Još novija tema

[Da Kang]

predomislio sam sise...

Jučer tip da će me istuć. Gurnuo me nasred ceste i uvrijedio rekavši mi da sam idiot. Stajao je zajapuren kiptjevši od bijesa a ja sam mu se smijao u facu provocirajući ga dodatno. Tek tada je popizdio Vjerovatno je mislio da ću se spustiti na njegov nivo, međutim, ja sam ipak kulturan i dobro odgojen čovjek sa vrlo visoko usađenim moralnim vrijednostima. Povrh svih budalaština koje sam otipkao, da ne spominjem one koje sam u mladosti radio iz neznanja, morala je stajati nekakva eminencija da te budalaštine i potkrijepi. Zato ću se čovjeku ispričati kad ga vidim. Jer, kriv sam. Imam kuću i garažu u samom centru grada, u garaži mi je parkiran motor, pošto ga nisam registrirao, povremeno ga upalim da malo radi. Jučer sam par minuta divljački turirao. Ponijelo me, jebiga. Zvuk tog motora za mene je jači od bilo kakve droge. A motor se čuje kao proklet, 600 kubika, jedan cilindar, auspuh ručni rad, gruva kao sumanut. U 2 popodne, baš nakon ručka, ja usred grada prdim sa motorom kao budala. Čovjek mi je to došao reći, zamoliti me da ubuduće malo pripazim. Čovjek ima restoran pored moje kuće i gosti su se požalili na buku. I ja bih na njihovom mjestu. Već me jednom susjeda bila ružno pogledala. sjećam se tog pogleda šjore Ineške, prijateljica je i susjeda moje bake već 50 godina.

[Da Kang]

Gulio sam vojsku zajedno sa desetak doktora, jedan se posebice isticao bistrošću. Sjećam se savjeta koji mi je dao:
- Kad te u disku ili u nekoj drugoj situaciji riba napali. odi u wc i izdrkaj se. Kada se vratiš, ona će nastaviti igru koketiranja a ti ćeš joj se nasmijati u facu. Sada si iznad toga.
Opet taj klik u glavi. Sve u životu je klik u glavi. A smijeh je najjače oružje.

[Da Kang]

Umjesto da naganjam pičke motorom, odlučio sam preseliti kod bake. Ako netko zaslužuje pažnju i ljubav, onda je to moja baka. Shvatio sam da me nijedna žena nikada neće voljeti kao ona. Nakon smrti majke, baka mi je postala majka. Jako sam vezan za nju i najmanje što mogu učiniti je da sam uz nju koliko god mogu. Osim toga, bolje mi je kod bake nego doma. Imam svoju radnu sobicu za čitanje i meditaciju, tavan gdje mogu mirno vježbati i opuštati se, terasu za večernju pivicu. Na stranu sve to: ako me netko naučio čestitosti i moralu u životu, onda su to baka i djed. Vjerujem da je to kod svih tako. Bar kod onih koji imaju dovoljno inteligentne djedove i bake koji su rasli vremenom. Ljude je često strah odrasti, misle da će tako ostariti.

[Da Kang]

Zove me lik na cugu nedavno, sreli smo se poslom i upoznali. Tip je doktorand psihologije, javio mi se iz čista mira, kaže da porazgovaramo na miru. Ajde, rekoh. Morali su nas tjerati iz kafane, bili smo zadnji gosti a svuda oko nas je bio mrak kada smo shvatili da već 4 sata razgovaramo bez prekida. Usudio bih se reći da dijelimo 70-80% sličnih stavova. Čovjek mi je znanstveno potvrdio puno mojih razmišljanja. Shvatio sam da je intelektualno jači ali nema veze. Najviše volim ljude od kojih nešto mogu naučiti. Siguran sam da ću se opet naći sa Psihijem, kako ga u sebi iz šale nazivam. Županijska smo firma pa mi u nadzor dolazi inspektor iz Zagreba, skompao sam se sa likom kao da se poznajemo dvajs god. Sreo sam ga svega 5-6 puta u životu: lik je mudo na državnom nivou, bili smo se povezali na poplavama u Sclavoniji kada smo zajedno surađivali na terenu. Tip mi je ispričao nevjerovatne priče o kojima ne smijem, grozno je što sve ljudi rade radi novca. Danas sam bio na cugi sa tim likom. Prije par dana sam se našao sa lokalnom inspektoricom koja mi također dolazi u firmu. Nakon prvog puta što mi je došla u inspekciju, našli smo se na cugi. Obožavam je, jedna je od onih za koje od sveg srca navijam i kojima želim svu sreću u životu. Volim pozitivne i dobre ljude. Volim inteligentne ljude.

[Da Kang]

Prosvjetlio sam sise...

Ne baš onako kao Buddha ali malo da. Rekao bih nekih 0, 01 % u odnosu na njega. No taj mali postotak čini ogromnu razliku u odnosu na ništicu. Već sam to bio napominjao, budisti dijele početnike na materijalne, psihičke i energetske tipove ljudi. Dvadeset godina sam budist u teoriji. Trebalo mi je 12 godina da shvatim da se ne može naučiti voziti auto samo čitanjem knjiga. Ako želiš naučiti voziti auto, moraš sjesti za taj volan. Slično je u budizmu. Moraš meditirati da bi shvatio poantu. Već sam 8 godina redovit, došao sam u fazu da ne propuštam priliku da bih meditirao. Otkako sam osvijestio da sam se izdigao na energetski nivo, još uvijek tražim načine kako hendlati sa time. Nije lako osjećati tuđu energiju. Ponekad me neki bliski ljudi razočaraju, no ponekad neznanci razvesele. You win some, lose some, its all the same to me, rekao bi Lemmy.

[Da Kang]

Moderna psihologija je sve bliže tome da zaljubljenost kategorizira kao poremećaj. Jer po svim simptomima to i je:
- nemogućnost koncentracije
- rastresenost
- fantaziranje, život u svijetu mašte
- nesanica
- poremećaj apetita
- krugovi u mozgu za kritičko razmišljanje i oprez se isključuju
Da ne nabrajam dalje, zaljubljenost je jedno je od najiracionalnijih stanja mozga, u rangu sa pijanstvom ili opijenošću drogom. Ljudi koji to nisu osvijestili često miješaju kruške i jabuke tj. zaljubljenost sa ljubavlju, što je zabluda koju je osoba sama stvorila, sagradivši psihološki balon sapunice koji mora prije ili kasnije puknuti. Nakon zaljubljenosti slijedi faza otriježnjenja, kada osoba skine ružičaste naočale i sagleda partnera realnijim očima. Nakon toga slijedi pomirenje i prihvaćanje, ili ne. Najčešće veze pucaju nakon godinu i pol do dvije, kada splasne početna euforija i kada se partneri suoče sa realnošću. Mnogi zaglave u vezi, svjesni uzaludnosti iste, ali nemaju hrabrosti prekinuti, preuzeti odgovornost. Vjerovatno je više nesretno oženjenih koji se nikada nisu razveli nego onih koji su to učinili. Slabe životinje nikad ne žive same, rekao je Darwin.

[mimma7]

oh, vratio se šime :klap:

[Da Kang]

Naslovi u novinama pokatkad znaju iznenaditi :

- Četiri čovjeka istukla bosanca
- Ubio sebe pa ženu
- Izbo kuma dok su pekli rakiju

A od naslova iz crne kronike bi se dala napraviti turbo folk pjesma:

Ludo je voleo,
propucao si koleno
ostavila ga radi brata
zaklao kraj ulaznih vrata...

Još mi je zanimljivo, a znam iz iskustva, kako često stradavaju vozači traktora. Čovjek bi se iznenadio koliko je traktor opasan a teoretski bi morao biti siguran. Oduvijek mi je želja imati traktor. Ujutro bih išao njime po kruh, pustio ga da radi ispred dućana dok sam u kupovini pa kad bih ponovno zasjeo, ponosno bih turirao nasred sela, nakratko, te se zatim otputio u vrt. Osim traktora volio bih imati i kosilicu trave, onu samohodnu poput autića za golf. Njome bih se po cijele dane vozao prostranim livadama, ispisivao bih svoje ime u travi, crtao cvjetiće i sunce...

[Da Kang]

Dakle, zaljubili smo se. Kako nam to znanost tumači, a ona je ipak najmjerodavnija, luči se hormon zaljubljenosti. Mali uštrcaj kemije u organizam. No, ta kemija ima svoj vijek trajanja od maksimalno dvije godine. Prije ili kasnije jedan se partner malo zasiti. Tu nastaju prvi problemi: ti mene više ne voliš, više ti nisam zanimljiv/a, već sam ti dosadio/la itd. Ako ljudi nisu osvijestili da je to normalna faza veze, ti problemi mogu prerasti u velike probleme. Tu nastaju prve svađe a pošto žene tako bolno pamte teksturu i detalje njima važnih trenutaka, napete trenutke znaju kasnije spočitavati partneru dovijeka. Istraživanje u Danskoj provedeno na 1000 muških ispitanika dokazalo je da žene skraćuju život muškarcima svojim kvocanjem. Ali, da se vratim na faze veze; nakon što popusti prvotna zaljubljenost, ne uspiju svi sletjeti tim avionom bezbolno. No, ako se par ipak zajedno prizemlji, slijedi nova faza; faza svađa. Tek u ovoj fazi se partneri realnu upoznaju: sada otvorenim očima vide partnerove mane i nedostatke, tu se upoznaju sa paketom koji su dobili: partnerovi roditelji, rodbina, prijatelji, navike... Ovo je u stvari najvažnija, najzrelija faza veze, kada se partneri realno sagledaju i odluče mogu li napraviti ustupke ili ne. Poput radija koji se namješta ručno. Između dvije stanice na dvije različite frekvencije treba naći sredinu, naštelati frekvenciju da nova stanica u sredini lijepo svira, da ne škripi, da nema šuma u zvuku. Što su stanice frekvencijski bliže, to ih je lakše naštimati, što su udaljenije, to je teže. Ako je jedna stanica na 89,5 a druga na 90,4 – sredinu se lako ugodi. No ako je jedna na 85,8 a druga 105,3 – stanice su pre udaljene da bi se dala naštimati sredina koja lijepo zvuči. Ako ipak uspijemo naštelati stanicu, ako se partneri, nakon što su se realno sagledali, uspiju prilagoditi i promijeniti i ostanu zajedno, priroda je tu još jednom pripomogla pa se u postnatalnom periodu u mozak majke uštrcava tzv mamin hormon koji žene stimulira da nauštrb svega održe potomstvo. I to je sve što se tiče kemije. Partneri nakon dugo godina veze ponovo moraju zapasti u krizu. To je posljednja stanica na autoputu veze: faza krize. Neki i to uspiju prebroditi, naštelati opet neku novu frekvenciju i ostariti zajedno.

[Da Kang]

- Da bi imali kvalitetnu vezu, ljudi moraju rasti zajedno.
- Da, ali slični ljudi odrastaju u sličnom pravcu. Čak i ako su odvojeni.
Naučila me nešto u tih sat vremena koliko smo bili na kavi. Zato je volim i uvijek ću je voljeti. Bili smo zajedno kao djeca a onda nas je život razdvojio. Ili bolje reći prostor. Ana je moja srodna duša, žena uz koju bih sa lakoćom mogao provesti život. Osjetim to svake godine kad iznova dođem na naš otok, gdje nas vežu korijeni i uspomene. Svake godine kad kročim nogom na otok, srce poskoči u nadi da će je vidjeti. I nije to više ona dječja zaljubljenost, odavno je to preraslo u nešto puno više i čišće. Jedne mi je godine, a ima tome podosta, pričala kako je sretna u braku. Vidio sam da je sretna i bio sretan zbog nje. Kada nekog iskreno voliš, onda navijaš za tu osobu i želiš joj dobro. Zato mi je bilo žao godinama kasnije, kada sam shvatio da joj je brak u krizi. Jednog smo ljeta zabrijali, tada sam još bio u neznanju, znao sam da je oženjena a nisam mogao odoliti čarima prve ljubavi mog života. Uživali smo tog ljeta, voljeli se uz more do jutra, baš kao nekad. More je odnekud donosilo wish you were here od flojda a mi smo bili sretni u zagrljaju, i ništa više nije bilo važno, uhvatili smo trenutak vječnosti za sebe. Još par godina kasnije shvatio sam da je prevarila muža kao kompenzaciju za njegovu nevjeru. Shvatio sam da joj je brak u najvećoj krizi ikada a onda sam je naljutio. Povrijedio sam je namjerno. Shvatila je da sam isti kao i svi drugi. Pršut dosadi nakon nekog vremena pa pređeš na buđolu. Ali onda i ona dosadi. Sve dosadi. Ana je to shvatila nakon što sam je povrijedio. Loš čin je opravdan ako mu je cilj dobar. Ana je ostala sa mužem, ponovo su sretni. Nedavno sam bio na kavi do njih. Upoznao sam joj muža. Pružio ruku čovjeku kojemu sam jebao ženu. I čija me žena voli.
- Što vas dvoje muljate ? upitala me frendica.
- Ništa. Zašto ?
- Daj ne seri, vidjelo se iz aviona kako ste zablistali kad ste se sreli. Gledam vas već 10 minuta i ne vjerujem. Tako je očito da ima nečega među vama...
- Varaš se. Bili smo skupa kao klinci i ostali prijatelji. To je to.
- Ma da da...a onda je svizac zamotao čokoladu.

[Da Kang]

Katamaran se približavao rivi, u oko mi je upala predivna ženska figura na gornjoj palubi. Bila je okrenuta leđima i djelovala zanosno u dugoj, uskoj, pripijenoj haljini boje mora. Laktom sam munuo frenda pod rebra:
- Splićo, pazi ovo gore na palubi...
Splićo se nasmijao jer vidi bolje od mene na daljinu. Ženska se figura okrenula prema nama, osmjehnula se i mahnula nam. Bila je to Ana. Pored nje je stajao njezin suprug. Ukrcao sam se u brod i sjeo u salon. Nisam htio ići do nje, znao sam da će doći. Barem sam želio da dođe. Došla je.
- Što je ?
- Ništa....zašto?
- Ajde, ne muljaj me. Što ti je ? Ljut si ?
- Ahhh...ne pitaj. Ona cura o kojoj sam ti pričao.
- Pa rekao si mi da nije za tebe.
- Znam da nije ali što kad sam se zaljubio ?
- Slušaj, po svemu što si mi ispričao, ona nije stabilna osoba. Mislim da nije ni sasvim normalna. Ako te netko grubo odbije a ti nisi povrijeđen, onda znači da si psiha. K tome ti je još dolazila na posao i slična sranja...Bježi od toga, imat ćeš samo probleme i nevolje.
- Ali što kad me puklo, jbt, zaljubio sam se ?
- Otkantaj to što prije, izbaci iz glave i zaboravi. Ne treba ti to u životu.
U tom je trenutku više nisam slušao. Samo sam je gledao. I ona je zašutjela i gledala me u oči. U srce. U tih par trenutaka tišine rekla mi je više negoli bi mogle izreći sve riječi svijeta. Poljubila me u obraz i otišla još jednom.

[Da Kang]

Naučiti nešto svaki dan je pametno ali zaboraviti nešto svaki dan, to je mudrost. Sreća nije u posjedovanju, sreća je kad nešto možemo otpustiti. Tako često stvari posjeduju nas umjesto obrnuto. Da imam Ferrari, kopkalo bi me da ga netko ne ogrebe ispred zgrade, noću bih ustajao pa gledao kroz prozor da se netko ne smuca uokolo. Ovako imam Matiz koji niti ne zaključavam a spavam bezbrižno. Što manje stvari imam, to sam sretniji. Slična je situacija i sa ljudima.

[Da Kang]

Jedan se čuveni svjetski psihijatar upleo u pacijentovu mrežu ludila. Pacijent je bio toliko uvjerljiv u svojem ludilu da je uspio zavarati psihijatra. Nedavno sam se uhvatio kako se uplićem u mrežu tuđeg ludila. Čovjek sam koji voli pomagati; kada vidim da je nekome teško, pokušam ponijeti dio tereta i olakšati. No ponekad je teško razlikovati. Ako netko ima realan problem, onda je plemenito pomoći. No što ako netko nosi teret nepotrebnog smeća ? Kamenja koje si je nepotrebno sam naprtio na leđa? U tom je slučaju glupo pomagati jer lomimo svoju kičmu radi tuđe gluposti. U tom smo slučaju mi još veći glupani.

[Da Kang]

Rađeno je longitudinalno psihološko istraživanje gdje su uspoređivane dugoročne posljedice na djecu koja su bila izvrgnuta psihičkim ili fizičkim traumama u djetinjstvu. Ustanovljeno je da fizičko nasilje ostavlja kudikamo manje štete nego li to čini emocionalno tj psihičko nasilje. Fizički zlostavljano dijete vrlo je brzo prevazišlo traumu te se kasnije u životu razvilo u samostalnog i funkcionalnog pojedinca. Emocionalno zlostavljano dijete nikada nije uspjelo prevazići nanešenu štetu, ogrezavši u drogi i kriminalu nije se uspjelo razviti u samostalnog, funkcionlanog pojedinca. Dakle, emocionalno tj psihičko nasilje je puno, puno štetnije i opasnije negoli fizičko nasilje. Zašto se onda fizičko nasilje kažnjava a psihičko ne ?

[Da Kang]

Jutros oko 10, u trenutku dok sam ejakulirao, shvatio sam da sam postao muškarac. Nekako sam cijeloga života zazirao od same te riječi, sam njen prizvuk dozivao bi mi u maštu brkatog, patrijarhalnog mužjaka koji je spretan sa rukama. Nekoga tko je sposoban samostalno izraditi kućicu za psa. Grozio sam se te slike jer nisam želio odrasti. Želio sam zauvijek ostati razigrani dječak. Ali onda sam shvatio da samo odrastanjem možeš ostati zauvijek mlad. Moraš napraviti svoju vlastitu kućicu za psa.

[Da Kang]

Kad čovjek malo bolje razmisli, oni pravi su vedre naravi. Sve je lakše kad si vedar, a to nešto i znači. To je kao posjedovati besmrtnost dok si još živ. Eh, sad si ga zakomplicirao. Ali nije ih mnogo ostalo. Ne, nije ostalo mnogo vedrih. Ostalo ih je vraški malo. A nastaviš li razmišljati na taj način, momče, ni ti nećeš dugo. Prestani misliti, stari moj, druže stari.

Hemingway, Kome zvono zvoni

[Da Kang]

- Teta Mariza, hajmo sad pretpostaviti jednu situaciju: on svaki dan vozi auto, jeli tako?
- Da
- Dobro, recimo da izazove nesreću u kojoj netko pogine. Poginula osoba može biti dijete kao vaš unuk. Tko će biti odgovoran za smrt te osobe ?
- Nemoj mi to govoriti Gorane, molim te
- Oprostite, znam da sam pretjerao, ali svjesni ste da je to sasvim realna situacija ?
Bilo je to prije 5-6 mjeseci, kada sam zadnji put bio na selu u posjetu zrmanu ( rođaku ), čovjeku sa kojim sam odrastao, koji je moj vršnjak a koji već 20 godina pije alkohol. Taj sam ga put otišao posjetiti jer sam čuo da je prestao piti. Otišao sam mu dati podršku, ja i par zajedničkih frendova, ali uzalud. Prije 10 minuta me nazvala teta Mariza, majka mog zrmana:
- Gorane, ti si prvi kojem javljam – Ivan je jutros otišao na Rab na liječenje. One tvoje riječi su mi u glavi otkako si ih izrekao. Sve sam navodila u tom smjeru, mjesecima, jutros je samovoljno otišao na Rab.
Ivan je moj rođak u drugom koljenu, odrasli smo skupa, volim ga jer ima jako dobro srce. Međutim, to srce pluta u krigli pive već 20 godina. Do njega ne dopiru riječi, sa njime je nemoguće razgovarati, kao uostalom i sa većinom pijanaca. Njegovoj ženi bih podigao spomenik, koliko je pretrpjela, ona i dvoje prekrasne djece. Sve je to moj zrman sustavno godinama uništavao. Pokušavao sam mu pomoći toliko puta, sve te silne godine ali postalo je očito da drugog rješenja nema. Postalo je očito da je sve gore i gore. Možeš ti kako hoćeš, ali ne koliko hoćeš.
Počeli smo slušati punk zajedno kao klinci. On ga je nastavio živjeti. Sve do danas pio je pod egidom punka. No danas je Ivan odrastao. To je punk, zrme. Daj si kuraja, voli te zrme...

[Mala Leona]

Jutros oko 10, u trenutku dok sam ejakulirao, shvatio sam da sam postao muškarac. Nekako sam cijeloga života zazirao od same te riječi, sam njen prizvuk dozivao bi mi u maštu brkatog, patrijarhalnog mužjaka koji je spretan sa rukama. Nekoga tko je sposoban samostalno izraditi kućicu za psa. Grozio sam se te slike jer nisam želio odrasti. Želio sam zauvijek ostati razigrani dječak. Ali onda sam shvatio da samo odrastanjem možeš ostati zauvijek mlad. Moraš napraviti svoju vlastitu kućicu za psa.

" Muškarac ne dokazuje da je muško ako ima erekciju, već ako zna da pruži zadovoljstvo ženi."
Paulo Koeljo

[Da Kang]

Jučer popodne mi je baka skoro umrla na rukama. Vodim je svaki dan na more, inače je uvijek imam na oku dok je u moru, međutim, jučer sam preplivavao na drugu obalu pa se oteglo. Kad sam se vratio, imao sam što i vidjeti. Baka je sjedila na kolicima i tresla se, zelena u faci a ruke joj bijahu ljubičaste. Hroptala je i borila se za zrak koji je jedva uspijevala udahnuti. Pružio sam joj prvu pomoć i pričekao dolazak hitne. Hitna ju je odvela u šok sobu, liječnica mi je priopćila da je baka kritično. Baka je ubola plućni edem, kako se kasnije ustanovilo. Baka ima 88 godina, slabo srce, previše kila, malo se kreće. Zato sam nedavno i preselio kod nje.

Da Kang kaže:

Umjesto da naganjam pičke motorom, odlučio sam preseliti kod bake. Ako netko zaslužuje pažnju i ljubav, onda je to moja baka. Nakon smrti majke, baka mi je postala majka. Jako sam vezan za nju i najmanje što mogu učiniti je da sam uz nju koliko god mogu.

I opet se moram obrecnuti na ljudksu glupost, jednostavno je neiskorjenjiva. Pružao sam baki prvu pomoć, inače sam medicinar, posebno educiran za hitne postupke, pa me uvijek oduševljavaju ljudi koji se zateknu na mjestu nesreće i koji žele pomoći a u stvari svojim neznanjem rade upravo suprotno. U hitnoj medicini u stvari nema puno nauke – ABC i to je to. Airway, breathing, circulation. Ako je to u redu, čekaš hitnu, ako nije – reanimiraš, zaustavljaš krvarenje, što već treba, prilagođavaš se situaciji. Dok sam pružao prvu pomoć baki, jedna je postarija gospođa nesebično dijelila savjete što bi trebalo učiniti. Ignorirao sam je prvo vrijeme ali gospođa je bila upravo nasrtljiva. Pukao mi je film kad je došla hitna pomoć: cijeli medicinski tim pruža baki prvu pomoć a gospođa stoji sa strane i govori nam što moramo učiniti.
- Gospođo, imate li kakve medicinske naobrazne ?
- Ne.
- Onda vas molim da odjebete
Jednom sam prilikom skoro dobio batina dok sam pružao prvu pomoć. Bilo je 5 ujutro, nakon burnog izlaska zasjeo sam sa par frendova u lokalnu prćiju i naručio hamburger. Bio sam oh tako gladan i sve što sam htio je pojesti hamburger i otići spavati. Čekao sam hamburger sigurnih pola sata, kada je napokon došao, svečano sam ga razmotao i htio zagristi kadli se začuo potmuo udarac uz zaglušujući prasak. Točno ispred mene, niti 20 metara udaljen, čovjek je prošao autom kroz crveno i pokupio dva klinca na skuteru.
- E jebiga...
Preskočio sam zid i potrčao na cestu gdje su klinci ležali. Ja sam zbrinuo jednog klinca a frend doktor drugog. Klinci nisu strašno najebali, osim šoka, bili su prilično ok. Ne računajući, naravno, razne frakture i ozljede po tijelu. Važno je da su bili stabilno tj van životne opasnosti. I dok smo čekali hitnu, okružila nas je znatiželjna svjetina, uvijek gladna i žedna krvi. Pošto smo bili obučeni kao da smo upravo došli sa odbojke, možda smo djelovali neozbiljno. Uskoro nam je netko iz svjetine počeo dobacivati da što radimo, da se maknemo, da ćemo ubiti djecu. Zatim slijede standardne nebuloze: dajte im vode i šećera, dajte im zraka, dignite im noge u zrak itd. Svjetina se toliko razularila da sam morao prestati čovjeku pružati pomoć i objasniti ljudima koliko je sati. A bilo je već skoro 6 ujutro.

[Da Kang]

- Čekaj, kako da se pokrijem sa dekom metar puta metar ?
- E, to ti je zen.
- A jelda ?
- Vidjet ćeš, puno ćeš naučiti od te dekice. Samo takve imamo ovdje i svi imaju iste.
Rekavši to, pokazao je rukom po pravokutnoj prostoriji u kojoj je bilo smješteno 10 kreveta na kat. Na svim krevetima su uredno posložene dekice, identične kao moja, metar puta metar, sa kojom bih trebao pokriti dva kvadrata tijela. E pa, počelo je, pomislio sam.
- Što je ? Mislio si da će ti titrati jaja kao doma ? - rekao je Željko. Lik koji živi uz mene čitav život. Mislim da se nikad nije odvojio od mene. Često se pitam dali sam ja izmislio njega ili on mene.
- Nisam mislio da će mi nitko titrati jaja. Samo sam morao pobjeći.
- Pa eto te, pobjegao si. No još uvijek nedovoljno daleko da pobjegneš od ljudi.
Shvatio sam Željkove riječi u narednim mjesecima. U Oshinom centru u sjevernoj Italiji nisam pronašao mir. Bilo je previše ljudi, previše su toga ti ljudi željeli. Poput mog Željka. Previše je ljudi bilo tamo iz krivih razloga. No pomogli su mi sakupiti novac za kartu. Bili su toliko susretljivi i pristupačni da mi je bilo gotovo žao što sam morao otići. No to nije mjesto gdje ću rasti, shvatio sam.