRDA VJERA
TREBA LETKE BACIT S NEBODERA
SPREMIŠE SE MELODY I ONA
U HRVATSKOJ SVA ĆE ZVONIT ZVONA
KAD ROĐENDAN SLAVI REPUBLIKA
U ZAGREBU NASTALA JE ZBRKA
SVUDA GRADOM LECI LEPRŠAJU
MILICAJCI NA NOGE USTAJU
OBADVIJE BRZO UHITIŠE
I NA SUD IH ODMAH DOVEDOŠE
OTKUD LECI TKO VAM IH JE DAO
NA TO SUDAC INZISTIRAT STAO
A DŽULI SE JADNA SAMO ZNOJI
NEKI TAIK IZA OVOG STOJI
SUDAC IH JE UVJETNO KAZNIO
IZ HRVATSKE ODMAH PROTJERAO
U BERLINU NOVA JE ADRESA
KAO DA SU PALI IZ NEBESA
DOKTOR JELIĆ UTOČIŠTE PRUŽA
SAMO TRNJE NIKAKO DO RUŽA
TAIK ZNADE DA GA UDBA PRATI
ON SE KASNO SA SASTANKA VRATI
A DŽULI GA ČEKA SVAKE NOĆI
BOŽE MILI HOĆE LI MI DOĆI
BEZ OBZIRA NA SVE POTEŠKOĆE
ONA ZA NJIM I U JAMU HOĆE
IZ BERLINA ZA FRANKFURT SE KREĆE
TU ĆE ONI POTRAŽITI SREĆE
U FRANKFURTU ZAČUĐENJE SVAKOM
SVOJU VEZU OKRUNIŠE BRAKOM
SAD ZA DŽULI NEMA VEĆE SREĆE
U GORICU IZ FRANKFURTA KREĆE
VODI STIPEK MLADU NEVISTICU
AMERIČKU BIJELU GOLUBICU
NJEZIN GOLUB OSTA U SAMOĆI
JER ON NE SMI U GORICU DOĆI
KAD JE DOŠLA TAIKOVOJ KUĆI
OD RADOSTI SRCE HOĆE PUĆI
GRLI PERE GRLI JE I IVA
HOĆEMO LI ZVONKU VIDIT ŽIVA
KAD OSVANU NEDJELJICA SVETA
NEVISTICA DO CRKVE PROŠETA
OKREĆE SE ZA NJOM CRKVA CILA
ONO TI JE TAIKOVA VILA
POSLE RUČKA DŽULI SAMA ŠETA
A ODREČ JE NJENA GLAVNA META
TRAŽI ŠIPAK KOJI JE ON BRAO
DVA KAMENA DI JE TAIK SRAO
U OKOLIŠ UPERILA OČI
A SRCE JOJ HOĆE DA ISKOČI
OSJEĆA SE LIJEPO U ODREČU
PUNO LJEPŠE NEGO LI U BEČU
NEMA KRAJA TOJ NJEZINOJ SREĆI
PA ĆE IMAT ŠTA TAIKU REĆI
OBIŠLA JE I POLJE I BRDO
I GORICU ZAVOLILA LUDO
VRATILA SE SVOM TAIKU ŽENA
I NAŠLA GA VRLO ZAMIŠLJENA
UDBA MU JE ZA PETAMA SADA
AMERIKA JEDINA JE NADA
SESTRA ZDRAVKA SADA JE NA REDU
I PODRŠKA U SVAKOM POGLEDU
NIJE PROŠLO NEKOLIKO DANA
ADRESA JE NOVA ODABRANA
RODITELJE OBILAZI DŽULI
SA NJOM TAIK DOBRO STE ME ČULI
U NEW YORK SE ONI BRZO SELE
I SAMOĆI SVOJOJ SE VESELE
ZBOG LETAKA POPULARNA DŽULI
I SVI BI SE SA NJOM RADO ČULI
A TAIKU UDBA SMRĆU PRIJETI
IL PRESTANI ILI ĆEŠ UMRIJETI
PA DA BUDE SADA VEĆE ČUDO
NJEGA DŽULI PODRŽAVA LUDO
TAIK DOĐE DO NOVOG SAZNANJA
O OTMICI AVIONA SANJA
DOK SE DŽULI O TOM INFORMIRA
ZA OTMICU TAIK DRUŠTVO BIRA
VLAŠIĆ PEŠUT I MATANIĆ PERE
SVI SU MOMCI VRLO TVRDE VJERE
NA BRZINU SVE JE PRIPREMLJENO
U DETALJE SVE JE RAZRAĐENO
U AVION ULAZI PETORKA
PLAVA DAMA I ČETIRI MOMKA
KAD SU BILI NA DOMAK ČIKAGA
SAD ĆE BITI VELI KOGA VRAGA
ON STJUARDU SAD PORUKU DAJE
MIRAN BUDI BEZ IMALO GRAJE
NA MENI JE OVDJE BOMBA PETA
PREUZIMAM JA KONTROLU LETA
U NOVINAM OBJAVIT SE MORA
DA HRVATSKOJ SVIĆE NOVA ZORA
NEOVISNOST DA TRAŽE HRVATI
JER NACIJA POD SRBIMA PATI
BACAT LETKE I NE DIZAT BURE
DOSTA NAM JE SRPSKE DIKTATURE
NAD GRADOVIM LEPRŠAJU LECI
U POMOĆ SE DOZIVAJU SVECI
PRAVA BOMBA U CENTRALU BILA
I VELIKU ZBRKU NAPRAVILA
POLICAJAC PROBA DEMONTIRAT
AL USPIO BOMBU AKTIVIRAT
POGINUO POLICAJAC TADA
ZA EKIPU EVO SADA JADA
U PARIZU SVI SU UHIĆENI
NA SUD ONI ODMAH SPROVEDENI
ZA TAIKA I NJEGOVU DŽULI
TUŽNI GLASI ODMAH SU SE ČULI
SUDAC BARTELS RIGOROZAN BIO
DOŽIVOTNO NJIH JE OSUDIO
NJIH TROJICA PO TRIEST GODINA
MAKSIMALNO ON JE DAO SVIMA
ZA OBRANU DOLARI SE KUPE
ZA PAR DANA EVO PRAVE HRPE
SKUPILO SE PET ŠEST MILIJUNA
SUDAC BARTELS NA TO NE RAČUNA
SAMO PROĐE DVI GODINE DANA
NA SRCE MU DOĐE ŽIVA RANA
POZIVA GA SAVJETNIK ZATVORA
DA TELEFON OVAJ NAZVAT MORA
S PUNO PAŽNJE BROJ SE OVAJ BIRA
ON NAZIVA SULIĆ VELIMIRA
O MOJ ZVONKO TEŠKA NAM JE SUDBA
UBILA JE NAŠEG BRUNU UDBA
NIJE NIJE NIJE NIJE NIJE
NIJE NIJE I PONAVLJA NIJE
PA TELEFON OD ZID ON RAZBIJE
VIŠE TAIK NI ZA KOG NE MARI
U SAMICU SMJESTE GA STRAŽARI
NEKA NEKA HVALA DRAGOM BOGU
SAD U MIRU TUGOVATI MOGU
MILA MAJKO ŠTA SE NAMA SPREMA
ZA HRVATE VIŠE NADE NEMA
U ZATVORU CILA JE PETORKA
A POSJETE STIŽU IZ NEW YORKA
IZ NEW YORKA I DRUGIH GRADOVA
SAMO DA JE DOĆ DO VITEZOVA
TIGAR ŽALBE NA SVE STRANE ŠALJE
SVAK OD SEBE SAMO GURA DALJE
SRPSKI LOBI SA TITOM NA ČELU
KONTROLIRA ON PRESUDU CIJELU
SPORO PROĐE TRINAEST GODINICA
ODLEŽAŠE ZATVOR NJIH TROJICA
TRINAEST JE ODLEŽALA DŽULI
OSTA TAIK DA ROBIJU GULI
IZA TOGA PAR GODINA PROĐE
I DO RATA U HRVATSKOJ DOĐE
NEOVISNOST DOBILI HRVATI
A JOŠ TAIK U ZATVORU PATI
SESTRA ZDRAVKA KUCA NA SVA VRATA
IZ ZATVORA DA IZBAVI BRATA
A ONA JE UZ TUĐMANA PRVA
JER SVE TAJNE ONA NJEMU ČUVA
CIJELU VLADU NA NOGE JE DIGLA
DO KLINTONA ZAMOLBA JE STIGLA
SVE SE PROBA NE IDE ZA RUKOM
TAIK DANE PROVODI SA MUKOM
TO ZA NJEGA TEŠKA SU VREMENA
AL JE TAIK TVRĐI OD KAMENA
PROŠAO JE SVAKA ISKUŠENJA
ALI NJEGA JOŠ NIŠTA NE MIJENJA
I TRIDESET GODINA VEĆ PROĐE
DO SLOBODE NJEGOVE NE DOĐE
JOŠ DVA LJETA ODLEŽA ROBIJE
I RIJEŠI SE ZATVORSKE KAPIJE
U AVION SAD STRPAŠE NJEGA
AGENTI GA PRATE DO ZAGREBA
U ZAGREBU SVEČAN DOČEK BIO
KAD SE TAIK U NJEM POJAVIO
IMOĆANI ČUDO NAPRAVIŠE
KOJI DOČEK NJEMU PRIREDIŠE
NIJE ČUDO TO JE ZASLUŽIO
PRVE ŽILE TU JE ON PUSTIO
A KADA JE U GORICU STIGA
ČITAV NAROD NA NOGE SE DIGA
KAŽE TAIK NEKA VAS NE ČUDI
JA SAM KAMEN HERCEGOVAC TVRDI
AMERIKA POZNATO JE SVIMA
DA MODERNE DROBILICE IMA
PROBALI SU ONI ZDROBIT MENE
JA SAM TVRĐI OD IKAKVE STIJENE

[Dubrovčanin]

TU JE TAIK SAMO MALO BIO
NA GROBLJE SE ZATIM UPUTIO
OTAC PETAR A NI MAJKA IVA
NISU NJEGA DOČEKALI ŽIVA
SUZE LIJE U SPOMENIK GLEDA
NEŠTO PRIČA RAZUMJET SE NEDA
PET GODINA NA SLOBODI BIO
HRVATSKU JE DOBRO PROUČIO
SASTAJU SE ČESTO ROBIJAŠI
JER SE UDBE SAD NITKO NE PLAŠI
SASTAJE SE PONOVO PETORKA
PLAVA DAMA I ČETIRI MOMKA
NITKO OD NJIH TAD SRITNIJI NIJE
MLADA KRVCA U NJIMA PROVRIJE
SJEĆAJU SE ONI MLADIH DANA
MLADIH DANA A KRVAVIH RANA
PET GODINA VRLO BRZO PROĐE
RUJAN MJESEC SVIMA TUŽAN DOĐE
TUŽNA VIJEST SE PROČULA PO SVIJETU
ZVONKO BUŠIĆ NAPUSTI PLANETU
SAM JE SEBI ZVONKO PRESUDIO
PENELOPU SVOJU OSTAVIO
HRVATSKU JE DRUKČIJU ZAMIŠLJA
PET GODINA O NJOJ JE RAZMIŠLJA
TEŽA MU JE TA HRVATSKA ZBILJA
NEGO TAMNA PLATONOVA ŠPILJA
OD ŽIVOTA HRVATSKA MU SLAĐA
TAKAV ČOVJEK VIŠE SE NE RAĐA
ŠTA SE DESI MILI DRAGI BOŽE
DŽULI NJEGA RAZUMJETI MOŽE
IDEALIST OD MALIH JE NOGU
A TAKVI GA RAZUMJETI MOGU
ISTA TAKVA I NAŠA JE DŽULI
SAMO DOBRO SVI SU O NJOJ ČULI
MIROGOJ JE POSLJEDNJA ADRESA
A NAŠ TAIK ODE NA NEBESA
MILI BOŽE MILOSTIV MU BUDI
DA SU VAKI SVI HRVATI LJUDI
HRVATSKA BI BILA ELDORADO
JOŠ BI TAIK U NJOJ BIO RADO
U OVAKVOJ NIJE DALJE MOGA
OPROST TRAŽI OD DRAGOGA BOGA
DRAGI ZVONKO TI SE BOGU KLANJAJ
I HRVATSKU LJEPŠU TAMO SANJAJ
ZBOGOM ZVONKO TI LJUBAVI MOJA
DOĆE TEBI PENELOPA TVOJA
OD HRVATA HVALA TEBI SVAKA
CRNA ZEMLJA NEKA TI JE LAKA

[Dubrovčanin]

PERICA KRIŽANAC PEGA - TRAGEDIJA HRVATA U DUVANJSKOM SELU LUGU

Zašto plačeš naša gorska vilo
zar se nešto strašno dogodilo
pa je tvoja kosa raspletena
i suzama gorkim nakvašena?
A vila mi tužno odgovara
plačem i ja i majka mi stara
zbog nevolje koja se dogodi
koja narod nevini pogodi.
Zbog nevolje što se desi tada
suze nisu prestale do sada
jer na crnoj ploči od kamena
osamdeset i tri su imena.
Spomen-ploči masovne grobnice
od odraslih i nejake dice
svi su redom duvanjski Hrvati
koje htjede netko žrtvovati.
Ne da htjede nego i učini
pa stradaše potpuno nevini
to zamuti nekad OZNA ljuta
podmetnuvši zamku nasred puta.
U blizini sela susjednoga
zbog vojnika mrtvog njemačkoga
što ga oni tko zna gdje ubiše
i namjerno tamo ostaviše.
Pa da Nijemce pogrješno navuku
da hrvatska naselja potuku
partizanska prljava nakana
jednog će se ostvariti dana.
Pa će sada ove zlatne niti
našem puku istinu otkriti
tužnu priču iz prošlog stoljeća
i jedinog koji se još sjeća.
I jedinog živućeg svjedoka
tadašnjega odrasloga momka
koji dvadest godina imaše
i vlastitim očima gledaše.
Koji cvili dok priča o tome
da prenese pokoljenju svome
da ispriča nevolju i tugu
u duvanjskom malom selu Lugu.
Nedaleko od planine Vrana
pa se sjeća tog krvavog dana
sve se desi u malome selu
pa ću priču ispričati cijelu.
Pa se treba prisjetiti toga
jer se desi sve na pravdi Boga
na tisuću devete stotine
četrdeset i treće godine.
Šesnaesti prosinca mjeseca
kad stradaše i malena djeca
a s njima i tužni roditelji
i bolesni starci u postelji.
Tad stradaše selo Skitenjaci
i njihovi daljnji rođaci
i pastiri što stoku čuvaju
a i cure mlade za udaju.
I mladići bez vojne odore
zlo bijaše da ne može gore
starac Stojan pričao je nama
a priča je bila u suzama.
Jecajući priču prekidao
i plačući stalno uzdisao
gledali smo lice ispaćeno
i njegovo srce izbodeno.
Pa staračke zadrhtaše ruke
zbog sjećanja na njihove muke
pa je teško opisati muku
što se desi na Lugu i Kuku.
I tog hladnog prosinačkog dana
zagraktala jedna crna vrana
a i gavran krila raširio
kao da je crnu vijest donio.
To se, ljudi, davno dogodilo
čini mi se da je jučer bilo
i to mi je stalno u mislima
a slika mi stalno pred očima.
Svakoga bi nabroj'o po redu
i svakog se sjećam po izgledu
tu bijaše djece i staraca
i pastira njihovih ovaca.
Tu bijahu cijele obitelji
priča Stojan ležeć' na postelji
sva'k' je nekog izgubio svoga
i svakog bih opisati moga.
Pitamo se što ih je ostalo
braćo draga, ostade ih malo
pa od malo preživjelih bića
Bog sačuva Stojana Stanića.
Sreća biše da je pastir bio
pa je život nekako spasio
jer zlikovci sve pobiše tada
al' ostaše napuštena stada.
Pa je njima pastir zatrebao
Stojan živu glavu iščupao
pošto tada stoke puno biše
još dječake neke ostaviše.
Pa im tada zapovijed izdaju
da i stoku u grad otjeraju
što se zbilo Stojan je gledao
i svima je nama ispričao.
To bijahu njemački vojnici
al' sigurno bihu nevjernici
tko vjeruje u dragoga Boga
tako ne bi napraviti moga.
Sve ih skupa u štalu zbijali
i tako ih redom ubijali
to se desi među četiri zida
hladna srca bez imalo stida.
Pa na kraju štalu zapališe
i na smrt ih oni osudiše
to gledati bila je strahota
dok su svakog lišili života.
Djeca tužna iz majčina krila
vrištala su jao, majko mila
jao majko, jao oče mili
zar smo nekom nešto učinili?
Ti Božjeg ne ćeš imat' mira
zašto biješ nevinog pastira
koji čuva stoku po planini
nikom ništa loše ne učini?
Ti, zlikovče, tvoga ti imena
zašto biješ starca ispaćena
svakako će ubrzo umrijeti
ti mu hoćeš život oduzeti?
Pa vidite nečasnog junaka
što mu čini poburena baka
stara baka sa štapom u ruci
a oko nje nejaki unuci?
I sve ptice prestaše pjevati
i kerovi prestaše lajati
kukavice tužno zakukaše
a vukovi gorski zavijaše.
Sunce žarko kao da je stalo
kao da bi naglas zaplakalo
kao da bi nešto reći htjelo
da utješi ovo tužno selo.
Krik i jauk najednom se začu
čuješ malu djecu kako plaču
čuješ majke kako nabrajaju
i dječicu svoju dozivaju.
Nekog biju, a nekog vješaju
a nekoga u vatru bacaju
a te zvijeri što nemaju svijesti
ne plaše se Boga ni povijesti.

Tužno priča i ništa ne krije
stari Marko pokojnog Ilije
u susjednom selu dok sam bio
nad selom se crni dim nadvio.
Ubrzo sam vidio pakao
i naglas sam odmah zaplakao
ne izgori samo jedna kuća
nego cijelo selo do svanuća.
Ne daše mi tamo pristupiti
zaprijetiše da će me ubiti
svud njemačke patrole čekaju
i u selo nikog ne puštaju.
Pa požurih do fratra Andrije
da fra Leski strahote otkrije
da mu kaže što se u nas zbilo
da se cijelo selo popalilo.
Da otiđe njemačkoj komandi
da im kaže što se tamo radi
a kada sam došao do sela
što ćeš vidjet' nego mrtva tijela.
Kud god prođeš nigdje živa bića
sve u štali Nikole Stanića
svi u štali, al' nikoga živa
Marko cvili dok nam to kaziva.
Stravično je bilo pogledati
leš na lešu ne možeš poznati
dok je štala izgorjela cijela
ostala su ispečena tijela.
U pekarni jedno malo dijete
izgorjelo od glave do pete
iako je u povoju bilo
njegovo je sada mrtvo tijelo.
Kosti strše, a zemlja krvava
Bože dragi, što se to dešava
svi smo ljudi od jednoga Boga
tko je ovo učiniti moga?
Dozvolu je trebalo čekati
da bi mrtve mogli pokopati
pošto biše puno mrtvih tijela
stiže pomoć iz susjednih sela.
Stiže pomoć ljude sahraniti
i s njima se vječno oprostiti
njih pedeset bijaše iz Luga
ostali su iz dva sela druga.
Tridest jedno biše Kukušani
a njih dvoje biše Lečićani
u to vrijeme ispovijed je bila
pa je neke mještane spasila.
Jer se nisu tamo zadesili
dok bijaše događaj nemili
Ivan Stanić Marka pokojnoga
priča dio događaja toga.
Kad zamijetih Nijemce s puškama
vidio sam što se sprema nama
pa u tlopu gdje krumpiri stoje
sakrio sam dvoje djece svoje.
Žena i ja isto se sakrismo
i na sreću tako se spasismo
ali opet ne prođosmo liše
jer nam našu kuću zapališe.
Marko Stanić pokojnoga Mije
dok nam priča on suze ne krije
a kako bi svoje suze skrio
kad je tada mali dječak bio?
Još i danas toga se prisjeća
zar je žalost mogla biti veća
tko se ne bi prisjećao toga
kad ostane bez ikoga svoga?
Njemu biše tad osam godina
zadesi ga nesretna sudbina
šestero mu iz kuće ubiše
stvarno tužno i što reći više?
Pa tko ne bi ovo osudio
Bogu bi se dragom zamjerio
fra Andrija kad je čuo vijesti
zamalo je ostao bez svijesti.
Pa upozna Lesku gvardijana
što se desi toga kobnog dana
a gvardijan odmah suze pusti
prije nego Andrija izusti.
Pa otiđe njemačkoj komandi
pitati ih tko nam to uradi
pobiste nam najčistija sela
pa će plakat' moja župa cijela.
Svi Hrvati, čisti katolici
pa nevini stradaše jadnici
pa mi kaži o čemu se radi
da stradaše i stari i mladi?
Zapovjednik odgovara glasno
evo da ti sada bude jasno
zar su mogli hranit' partizane
davati im i vode i hrane?
A gvardijan s time se ne složi
i Nijemcima ubrzo predloži
provjerite kod ustaške vlasti
pa će vama sve sumnje otpasti.
Da su oni svi čisti Hrvati
oni će vas s time upoznati
da su oni pravi katolici
i svi redom Božji vjernici.
Što bi i vi stvarno učinili
da ste civil, da vas vojnik sili
da vam kaže: hranu ili glavu
kažite mi sad istinu pravu?
Kako biste i vi postupili
i kako bi sili popustili
kad ujutro novi dan osvanu
zapovjednik dođe gvardijanu.
Svoj je pogled zemlji oborio
pa je drugu priču otvorio
izgleda mi da smo prevareni
nismo bili dobro upućeni.
Te on shvati što su učinili
jer nevine ljude su pobili
i zapovijed svoju je izdao
zatočene odmah je puštao.
Ali kakva korist od istine
kad toliko nevinih pogine
Glas crkveni i Naša ognjišta
opisaše jeziva zgarišta.
Da vas pitam, moje gusle mile
što ste i vi do sad zatajile
jer je gvožđa i đogina bilo
a drvo se u šumi sušilo?
Ali pravda iako je spora
ona nekad ipak stići mora
svaki zločin treba osuditi
da bi mogli djecu poučiti.
Jer obično pogađa nevine
sve zbog onih što zločine čine
a najviše strada sirotinja
pa ispašta i cijela nacija.
Vjernici smo, pa im opraštamo
ali svojih uvijek se sjećamo
na grobnici polažemo cvijeće
molimo se i palimo svijeće.
Za budućnost ovo je pouka
od djedova pa do praunuka
da ratova i mržnje nestane
ta nevolja da nas se okane.
Zbog ovakvih tužnih oproštaja
zbog života mladih naraštaja
žalost svoju u srcu nosimo
za njihove duše se molimo.

[selzer]

ipak hrvati imaju najbolje pjesme.

[Dubrovčanin]

Zabranjena komemoracija

ZACVILITE GUSLE OD JAVORA
JA ĆU REĆI ONO ŠTO SE MORA

JAVNI APEL UPUTIT ĆU SVIMA
SVIM HRVATIM KOLIKO NAS IMA

JER SVI ZNAMO NAŠE RANE LJUTE
TRNOVITE SVE SMO PROŠLI PUTE

OD POČETKA DOLASKA HRVATA
PA DO ZADNJEG DOMOVINSKOG RATA

NA SVOM PUTU HRVAT NEMA SREĆE
VITAR DRUGI LAĐU MU OKREĆE

I GURA JE PREMA DRUGOM SMIJERU
BOŽE MILI IZGUBISMO VJERU

PA SE PITAM ŠTO SE TO DOGAĐA
JELI NAŠA POTONULA LAĐA

NAŠE VODSTVO VIDIM NEMA SVIJESTI
NIT SE BOJI BOGA NI POVIJESTI

I ZABRANU DAJU NAM NA ZNANJE
POSTALO JE NESNOŠLJIVO STANJE

NE IDITE BIĆE SVIMA BOLJE
HODOČASTIT NA BLAJBURŠKO POLJE

POKROVITELJ SABOR BITI NEĆE
TRAGEDIJE IMA LI NAM VEĆE

JER TU NIJE NIKO POGINIJA
NIT JE NEVIN ITKO OD NJIH BIJA

NE IDITE TAMO NEMA NIŠTA
TO JE VOJSKA BILA OD FAŠISTA

CRVEN TEROR PROVODE NAM SADA
NIŠTA BOLJE NISAM SE NI NADA

NIŠTA SVETO SADA NIJE NJIMA
JOŠ NAM GAZE PO MRTVIM KOSTIMA

SVIM DRUGOVIM ZAUVJEK ĆU REĆI
SVOG SE RODA NEMOGU ODREĆI

JER TA ZEMLJA OD KOČEVSKOG ROGA
KRIJE KOSTI OD NARODA MOGA

KAMEN SMUTNJE SAD SE NA NAS BACA
TU SU KOSTI OD NAŠIH OTACA

ŠTO CRVENI ZLIKOVCI POBIŠE
DA HRVATSKO IME SE IZBRIŠE

I SAD ZOVE BLAJBURŠKA POLJANA
PETNAESTOG SVIBANJSKOGA DANA

CJELU ZOVE HRVATSKU NACIJU
DA ODRŽI TUŽNU KOMEMORACIJU

A POSEBNO ZNANCE I RODBINU
ODAT POČAST UBIJENOM SINU

TUŽNO JEČE SVI SLOVENSKI KLANCI
POZIV ŠALJU HRVATICI MAJCI

DA POTOMKE ŠALJE KAO PRIJE
NEKA KRENU PRIKO SLOVENIJE

PA DA DOĐU NA BLAJBURG POLJANU
U OVOME SVIBANJSKOME DANU

NEK SE SVOGA RODA NE ODRIČU
NESLUŠAJTE NAŠEG VODSTVA PRIČU

SVE OD VLADE PA DO PREDSJEDNIKA
CRVENI SU SINCI NEVJERNIKA

ZATO DRAGI HRVATSKI SOKOLE
OVE RANE SVE NAS SKUPA BOLE

OVA PISMA NEK BUDE POUKA
OD DJEDOVA SVE DO PRAUNUKA

NAŠE ŽRTVE TREBA DA SE ŠTUJU
TO POKOJNI OD NAS OČEKUJU

ZAVJET DAJMO TO MORAJU ZNATI
DA BI MOGLI MIRNO POČIVATI.

[Dubrovčanin]

NOGOMET JE BITKA PLEMENITA

U Chicagu jednom se dogodi
ljuti boj se nogometni vodi
na jednoj se strani "Hrvat" bije
a na drugoj "Mladost" iz Srbije.
Utakmicu došlo gledat' rado
sve hrvatsko, i staro i mlado
pjesma ječi, zastave se viju
dok se momci na travnjaku biju.
Hrvati se k'o lavovi bore
stalno trče, nikad se ne more
"Hrvat" loptom prava čuda čini
ratuje se k'o da smo na Drini!
Hrvatim' se ipak srce steže
jer još nitko ne zatrese mreže
navijači gromko navijaju
a igrači sve bolje igraju.
A onda se pljesak prolomio
jedan Hrvat mrežu pogodio
Hrvati su Srbe pobijedili
navijači uspjeh proslavili.
Srbi poraz ne mogu podnijeti
pravu bitku žele započeti
nema bitke, redarska će svita
nogomet je bitka plemenita.

HRVATSKA SE NA SLOBODU BUDI

U njemačkom Leonbergu gradu
gdje Hrvati muče se na radu
sina rodi Hrvatica majka
na koga će dizati se hajka.
A ubrzo potrebe velike
odvode ga sve do Amerike
ni četvrtu nije napunio
kad je novu domaju dobio.
Mali Verner bistra uma bio
bistrinu mu svatko zapazio
rastao je u stasu i znanju
marljiv bio i noću i danju.
Roditelji hrvatskoga roda
kojima je zgažena sloboda
svojim sinom zadovoljni bili
iskreno se njime ponosili.
Kad je Verner za život sazrio
i fakultet kad je završio
žarko sunce tad s neba zarudi
Hrvatska se na slobodu budi.
Sve sinove ona k sebi zove
na zadatke velike i nove:
sinci moji, što ste u tuđini
požurite k majci domovini.
Domovinu oslobodit' treba
njeni sužnji vapiju do neba
Verner Ilić odazva se prvi
ne bojeć' se ni patnje ni krvi.
Roditelji nisu mu smetali
samo su mu topli savjet dali:
brani sine, domaju Hrvatsku
ali čuvaj i vjeru kršćansku!
Nemoj, sine, po zlu putu ići
pa i tebe zlo će mimoići
stara poštuj, a nejaka brani
pošten budi i pošten ostani!
S blagoslovom svojih roditelja
ode Verner tragom svetih želja
u redove hrvatske obrane
svim Hrvatim' da sloboda svane.
Prijavi se ministru obrane
i započe svoje ratne dane
ratne dane i ratne godine
sred patničke svoje Domovine.
Neustrašiv svuda borac bio
ni pred kim se nije uplašio
u tijelu mu još biljega ima
od granata i nagaznih mina.
Pred junacim' junački hodio
i junake hrabro predvodio
branitelje bratski je ljubio
i u svemu njima uzor bio.
Mladi časnik rodoljubljem gori,
mladoj vojsci o slobodi zbori
Verner Ilić za Hrvatsku živi
domovini Hrvatskoj se divi.

[Dubrovčanin]

https://hr.wikisource.org/wiki/Sa_obzora_zarudila_zora

Sa obzora zarudila zora zbirka je pjesama hrvatskog emigranta Jage Solde objavljivanih u Chicagu i Širokom Brijegu između 1959. i 1995. godine. Danas sam ju postavio na Wikizvor.

[Lebron77]

lijepo je bit zaljubljen
zaroniti gustom prašumom gdje šumori drveća žubore kao hladno granje vodopada,
upijati sočnost tropskih plodova ukradenih od asfalta,
lelujati šaptovima neba
kao da carujemo krilima života,
umivati se mlakom vodom općinjenog bunara
koja se stopila hladnoćom jezera iz daljine
i vrućinom gejzira koji teče pod našim nogama.
i naposlijetku;
osjetiti draž lahora koji se igra našim rukama,
sjesti u gaj koji je samo za nas proniknuo,
piti cvokot i pjev ptica u raskošnom rajskom okruženju.
lijepo je biti zaljubljen.

[d1n0]

I- Morem plovi jedna mala barka,
morem plovi jedna mala barka.
A u barci kralja Petra majka,
a u barci kralja Petra majka.

II- Morem plovi ne boji se mina,
morem plovi ne boji se mina.
Posla majka da potrazi sina,
posla majka da potrazi sina.

III- Posla majka sina da potrazi,
posla majka sina da potrazi.
Pa se javi djeneralu Drazi,
pa se javi djeneralu Drazi.

IV- Cica Drazo, gde je moje dete,
cica Drazo, gde je moje dete?
Cuvaju ga srpske bajonete,
cuvaju ga srpske bajonete!

[Dubrovčanin]

JAGO SOLDO

Hrvatski narodni otpor (Chicago, travanj 1985.)

Samo ime pokazuje svima
zašto dušman na oku nas ima
tko Hrvate ubija i mori
dok se Hrvat za slobodu bori.
To su ljudi nama nepoznati
što ih UDBA svojim novcem plati
neki od njih podrijetlom Hrvati
al' UDBA-ine sluge i dželati.
OTPOR-u su u njedrima bdjeli
rodoljubim' život oduzeli
i klevetu svjetskom sudu dali
da smo narod zločinački, mali.
Pravda traži, poštenje nalaže
da istina svijetu se pokaže
za zločine dokaze nam dajte
ne blatite nedužne Hrvate!
To hrvatska poruka je svima
svim vladama i svim moćnicima
Hrvati se bore u tuđini
za slobodu i čast Domovini.
Ali svjetska farizejska sila
Hrvatim' je oštro odbrusila:
vaš hrvatski OTPOR diljem svijeta
i Istoku i Zapadu smeta!
Svjetska sila traži saveznike
da hrvatske slomi otpornike
svakom kazna od dvadeset veća
nešto manja od pola stoljeća.
Al' Hrvati duhom ne klonuše
već još čvršće k borbi prionuše
nastaviše borbu u tuđini
za slobodu i spas Domovini.

Prisega (logor u Italiji, 1959.)

Iz prsta smo kap crpili
iz vrča ju smjerno pili
križ smo sveti poljubili
tako vjernost potvrdili.
Zatim smo se zagrlili
i prisegu položili.
Uvijek ćemo vjerni biti
a dušmanu nikad kriti
mi hoćemo vodit' borbu
za svoj narod i slobodu.
Ne izdati narod, vjeru
ni u tuzi ni čemeru
svaki ovaj mladi borac
hrvatski je dragovoljac.

U Madridu grobnica od zlata (logor u Italiji, prosinac 1959.)

Jeka grmi s brda i dolina
cvili kopno i morska pučina
Hrvatska se sve do Drine trese
tužne glase sokol joj donese.
Poglavnik je smrtni san usnio
u Španjolskoj kosti ostavio
ne dočeka željenu slobodu
svome dragom hrvatskome rodu.
Gorka muka i sudba nemila
Hrvatim' se oko srca svila
Domovina jeca sa zrenika
oplakujuć' svoga Poglavnika.
U Madridu grobnica od zlata
tu počiva vođa od Hrvata
nad grobnicom mramor-ploča bdije
da se znade gdje Poglavnik snije.
Makar nije u borbi uspio
Hrvatsku je beskrajno ljubio
branio je svega svoga vijeka
ime će mu čuvati dovijeka.

Ožalošćeno stado (Chicago, veljača 1971.)

* uz smrt dr. fra Vendelina Vasilja (27. svibnja 1909.-2. siječnja 1971.)

Tek nastala sedamdeset prva
kad Hrvate tužna vijest shrva
smrt odnese našeg Vendelina
plemenitog hrvatskoga sina.
O sudbino nemila i kleta
što nam uze sa ovoga svijeta
Vendelina, našeg milog brata
rodoljuba, značajnog Hrvata!
Zar ne vidiš naše teške boli
u hrvatskoj našoj suznoj doli
Vendelina ti nemilo uze
tko će sada brisat' naše suze?
Tko će sada tješit' tužno stado
tko će krijepit' i staro i mlado
tko Hrvate branit' od dušmana
što nasrću na nas svakog dana?!
Ti si im'o sve ljudske vrline
naš premili oče Vendeline
učio nas ljubit' dragog Boga
a jednako i bližnjega svoga.
I još k tome Hrvatsku voljeti
za svoj narod hrabro se boriti
da sloboda jednom nama sine
i da ropstvo zauvijek umine.
Domovino, majko okovana
kad slobodu stekneš jednog dana
donijet ćemo tebi tvoga sina
našeg dragog oca Vendelina!

Hrvati se u Chicagu bore (Chicago, kolovoz 1971.)

Još i sada mi smo rastuženi
jer smo ljutim bičem pogođeni
izgubismo vrlog oca svoga
stup OTPOR-a našeg hrvatskoga.
Fra Vendelin dušu ispustio
jer je Gospod tako odredio
da ga zovne u nebeske dvore
gdje anđeli svoga Boga dvore.
Siroti smo sada u tuđini
ali vjerni dragoj Domovini
Hrvati se u Chicagu bore
za svanuće hrvatske nam zore.
U beznađe ne ćemo tonuti
nikad duhom ne ćemo klonuti
tuđina nas proganja i bije
al' hrvatska krv u nama vrije.
Puni volje, puni pouzdanja
žive vjere i čvrsta ufanja
tražit ćemo priliku i zgodu
da Hrvati dobiju slobodu.

Tužno cvili Hrvatica mati (logor u Italiji, travanj 1961.)

Tužno cvili Hrvatica mati
što joj narod u tuđini pati
pa odluči u tuđinu ići
i Hrvate tamo sve obići.
Majka želi sve potanko znati
kako žive tamošnji Hrvati
kako žive muževi i žene
i hrvatske svete uspomene.
Kako mladi hrvatski govore
i kako se za Hrvatsku bore
i misli li Hrvat u tuđini
vratiti se k svojoj Domovini?
Jesu li nam obitelji zdrave
drže li se naše vjere prave
poštuju li bližnjega i Boga
drže li se reda moralnoga?
I još puno željela je znati
zabrinuta Hrvatica mati
svakoga bi htjela zagrliti
i k pravoj ga sreći uputiti.
Hrvati joj u tuđini zbore
da se oni za Hrvatsku bore
da je puno čestitih Hrvata
čiji primjer vrijedi suha zlata.
Da Hrvati mnogi iz tuđine
žele doć' u krilo Domovine
u njoj živjet', njom se ponositi
njoj i sebi sreću donositi.
Ali ima i loših Hrvata
osim zlata, nađe se i blata
i pohlepe za novcima ima
i požude za svim užicima.
Zbivaju se lomovi u braku
neki dijele i djecu nejaku
roditelji neki se ne bore
da im djeca hrvatski govore.
I još drugih tamnih strana ima
u tuđini među Hrvatima
al' su ipak jače svijetle strane
kojima su staze obasjane.
Sve to sluša Hrvatica mati
raduje se i u srcu pati
raduje se zbog svih svijetlih strana
ali pati zbog hrvatskih rana.
Suze briše Hrvatica mati
kličuć' gromko: voljeni Hrvati,
u tuđini čestiti budite,
Boga štujte, Hrvatsku ljubite!

Majci rođenoj (logor u Italiji, rujan 1961.)

Draga moja Ti majko rođena
suzna oka, lica ispaćena
al' je meni Tvoje lice drago
više nego svega svijeta blago.
Zato, majko, čeznem u tuđini
vratiti se miloj Domovini
vratiti se na ognjište svoje
cjelivati milo lice Tvoje.
U toj čežnji šapuće mi vila:
teška te je sudba pogodila,
nikad ne ćeš domaju vidjeti,
ni rođenu majku zagrliti.
Jer dušmani ne daju ti doći
moraš ostat' u tuđoj samoći
za Hrvatskom stalno uzdisati
i za majkom suze prolijevati.
Ne mogoh se s time pomiriti
da ću uvijek tužni stranac biti
da grob ne ću vidjet' oca svoga
ni majčina lica premiloga.
Tad pokaza bijela zora zrake
i ja stigoh u zagrljaj majke
vedrim smiješkom lice joj je sjalo
toplim suzam' sina oblijevalo.

Svaki Hrvat o povratku sanja (Chicago, siječanj 1965.)

Jutrom zvijezde odlaze sa neba
k'o Hrvati iz Doma svojega
dani teku, nižu se godine
Hrvat čami sred mučne tuđine.
A Hrvatska naša brižna mati
ne prestaje svoju djecu zvati
i pali im svjetlost svoga duha
da spoznaju tugu tuđeg kruha.
Tuđina je kao tuđa majka
muka u njoj i nevolja svaka
tko ne kuša, taj ne može znati
kako stranac u tuđini pati.
Svakog dana na srcu mu tuga
mučna čežnja i dosada duga
svaki Hrvat o povratku sanja
s puno boli, s puno pouzdanja.

Svi su naši, al' neki udbaši (Chicago, studeni 1979.)

Vrijeme mutno, zloduh vatru piri
ne dopušta da se Hrvat smiri
stalno kuša nekog potkopati
i pod nekim jamu iskopati.
Usred starog rodnog doma moga
gdjeno majka čeka sina svoga
neprestano zloduh vreba mene
uz svagdanje varke i ucjene.
Doušnika u tuđini hoće
jer im nikad nije dosta zloće
al' ja volim sa Zemlje nestati
neg' Sotoni svoju dušu dati.
U tuđini sa mnom svi su naši
svi su naši, al' neki udbaši
pa ako im Judin novac godi
đavo dušu u lancu im vodi.
Za Judin će novac obraz dati
i nedužne ljude klevetati
tko se takvim zlodusim' zamjeri
on nastrada u najgoroj mjeri.
A tko vjerno služi udbašima
hrpe blaga od njih stalno prima
al' što će mu to blago prljavo
kad je dušu Sotoni prodao?!

Sporazumno složimo se bratski! (logor u Italiji, siječanj 1961.)

Diljem svijeta hrvatske skupine
poradite za spas Domovine
sporazumno složimo se bratski
i pod barjak krenimo hrvatski!
Sad u jeku atomskoga doba
da srušimo dušmanina svoga
što nam zemlju lancim' okovao
i majke nam gorko rasplakao.
Rastjera nas po hladnoj tuđini
sve na žalost majci Domovini
i ne da nam doći k rodnom domu
ni k ognjištu zavičajnom svomu.
Zato naprijed, brat uz svoga brata
kao ptica lastavica jata
potražimo pod rođenim krovom
stara gnijezda u proljeću novom.
Neka stara probudi se slava
i obnovi hrvatska država
nek' sloboda Hrvatima svane
neka ropstvo zauvijek nestane!

Smrtna kosa pokosi nam brata (Chicago, prosinac 1965.)

* fra Tugomiru Soldi (1. ožujka 1911.-17. prosinca 1965.) poginulom u prometnoj nesreći u Americi 1965.

Suze lijem dok stihove slivam
tugom srca ja strofe protkivam
u Ohiu nesreća se zbila
Tugomira fratra usmrtila.
Smrtna kosa pokosi nam brata
svećenika i vrlog Hrvata
o nemila sudbino ukleta
što ga diže sa ovoga svijeta?!
U naponu snage kad je bio
na cesti je život izgubio
taj nesretni slučaj kad se zbio
Hrvate je u crno zavio.
Opet jedan fratar nam odlazi
opet jedna zvijezda nam zalazi
svakog dana sve nove golgote
a Hrvati ostaju sirote.
Al' što ćemo, Bog je tako dao
Tugomira u Nebo pozvao
moramo se s time pomiriti
i životom uzore slijediti.

Brijeg Široki, zavičaju mili (logor u Italiji, srpanj 1969.)

Brijeg Široki, ponositi grade
tvoja prošlost i slava se znade
dušmani ti izbrisali ime
prijatelji ponose se njime.
Dušmani te teško razorili
tvoje fratre smrću umorili
al' se sinci tobom ponosili
tvoju slavu svijetom pronosili.
Brijeg Široki, zavičaju mili
u tebi su velikani bili
u tebi će oni opet biti
iznova će tebe proslaviti.
Uljudba će tvoja zablistati
i mladost će tvoja prolistati
propupat će svo usahlo bilje
procvjetat će smilje i kovilje.
Radost će ti razvedriti dane
sunce će ti obasjati rane
gnijezdo novo ti ćeš odsad viti
na Taboru preobražen biti.
Brijeg Široki, ti grudo hrvatska
primi srca sinovska i bratska
tvoja djeca k tebi se vraćaju
u zanosu tebe pozdravljaju!

[Dubrovčanin]

Tuđina je naša teška mora (Chicago, studeni 1985.)

* dominikancu o. fra Vjekoslavu Lasiću

Dok Vjekoslav u Švedskoj je bio
mnoge mudre riječi je zborio
iznad svega osudu tuđine
i pohvalbu mile Domovine.
Tuđina je naša teška mora
tuđina je i od smrti gora
Hrvatska je domovina mati
većeg blaga ne možeš imati.
Vjekoslav je govorio tako
mogao je razumjeti svatko
a tko nije njega razumio
život ga je tome naučio.
Tuđina je k'o stijena studena
tuđina je zemlja neljubljena
ako u njoj nekad moraš biti
nju što prije trebaš napustiti.
I vratit' se milom rodu svomu
ljubljenomu rodu hrvatskomu
nemajka je tvoja sva tuđina
majka ti je tvoja Domovina.

Spomen na Divu Grabovčevu (Chicago, travanj 1974.)

Vran planino što te stoji jeka
il' od zvijeri ili od čovjeka
il' se vriska od svatova ori
il' od groma tvoja šuma gori?
Nije moja gromoglasna jeka
ni od zvijeri niti od čovjeka
nit' se vriska od svatova ori
nit' od groma moja šuma gori.
Nešto strašno događa se sada
silovatelj nevinost napada
žrtva mu je jedna čista djeva
po imenu Diva Grabovčeva.
Al' je Diva život žrtvovala
i nevinost svoju sačuvala
silovatelj kaznu je dobio
u zlosilju život izgubio.
Sada Diva u raju uživa
na nevinost svu mladost poziva
njezin krvnik trpi svoje muke
za spas vapi i toči jauke.
Na Kedžari gdje je Diva pala
bijela ruža od iskona cvala
a sa groba gdje Diva počiva
Božja milost u duše se sliva.

Majka mi je savjet dala (Chicago, kolovoz 1991.)

Kad sam bio pun poleta
radoznao, željan svijeta
majka mi je savjet dala:
život, sine, nije šala.
Svijet je, sine, pun taštine
i moralne prljavštine
požuda ga stalno vodi
dobitak mu samo godi.
Vuk u ovčjem runu hodi
teško s njime doć' k slobodi
dok se narod krvi, kolje
jači grabi što je bolje.
A moćniku sve to godi
jer u torbu njemu hodi
njegovo se blago množi
kad se drugi negdje gloži.
Ali ne će iz zla djela
spasit' dušu od pepela
tko zlo čini, zlo iskopa
jer pod sobom jamu kopa.
Uzalud mu ljudske moći
Božji sud će brzo doći
primiče se svakog dana
Božja pravda pouzdana.
Iz zemlje se vulkan diže
prži, pali sve što stiže
oluja se silna stvara
kuće nosi, kamen valja.
A iz Neba Gospod zbori
ljudskoj duši on govori:
mogu samo dobra djela
dušu spasit' od pepela.
Zato, sine, dobro čini
to je savjet moj jedini
jer dobro nas k Dobru vodi
k našem spasu i k slobodi.
To je majka ispričala
takav savjet sinu dala
sin odvrati: majko, hvala
pravi si mi savjet dala!

Bogataši, dobro promislite (Chicago, lipanj 1978.)

Zbog kakvih smo mi otišli jada
u daljine kletoga Zapada
zbog čega smo u zabludi bili
i u tome mladost izgubili?
Kad djevojka mlada momka ljubi
u zanosu i pamet izgubi
a kad momak u ljubavi sniva
sve mu slatko, sve mu glatko biva.
Al' kad život pokaže gorčinu
mnogi ljudi padnu u mučninu
pa kukaju što su učinili
zašto nisu pametniji bili.
Nekoga je poslužila sreća
da brak sklopi i blago uveća
da mu raste svaka trgovina
da mu cvjeta cijela imovina.
Ali takav život brzo prođe
nesta mladost, starost hitro dođe
bolest prijeti i smrt mu se sprema
a još k tome on potomstva nema.
Sve nestaje što mu biše drage
osta pusto zemaljsko mu blago
a u blago sveg' života svoga
vjerovao više neg' u Boga.
Bogataši, dobro promislite
i zemaljske varke ostavite
duša vam je neumrlo blago
život vječni bogatstvo predrago.

Sa obzora zarudila zora (Chicago, travanj 1993.)

U Zagrebu zvijezda je zasjala
u Madridu zvijezda je odsjala
dušmani joj ne dadoše sjati
da slobodu ne steknu Hrvati.
I sve druge zvijezde što su sjale
i hrvatske staze obasjale
sve su one bile utrnute
od sablasti srbijanske krute.
Hrvati se u crno zavili
u zdvojnosti tada su mislili
Hrvatskoj se vječna propast sprema
za Hrvate više spasa nema!
Maks i Bruno zadnje žrtve bile
što hrvatske luči su nosile
što su htjeli narod pomiriti
mirotvorjem Hrvatsku stvoriti.
Te su snage u krvi klonule
al' sve lađe nisu potonule
nova snaga u zemlji se budi
i slobodu Hrvatima nudi.
U pomirbi neka sloga bratska
ujedini sva srca hrvatska
Franjo Tuđman sve Hrvate zove
da se sliju u bratske redove.
Sa obzora zarudila zora
od Zagreba do Jadranskog mora
stvorit će se svuda sloga bratska
rodit će se država Hrvatska!

Vukovar je stijeg slobode vio (Chicago, siječanj 1993.)

Gorko plače vukovarska vila
nad Zagrebom raširila krila
pomoć traži od svoga prijestolja
Vukovar je na rubu pokolja.
Grad junački sve od sebe dao
tri mjeseca on se je hrvao
sad od pusta praha na nizini
potamnilo nebo na visini.
Ruševina sad se svud obara
i garište krvavo se stvara
ječi jauk od zore do mraka
i od mraka do novog danka.
Grad krvnici satiru i blate
nemoćnike kolju i krpate
i još kliču: treba nam salate
bit će mesa, klat ćemo Hrvate!
Dok Vukovar gori i izdiše
tragove mu srpska ruka briše
al' ih nikad ne će izbrisati
spomen njegov čuvat će Hrvati.
Slavu će mu posvuda pronijeti
i slobodu jednom donijeti
Vukovar je stijeg slobode vio
i Hrvatskoj pobjedu donio!

Herceg-Bosna jamac je slobode (Chicago, svibanj 1995.)

Mostar grmi od vriska junaka
jauk ječi od zore do mraka
zrakoplovi kuće poravnaše
a topovi zemlju potkopaše.
Htjeli bi nas u prah pretvoriti
i Srbiji zemlju pripojiti
al' u ponor cijeli plan im ode
Herceg-Bosna jamac je slobode.
Herceg-Bosna i Hrvatska mati
ne da da se istrijebe Hrvati
sklopiše se bratski dogovori
svaki Hrvat za svoj dom se bori.
A i naša braća u tuđini
pomoć daju dragoj Domovini
i borcima u svom zavičaju
da ustraju, da se ne predaju.
Da obrane zemlju pradjedova
za budućnost vlastitih sinova
da obrane stečenu slobodu
za naslijeđe hrvatskome rodu!

Branitelji sa Širokog Brijega (Chicago, svibanj 1993.)

Rođeni su na studenoj stijeni
uz preslicu nježno odgojeni
bura, žega i poskoci ljuti
klesali su njihov značaj čvrsti.
Borili se na kopnu i moru
branili su doline i goru
čuvali su zemlju svojih pređa
da se nikad ne pomakne međa.
Prasak grmi, pucnjava se ori
rekao bi da to Mostar gori
iz visina tuku zrakoplovi
a sa brda puške i topovi.
Neretva se prije rane zore
uzburkala kao burno more
drvlje nosi i kamenje mrvi
sva crvena od vojničke krvi.
Leš do leša svud okolo leži
crni oblak u visine bježi
klikom kliču kraj hrvatskog stijega
branitelji sa Širokog Brijega.
Samo naprijed, a s vjerom u Boga
hrvatska će pobijediti sloga
dotle Srbi bježe preko brda
k'o bezglava razbijena krda.
Neretva se prelijeva u krvi
al' hrvatski barjak ide prvi
hrabri momci idu pokraj njega
branitelji sa Širokog Brijega!

Život guši tko Hrvatsku ruši (Chicago, travanj 1995.)

Predvodnici, dajte hvalu Bogu
i hrvatsku poduprite slogu
zatornik je tko izdaju sprema
u njem' ljudstva ni ljubavi nema.
U njem' srce izdajničko bije
u njemu se zmijsko leglo krije
tko Hrvatsku želi usrećiti
on joj mora uvijek vjeran biti.
Uzalud je vikati do neba
da Hrvatskoj bolji program treba
to govore samo oholice
što se bore za svoje stolice.
Usta su im puna Domovine
riječ njihova puna neistine
za Hrvatsku tobož' sve bi dali
a djelom bi odmah ju izdali.
Dvojica su i nedavno htjela
izdajnička počinit' nedjela
a narodu stali govoriti
da će bolju državu stvoriti.
Al' im narod nije vjerovao
i plan njihov brzo je propao
u Hrvatskoj tako bitku gubi
tko sebično samog sebe ljubi.
Sramota je izdajica biti
Domovini svojoj nauditi
život guši tko Hrvatsku ruši
život štiti tko Hrvatsku kiti!

Odlazak u izbjeglištvo

Iz kolijevke naše
roditeljska
ljubav, sine
nek' te prati.
Ti se opet
iz tuđine
rodnoj grudi
vrati!

Odlazak preko granice

Bijedni se putnik
po tuđini
krije,
majci knjigu žalovitu
štije.
Njom tuđinu
želi da
raskrije.
Teško breme
on sa sebe
prti,
jer tuđina
gora je od
smrti.

Odlazak u bolnicu

Ne čekaj me,
draga majko,
otiš'o sam
predaleko,
i povratka
meni nema.
Spavaj, majko,
al' ne gasi
svijeće,
jer unuci
znat' te naći
ne će.

Oronuli starac

Oronuli starac
razorena srca:
tu života nemam,
tuđa zemlja
u srcu me
boli,
al' mi snage daje,
jer me moja
voli.

Povratak

Dolazim ti,
majko,
uz obilje
blaga,
na srcu mi
leži
Domovina
draga.

[Dubrovčanin]

IVAN ČALJKUŠIĆ - MOJA DOMOVINA

Pomozi mi, posestrino vilo
zapjevati sve kako je bilo
što su Srbi u Hrvatskoj htjeli
i kakva su zvjerstva počinili
sve hrvatsko prokleto im bilo
teško su joj učinili djelo.
Šire prljavu promidžbu svoju
na Hrvatsku, domovinu moju
postaviše drumske razbojnike
koji čine razne neprilike.
Koliko je krvi prolivene
od hrvatske mladosti nevine
Bože dragi, ti im sudac budi
razbojnike pravedno osudi.
U Hrvatskoj usred Knina grada
svo hrvatsko stanovništvo strada
Srbi hoće sebi da prisvoje
sva hrvatska sela i gradove.
Čujte Srbi, bijedne varalice
tu ste došli kao izbjeglice
Hrvati su vama azil dali
a to niste poštivati znali.
Knin je naša prijestolnica stara
i sjedište hrvatskih vladara
sad želite sve to pogaziti
i Hrvatsku sebi prisvojiti.
Mislili ste pomoću bandita
pokvarenog izdajnika Tita
da ćete nas prisvojiti lako
ali ste se prevarili jako.
Vas je Tito naoružav'o
a Hrvatsku cijelu opljačkao
devize ste naše prigrabili
moć Hrvatske da bi umanjili.
Otkad Hrvat u Hrvatsku dođe
sve nedaće i megdane prođe
borismo se mi protiv Tatara
protiv Švaba i ljutih Mađara.
Protiv Franka i gladnih Latina
i prokletog nevjernog Turčina
izbavismo Srbe od Bugara
a sad Srbin po Hrvatskoj hara.
Čuješ Slobo, ti bukova glavo
crni mošo odnio te đav'o
kad Bugari Srbe protjeraše
Hrvati ih lijepo dočekaše.
S Bugarima bitku zametnuše
Zahariju vašeg obraniše
i s njim Srbe zaštitiše vaše
da se više Bugara ne plaše.
Sad kad ste se u nas nakotili
Hrvatsku bi prigrabiti htjeli
a toga vam nikad ne će biti
niti ćete Hrvatsku dobiti.
Hrvati će, gedžo, jednog dana
očistiti zemlju od đikana
vi ste Srbi zamislili tako
da Hrvate ništite polako.
Koji Hrvat za Hrvatsku pita
mora nestati s ovog svijeta
sredili ste Ivana Goršćaka
i velikog Andriju Hebranga.
Ubili ste hrvatskog mezimca
kardinala Alojza Stepinca
i Šimića Petra generala
njega Srbin baš s leđa obara.
Željezom ga bije iza vrata
to je ljubav od Srbina brata
pa ste rekli, sramota vas bila
da mu se je krv na mozak slila.
Mnogi naši Hrvati nestaše
pod imenom da su svi ustaše
sad pogledaj Milošević beže
kako Srbi iz Pakraca bježe.
Tigrovi ih protjeraše naši
bježe Srbi, sve za njima praši
Jasenovac, Pakrac, Okučani
nema više četničke nemani.
Kupres, Glamoč i Grahovo s njima
nema više mjesta četnicima
vitezovi ih naši protjeraše
da nam zvijeri po šumi ne plaše.
Tako će im biti i u Kninu
ne će u njem' dočekati zimu
krvolocim' četnicim' iz Knina
granica će biti rijeka Drina.
Ostat će im šajka i opanci
kad hrvatski nasrnu junaci
sada vidi, srbijanski gade
što Tigrovi od četnika rade.
Bježi četnik, ne zna kamo stati
ne smije stati, Tigar će ga klati
proklinjat ćeš i kevino mlijeko
al' ti tada ne će pomoć' nitko.
Kad udare Bljesak i Oluja
tad se cijela Srbija zaljulja
Majko Božja s nebeskih visina
moli za nas svog Isusa sina.
Neka čuje za naše vapaje
nek' nam svoje milosrđe daje
mi želimo u miru živjeti
ne želimo nikog ubijati.
Ukloni nam dušmanina s puta
to je Srbin, to je napast ljuta
domovino, moja mila majko
kroz stoljeća trpjela si jako.
Mnogima su zazubice rasle
za hrvatske pokrajine krasne
nemani su sa svih strana bile
što su tebe prigrabiti htjele.
Svi susjedi, moja mila majko
u te su se zaljubili jako
svi su htjeli, nije važno kako
sebi tebe prisvojit' nekako.
A hrvatski bojovnici mili
tuđoj su se opirali sili
borili se za te tisućljeće
i čekali da svane proljeće.
Stoljećima kroz nevere puste
i kroz naše crne tmine mutne
jer za tobom svako srce gori
Bog te samo za Hrvate stvori.
Dali smo ju i krv se je lila
za te, slavna domovino mila
tvoji sinci hrabri i pošteni
braniti te uvijek bihu spremni.
Svaki narod izdajnika ima
koji stoji uz svog dušmanina
a Hrvati što su izdajice
stidit će se i svoje grobnice.
Savjest će im kosti prebirati
u njoj ne će mirno počivati
oj Hrvatska, zemljo ponosita
već je prošlo devet stotin' ljeta.
Da služimo mi tuđinca kleta
al' nam nikad nisi oduzeta
i kada smo bili pogaženi
ni tad ni smo bili pokoreni.
Kad smo bili bez svojih vladara
i tuđinac kada srce para
tad puk hrabri roda hrvatskoga
pomoć traži od Gospoda Boga.
I uzima za zaštitnicu svoju
Kraljicu Majku Isusovu
Hrvatskoj je u pomoći bila
milosti joj mnoge učinila.
Već petnaesta godina nastupi
Majka Božja u Hrvatsku stupi
i navjesti hrvatskome puku
ratno stanje i veliku muku.
Bit će rata i krv će se liti
treba postit' i Boga moliti
djeco draga, čujte moje riječi
sve se može molitvom da spriječi.
Poruka je za svo čovječanstvo
poštivati Božje božanstvo
djeco moja, čujte sada mene
bez molitve nema uspomene.
Čujte, djeco, poruku od Boga
Spasitelja milog sina moga
katastrofa dolazi na Zemlju
morate se svi moliti njemu.
Poruka je za svo čovječanstvo
poštivati Božje božanstvo
Isus traži obraćanje svijeta
vaša zloća njemu puno smeta.
Molite se, Bog će vam pomoći
katastrofu možete izbjeći
međugorska Gospa poručuje
da se ime Isusovo čuje.
Molite se u obiteljima
po selima i u gradovima
molitvom će sve nevolje proći
i milost će baš s nebesa doći.
Kataklizma prijeti čovječanstvu
a spas stoji samo u božanstvu
svi narodi Međugorje štuju
i hrvatskom puku poručuju.
Moliti se za mir u Hrvata
tako otac poručuje papa
zato dragi narode hrvatski
zahvalite Isusovoj majci.
Koja dođe hrvatskome puku
i donese od Boga poruku
obitelji hrvatske, molite
od sveg srca Bogu zahvalite.
Vi ste narod odabran od Boga
zato Gospa moli sina svoga
čuvaj, sine, hrvatsku domaju
svima mjesto pripremi u raju.
Štivaju te od postanka svoga
nikad drugog ne uzeše boga
zato, sine, milostiv im budi
od zloće ih svake oslobodi.
Od postanka vodili su borbu
za križ časni i zlatnu slobodu
mi Hrvati ne trebamo tuđe
krunica nam vjera i oruđe.
Sveti otac dolazi nam sada
mir nam nosi da Bog nama vlada
sveti otac Hrvatskoj dolazi
zbog toga smo sretni i ponosni.
Povijest piše, naraštaji pamte
pa, Hrvati, sada dobro znajte
dolazi nam poglavar crkveni
Ivan Drugi, papa proslavljeni
draga mu je naša domovina
želi sreću baš svim Hrvatima.
Zazvonit će zvona na crkvama
jer dolazi sveti otac k nama
on će vidjet' naše katedrale
naše crkve velike i male.
Porušene od ruke četnike
nas Hrvata ljutog protivnika
neka Srbin znade i zapamti
da će mu se osvetit' Hrvati
a sunce će Hrvatskoj da svane
pod okriljem doktor Tuđman Frane.

[Dubrovčanin]

IVAN ČALJKUŠIĆ - SUĐENJE ARTUKOVIĆU

Dobro pamti, moj rođeni brate
one što su izdali Hrvate
prvo onog Tita razbojnika
Čaruge je slika i prilika.
Dok je hajduk na životu bio
teški zulum on je počinio
ubijao, palio i klao
haračio i narod varao.
U hrvatskoj kupao se krvi
zločinac je uvijek bio prvi
razbojnike predvodio svoje
što narodu danas pravdu kroje.
Pa zločine svoje nastavljaju
i krvnički pos'o obavljaju
šest godina već je prošlo sada
da nestade tog prokletog gada.
Vrag je doš'o i odnio svoje
pa i s vlasti kako stvari stoje
sada bih ti pripovijed'o drugu
jesi l' čuo za Jovu Čarugu?
Hajdučkoga kletog odmetnika
Tito mu je slika i prilika
a Čaruga Titu ravan nije
pa obiđi pola Slavonije.
Svatko će ti potvrditi ovo
da je Tito gori nego Jovo
Tito svoje uvježba hajduke
da upravu ne daju iz ruke.
Pendrecima da svoje stolce brane
da ih drugi doživotno hrane
a koji se pokoriti ne će
taj sigurno na vješala kreće.
Sve na pravdi šepavog maršala
glavni promet zatvor i vješala
stari krvnik s brdovitog Balkana
uništio sadašnjeg zemana
od Hrvatske napravio groblje
a Hrvate u bespravno roblje.
Stoljeća će njega spominjati
pa nek' dobro zapamte Hrvati
što to znači drugom robovati
hajducima budućnost predati.
A Srbina nazivati bratom
da ti može zavrnuti vratom
dobro počuj, sine domovine
i razaznaj pred očima tmine.
Što si zasp'o k'o mačak na peći
a i ovo ja ću tebi reći
okani se cmizdrenja i plača
jer se bitka jecanjem ne jača.
Otresi se straha svakakvoga
i zazovi svemogućeg Boga
da ti pušku blagoslovi tvoju
koja ti je potrebna u boju.
Ti ne vidiš Boga kao ni ja
pošto danas hara hajdučija
pa pogledaj Titove magarce
što hrvatske osuđuju starce.
Pa kada se jednog starca boje
kakvu onda tebi pravdu kroje
ti pritegni remen i opanke
pa hrvatske potraži junake.
Vraćaj zajam i glavu za glavu
ti si na svom, uvijek si u pravu
i progoni ti ljute dušmane
u njihove smrdljive jazbine.
Koji Hrvat danas voli Tita
taj je krvnik gori neg' komita
i odmetnik od naroda svoga
proklet bio od dragoga Boga.
Tko Srbina smatra svojim bratom
na vješala baš s takvim Hrvatom
izdajniku mjesto je na grani
da se gavran njime nahrani.
Šest godina od Titove smrti
i dalje se Hrvat dade trti
od prokletih Titovih koljača
al' će Hrvat silu da nadjača.
Dobro pamti Titove dželate
i današnje suce i pilate
koji starca hrvatskoga sude
i sile ga da Hrvat ne bude.
Ali starac s duhom ustaštva
još je prepun hrvatskog junaštva
ne plaši ga vikanje dželata
taj je starac ponos svih Hrvata.
Odgovara, smrti se ne boji
na braniku domovine stoji
i ne žali dati svoju glavu
za slobodnu hrvatsku državu.
Hrabri sine iz sela Klobuka
ti si ponos hrvatskoga puka
Herceg-Bosna tobom se ponosi
sva Hrvatska tobom se ponosi.
Uzalud se dušmani naprežu
da ti, starcu, jezik zavežu
te svjedoke lažne montiraju
i Hrvatsku u srce diraju.
Slavni sine zemlje hercegove
grob junaka iz Hrvatske zove
što padoše u krvavom boju
sve za Boga i Hrvatsku svoju.
Slava tebi starino Andrija
istinu si živu svjedočio
bez straha dušmanima rekao
da ti nije poginuti žao.
Tuđinska će sila jednom pasti
doć' će vrijeme junaštva i časti
a ti, starče, osvećen ćeš biti
i krv će se na potoke liti.
Vratit ćemo zajam dušmanima
još Hrvatska sokolova ima
što će zmiji otkinuti glavu
obnoviti hrvatsku državu.
Pa kad sutra dođe vrijeme novo
kamo misliš sakriti se Jovo
ni u mišju rupu ne ćeš stati
kad te budu gonili Hrvati.
Na hrvatsko tlo si zagazio
da bi našu zemlju prisvojio
tu ćeš, gedžo, kosti ostaviti
Hrvatska će grobnicom ti biti.
Hrvatska će svjedočiti pravda
zašto Hrvat pravedan nastrada
svjedoci nam lažni ne trebaju
jer Hrvati svu istinu znaju.
Bježao si i bježat ćeš, Jovo
al' ćeš, Jovo, bježati ponovno
ovog puta ne možeš šmugnuti
Hrvat će ti pute zatvoriti.
Nije ovo, gedžo, od obijesti
nego savjest od hrvatske svijesti
da se Hrvat na noge ustane
i da srpskog zuluma nestane.
U Hrvatskoj Hrvati će suditi
ne će sudac Židov Gajski biti
ni njegova pomoćnica Gajer
dotepenci Sarah ili Majer.
Onakvi su Isusa raspeli
sada su se na druge popeli
Mojsijevim štapom udaraju
lažno sude i narod varaju.
To je kleto gnijezdo hajdučije
kakvu Hrvat zapamtio nije
je l' se zvao Tito ili Moša
u Hrvatsku baš s vragom je doš'o.

[Čehinja]

Jel tu vec bila i himna Crnih Mambi?

Odesláno z mého HUAWEI U8950-1 pomocí Tapatalk

[Dubrovčanin]

TOMISLAV SMOLJKO - POGIBIJA JOSIPA JOVIĆA

Na tisuću i devet stotina
šezdeset i deveta godina
u Aržanu pokraj Imotskoga
rodi majka diva hrvatskoga.
Katoličko Josip dobi ime
imao se ponositi čime
otac Filip, a i majka Mara
držeći se običaja stara.
Petero su djece porodili
iako su siromašni bili
tri su kćeri, a i dva su sina
to bijaše baš obitelj fina.
Svaki pos'o Filip je radio
da bi svoju djecu prehranio
i kopač je u kanalu bio
da bi svoju djecu odgojio.
Majka Mara uz djecu je bila
u kršćanskom duhu ih gojila
koju god je podnosila muku
uvijek Jozu vodila za ruku.
Čuvala ga od svakoga jada
da joj ne bi od čega nastrada
tako živo do škole je doš'o
prvi razred bez teškoća proš'o.
Uostalom dobar đak je bio
osmoljetku lako završio
nemajući ni stana ni kuće
školovanje biše nemoguće.
Rukave je Josip zasukao
da bi svome ocu pomogao
sve poslove raditi je znao
a nadnice majci je davao.
Temelje je kuće udario
ugrubo ju skoro dovršio
u državi onog pijeteta
Josip shvati da joj zavjet smeta.
Hrvati su na ideju došli
da su dani zajedništva prošli
uz Slovence napustiše savez
i okrnjen ostaviše kavez.
Srbin dugo nad svima je vlad'o
kroz svo vrijeme ostale potkrad'o
tada Tuđman iz sjene nastupi
oko sebe sve Hrvate skupi.
I obeća hrvatskom narodu
da ubrzo imat će slobodu
sve što reče on je učinio
uz hrvatski narod pobijedio.
I dovede do prvih izbora
a uz želju da se znati mora
neovisna hrvatska država
a u njoj su svakom ista prava.
Već tad Josip djelatan je bio
i narodu svome prijegorio
diljem zemlje on ljudima veli
neovisnu Hrvatsku da želi.
Formira se u Zagrebu vlada
al' evo ti od Srbije jada
sakupiše četničke odrede
srbijanski narod da zavede.
Gdje god Srbi u većini žive
tu četnika ima kao pljeve
oko sebe barikade meću
zrakoplove hrvatske presreću.
Četnici nam prisiliše vladu
policiju jaču da imadu
a ministar iz hrvatske vlade
javnim putem naređenje dade.
Da se spreme policajci mladi
na raspored da se jave vladi
među prvim tu je Josip bio
u Imotskom on se prijavio
ispunio sve zahtjeve vlade
peti osmog Josip mladi stade.
A u Zagreb kad je odlazio
sa svojim se Josipom grlio
otac plačni, a i majka cvili
čuvaj zemlju, naš izdanče mili.
Brat Tomislav ne krijući suze
desnu ruku svom Josipu uze
i zaželi sreću svome bratu
uz krunicu o njegovu vratu.
Otac svog je sina zagrlio
na rastanku njemu govorio
dobro shvati, moj voljeni sine
da si dužnik svoje domovine.
Hrabar budi, ljudski se ponašaj
svaki pedalj Hrvatske spašavaj
Josip brzo završi obuku
voljen biše u cijelome puku.
S ljubavlju je sve to obavio
za posebne namjene je bio
dva-tri puta na zadatku bio
uspješno ih Josip obavio.
Dva su teška, ostali su laki
za njega je bio nužan svaki
boreći se stekao je slavu
Bogu hvala, sačuvao glavu.
Tad četnici na Plitvice kreću
i oko njih barikade meću
zauzeše hotel i osoblje
od hrvatskih kuća prave groblje.
A ministar hrvatske obrane
on poziva vitezove znane
podići se na noge lagane
domovinu svoju da obrane.
Zapovjednik Josip Lucić bio
naređenje ministra dobio
da povede vitezove svoje
da otete Plitvice osvoje.
Zapovjednik brzo je došao
policajcima uzbunu dao
vitezovi hrvatski ustali
Za dom spremni! Luciću su dali.
Zapovjednik njima priopćio
naređenje kakvo je dobio
to shvatiše policajci mladi
svaki stao na zapovijed vladi.
Zapovjednik Lucić hitro skoči
i Josipu Joviću priskoči
oj moj Jozo, ti si dvaput bio
zasad svoj si odradio dio.
Ali vitez Imotskoga reče
ja ne želim da me savjest peče
dužnici smo hrvatskome rodu
donijeti mu i mir i slobodu
i ja idem na Plitvice sada
da se ne ću vratiti nikada.
Zapovjednik tada njima kaže
da se s njima u svemu ne slaže
glavnom cestom mi moramo ići
Plitvicama ne će dati prići.
Još koridor moramo im dati
nesmetano da mogu bježati
a oružje bez viđene krvi
mi rabiti ne smijemo prvi.
Što je tu je, poštivat' se mora
a još nije osvanula zora
autobus na Plitvice krenu
četnicima doturiti smjenu.
Vitezovi zapjevaše moru
slično anđeoskomu govoru
da će pasti u zasjedu kletu
da obave svoju dužnost svetu.
Kad su došli Plitvicama bliže
zapovjednik na noge se diže
nešto njemu prostruji u glavi
policiju u pripravnost stavi.
Na prilazu samim Plitvicama
tu se teška odigrala drama
tad četnici baš s okolnih brda
držeći se položaja tvrda
autobus vatrom ustavili
tromblon jedan u njeg' ispalili.
Policiju sreća je pratila
jer im mina nije opalila
onaj četnik što ju je poslao
osigurač nije iščupao.
Autobus borci napustiše
položaje sebi zauzeše
zapovjednik iz sveg grla viče
s četnicima nema više priče.
Moramo ih brzo opkoliti
sa svih strana na njih udariti
naši koji rane zadobiše
u zaklonima ostadoše.
A svi drugi u juriše krenu
i četnike razbiše u svemu
i njih dosta rane zadobiše
policajci mnoge zarobiše.
Kad su išli kroz Plitvice sami
u tome poče nastavak drami
policajci mladi čine čuda
a četnici bježe koji kuda.
Povratiše hotel i osoblje
samo s poštom imaju nevolje
pet četnika poštu zauzelo
njoj se blizu prići nije smjelo.
Petorica snajperisti biše
na Hrvate vatru otvoriše.

[Dubrovčanin]

Tako Josip izgubi strpljenje
pa on bliže prema pošti krene
za trenutak nepažljiv je bio
u šumi ga četnik opazio.
I podesi nišanske naprave
Josipu radeći oko glave
pogodak je stopostotan bio
podlišnicu Jozi pogodio
točno ondje gdje pancirke nema
ranjen Josip umrijeti se sprema.
Suborci su uz Josipa stali
da bi njemu brzo pomoć dali
ali on se na svemu zahvali
i mrtav se crnoj zemlji svali.
Damir tad je Lucića nazvao
za Jozinu smrt mu je rekao
zapovjednik oborio suze
Bože mili, što mi njega uze?
Od topuza do Jozinog tijela
znoj ga obli preko cijelog čela
mrtvo tijelo Josipovo gleda
od njega se otrgnuti ne da.
Strašne misli odjednom ga prenu
plačne oči suze liti krenu
Mario tad je pored njega stao
i Lucić mu naređenje dao.
Da se borci u zaklon povuku
i čekaju konačnu odluku
uze Mario parabelu kletu
stalno poštu držeći za metu.
Do svojih se boraca dovuka
i priopći kakva je poruka
bolničari po Josipa kreću
u bolnička kola njega meću.
Mrtvo tijelo kolima poslaše
u Grad Zagreb do bolnice naše
a Lucić se na položaj vrati
što su zvijeri on jedanput shvati.
Policiji priopćenje dava
kako će se sačuvati glava
USKOK-ovi pošti će prići
oni na nas pucat' ne će stići.
Vitezovi drže se dresure
na zapovijed Lucićevu žure
svaki od njih kao srna skoči
držeć' dobro otvorene oči.
Kad četnici iz pošte vidješe
vitezove da se približiše
odjedanput bježati su stali
ali su ih momci dočekali.
Nasumice bježeć' su pucali
i tu nisu dugo potrajali
rafalima našim sa svih strana
popadaše kao smokve s grana.
Tako borba završi se tada
prva žrtva u Hrvata pada
sva Hrvatska žali svoga sina
za milost mu moli Gospodina.
Ministarstvo održi sjednicu
obavijesti cijelu zajednicu
neka cijela svjetska javnost znade
što četnici po Hrvatskoj rade.
Novinari iz cijeloga svijeta
osudiše ta zvjerstva prokleta
Hrvatima dajući do znanja
da će brzo doći do priznanja.
A kad sazna Imotska krajina
da je svoga izgubila sina
trobojnice iz kuća izniješe
crne trake preko njih staviše.
Nema onog tko je za to znao
da ga nije suzom oplakao
i pohit'o tamo do Aržana
ispratiti Jozu drugog dana.
Sto tisuća Hrvata i više
na počinak Jozu ispratiše
diljem svijeta iz Hrvatske naše
molitve se ljudi poslušaše.
Tu se mladi vjerski velikani
ispred crkve skupiše pozvani
Ivan Bilić, župnik od Aržana
za njeg' ne bi tužnijega dana.
Pa mikrofon uzima u ruku
obrati se velikome puku
ponosan je i zahvalan bio
što baš on je Josipa krstio.
Oko mrtvog tijela puno plača
roditelje Josipove jača
i njegovu cijelu obitelj
jer su oni pravi mučenici.
Izdržite u svojoj nevolji
Majka Božja nek' se za vas moli
dijelit ćemo ovu tugu s vama
Bože, pomozi svima nama.
Nadbiskupa župnik tad najavi
a njima se na svemu zahvali
riječ sada nadbiskupa slijedi
a mir vama, župnik tada veli.
Sedam-osam godina već ima
u ovoj crkvi da se Jozo krizma
zahvalan sam ovom hrabrom borcu
zahvaljujem i majci i ocu.
Bratu, sestri, Imotskoj krajini
i cijeloj našoj domovini
na gubitku ovog hrabrog borca
i našega pravog mirotvorca.
Prvi pade za našu Hrvatsku
suverenu, lijepu, demokratsku
Josip ne će umrijeti nikada
dok god razum u Hrvata vlada.
Kad je sveta misa završila
povorka se groblju uputila
Jozu prate naši uzvanici
i saborski mnogi zastupnici.
Tu su mnogi hrvatski redari
vladajuće stranke poglavari
doktor Ramljak u grob je ušao
kraj grobnice Josipove stao.
Pa se i on obratio puku
al' uz jednu veliku poruku
da Hrvatska nikad pasti ne će
dok se po njoj njena vojska šeće.
I ovakvi hrabri policajci
život daju domovini majci
Hrvatska se obraniti mora
od velikog srpskog agresora.
Pred očima cijeloga svijeta
on brzojav predsjednikov čita
roditelji dragog nam Josipa
znadem da vas sve tuga zasipa.
Ne plačite jer vaš Josip živi
a Hrvatska cijela mu se divi
upisan je s velikim borcima
što ih narod nosi u srcima.
Govornici tad se izredaše
policajci plotun ispališe
uz najviša priznanja i časti
majka hoće u grobnicu pasti.
Hoće vidjet' kamo će joj jela
i sav ponos rodbine i sela
sine Jozo, milo majke svoje
evo ovdje sada svadbe tvoje.
Kaži majci za ove crne dane
jesi li mi prebolio rane
kad Tomislav pored majke stade
veći jauk i žalost nastade.
Sestre plaču i kosu čupaju
lude žene u nesvijest padaju
otac Filip uz grobnicu stao
i za svojim sinom zaplakao.
Sloboda se ne stječe bez krvi
ti ju, Jozo, zapečati prvi
milostiv mu budi, Gospodine
i pokoj ti vječni, dragi sine.
Od sahrane Radića Stjepana
za Hrvatsku ne bi težeg dana
niti se je svijeta sakupilo
na počinak nekog ispratilo.
Sućut stiže skoro svakog dana
od Hrvata naših sa svih strana
nema župe diljem Dalmacije
da grobnicu posjetila nije.
I molila Mariju Djevicu
hrvatskoga roda zaštitnicu
pomoć dati hrvatskom narodu
sačuvati stečenu slobodu.
Čekali smo na nju stoljećima
hrvatski ju narod danas ima
i platismo krvave račune
srbijanskog naroda pobune.
Gospe Sinjska, milostiva budi
i prekrati ovaj vapaj ljudi
i dalje se Gospodinu moli
da hrvatski narod osokoli.
Da ne padne u još gore muke
Gospodine, raširi mu ruke
pomozi nam u svakoj nevolji
i narodu ovom udovolji.