Vedro nezadovoljstvo

[Mala Leona]

"Ne znam kakva je sad, ja je pamtim po ljepoti. I po izrazu patnje na licu kakvo nikad više nisam vidio, niti sam dugo mogao da ga zaboravim, jer sam tu patnju ja prouzrokovao.
Zbog te žene, jedine koju sam volio u životu, nisam se oženio. Zbog nje, izgubljene, zbog nje, otete, postao sam tvrđi i zatvoreniji prema svakome: osjećao sam se poharan, i nisam davao ni drugima što nisam mogao dati njoj.
Možda sam se svetio sebi, i ljudima, nehotice, i ne znajući. Boljela me, odsutna. A onda sam zaboravio, zaista, ali je sve bilo kasno. Šteta što svoju neistrošenu nježnost nisam dao ma kome, roditeljima, bratu, drugoj ženi.
Ali možda to govorim bez razloga, sad, svodeći račune. Jer i nju sam ostavio i otišao na vojnu, ne žaleći, a požalio sam kad ništa više nisam mogao izmijeniti."

(Derviš i smrt)

[Mala Leona]

Kao mlada djevojka sam morala proći kroz oganj kušnje i trpjela sam
od svoga djetinjstva, ali se time samo započinjalo novo razdoblje
za moju dušu...
Sve mi se smiješilo na zemlji i nalazila sam samo cvijeće na svakom
svom koraku ali je i moja sretna narav doprinjela tome
da moj život bude ugodan.
Duša u stanju milosti ne treba se bojati zlih duhova, koji su kukavice, spremni na bijeg pred pogledom djeteta...

[Mala Leona]

Voljela bih, jednog dana, živjet negdje izvan civilizacije, okružena prirodom i životinjama. To me podsjetilo na davno odgledani film o Tarzanu i Jane. Samo mi nedostaje ta "velika " ljubav, moj tarzan.
Pronaći srodnu dušu, osobu sa kojom dijeliš slične interese i sa kojom se nekako nadopunjuješ i nije baš lako pronaći u ovom svijetu.
Izađeš van i naravno da na prvu vizualiziraš osobe, ali to ne znači da ti osoba odgovara... Uglavnom sam ostala razočarana gledajući kako to sve vani funkcionira. Sve je puno nemorala, lažne iskrenosti...
Posvetila sam se nekim drugim stvarima u životu jer smatram da je to puno pametnije nego se odat piću i ostalim porocima.
Ponekad se zapitam jel loše maštati i sanjariti? Jednoga dana bih željela uz sebe imati osobu koja bi dala smisao mom životu, jer da bih provela noć s nekim dovoljna je samo strast, ali ja želim nešto više i čišće od toga...
Željela bih provesti život s nekim, a za to nam je potrebna međusobna ljubav.

[Mala Leona]

Na prvi pogled je izgledalo sve ok, imala sam sve, ali kada bih ostala sama sa sobom, nisam bila sretna. Odrasla sam u katoličoj obitelji, išla u Crkvu na nedjeljnu sv.Misu ali puno toga mi nije bilo jasno. Počela sam se pitati dal je to sve što mi život može dati?
Da li je moguće da sve što je u životu dobro, je zabranjeno od katoličke crkve? Imala sam na tisuće svojih borbi od djetinjstva, pa sve do danas. Jesam li pozvana živjeti život svojih roditelja?
Stalno sam osjećala da u biti moram ispuniti neka tuđa očekivanja. Robovala sam tome što će drugi reći i misliti o meni. Imala sam sve, a u biti nisam imala ništa jer sam bila prazna... Dok sam živjela za svoje gušteve, bila sam nesretna.
Imala sam osjećaj kao da su mi cipele koje nosim na nogama nekako pretijesne... kao da na sebi imam haljinu koja nikako nije skrojena za mene... Borba u meni se povećavala sve više i više.
Puno stvari koje su mi se dogodile u životu nisam baš u potpunosti razumjela i bila sam ljuta zbog svega lošega što mi se dogodilo u životu.
Bog je na moj put poslao "ljude anđele." Gospodin me stavio pred moj najveći strah i Gospodin se proslavio u tome. Gospodin je to slomio i pokazao se jačim i većim od toga.
Bog je Silan, ali nije nasilan. U biti je on uvijek i bio tu, samo ga ja nisam puštala u svoj život. Tek kada sam došla do zida, kada više nisam vidjela smisao svog života, pala sam na koljena i zazvala Ga...
Gospodin ulazi u moj život samo da ja budem sretna i ispunio me velikim mirom i radošću.
Dala sam Gospodinu Svoj život koji sam iskoristila do kraja, a Gospodin je rekao "Hvala." U biti u tome trenutku je Gospodin svoj život dao meni, a ne ja njemu... Oh, koju li sam radost u tome trenutku osjetila...
Gospodin mi je pokazao da može djelovati preko mene, Gospodin se služi mojim životom. On me počeo mjenjati, oblikovati i lomiti kao kamen. Nije promjenio moju narav, ali mi je dao mir i radost... sve ono za čime sam tolike godine čeznula... sva očekivanja i strahove koje sam imala, Gospodin ih je polako skidao i još uvijek ih skida...
Sva razlika između kršćanina i onoga koji to nije, je ta, da kršćanin nije nikada sam i ne nosi sam teret svog života na leđima.

[Mala Leona]

Tako dugo dok ispunjavmo tuđa očekivanja, dobri smo, a kad to prestanemo radit, postajemo loši.
Sav taj silni napor koji ulažemo da ispunimo tuđa očekivanja nas udaljuje od nas samih.
Pogled drugih ljudi naš je najteži ispit. Svatko od nas želi prikazat sebe u najboljem svijetlu.
Nije problem u tome što se želimo svidjeti drugima, već je problem u tome što nemamo ljubavi za druge.
Da ljubimo druge onakve kakvi oni uistinu jesu... sa svim svojim vrlinama i manama...
Koliko puta nam je bilo oduzeto poštovanje drugih?
Koliko puta su nas odbacili?
Što nam vrijedi da se svima svidimo, ako nam na kraju duša nije sretna i ispunjena?
Gradimo sretan život pred drugima, i jedan trenutak dođe i sve to padne u vodu.
Toliko živimo na van kao da je sve prekrasno, ali unutra ništa nije prekrasno...
Ponekad smo se znali požalit prijateljima na naš život i kako imamo nekih problema,
ali shvatiš da ljudi ne žele slušati o tim manje lijepšim pričama tvoga života...
Ljudi žele vidjeti samo fasadu... masku... čovjeka koji je sretan i ispunjen.
Žele samo komad dobre torte...

[Mala Leona]

Nedostajao joj je...
Bolilo ju je njegovo ignoriranje.
Slomio ju je iznutra. Srce joj je puklo zbog njega,
a ona je i dalje bila snažna i onako se lijepo smijala.
To je jednostavno u ženskoj prirodi.
On je nema i neće ju nikada imati kraj sebe,
jer ga je jednostavno boljelo briga...
Jako dobro je znao da joj niti jedna nije ni do koljena...
Kada su bili zajedno, na trenutak je mislila da mu je stvarno stalo do nje
i da ju voli, ali... izgleda da joj se ipak samo učinilo...

[Mala Leona]

Krenula je u šetnju.Kapi kiše slijevale su se niz njezino lice.
Godine su proletjele, i na trenutak, se vratile.
Prošao je kraj nje, a ona ga nije prepoznala.
Pa, što je mogao očekivati?
On je nju odbacio, jer se bojao ljubavi. Nije želio obaveze.
A, ona?
Ona, je uvijek željela da bude njegova jedina.
Kako život brzo zamjeni uloge, nevjerojatno.
Samo na trenutak je bio njen jedini, njeno sve...
Sada je ona, njegova jedina u svakom danu...

[Mala Leona]

"Znate šta je ljepše vidjeti od mladog zaljubljenog para?
Stariji bračni par, koji je zajedno podnio sve životne udarce,
spletke sudbine, koji je zajedno prošao sve bolove,
proživio sretne i tužne trenutke.
Par koji se uprkos svemu još uvijek voli.
Dva stara tijela u kojima kucaju dva mlada srca
i ona ista ljubav kao na početku."

(Mir - Jam)

[Mala Leona]

Bila je žena jakog karaktera koja je na svaku izdaju gledala
kao na najnormalniju moguću stvar.Onda je polako izvadila nož
iz svojih leđa i bacila ga na gomilu onih prethodno izvađenih.
Podigla je glavu i krenula naprijed. Na njenom licu nije bilo suza.
I kada ju je boljelo, boljelo bi je samo na sekundu,
i nije dozvoljavala da itko to primjeti.Već sljedećeg trenutka
razum bi je natjerao da shvati da od toga nema ništa.
Tuga je za slabiće, a ona to nije bila...

[Mala Leona]

Nikakva uspomena je nije mogla pokolebati. Svatko od nas ih ima, i to je prirodno.
Prošlost, sve i da je htjela, nije mogla promjeniti.
Ona ju je prekrižila i skrojila sebi neki novi život.
Ostala su samo sjećanja. A ono čega se sjećamo je prošlo i nikad se neće ponoviti.
Ona je to itekako znala.
Život joj je pokazao drugu stranu sebe, različitu od one o kojoj pričaju u bajkama.
Pretrpjela je puno bola...
Preživela je to i krenula dalje, svjesna da živjeti mora.
Sada je ona ta koja određuje kako i na koji način.
Postati takva žena, je veliki uspjeh u životu...

[Mala Leona]

Vidjela ga je danas.
Čovjeka sa kojim je htjela sve: bit sa njim i u lijepim i u onim,
manje lijepim životnim situacijama.
Čovjeka sa kojim je htjela ostarit... Jednog i jedinog.
Sakrila je pogled iza razbarušene kose,
i osjetila koliko ga još uvijek ima u njoj...
Ranio ju je.
Povrijedio ju je.
Nanio joj bol.
A ona je samo produžila dalje.
Nije se okrenula...
Nije se okrenula jer je on još uvijek bio njena bol
koju je na duši nosila kao ožiljak koji nikada nije zacijelio.
Samo to pred njim nije pokazala...

[Mala Leona]

"Obuci se lijepo i stani na štikle crvene,
jer niske su strasti ko' vulkan u meni skrivene.
Pa mi budi sva visoka tanama, meni melem je otrov taj na usnama...
Heeej,šta će tebi lutke te? Heeej budi mooja Dolly Bell, moja voljena, moje sve.
Heeej ma nek nam drugi zavide.
U oči me gledaj i prekrsti noge otmjeno, daj dubok dekolte da smekša mi srce kameno.
Pa mi budi sva opasna, nemirna,
meni melem je otrov taj na usnama.
Heeej šta će tebi lutke te? Heeej budi mooja Dolly Bell moja voljena, moje sve...
Heeej ma nek nam drugi zavide.
Heeej šta će tebi lutke te? Heeej budi mooja Dolly Bell.
Heeej ma nek nam drugi zavide heeej budi mooja..."

[Mala Leona]

Toliko je načina na koje možemo dotaknuti ono drhtavo u čovjeku,
ma kako maleno bilo, a zove se nada.
I zato ju nikada nemoj nikome oduzeti,
nego mu pokaži taj tračak sunca koji probija kroz sivilo života.
Ja bih, da se opet vratim u mlađe dane, kao i do sada...
samo stajala na suncu i dodavala svijetu, nikad oduzimala...
jer nada je jedino što nam stvarno ostaje da bi se izborili sa ovom stvarnosti u kojoj živimo.

[Mala Leona]

Nemoj nikada slomiti čovjeka koji je bio tu uz tebe kada ti nije bilo dobro
jer takva osoba vrijedi više od svega.
Ona ga je voljela, ali on nikada nije mario za nju i njene osjećaje,
a sada nakon tolikih godina njeni osjećaji su se ugasili,
a on bi ju svim silama htio natrag.
Valjda kad osjetiš da gubiš nekoga i nešto, e onda baš to želiš imati.
Pružila je ona njemu i previše prilika u životu, a on to nije znao cijenit.
Sada je napokon sama sebi pružila priliku koju je itekako zaslužila.

[Mala Leona]

Život joj je bio u totalnom kaosu iz kojeg nije znala kako izaći.
Sve negativne misli i osjećaje kroz koje je prošla nisu bili tu da ju oslabe,
već da uz Božju milost postane jača. U ovim teškim trenucima kroz koje prolazi,
sve više upoznaje Isusa, koji od nje ništa ne traži, jedino želi da mu preda svoje grijehe i svoje slabosti... On nije došao da ju nauči kako da bira između dobrog i zlog,
već kako da bira između dobrog i boljeg i između boljeg i savršenog.
Kako u životu birati bolji dio, onaj dio koji ti nitko ne može oduzeti...

[mimma7]

https://www.youtube.com/watch?v=UH8hygt9aE0

[Mala Leona]

Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas!
Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa.
Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe. 
I nastanit ćete se u zemlji koju dadoh vašim ocima, i bit ćete moj narod, a ja ću biti vaš Bog.

Ezekiel

[Mala Leona]

"Ratar je krenuo sijati sjeme pšenice"-počeo je Isus svoju priču.
"Dok je sijao, jedno je zrno palo pokraj puta, došle su ptice te su ga pozobale.
Drugo je palo na kamenito tlo, u plitku zemlju. Brzo je niknulo, ali kad je zapeklo sunce,
mlade su biljke uvenule od žege jer nisu imale duboka korijena.
Treće je palo u trnje koje je izraslo i ugušilo mlade biljke.
Naposljetku je četvrto sjeme palo na dobru zemlju i donijelo roda."
Tako je i s Božjom porukom i s onima koji je slušaju.
"Dolazi onaj Zli i ugrabi je.
Neki ljudi radosno slušaju, ali odustanu kad se pojave nevolje.
Drugima su važniji poslovi i bogatstvo pa time zaguše poruku.
Ali ima onih koji su poput sjemena posijana na dobrom tlu, koji slušaju, razumiju i prihvate poruku.
Svojim životom potvrđuju da su Božju poruku ozbiljno prihvatili."
Matej 13

[Mala Leona]

Nisam ja za ovo izveštačeno vreme.
Meni su za sreću potrebne sitnice.
Oči koje me gledaju zaljubljeno, zagrljaj u kojem poželim provesti večnost.
Da mi zadrhti srce u nečijoj blizini, da me stomak zaboli od smeha.
Meni su za sreću potrebne sitnice.
Skupe sitnice koje se ne mogu kupiti novcem.
Meša Selimović

[Mala Leona]

Odvaži se.
Učini pravu stvar u pravo vrijeme.
Moli za oproštenje kada je potrebno,niti prerano, niti prekasno.
Nemoj zamjerati sebi i ljudima oko sebe zbog njihovih pogrešaka, jer svi ljudi griješe,
uključujući i nas same.
Te greške nam trebaju bit lekcije iz kojih trebamo učit i razvijat se dalje.
Samo odbacimo ideju i razmišljanje o tome kako je nešto moglo biti, a nije bilo
jer eto, dogodilo se upravo tako kako se dogodilo i kopajući po tome samo produžujemo agoniju.
Poklonimo sebi dar praštanja, jer zamjeranjem samo tratimo svoj život.
Oprostimo prvo sebi, a onda i onima koji su nas povrijedili i nanijeli nam bol, jer
oprostom unosimo prijeko potreban mir u svoj život.