Ovo (ni)je još jedna klasična priča kako sam se zaljubila u prijatelja

[Zermatt]

Evo još jedna osoba koja je novi privatni profil da se pojada anonimno ljudima jer svi mi imamo neki "status" ovdje na forumu pa se ne valja odavati.

Svaka čast onom tko će biti voljan pročitati ove bakrače koji izlaze iz moje glave.

Znam da ovdje postoji puno priča kako se prijatelj zaljubio u prijateljicu i vice versa i odmah ću vam reći da će i ovo biti ta priča iako ne znam je li se radi o zaljubljenosti. Ne bih zasad išla toliko daleko.

Ja sam jedna od onih koja zbilja vjeruje u muško-ženska prijateljstva jer imam jednog prijatelja od rođenja koji je mojim roditeljima kao drugi sin i još dva koja sam stekla u svojih 29 godina.

Jako patim na forme i teško nekog zovem prijateljem ukoliko po mojim vrijednostima on to stvarno nije. Ovaj o kojem je ovaj post je postao moj prijatelj još prije 15 godina. Upoznala sam ga preko brata i u međuvremenu je postao moj najbolji prijatelj i sestrin.

Kliknuli smo odmah u startu. Imamo isti smisao za humor i zanimacije. On dolazi u kuću mojih roditelja, oni ga zovu za blagdane i rođendan, kod mene prespava kad god treba. Idemo zajedno na koncerte, putovanja, šaljemo si pršute i pancete . Dakle, shvaćate.

Naše prijateljstvo je nastalo čisto kao suza. I bilo je čisto kao suza sve do prije par dana. Nikad ga nisam gledala drukčije od vlastitog brata. Nekad bi se znala zabavljati s mislima „Zamisli da se poljubite“ i tad bi mi ta pomisao bila odbojna. Nisam to uopće mogla zamisliti. Bila sam ponosna na naš odnos koji je bio čist s obje strane. Nikad si nismo bili pussy ili cock blockeri. Dapače. Ok, neke njegove cure su znale biti ljubomorne na odnos kojeg s njim imamo ja i sestra, ali kad bi nas upoznale, vidjele bi da smo bezazlene.

I onda se dogodilo da smo se prije nekoliko dana vozili u autobusu koji je naglo zakočio i ja sam se spontano primila za njegovu podlakticu i u trenu kad sam ga pustila, moja je ruka kliznula po njegovoj i kroz mene je prostrujalo. Kako je to bio osjećaj koji baš ne povezujem s njim, nisam previše obraćala pažnju, makar mi je u nekoj kratkoj sekundi bilo „ok, koji k“, ali sam nastavila kao da ništa nije bilo.

Međutim, nakon toga se dogodilo da smo slavili Prvi Maja i ja sam priželjkivala da sjedimo jedno pored drugog. I da me udari onako iz zezancije ili da prebaci ruku preko mog ramena dok stojimo jedno pored drugo, kao što to inače zna napraviti onako bratski.

Priželjkivala sam to, ali istodobno nisam željela dublje razmišljati o tome jer me je bilo sram jer sam nekako bila razočarana u sebe kao da sam podbacila i kao imam neku grešku. Danas sam osjetila potrebu nakon dva dana intezivnog razmišljanja da to podijelim s nekim jer, vjerovali ili ne, ne maštam podsvjesno da mi zapravo budemo skupa.

Ne želim razoriti odnos. Ne mogu uopće zamisliti da bratu (pravom) i sestri kažem što mi se mota po glavi. Mislim da bi bili šokirani kao i ja. Ne mogu ni zamisliti koliko bi njega razočarala. Znam da ne misli isto kao ja. Nisam ja sad zaljubljena, samo sam poljuljana, malo izgubljena.

Danas mi je poslao neku foru. I inače kad vidim da mi piše, nekad ne pogledam odmah jer mi se ne da, a sad sam onako kao glupača prvo zastala kad sam vidjela njegovu poruku, a onda se nasmijala.

Dubila sam jesam li ja ikad podsvjesno njega ipak vidjela kao muškarca, ali zbilja nisam. Naravno da sam primijetila da je zgodan, ali zgodan mi je i brat pa je to bila samo činjenica. Ništa više.
Moguće je da mi samo treba pažnje jer sam dugo bez dečka. Nažalost, ignorirat ga ne mogu, ali nikako i nipošto s njim ne bih vodila razgovor o ovom. Zgražam se nad tim. Ne mogu uopće zamisliti da spomenem nešto tako. A inače nemam problem nekom reći da mi se sviđa.

Ne znam uopće ni je li mi se sviđa na taj način. Zapravo bi voljela ovo zaboraviti, ali pogledajte zaboga koliko pišem o tome svemu?!?!

Rastužuje me ovo sve. Osjećam se pomalo i nastrano, prljavo. Prekjučer je on otišao na dva mjeseca u Kinu poslovno i meni su se skoro zasuzile oči kad sam mu pisala poruku i sebi sam govorila „patetična si i glupa“.

Išao je već 6x prije toga u Kinu na 2 mjeseca i bilo bi mi svejedno u smislu „Jej, super za tebe, vidimo se kad se vratiš.“ Jednostavno je to bio odnos u kojem nije važno koliko se viđate ili ne jer je odnos uvijek isti bez obzira na vrijeme. Nisam osjećala nedostajanje na tužni način. Tata mi je bio pomorac, sad mi je brat pomorac i navikla sam na odlaženje i dolaženje.
Baš sam sjebana. Ne želim biti školski primjer kako se zaljubiti u prijatelja. Želim da je sve isto.

Možda je olakotna okolnost ta što ga sad neće biti pa će me ovo pustiti. Ali imam osjećaj što ja više razmišljam o tome da mi ta ideja nekako postaje bliska, a ne želim to. Od svih slobodnih muškaraca na ovom svijetu ne želim napraviti klišej i zaljubiti se u prijatelja. Nadam se da razumijete da mi je ovog trena i sad prijateljstvo najvažnije. Znam da postoji puno bolje rješenja za mene od njega. Njemu ništa ne fali, ali ne želim da bude moj predmet patnje ni ničega šta ima veze s tim vrstama emocije.

I što sad? Jesam već prešla svoju granicu? Kako se vratiti unutar? Znam da u naslovu i tekstu spominjem zaljubljenost, ali to je samo zato što je to jednostavnije napisat da razmijete. Ipak još nije taj stadij.

[deboto po bota]

To sto ti se svidio dugogodisnji frend u nekom drugom smislu osim bratsko-prijateljskom je vise manje normalna stvar izmedju hetero (i jos k tome solo) muskarca i zene koji nisu u rodu. Samo ne znam sta si do sad radila, al OK. Prirodnije i manje povrsno se zaljubit u prijatelja, nego u nekog relativno nepoznatog...

Ne kuzim zasto je tebi konotacija zaljubiti se u prijatelja, nesto negativno? Osjecas se nastrano i prljavo jer si solo s 29 i skuzila si da ti je prika donekle napet? Mozda je on gay kad nikad nista nije pokusa u tih 15 god. vaseg druskanja ili mu stvarno nisi privlacna u tom smislu. Onda si tek najezila... Moras sad saznat kako on tebe vidi da znas na cemu si. Ovako ti je samo dugorocna patnja u prognozi, a nemas bas 19, nego 29... bioloski sat vamo tamo.

[Zoey]

postavljas previse pitanja, a stvari su vrlo jednostavne. svida ti se, jebiga. prihvati to. kaj ces dalje s tim napravit, ne znam. ali zasigurno ne preporucam pristup s kraja posta, gdje kazes "ne zelim da bude moj predmet patnje".

[Flat]

A jel imas decka?

[kokicha]

Flat kaže:

A jel imas decka?

Rekla je da nema.

Vidi je li to kriza zato jer si dugo solo, kako kažeš. Ako nije kriza, reci mu. Ništa neobično da se zaljubiš u nekoga koga dugo i dobro poznaješ.

[vegar]

Tko prati ovaj pod forum ce bez problema skontat tko je ovo.

[Pak Lena]

Zermatt kaže:

I što sad? Jesam već prešla svoju granicu? Kako se vratiti unutar? Znam da u naslovu i tekstu spominjem zaljubljenost, ali to je samo zato što je to jednostavnije napisat da razmijete. Ipak još nije taj stadij.

Sad nista.

Imas srece da je otisao na dva mjeseca pa ga neces vidjati. Mozda te do povratka pusti samo od sebe kako se i primilo, a mozda se zaljubis u nekog.

Nema potrebe ostriti razanj dok je zec u Kini.

Ako se bas zelis lijeciti od nezeljenih osjecaja prema njemu, probaj snagom volje skrenuti slatke misli svaki put kad ti dodju.

Iako mi se cini da ti se to bas i nece.

[Zermatt]

deboto po bota kaže:

Samo ne znam sta si do sad radila, al OK. Prirodnije i manje povrsno se zaljubit u prijatelja, nego u nekog relativno nepoznatog...

Pa u ovih 15 godina sam bila u drugim vezama. Nisam razmišljala o njemu tako, niti sam trebala.

Ne kuzim zasto je tebi konotacija zaljubiti se u prijatelja, nesto negativno? Osjecas se nastrano i prljavo jer si solo s 29 i skuzila si da ti je prika donekle napet? Mozda je on gay kad nikad nista nije pokusa u tih 15 god. vaseg druskanja ili mu stvarno nisi privlacna u tom smislu. Onda si tek najezila... Moras sad saznat kako on tebe vidi da znas na cemu si. Ovako ti je samo dugorocna patnja u prognozi, a nemas bas 19, nego 29... bioloski sat vamo tamo.

Pa da, koma mi je zaljubit se u prijatelja, dobrog prijatelja. Nije mi on neki površni prijatelj pa mi je ok ako pređe u nešto više šta se ranije događalo. Ovo je baš drukčije. Al daj me nemoj s tim biološkim satom. Kao da imam već 40 godina, a i da imam?! Je li možemo pristupiti problemu tako kakav je?

Zoey kaže:

postavljas previse pitanja, a stvari su vrlo jednostavne. svida ti se, jebiga. prihvati to. kaj ces dalje s tim napravit, ne znam. ali zasigurno ne preporucam pristup s kraja posta, gdje kazes "ne zelim da bude moj predmet patnje".

pa zapravo je moj neki plan usmjerit pažnju na nekog drugog. samo što sad tog nekog drugog nema. Ali definitivno bi pokušala ovo riješit drukčije od toga da pokušam sanznati je li on mene vidi drukčije jer sam prilično sigurna da me ne vidi nikako nego kao do sad. A ovo ne kažem s nekim žalom već činjenično.

kokicha kaže:

Vidi je li to kriza zato jer si dugo solo, kako kažeš. Ako nije kriza, reci mu. Ništa neobično da se zaljubiš u nekoga koga dugo i dobro poznaješ.

Hm. Pa možda je kriza. Moguće da želim bliskost s nekim s kim bi se mogla zezati na takav način, razumijeti i dijeliti iste interese. Ali ne bih da to bude on. Bez obzira što mi se ovo mota po glavi još ga uvijek ne gledam seksualno. Možda je to samo platonski, emotivno, pomalo sakato.

Pak Lena kaže:

Nema potrebe ostriti razanj dok je zec u Kini.

Ako se bas zelis lijeciti od nezeljenih osjecaja prema njemu, probaj snagom volje skrenuti slatke misli svaki put kad ti dodju.

Iako mi se cini da ti se to bas i nece.

Pa hoće mi se. Zbilja mi se hoće. Stvarno sam jako iskrena i nemam potajno sitnu željicu da on bude moj budući što god. Ja sam zapravo prestravljena. Ok, ne osjećam se više prljavo i odvratno, ali definitivno se ne osjećam super.

[Alaine Zanna]

Ne vidim nista lose u tome sto si se zaljubila u njega. Opisi mu sve sto si opisala nama dok je u Kini i porazgovarajte o tome. Cak i ako ne dijeli tvoje osjecaje, ti ga vise nikad neces moci gledati onim bezazlenim prijateljskim ocima. Prijatelja si vec izgubila (cak i ako ne ucinis nista).

Sretno.

[vitorog]

Zermatt kaže:

Pa u ovih 15 godina sam bila u drugim vezama. Nisam razmišljala o njemu tako, niti sam trebala.

Iskreno, mislim da ti ova rečenica nije istinita.

[Zermatt]

vitorog kaže:

Iskreno, mislim da ti ova rečenica nije istinita.

Prilično je hrabro to reći za nekog koga ne znaš i tko ništa ne dobiva tim što kaže kako stvari stoje. Ipak sam napravila novi profil da vam dočaram situaciju.
Jedino šta nije istinito u mom tekstu je "Kina". Radi se o drugoj zemlji, ali to nije važno.

Nisam ga nikad (do prije par dana) gledala drugim očima osim prijateljskim. Fact.

[Zermatt]

Alaine Zanna kaže:

Ne vidim nista lose u tome sto si se zaljubila u njega. Opisi mu sve sto si opisala nama dok je u Kini i porazgovarajte o tome. Cak i ako ne dijeli tvoje osjecaje, ti ga vise nikad neces moci gledati onim bezazlenim prijateljskim ocima. Prijatelja si vec izgubila (cak i ako ne ucinis nista).

Sretno.

Tvoj komentar mi se čini prilično sanjarski i romantičan. Ne kažem da je to loše, ali kao da navijamo da mu ja kažem i on meni kaže da isto osjeća. Ja o tome ne mogu maštati jer još uvijek ne mogu shvatiti cijelu situaciju. Pokušavam zbilja proniknuti u sebe. Idem toliko daleko da zamišljam naš seks i ne mogu ga ni blizu zamisliti. Da me ljubi, liže. Evo, upravo sam spontano odmahnula glavom. Nou pliz.

Pa sigurno ima ljudi koji su svjesno izabrali to sve ignorirati i onda je to sve prošlo? Kad prerežeš na vrijeme.

[blagotebi]

ček malo, prijatelj ti je 15 godina, i samo jednom si ga dodirnula? jeste li si ikad čestitali rođendan, Novu Godinu, i slično? koliko te tad prostrujalo?

[Pistol]

Tebe ustvari zbunjuje, hm, kako da to dočaram... Zamisli sve muškarce koji su ti dosad bili seksualno izrazito neprivlačni ili si ih vidjela kao braću. Zar ti se nikad dosad nije dogodilo da te ipak u jednom prolaznom trenutku nešto na njima porajca, a već slijedeća reakcija je "pu, pu, gadljivo"?

Dakle, onaj prolazni momenat gdje pomisliš, "hm, zanimljivo", ali je već slijedeći trenutak reakcija "ma neeeee, ne bi nikad"

Sasvim je legitimno da ti se svidjela njegova snažna rukica, ali on kao cjelina ti je ipak odbojan. Razmišljala si u tom trenutku donjom glavom, a ne mozgom i srcem i bok

No, da dolijem ulje na vatru... Ne možeš zamisliti kako te ljubi i liže? Pa kaj to ne bi bilo tako divno perverzno?

[Alaine Zanna]

Zermatt kaže:

Tvoj komentar mi se čini prilično sanjarski i romantičan. Ne kažem da je to loše, ali kao da navijamo da mu ja kažem i on meni kaže da isto osjeća. Ja o tome ne mogu maštati jer još uvijek ne mogu shvatiti cijelu situaciju. Pokušavam zbilja proniknuti u sebe. Idem toliko daleko da zamišljam naš seks i ne mogu ga ni blizu zamisliti. Da me ljubi, liže. Evo, upravo sam spontano odmahnula glavom. Nou pliz.

Pa sigurno ima ljudi koji su svjesno izabrali to sve ignorirati i onda je to sve prošlo? Kad prerežeš na vrijeme.

Moze se to prerezati i proci ce, ali nece ici bez odmicanja od njega, sto ce onda on naravno primijetiti i pitati te 'cemu to'?

Sto ces mu odgovoriti?

[vitorog]

Zermatt kaže:

Prilično je hrabro to reći za nekog koga ne znaš i tko ništa ne dobiva tim što kaže kako stvari stoje. Ipak sam napravila novi profil da vam dočaram situaciju.
Jedino šta nije istinito u mom tekstu je "Kina". Radi se o drugoj zemlji, ali to nije važno.

Nisam ga nikad (do prije par dana) gledala drugim očima osim prijateljskim. Fact.

Ma hajde, molim te...

Evo da ti citiram dio tvog uvodnog posta:

Kliknuli smo odmah u startu. Imamo isti smisao za humor i zanimacije. On dolazi u kuću mojih roditelja, oni ga zovu za blagdane i rođendan, kod mene prespava kad god treba. Idemo zajedno na koncerte, putovanja, šaljemo si pršute i pancete . Dakle, shvaćate.

Mislim, i ja imam prijateljicu i bliski smo, no, ne idemo skupa na koncerte i putovanja niti ona prespava kod mene (pretpostavljam, tvoji "momci" s kojima si u vezi, čekaju da im se vratiš?). Ne pozivam je ni na blagdane i obiteljske fešte. Pozovem osobu s kojom sam u vezi.

A sa prijateljicom sjednem na kavu, dosta otvoreno popričamo, eventualno nešto zajednički poslovno ili privatno odradimo, povučemo neke veze jedno za drugo i u tom stilu...

Uvodni tekst ti je kao da ga je pisala neiskusna klinka iz osnovne škole, a ne djevojka od 29 godina.

[Zermatt]

blagotebi kaže:

ček malo, prijatelj ti je 15 godina, i samo jednom si ga dodirnula? jeste li si ikad čestitali rođendan, Novu Godinu, i slično? koliko te tad prostrujalo?

Odakle ti ovo? Normalno da jesmo. Ali ga nikad do nisam doživljavala na ovakav način.

Pistol kaže:

Tebe ustvari zbunjuje, hm, kako da to dočaram... Zamisli sve muškarce koji su ti dosad bili seksualno izrazito neprivlačni ili si ih vidjela kao braću. Zar ti se nikad dosad nije dogodilo da te ipak u jednom prolaznom trenutku nešto na njima porajca, a već slijedeća reakcija je "pu, pu, gadljivo"?

Dakle, onaj prolazni momenat gdje pomisliš, "hm, zanimljivo", ali je već slijedeći trenutak reakcija "ma neeeee, ne bi nikad"

Pa da, dogodilo mi se. S njim nije.

vitorog kaže:

Ma hajde, molim te...

Evo da ti citiram dio tvog uvodnog posta:

Kliknuli smo odmah u startu. Imamo isti smisao za humor i zanimacije. On dolazi u kuću mojih roditelja, oni ga zovu za blagdane i rođendan, kod mene prespava kad god treba. Idemo zajedno na koncerte, putovanja, šaljemo si pršute i pancete . Dakle, shvaćate.

Mislim, i ja imam prijateljicu i bliski smo, no, ne idemo skupa na koncerte i putovanja niti ona prespava kod mene (pretpostavljam, tvoji "momci" s kojima si u vezi, čekaju da im se vratiš?). Ne pozivam je ni na blagdane i obiteljske fešte. Pozovem osobu s kojom sam u vezi.

A sa prijateljicom sjednem na kavu, dosta otvoreno popričamo, eventualno nešto zajednički poslovno ili privatno odradimo, povučemo neke veze jedno za drugo i u tom stilu...

Uvodni tekst ti je kao da ga je pisala neiskusna klinka iz osnovne škole, a ne djevojka od 29 godina.

Joj. Ako nešto ne mogu razumijeti su ljudi kao ti koji sve stavljaju u svoje cipele. Da, moji roditelji ga zovu za blagdane, zovu ga za rođendane, zovu ga i inače kad ga dugo nisu vidjeli i čuli. Petnaest godina je jako puno. Nije to prijateljstvo koje je nastalo prije par godina već praktički od djetinjstva ili tinejdžerskih dana i kao što sam rekla, on nije samo moj prijatelj već i od mog brata i sestre i sveprisutan je. Jednako se čuje s mojom sestrom kao i sa mnom i nas četvero imamo zajedničku grupu. I da, spavao je od kod mene i kad sam bila u vezi i to čak dvije veze od toga sam s jednim živjela. Mojim dečkima je on bio super. Nismo spavali u istom krevetu, spavao bi na kauču. Normalno da će prespavati kod mene kad sam mu ja jedina prijateljica koju ima u Zagrebu, a treba "place to stay". Važno je reći da kod mene spava tko god treba. Nije on iznimka. A ovo da ne ideš s prijateljicom na koncerte mi je smiješno, kao što je tebi ovo moje. Kao da je odlazak na koncert rezerviran samo za istospolne prijatelje ili curu/dečka. Wtf. Žao mi je što nemaš neku tako blisku prijateljicu. Što da ti kažem...

Edit: Ja sam zbilja iskreno napisala kako stvari stoje. Nisam nikad baš nikad prije imala za njega drukčije misli od prijateljskih. Napisala sam sve ovo jer mi je lakše pričati s nekim o tome jer, kao što sam rekla, sramim se i ne želim o tome pričati s prijateljima jer se nadam da će me proći. Pomaže mi ovo. Što više razglabam o tome, sve sam više dalje od toga. Pogotovo sad kad ga nema.

[versilov]

taj magični dodir iz javnog prijevoza bit će brzo prebrisan kad neki drugi macan stavi svog pišulineka u tebe.

jebote led, kolko si napaljena kad te nakon 15 godina prijateljstva to opralo... strašno.

[Zermatt]

versilov kaže:

taj magični dodir iz javnog prijevoza bit će brzo prebrisan kad neki drugi macan stavi svog pišulineka u tebe.

jebote led, kolko si napaljena kad te nakon 15 godina prijateljstva to opralo... strašno.

I know! Ja isto mislim da je samo stvar u tome.

[vitorog]

Zermatt kaže:

Odakle ti ovo? Normalno da jesmo. Ali ga nikad do nisam doživljavala na ovakav način.



Pa da, dogodilo mi se. S njim nije.



Joj. Ako nešto ne mogu razumijeti su ljudi kao ti koji sve stavljaju u svoje cipele. Da, moji roditelji ga zovu za blagdane, zovu ga za rođendane, zovu ga i inače kad ga dugo nisu vidjeli i čuli. Petnaest godina je jako puno. Nije to prijateljstvo koje je nastalo prije par godina već praktički od djetinjstva ili tinejdžerskih dana i kao što sam rekla, on nije samo moj prijatelj već i od mog brata i sestre i sveprisutan je. Jednako se čuje s mojom sestrom kao i sa mnom i nas četvero imamo zajedničku grupu. I da, spavao je od kod mene i kad sam bila u vezi i to čak dvije veze od toga sam s jednim živjela. Mojim dečkima je on bio super. Nismo spavali u istom krevetu, spavao bi na kauču. Normalno da će prespavati kod mene kad sam mu ja jedina prijateljica koju ima u Zagrebu, a treba "place to stay". Važno je reći da kod mene spava tko god treba. Nije on iznimka. A ovo da ne ideš s prijateljicom na koncerte mi je smiješno, kao što je tebi ovo moje. Kao da je odlazak na koncert rezerviran samo za istospolne prijatelje ili curu/dečka. Wtf. Žao mi je što nemaš neku tako blisku prijateljicu. Što da ti kažem...

Edit: Ja sam zbilja iskreno napisala kako stvari stoje. Nisam nikad baš nikad prije imala za njega drukčije misli od prijateljskih. Napisala sam sve ovo jer mi je lakše pričati s nekim o tome jer, kao što sam rekla, sramim se i ne želim o tome pričati s prijateljima jer se nadam da će me proći. Pomaže mi ovo. Što više razglabam o tome, sve sam više dalje od toga. Pogotovo sad kad ga nema.

Kao prvo, onda si se krivo izrazila. Nije spavao kod tebe, nego je spavao kod tvojih roditelja. Drugo, ne idem na koncerte ni sa istopolnim prijateljima. Treće, nemoj me žaliti da imam na taj način blisku prijateljicu, mislim da sam dobro posložio prioritete i raspolaganje svojim vremenom i vremenom bliskih osoba.

No, ajmo dalje sa analizom

Dakle, tvoja dva dečka su ga ocijenila da je super, pretpostavljam da im je drago da ideš sa njim na putovanja. Zanima me kako spavate vas dvoje kad ste na putovanjima?
I drugo, kakav je njegov ljubavni život? Pretpostavljam da, kao prava prijateljica, imaš potpuni uvid u to.