Contra punkt

[Volver]

Dok bočica parfema od bergamota
Razlijevala se po staroj hrastovoj komodi

baš je lijepo, a i otkrila sam ovdje pravu malu riznicu lijepih stihova. Mrkvice mi je isto super, a i ostale...

blues u kafeu
tvoj jezik donosi mi mješavinu duhana i kave

... propušten trenutak...

[contra rationem]

u kući ludih jedan pas
stega nam se tad pomalja
u blizini vidim spas
bijeg u hrabrost niš ne valja

[contra rationem]

to nije moje lice u ogledalu
ni tablica barbiturata
ni boca crnjaka od 25 kuna
dani neki prošli
dani neki budući
izgubljeni u procijepu praznine

[contra rationem]

zatim ću u mjenjačnici promijeniti lični opis
opisat će me malo drugačije
probudit ću se neka druga negdje drugdje
jedne večeri gledat ću jezerce na visoravni
vjetar će nositi miris marcipana
netko će mi mahnuti iz daljine
prije nego što ponovo zaspim u kovčegu od stakla

[contra rationem]

Čaj od maka
Tri bedaka
Vani jako krešti svraka
Zemlja mi se već okreće
Smije mi se sve od sreće
Čaj od maka baš mi prija
Približava mi se zmija
Otkrit ću sva tajna znanja
Otvorit mi se čudna zdanja
Proširit će mi se vidici
Ko na nekoj sjajnoj slici
Nakon dva tri trena
Pokloni se glava snena
Bogu tom što neda mira
Ako bojiš se vampira
Čaj od maka
Tri bedaka
Vani jako krešti svraka

[contra rationem]

posadit ću krušku
kroz baldahin
ugledat ću malog puža
kako gmiže
jednog pauka
tri medvjeda
tako ćeš mi reći
budi ovdje i sutra
kad plamen svijeće
ugasne na tepihu
i izgori mi kuća
budi ovdje danas
bdij samnom
ostani do jutra
na salami snova
pijan do bola
ostavit ću ti komad suhog kruha
izmrvljen na stolu

[Floverka]

contra rationem kaže:

Kiselo čini veselim

ovo me podsjeća na jednu austrijsku dosjetku:

"Sauer macht lustig, lustig macht sexy."

kiselo čini veselim, veselo čini poželjnim. - dobar izgovor za pijenje kiselog vina

[contra rationem]

sivi mačak pentrao se po stropu
nestajanje moga tijela
pratila je plava sjena
opscena mudrost
nekog velikog filozofa
pjevala je budnicu
zastava se dizala na jarbol
mačak je izašao kroz rupu u kutu sobe
pogladivši brk
mahnuo je za pozdrav
i još se čulo kako svira violinu
zastava se vijorila
bilo ju je moguće ugledati i s kopna
od obale do obale
plovio je brod od papira

[contra rationem]

iza obzora skriven
kraj svijeta
ponio me osjećaj moći
ili možda nemoći
kad se ogledah oko sebe
u ružičastom ponoru moje sobe
pauk na stropu bio je smiren
u svom središtu
ponad toga nema ništa
znala je to i baka
koja mi je donijela doručak na pladnju
meko kuhano jaje
ravno iz dvorišća
dvopek i čaj
sloboda sloboda
pisalo je ugljenom na zidu
stara furka na Che Guevaru
pauk je imao smiren pogled na svijet
bio je iskusan
i znao je što hoće
baš kao i baka

[danzza]

Trip?
Haahaa.
Ludo je ovo.

[annerri]

danzza kaže:

Trip?
Haahaa.
Ludo je ovo.

Koje? Putuješ negdje?

[contra rationem]

nižu se cigarete koje odavno ne pušim
snovi isušeni u životu što se troši po izlizanim ulicama
s izlizanom dušom u mrtvilu materije gdje leži
kako patetično rekao bi
i ja se mrzim ponekad
pogažena i ponižena kad u pepeo potonem
u prah koji postat ću
i jednom sjetit se
ali to više neće biti važno
pogled tvoj kad opet sretnem i ugasnem
posljednju cigaretu pripaljenu davno
posljednju želju izrečenu
nova buđenja uvijek ista

[contra rationem]

ugasit ću svjetla
zakopat sunce
obalom podzemnog mora ću šetat
prema njemu se svodi sva igra u jedno pleme voda
ka zlotvoru nekom iza izvora što se skrio
tamnicom ove šume plamen slobode rat vodi s dugom
to je zatvor ptica u gavranovom gnijezdu
ponekad želim
ali ne znam da li samoća biva većom
muk svršenog čina i tako do dana zadnjega
kad princ tame pojest će svoje pijune
na nebu će se vidjeti trag prve ptice ledenog doba
koja je prošla vatre požara privezana za tračnice
dok vlak dolazi i koga briga za sav ovaj svijet kad ne mogu imati jedino sebe
zamnom i paljba
napoleon sam na waterloou
posljednjom igrom me smatraj
bratstvo je mrtvo i ja sam mrtva
molim te reci da nije učinjeno zelenim ono što zeleno vidim
i da trag ljepote s ovog neba jedini je znak slobode davno potrošene
potrošene riječi istrošene izlizane poslijednji vlak čekam
a stanica više nije ista zatvorena mala željeznička postaja u stepi jednog poluotoka
i to bilo je il bit će ili nije
i ovdje vidim maglu mog pogleda
da zaspim bilo bi mi draže

[contra rationem]

plešem po žici žutog kišobrana
dok oko mene lete mladi mravi
podno Velebita svira guslač drevnim bićima
čujem ih i sada kako mi šapuću
pleši po žici kišobrana
pleši po žici kišobrana

[contra rationem]

odnijela me žaba sa zlatnom kuglom u jezero
što pada u tamu ka mjestu nekom već viđenom
sunce ukradeno sad je u ormaru
iznosim ga kad mi se prohtje
i haljinu sam kupila novu
da odjenem je lutki
noć je još duga a Gehena daleko
putem istim ka smetlištu starom
trgaju me psi
kao lutku od krpe

(dabar u zoološkom vrtu gricka ribu
nije mu svejedno kao meni godine što prolaze)

[contra rationem]

otplesat ću s tobom poslijednji ples vršaka prstiju
pogleda pomaknutog u garažu svijesti
hipnotiziraš me u sebe
i uranjam u te koji nisi doli moja projekcija surealnog filma
koji se odvija po ko zna koji put
vidim duplo
i bez popijena tri konjaka konjanika ugledam u tebi
viteza okruglog stola
i pristajem na igru sjena
ne primječujući kako me mami glas sirena

[contra rationem]

posljednji slom mojih misli
s izazovom davno pokopanih kostiju i tri dukata u uglu kuće
prisjetim se kako pojeo me crv još lani
iz lokve vode izašao zloduh i gorljivo vreba na moje tjeme
iza ogledala se skriva
pod poplunom knjige prelistava
prestat ću flertovat s njime
strašljivo pleme tam tam što svira
odlazi u dvostruko zakračunan ormar
da li je to buđenje
šutnja prekršena riječi nekih što sad plove mrtve rijekom

[contra rationem]

jesenje lišće pada
u tužno kišno poslijepodne
al danas je proljeće

[contra rationem]

niti mog početka
odlaska u puste košmare gubitka razuma
bjeline ništavila smrti praznine
ludilo je lijek protiv tišine
rogovlja koje nose spodobe inače neugledne
panove frulice preko mosta visećeg
na dnu slike razgorjelih svijeća koja plaši odbjegle i priziva ih
u razinu dolina odbjeglih lutaka pajaca drvenih marioneta
kao i ja što putujem o nitima kroz suze i smijeh i cerek
po moru koje se zarola kao platno i nestane na dnu jedne bine
na kojoj smo i ovu predstavu loše odigrali
postoji još jedna prilika
ali i one su unaprijed odbrojane

[Floverka]

intrigantna si, jako

Song to the Siren (This Mortal Coil)