Natrag   Forum.hr > Kultura i zabava > Književnost > Mali literarni kutić

Mali literarni kutić Vaše pjesme, priče, romani...

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 28.01.2003., 01:00   #1
Najljepse neljubavne pjesme poznatih pjesnika

Balada iz predgradja

I lije na uglu petrolejska lampa
Svijetlost crvenkastozutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.

I uvijek ista sirotinja udje
U njezinu svetlost iz mraka,
I s licem na kojem su obicno brige
Predje je u par koraka.

A jedne veceri nekoga nema,
A morao bi proc;
I lampa gori,
I gori u magli,
I vec je noc.

I nema ga sutra, ni prekosutra ne,
I vele da bolestan lezi,
I nema ga mjesec, i nema ga dva,
I zima je vec,
I snijezi

A prolaze kao i dosad ljudi,
I maj vec mirise -
A njega nema, i nema, i nema,
I nema ga vise

I lije na uglu petrolejska lampa
Svijetlost crvenkastozutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.


Dobriša Cesarić
 
Odgovori s citatom
Old 28.01.2003., 01:16   #2
tin ujević,pjesma o biseru
-to je pjesma u prozi
ide ovako

Čovječe što nisi kao svi drugi, ne nosi srca na dlanu i ne misli da trebaš pokazati bogaljima svih blaga svoje duše.
Sjeti se da na dnu dubokih oceana čami bezbrojno biserje u školjkama. Niko ga ne vidje, niko ga neće vidjeti , možda ni trak zvijezde što se ogleda nad vodom...
....
i završava opet:
Pa zato, čovječe kao svi drugi, ne nosi srca na dlanu i ne misli da trebaš pokazati prostoti svih blaga svoje duše.
----------------------------
+pobratimstvo lica u svemiru - to je valjda najljepša ((ne)ljubavna) pjesma ikad
panon youth is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.01.2003., 01:58   #3
IF

If you can keep your head when all about you
Are losing theirs and blaming it on you;
If you can trust yourself when all men doubt you,
But make allowance for their doubting too;
If you can wait and not be tired by waiting;
Or, being lied about, don't deal in lies,
Or, being hated, don't give way to hating;
And yet don't look too good, nor talk too wise;

If you can dream - and not make dreams your master;
If you can think - and not make thoughts your aim;
If you can meet with triumph and disaster
And treat those two imposters just the same;
If you can bear to hear the truth you've spoken
Twisted by knaves to make a trap for fools,
Or watch the things you gave your life to broken,
And stoop and build 'em up with wornout tools;

If you can make one heap of all your winnings
And risk it on one turn of pitch-and-toss,
And lose, and start again at your beginnings
And never breathe a word about your loss;
If you can force your heart and nerve and sinew
To serve your turn long after they are gone,
And so hold on when there is nothing in you
Except the Will which says to them: "Hold on";

If you can talk with crowds and keep your virtue,
Or walk with kings - nor lose the common touch;
If neither foes nor loving friends can hurt you;
If all men count with you, but none too much;
If you can fill the unforgiving minute
With sixty seconds' worth of distance run -
Yours is the Earth and everything that's in it,
And - which is more - you'll be a Man, my son!

Rudyard Kipling
Aenea is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.01.2003., 20:08   #4
Cesaric, Dobrisa


U SVJETLOSTI

Vec ocajan i lisen moci,
Ja nisam ocekivo spas.
Tada, u cemernoj samoci,
Tvoj njezni zacuo sam glas.
I on je bio kao zov
Na novi put, na zivot nov.
I ti mi svoju ruku pruzi,
I ljubav nas u jedno zdruzi.

Kako je duga bila noc
U kojoj, draga, tebe snivah!
Vec mislio sam: neces doc.
I rekoh: ona ti je ziva
U tvojoj zelji, tvome snu,
Al odista je nema tu.
Zemaljskim stazama ne kroci
Ta, cije divne cekas oci.

A gledaj: nebo sija plavlje
Otkada ugledah tvoj lik.
Ljepota, snaga, svjetlo, zdravlje
Ugusise u srcu krik.
Ocima tvojim obasjani
Proticu sada moji dani.
Raskosan rujan, vedar, zut.
Otvara jesen za nas put.

Podjimo zagrljeni, draga,
U ovaj zacarani svijet;
U ljubavi je cudna snaga,
Sto korak pretvara u let.
Od poljubaca, zagrljaja
Sve oko nas je puno sjaja.
Duboka sreca svuda zri,
Jer sobom nosimo je mi.
cabon is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.02.2003., 04:27   #5
Sakriveni bol

Neko sa svojim bolom ide
Ko s otkritom ranom; svi neka vide.
Drugi ga cvrsto u sebi zgnjeci
I ne da mu prijeci u suze i rijeci.

Rad'je ga skriva i tvrdo ga zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadrsce, zadrsce u njoj kadikad,
Ali u rijeci se ne javi nikad.

Dusa ga u se povuce i smjesti
Na svoje dno: ko more kamen
U njega bacen. More ga prima
Dnom, da ga nikad ne izbaci plima.

D.Cesaric
Aenea is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.09.2003., 20:12   #6
I am the daughter of Earth and Water,
And the nursling of the Sky;
I pass through the pores of the ocean and shores;
I change, but I cannot die.
For after the rain when with never a stain
The pavilion of Heaven is bare,
And the winds and sunbeams with their convex gleams
Build up the blue dome of air,
I silently laugh at my own cenotaph,
And out of the caverns of rain,
Like a child from the womb, like a ghost from the tomb,
I arise and unbuild it again.

The Cloud, Percy Bysshe Shelley
Agatha is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.09.2003., 20:16   #7
Moj Grob


U planini mrkoj nek mi bude hum,
Nad njim urlik vuka, crnih grana šum,

Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg,
Muku moje rake nedostupan bijeg.

Visoko nek stoji, ko oblak i tron,
Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon.

Da ne dopre do njeg pokajnički glas,
Strah obraćenika, molitve za spas.

Neka šikne travom, uz trnovit grm,
Besput da je do njeg, neprobojan, strm.

Nitko da ne dođe, do prijatelj drag -
I kada se vrati, nek poravna trag.

I.G. Kovačić
Blaise is online now  
Odgovori s citatom
Old 14.09.2003., 21:47   #8
Svatko

dok je
vani
hladno
svatko me
iznutra
moze imati

crtez sam
na staklu

A. Horvat

i

Svoju snagu prepoznaces po tome
koliko si u stanju
da izdrzis samocu.

Svopju snagu prepoznaces po tome
koliko si u stanju
da prebrodis trenutak
jer trenutak je tezi
i strashniji i duzi
od vremena i vjecnosti.

M. Antic
__________________
Quien me ama me dice que él sabe y me da que él tiene.
Walkyra is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.09.2003., 23:32   #9
A.G.Matoš

JESENJE
VEČE

Olovne i teške snove snivaju
Oblaci nad tamnim gorskim stranama;
Monotone sjene rijekom plivaju,
Žutom rijekom među golim granama.

Iza mokrih njiva magle skrivaju
Kućice i toranj; sunce u ranama
Mre i motri kako mrke bivaju
Vrbe, crneći se crnim vranama.

Sve je mračno, hladno; u prvom sutonu
Tek se slute ceste, dok ne utonu
U daljine slijepe ljudskih nemira.

Samo gordi jablan lisjem suhijem
Šapće o životu mrakom gluhijem,
Kao da je samac usred svemira
 
Odgovori s citatom
Old 19.09.2003., 15:22   #10
Modra rijeka

Nikto ne zna gdje je ona
malo znamo al je znano

iza gore iza dola
iza sedam iza osam

i još huđe i još luđe
preko mornih preko gorkih

preko gloga preko drače
preko žege preko stege

preko slutnje preko sumnje
iza devet iza deset

i još dublje i još jače
iza šutnje iza tmače

gdje pjetlovi ne pjevaju
gdje se ne zna za glas roga

i još huđe i još luđe
iza uma iza boga

ima jedna modra rijeka
široka je duboka je

sto godina široka je
tisuć ljeta duboka je

sto duljini i ne sanjaj
tma i tmuša neprebolna

ima jedna modra rijeka

ima jedna modra rijeka
valja nama preko rijeke

Mak DIZDAR
 
Odgovori s citatom
Old 19.09.2003., 18:12   #11
Quote:
ciupi kaže:
Modra rijeka

Nikto ne zna gdje je ona
malo znamo al je znano

iza gore iza dola
iza sedam iza osam

i još huđe i još luđe
preko mornih preko gorkih

preko gloga preko drače
preko žege preko stege

preko slutnje preko sumnje
iza devet iza deset

i još dublje i još jače
iza šutnje iza tmače

gdje pjetlovi ne pjevaju
gdje se ne zna za glas roga

i još huđe i još luđe
iza uma iza boga

ima jedna modra rijeka
široka je duboka je

sto godina široka je
tisuć ljeta duboka je

sto duljini i ne sanjaj
tma i tmuša neprebolna

ima jedna modra rijeka

ima jedna modra rijeka
valja nama preko rijeke

Mak DIZDAR

moj naklon...
manwe is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.09.2003., 01:37   #12
KAD BI MI NEKO REKAO

Kad bi mi neko rekao
kako je zivot stekao
kojim je parama platio
i posto bi ga vratio

Kad bi mi neko rekao
kako je vazduh stekao
kome je pisma pisao
da moli da bi disao

Kad bi mi neko rekao
kako je sunce stekao
kojim se smehom smejao
da bi se dzabe grejao

Kad bi mi neko rekao
kako je vodu stekao
na kojim je mukama bio
da bi besplatno pio

Kad bi mi neko rekao
kako je zemlju stekao
kome je dusu prodao
da bi po zemlji hodao

Kad bi mi neko rekao
kako je majku stekao
kojim je nebom kruzio
da bi oca zasluzio


Ljubivoje Ršumović
Blaise is online now  
Odgovori s citatom
Old 28.09.2003., 09:35   #13
IGRAČKA VJETROVA


Pati bez suze, zivi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Taste su suze, a jadikovke
ublazit nece gorki san.
Podaj se pjanom vjetru zivota,
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak nek te mota
u ludi polet vihor lud.
Leti ko lisce sto vir ga vije
za let si, duso, stvorena.
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet sto nema korijena.


Tin Ujević
Blaise is online now  
Odgovori s citatom
Old 30.09.2003., 14:22   #14
DO POSLEDNJEG DAHA

Bio je nekako sav nakrivo,
tako i hodao, tako i skolu ucio,
i bas se nekako mucio da dokaze,
da ima i vaznijih stvari na Svijetu,
na primjer, u pubertetu,
kada smo svi rakiju u Vinkovcima pili,
Kasim je gledao Belmondove filmove,
i u Slavonija hotelu,
u nekom starom ocevom odjelu,
narucivao casu bijelog, hladnog, mlijeka.

Vucibatina neka, htjela me tuci,
znas ono, da ti kazem,
eh, ja sam oduvjek bio neki nezni poeta,
a Kasim bi, onako iz zaleta,
pomeo dvojicu, trojicu,
a zatim, poravnao kravatu i
rekao najmirnijim glasom na svijetu:
Sta je, sta si se usro od straha,
pet je do osam,
uh, odoh ja da gledam, "Do poslednjeg daha"!

Prolece u nasem gradu je bilo,
kako se kaze, puno sperme.
Znali smo kolektivno drkati,
onako majusni, brkati,
zavaljeni u sanac ispred protine kuce.
Oko nas zbunje i neko trulo pruce,
a Kasim, oca mu mangupskog,
odjednom odnekud izroni iz mraka,
i u par koraka, znas ono, stvori se nad nama,
on, i s njim, prava dama.

Znali smo je iz komsiluka;
Ajde, kaze, da vidim ko ce dalje,
dajem samo za pare,
a njemu, onako, zbog neceg u zraku,
moze taj svaku, ako bi htio.

A Kasim bi se, znas ono,
samo nasmijao i rekao:
Ajde ne diraj mi kurvestino drugare,
moze te povaliti baraba svaka...
uh, pet je do osam,
odoh ja da gledam
"Do poslednjeg daha"!

Ljeto u Slavoniji u mozak zapece,
ne vidi se nista od prasine...

Kasime, kaze, tako smo se, znas,
zvali nas dva,
po nekom detektivu iz X-romana,
pa neces valjda i ti, ko ovi vodozemci,
da ladis muda u barutanu,
ajde sa mnom u staru pilanu,
da vadimo gliste iz piljevine.

Sjedi tako na starom biciklu
i otpuhuje kolutove dima,
al' zaistinski, ne ko ova druga raja,
on ga povuce,
Boga mi, iz jaja.

I sjednem tako na stangu, ispred njega,
bos, u kratkim hlacicama,
a on sav obucen u crno,
i cipele crne na bosu nogu.
Vozio je polako,
nek vidi, kaze, svako, da smo drugari,
jos samo nam Belmondo fali,
da skupa vadimo gliste na pilani.

Bila je, znas, u nasem gradu
i jedna mala s pjegama,
mi smo, kao, bili u nekoj semi
ma, ajde vraga semi,
znas ono, bili smo do grla,
jedno u drugo, zaljubljeni.

Ime joj ne smem odati, ajde,
znas kako je sad...
Ona je tamo negdje, tamo, u Beogradu,
e, i znas ono, ma dobro,
znas sta ti hocu reci, jel' da?
Al znas sta je, svake zime Kasim joj
nove rukavice donese,
i kaze joj ovako, seretski se nasmije,
znas ono, kako on, j....., i kaze:
Mala... hajde, cuvaj se...
i ne izlazi suvise na zimu...
mozda ces jednom igrati na filmu!

Od tad je, eto, mnogo minulo ljeta,
i ja sam danas kao, neki esteta.
Znas ono,
filmom se bavim i ponekad pjesme pisem, al
majku mu,
nikako da zaboravim te moje Vinkovce,
i te moje blage ravnice,
gdje smo Kasim i ja,
od jutra do mraka,
zivjeli zivot do poslednjeg daha.

A neki dan, eto, stiglo mi pismo.
Kazu... Kasima nema vise...
poginuo je negdje u blizini Mirkovaca.
Na kojoj je strani bio, pitam ja?
Ma nije...kazu...taj puske nosio...
nekog je klinca na biciklu vozio...
nekog bosonogog decaka....
kad ga je metak pogodio...
sunce ti kalajisano... kazu...
ko kaskader na filmu
je kroz zrak proletio
i na onu prasnjavu cestu pao...
zatim se malo pridigao... i
onom decaku,
na francuskom nesto saputao.

I jos je kazu... zadnjim snagama...
nekako narocito poravnao...
a onda... lagano...
palcem desne ruke...
preko donje usne presao...
Do poslednjeg daha, mon amee,
do poslednjeg daha.

R,Serbedzija
__________________
kako TANJUG javlja - volim te
cabon is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.10.2003., 18:19   #15
Edgar Allan Poe
Ponoci sam jedne tuzne proucavao, slab i snuzden,
Neobicne drevne knjige sto prastari nauk skrise-
Gotovo sam u san pao kad je netko zakucao,
Pred sobna mi vrata stao, kucajuci tiho, tise,
"Posjetilac", ja promrmljah,"sto u sobu uci iste,
Samo to i nista vise".
Ah, da, jos se sjecam jasno, u prosincu bijese kasno;
Svaki ugarak sto gasne, sablasti po podu rise.
Zudim vruce za svanucem - uzalud iz knjiga vucem
Spas od boli sto me muce - jer me od NJe rastavise
Andjeli, sto divnu djevu zvat Lenorom nastavise
Tu imena nema vise.
Od svilenog tuznog suma, iz zastora od barsuna
Nepoznati, fantasticni uzasi me ispunise;
Da utisam srce svoje, ja ponavljam mirno stojec:
"Posjetilac neki to je, sto u sobu uci iste -
Posjetilac kasni koji mozda trazi zakloniste -
Eto to je nista vise."
Kad smjelosti malo stekoh, ne oklijevah, nego rekoh:
"Gospodine ili Gospo, oprostite, evo stizem!
Zapravo sam malo drijemo, kucali ste tako nijemo,
Tako blago, pritajeno, i od mojih misli tise;
Gotovo vas nisam cuo" - i vrata se otvorise -
Mrak preda mnom, nista vise.
Pogledom kroz tamu bludim; stojim, plasim se i cudim;
Ah, ne moze smrtnik snove sniti sto se meni snise!
Al nevina bje tisina, znaka nije dala tmina,
S mojih usta rijec jedina pade poput kapi kise,
"Lenora" prosaptah tiho, jeka mi je vrati tise,
Samo to, i nista vise.
U svoju se sobu vratih, dok u meni dusa plamti;
Nesto jaci nego prije udarci se ponovise.
"Sigurno", ja rekoh, "to je na prozoru sobe moje;
Da pogledam caskom sto je, kakve se tu tajne skrise.
Mirno, srce. Da vidim kakve se tu tajne skrise -
Valjda vjetar, nista vise."
Prozorsku otvorih kuku, kad uz lepet i uz buku
Dostojanstven udje Gavran, sto iz drevnih dana stize,
Ni da pozdrav glavom mahne, ni trenutak on da stane,
Poput lorda ili dame kroz moju se sobu dize
I na kip Plade sleti, sto se iznad vrata dize.
Sleti, sjede, nista vise.
Kad ugledah pticu crnu, u smijeh tuga se obrnu,
Zbog ozbiljnog dostojanstva kojim strogi lik joj dise.
"Nek si osisana ptica", rekoh "nisi kukavica,
O, Gavrane, mrka lica, sto sa Nocnog zala stize,
Kako zovu te na zalu Hadske noci, otkud stize?"
Rece Gavran: "Nikad vise."
Zacudih se tome mnogo, sto crn stvor je zborit mogo,
Premda malobrojne rijeci malo sto mi objasnise.
Al priznati mora sva'ko, ne dogadja da se lako
Da ziv covjek gleda tako pticu sto se nad njim njise,
Na skulpturi iznad vrata, zvijer il pticu sto se njise,
S tim imenom "Nikad vise".
Gavran sam na bisti sjedi; tek te rijeci probesjedi,
Bas kao da cijelu dusu te mu rijeci izrazise:
Vise niti rijec da rekne - vise ni da perom trepne -
Dok moj sapat jedva jekne:"Svi me drugi ostavise,
Pa ce zorom i on, ko sto nade vec me ostavise".
Tad ce ptica:"Nikad vise".
Muk se razbi, ja zatecen, - na odgovor spremno recen -
"Nema sumnje" rekoh, "to je sve mu znanje, nista vise,
Rijec od tuzna gazde cuta, koga Nevolja je kruta
Stalno pratila duz puta, pa mu sve se pjesme slise,
Tuzaljke se puste nade u jednu tegobu slise,
U "Nikad - nikad vise".
Ali mi i opet Gavran tuzne usne u smijeh nabra;
Dogurah pred kip i pticu moj naslonjac prekrit plisem:
Tu u meki barsun padoh, povezivat maste stadoh,
Na razmatranje se dadoh - kakvu mi sudbinu pise
Grobna, kobna drevna ptica - kakvu mi sudbinu pise
Kada grakce:"Nikad vise".
Sjedjah trazec smiso toga, al ne rekoh niti sloga
Ptici, cije zarke oci srz mi srca oprzise.
Predan toj i drugoj masti, pustih glavu mirno pasti
U taj barsun ljubicasti, kojim svjetlo sjene rise,
Sjest u barsun ljubicasti, kojim svjetlo sjene rise
Ona nece nikad vise.
Tad ko da se uzdah zgasnu, cudni mirisi me zapljusnu.
Zacuh lagan hod serafa,koji kadionik njise.
"Bijedo", kliknuh, "Bogu slava! Andjelima te spasava,
Salje travu zaborava, uspomene da ti zbrise!
Pij, o pij blag nepente, nek Lenori spomen zbrise!"
Rece Gavran:"Nikad vise".
"Proroce, kog rodi porok - vrag il ptica, ipak prorok!
Napasnik da l' posla tebe, il oluje izbacise
Sama al nezastrasena usred kraja urecena,
U dom opsjednut od sjena, reci mogu l' da me lise
Melemi iz Gileada, mogu l' jada da me lise?"
Rece Gavran:"Nikad vise".
"Proroce, kog radi porok - vrag il ptica, ipak prorok! -
Neba ti, i Boga, po koj obojci grud nam dise,
Smiri dusu rastuzenu, reci da l' cu u Edenu
Grlit zenu posvecenu,Lenora je okrstise,
Djevu divnu, jedinstvenu, koju andjeli mi skrise".
Rece Gavran:"Nikad vise".
"Rastanak je to sto kazes", kriknuh, "ptico ili vraze!
U oluju bjezi, na zal Hadske Noci otkud stize!
Niti pera ne ispusti ko trag lazi sto izusti!
U samoci mene pusti! - nek ti trag se s biste zbrise!
Nosi lik svoj s mojih vrata, vadi kljun sto srce sise!"
Rece Gavran:"Nikad vise".
I taj Gavran postojano, jos je tamo, jos je tamo,
Na Paladi blijedoj sjedi, sto se iznad vrata dize;
Oko mu je slika ziva oko zloduha sto sniva,
Svjetlo koje ga obliva, sjenu mu na podu rise;
Moja dusa iz te sjene, koja se na podu rise,
Ustat nece nikad vise!








Charles Baudelaire :


ALBATROS

Cesto za zabavu mornari na brodu
Love albatrose, bijele morske ptice
Što prate brodove uz duboku vodu
Kao ravnodušne, tihe suputnice.

Tek što ih uhvate i na daske stave,
Vladarice neba nespretno i bijedno
Spuste svoja krila i, pognute glave,
drže ih ko vesla postideno, cedno.

O, kako je mlohav taj putnik krilati!
Nedavno prekrasan, kako li je ružan!
Netko mu kljun draži onim što dohvati,
Drugi oponaša hod mu tako tužan.

Pjesnik je nalik tom gospodaru neba
Što živi u buri i carskog je roda,
U zemaljskoj hajci nema što mu treba
I silna mu krila ne daju da hoda.
Gilad Pellaeon is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.04.2010., 18:59   #16
ne bi za gavrana reka
OPen24/7 is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.04.2010., 19:25   #17
ZAPIS O ZEMLJI

Pitao tako jednom jednog

vrli pitac neki:

A kto je ta šta je ta da prostiš

Gdje li je ta,Odakle je ta

Kuda je Ta Bosna Rekti.

A zapitani odgovor njemu

hitan tad dade:

Bosna da prostiš

jedna zemlja imade

I posna I bosa da prostiš

I hladna i gladna

I k tomu još Da prostiš

Prkosna Od Sna

Mak Dizdar
didac is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.04.2010., 00:36   #18
Pjesnikove opcije

Govori jedno te isto
i uvijek jedno te isto
samo drugim riječima.
Ali uvijek istim riječima
kazuj nešto poprilično drugačije
ili to isto ali na poprilično drugačiji način.
Ostavi puno nedorečenog
ili opet riječima koje ne govore ništa
izreci puno.
Ili se naprotiv prepusti šutnji, itekako rječitoj.


H. M. Enzensberger
didac is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.04.2010., 00:08   #19
Your dog dies ( Raymond Carver )

it gets run over by a van.
you find it at the side of the road
and bury it.
you feel bad about it.
you feel bad personally,
but you feel bad for your daughter
because it was her pet,
and she loved it so.
she used to croon to it
and let it sleep in her bed.
you write a poem about it.
you call it a poem for your daughter,
about the dog getting run over by a van
and how you looked after it,
took it out into the woods
and buried it deep, deep,
and that poem turns out so good
you're almost glad the little dog
was run over, or else you'd never
have written that good poem.
then you sit down to write
a poem about writing a poem
about the death of that dog,
but while you're writing you
hear a woman scream
your name, your first name,
both syllables,
and your heart stops.
after a minute, you continue writing.
she screams again.
you wonder how long this can go on.
lunarna is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.10.2003., 23:48   #20
NASA LJUBAV

Noc me ta u mladosti stiže,
Pa mi u srcu spava da ne ozebe!
Videste li pseto koje
covek tera od sebe,
A ono mu i dalje ruke liže?

Sa mnom je tako: mogu i ne mogu bez nje.
Kada se osamim zaogrne me ogrtacem snova.
I mada mi davno rece sve,
Uvek je za me nova.

Danima se koljemo kao hijene
I jedno u drugom vidimo kugu,
A opet … izvan te kobne žene
U mojoj duši nema mesta za drugu.

Otkad se znamo sanjamo da se rastanemo,
I vec sam od toga kao mesec žut,
Pa se opet neobjašnjivo sastanemo
Da zajedno produžimo put.

Ne znam više da li je to ljubav,
Ili zagonetni
culni mrak;
Znam samo da bih se bez nje razbio kao splav
O recni brzak.


R.D.
mostarske_kise is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 23:52.