Natrag   Forum.hr > Kultura i zabava > Književnost > Mali literarni kutić

Mali literarni kutić Vaše pjesme, priče, romani...

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 15.05.2015., 19:39   #1
Ispovijesti isposnika

Od kuda krenuti ? Od početka, od prvih epizoda, ili od onih najgadnijih, koje bi me trebale najviše mučiti ?
Dugo se nisam ispovijedio pa ću krenuti od početka. Ili od onoga čega se prvog sjećam, pa ako mi naknadno što padne na um, dodati ću kasnije.
Mislim da mi je moglo biti osam, devet godina. Bilo je ljeto a ja sam morao na jebeni vjeronauk. Tako sam govorio u sebi, jebeni vjeronauk. Uvijek bismo se mi vjeroučenici skupili pred crkvom nešto ranije i u dvorištu igrali nogomet. Nogomet sam volio koliko i crkveno učenje, dijelom zato što sam bio sitno, nerazvijeno dijete pa su me redovito birali zadnjeg u ekipu, a ako bi nas bio neparan broj, sjedio sam po strani, a dijelom vjerojatno i zato što sam već u toj ranoj dobi razvio averziju prema cijelom tom glupom sportu i svemu oko njega. Znao sam si ja pronaći bolju zabavu. Preko puta crkve živjela je ta baba. Izgledala je kao i svaka druga baba, barem što se mene tiče. Ne vjerujem da je bila lihvarica kakvu je zatukao onaj patetični ruski student. Samo obična baba koja je dane provodila naslonjena na ogradu, vrata istegnutog do pola ulice. Sasvim dovoljno da joj počnem dobacivati uvrede, redovito, sustavno, svaki puta kada sam morao biti tamo, u tom odvratnom crkvenom dvorištu, s torbom u kojoj je katekizam usamljeno kloparao kao da želi istaknuti svu nakaradnost tih prisilnih ljetnih odlazaka u pljesnivi crkveni suteren gdje nam je grbavi fratar pripovjedao o duhu svetom, ocu stvoritelju i sinu kojeg je dao raspeti kako bi otkupio naše grijehe. Moje grijehe. Baba je u početku dobro podnosila uvrede, ali ja nisam odustajao. Svaki puta bio sam maštovitiji u svojoj vulgarnosti, a ona je počinjala gubiti strpljenje. Postalo je zabavno, čak mi ni ti odlasci na vjeronauk nisu toliko teško padali. Znao sam da ću jebati babu. Tako sam govorio u sebi, jebati ću babu. Toga dana bio sam posebno kreativan, a vjerojatno je i babi bilo dosta. Kako bilo da bilo, otvorila je vrata i prilično žustro za oronulu staricu krenula preko ceste. Renault pet, crni, sjećam se savršeno jasno marke i boje i babe kako leti iznad ceste kao nekakva stara, odbačena krpa. Kako je sletjela, toga se ne sjećam, u tom trenutku već sam trčao prema ulazu u pljesnivi suteren koji se sad činio jedinim sigurnim utočištem. Babu više nikada nisam vidio.
zvjezdoznalac is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.05.2015., 11:54   #2
U ljeto devedesetiprve išao sam u šesti osnovne. U stvari, završio sam šesti osnovne. Toga ljeta nisam morao na vjeronauk, zahvaljujući vlastitom trudu i zalaganju. Fra Drago je rekao da za mene tamo više nema mjesta. Da sam dušu prodao đavlu. Doslovno je tako rekao, a ako je tko kvalificiran to procijeniti, onda je on. Nije pater ništa znao o mojoj ulozi u pogiblji babe koju godinu prije nego mu je bilo dosta mojih dobacivanja i provokacija. Dragu sam sreo mnogo godina kasnije, ali to za ovu priču nije bitno.
Ovo je priča o jednom drugom Draganu. O automehaničaru iz moje ulice. Dragan je bio Srbin, i toga su svi bili svjesni. U to vrijeme nacionalnost je postala bitna. I žena mu je bila srpkinja, a slijedom toga i djeca, valjda. Imao je nekakvu trošnu limenu šupu koja je služila kao radionica, i hrpu automobilskih olupina s kojih je skidao dijelove i transplantirao ih na isto takve olupine koje su mu susjedi dovozili na popravak. Iza te šupe preko dana je na lancu bio pas, olinjala mršava đukela koja je nekada bila njemački ovčar.
U rano poslijepodne u ulici je, kao i svakog dana, bilo zatišje. Sunce je peklo u lošoj namjeri. I kod mene doma svi su ležali u hladovini, mozga oduzetog od vrućine, samo muhe nisu imale mira. Muhe i ja. Otišao sam u garažu i uzeo kanistar benzina, lijevak i gumeno crijevo. Šibice sam nosio u džepu već dva dana, u iščekivanju pogodnog trenutka. Prešao sam ulicu pogledavajući lijevo i desno. Da me tkogod primjetio, vratio bih se i odustao od cijelog plana. Kuća do njegove bila je prazna. Kuća gastarbajtera koji su si mogli priuštiti ljetovanje. Preskočio sam ogradu i prošao kroz vrt, pokraj garaže, pa preko ograde u Draganovo dvorište. Rex me gledao rezigniranim pogledom psa odavno pomirenog s lancem, mlitavo mašući repom dok sam pažljivo gurao crijevo ispod rđavog lima stražnje strane radione, umetao lijevak i polako, dok mi je srce udaralo u tjeme, ulijevao benzin istodobno povlačeći crijevo k sebi. Zadnji decilitar ostavio sam za Rexa. Vratio sam se do ograde te kanister, crijevo i lijevak prebacio preko, pogladio Rexa po glavi i upaljenu šibicu prinijeo mrlji benzina koja je provirivala ispod lima. Istom šibicom zapalio sam psa i onda preskočio ogradu, pokupio stvari i bez osvrtanja, bez razmišljanja, kao što sam stoput napravio u mislima, preletio preko ceste ne mareći više da li će me tko vidjeti. To je bio rizik kojeg sam bio svjestan, i svjesno sam se okladio da me nitko neće primjetiti na povratku. Rex je već vrištao, ne lajao, ne zavijao, već vrištao kako nikada nisam mislio da pas može vrištati.
Dobio sam okladu a Dragan se kroz nekoliko tjedana odselio. Nakon rata saznali smo de je poginuo kod Vukovara.
zvjezdoznalac is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.05.2015., 14:03   #3


Dobar si. Sunce je peklo u lošoj namjeri. Ostani plav.
__________________
Ja ne moren više tako, ja ne moren Brežnjev.
late bloomer is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.05.2015., 11:55   #4
Baš nekako u to doba kada je naša lijepa Hrvatska počela zanimati razularene srbočetničke horde, mene su počele zanimati djevojčice. U žaru te novootkrivene, magične privlačnosti, i ja sam bio pomalo razularen. Razgovarati s njima nisam znao, a nisam ni imao želje verbalno komunicirati s tim hihotavim predmetima svojih želja. Važnost društvenih konvencija i socijalnih vještina bila mi je poznata koliko i božje zapovijedi amazonskim indijancima, tako da sam poput prašumskog primata rukama posezao za tek izniklim grudima, čvrstim malim stražnjicama i, oh najveće li slasti, uvijek snažno branjenim međunožjima. Više sam puta zbog toga išao na razgovore k školskome psihologu, ali uzalud. Da nisam bio inače bistro dijete, vjerojatno bi me otpremili u neku posebnu školu. Ovako su me morali pokušati urazumiti razgovorom. Mogli su isto probati sa pijanim bradonjama koji su već počeli prepriječivati balvane preko cesta, rezultat bi bio isti.
Posebno mi je privlačna bila jedna susjeda, školska kolegica moje sestre. Bila je godinu starija, i samim time razvijenija od vršnjakinja koje sam inače napastovao. I tako sam se jednog dana uključio u igru skrivača s nekolicinom djece iz susjedstva, ne bih li dobio priliku približiti se Katarini i izjaviti joj ljubav. Igra skrivača je, mislio sam, najpogodnija za ostvarivanje takvog nauma. Nisam morao dugo čekati da završimo zajedno skriveni ispod starog kreveta na tavanu. Prešao sam na stvar bez okolišanja, no nisam računao na takav otpor. Grebla je, udarala i grizla, ali sve u tišini. Borila se sportski, razmišljao sam kasnije. Nikako joj nisam uspijevao svući tajice pa sam se počeo pritiskati uz nju preko odjeće. Nije trebalo puno da budem gotov. Kad smo izašli ispod kreveta obrisala je suze i sišli smo u dvorište. Njen glupi brat još uvijek nas je tražio.
zvjezdoznalac is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.05.2015., 12:47   #5
Katarina je poslije toga počela izbjegavati igre skrivača, čak ni lovice nije igrala ako sam ja bio uključen. U moje dvorište više nije dolazila. Ne moram ni reći da sam se osjećao ostavljeno.
Imala je četverogodišnju sestru koja je često dolazila k nama. K nama su često dolazili i štakori, taj statusni simbol boljih zagrebačkih kvartova. Hvatali smo ih u zamke, trovali, gađali zračnim puškama, ali oni su i dalje bili tu, neuništivi i ponosni poput tada vladajućeg HDZ-a. Ponekad bih našao poluraspadnutu štakorsku strvinu u nekom teže pristupačnom kutku i s gađenjem je skupio lopatom te bacio u kantu za smeće. Ovaj puta odložio sam je pored kante i čekao da naiđe Katarinina sestrica.
" Hoćeš micu-macu ? " upitao sam je.
" Daa ! "
Stajala je razjapljenih usta dok sam uz pomoć štapa gurkao "micu-macu" prema njoj. Uzela je štakora u ruke i čvrsto ga stisnula na prsa pogledavši me očima punim zahvalnosti.
"Hajde, idi pokaži seki micu-macu" rekoh.
Odlepršala je poput vrapčića a onda sam začuo kako joj stari i sestra luđački urliču. Nisam se mogao prestati smijati.
zvjezdoznalac is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.05.2015., 12:52   #6
Quote:
late bloomer kaže: Pogledaj post
Ostani plav.
Pokušati ću ali ništa ne obećajem
zvjezdoznalac is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.06.2015., 20:09   #7
Ovo sve skupa ništa ne valja. Pretenciozno i usiljeno, bljutavo i bez okusa. Nisam materijal za pisca, da ga jebeš. Ja sam pisac koliko je Glogoški branitelj. Kurac od pisca, drugim riječima. S tim da je Glogoški uz to još i kurac od čovjeka. Idiot dođe u uniformi pitati premijera da li misli da je on militantan. U trenutku kad sam to vidio kao da me nešto ubolo u mozak. U kakvoj ja to jebenoj nakaradnoj pripizdini od države živim, zapitao sam se. Pitanje koje je ujedno i odgovor. Tako da se nisam morao mučiti tražeći ga. S jedne strane stola tabletoman u uniformi i jedno lopovsko govno koje pretendira na ministarsku poziciju, a s druge rošavi slaboumnik udbaških korijena raspravljaju o nekakvim mutnim pojmovima, dostojanstvu i sličnim sranjima, u zemlji u kojoj umirovljenici poslije cijelog radnog vijeka po kontejnerima traže plastične boce, a neki i hranu čini mi se. Koji me kurac tjerao da to gledam. Kao da na netu nema dosta pornjava pa moram gledati takva sranja.
zvjezdoznalac is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.06.2015., 01:37   #8
Zašto nebi bio materijal za pisca ? Priče su ti dobre, baš si me lijepo nasmijao. Nemoj se podcjenjivati, to je najgore što si možeš napraviti. Sam si sebi najvažniji, zašto ti je onda mišljenje o samome sebi manje važno od mišljenja drugih ? Ako si te priče otipkao i objavio, pretpostavljam da si mislio da su dobre. Zašto si onda promijenio mišljenje ? Nemoj misliti da nisi materijal za pisca, čim si uopće krenuo, znači da već jesi pisac. Sjeme je u tebi a volja je ono presudno; dali ćeš raditi na svome pisanju pa se izbrusiti ili ti je to samo neka usputna razbibriga, to će vrijeme pokazati. Keep up bijać
Da Kang is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.09.2015., 17:54   #9
Poprilično bolesno.
NicolasBourbaki is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.09.2015., 15:32   #10
ja bih ti preporucio da sve to skupa slozis malo konzervativnije a opet isto, meni se sviđa.
__________________
sistem : žaba guta rodu.
pbeatz is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.09.2015., 16:06   #11
Da ne bi bilo zabune; poprilično bolesno u smislu - sviđa mi se.
NicolasBourbaki is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.10.2015., 22:11   #12
Anto je živio sam u trošnoj kućici na kraju susjedne ulice. Dovukao se odnekud iz Bosne za vrijeme rata, već tada teški alkoholičar kojeg je žena napustila a sin mu jedinac poginuo na crti. Svakog petog primao je penziju i onda obilazio trgovine u kojima se zadužio, vraćao dugove i počinjao novi krug višednevnog teškog opijanja nakon kojeg bi slijedilo razdoblje oporavka kad bi ponestalo novaca i kad bi iskoristio sve dozvoljene minuse u kvartovskim dućanima. Tog petoga u mjesecu listopadu sve se odvijalo po već ustaljenoj shemi, i kada sam oko ponoći otvorio nezaključana vrata Antine straćare ugledao sam ga kako leži na kauču, odjeven u potkošulju, maskirne hlače i s poderanim čarapama na nogama. Do pola popijena boca konjaka bila mu je kraj ruke koja je mlitavo visjela, kao da ju tetovirano srce probodeno strijelom i nejednakim slovima iscrtano JNA vuku prema podu. Na stolu pokraj njega bilo je nekoliko pivskih boca, prazna kutija cigareta, ostaci jeftine salame i otvoreni džepni nožić. I velika keramička pepeljara s natpisom "Badel", koja se tu našla kao podsjetnik na neko drugo vrijeme, na neke tuđe potraćene mladosti koje su u meni probudile čudan osjećaj sjete, kao da sam se odjednom našao u tom drugom vremenu, u vlaku koji juri kroz ljetnu noć i miriše kako su vlakovi nekada mirisali i u kojemu se smiju djevojke kojih davno više nema a vjetar im kroz otvorene prozore oživljava haljine i kosu. Odjednom mi ga je postalo žao, tog sijedog oronulog pijanca koji je spavao širom otvorenih usta kao mrtvac. Dok sam izvlačio čekić iz pojasa pomislio sam kako mu u stvari činim uslugu. Svom snagom zabio sam mu šiljak u sljepoočicu. Trgnuo se iznenađeno i na trenutak je izgledao kao da se sprema ustati, ispustivši pritom nekakav zvuk koji je više ličio na svinjsko roktanje nego na nešto što bi moglo izaći iz ljudskih usta, a onda su mu se noge počele trzati. Mlaz krvi pomiješane s mozgom preletio je stol i odbio se od zida. Počeo sam pretraživati kuću, što je s obzirom na količinu namještaja kratko trajalo. Osim nekoliko starih obiteljskih fotografija nisam našao ništa zanimljivo. U džepu je imao novčanicu od sto kuna i nešto sitniša. Isuo sam sadržaj pepeljare na pod i spremio je u jaknu i već sam krenuo prema vratima kad mi je na pamet pala ta ideja. Vratio sam se do trupla i iščupao mu čekić iz glave, te mu ga stavio u ruku. Tako će izgledati kao samoubojstvo, rekao sam sam sebi cerekajući se. Možda se i neki policajac na uviđaju nasmije mojoj dosjetki.
Gospod Bog is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.10.2015., 23:05   #13


Brutalno. Odlično. Talentiran si.

Definitivno znaš šokirati, a opet, izbalansirati melankoliju i taj crni, bolesni humor.
NicolasBourbaki is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.12.2015., 21:57   #14
Danas nema ispovijesti. Nemam ništa za reći. Ništa.
Gospod Bog is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.01.2016., 13:22   #15
Dobro,sasvim dobro..Nastavi.
Antidata Neopod is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 10:23.