Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 23.12.2009., 01:18   #21
Quote:
Klort kaže: Pogledaj post
Ti "jaki osećaji koji ipak nisu stalno prisutni" su "navale sex. strasi" dok se ljubavna veza konstantno naziva "ljubavnom". Da li primećuješ razliku?
a dobro, ne slazem se bas po tom pitanju s tobom...
da, ljubavna veza se konstantno naziva "ljubavnom", ali ipak se moze desiti da nekim trenucima toliko volis da dozivis jake emocije
barem iz osobnog primjera.. ako npr.tvoj dragi/a ucini nesto lijepo za tebe, prvenstveno tad imam osjecaj snazne (ne znam to bas opisati) - jednostavno ljubavi (op.a. imala - proslo vrijeme). U svakom slucaju - definitivno se ne radi o seksualnoj strasti, nego nekoj dusevnoj ugodi; da ti je jednostavno toplo oko srca !
valjda ovisi od osobe do osobe
ili smo u tim trenicima jednostavno svjesniji sto imamo, tj. uzmemo si vremena da zbiljski osjetimo ono sto zapravo cijelo vrijeme osjecamo.

a naravno da takve emocije se ne mogu imati konstantno.. nisam niti racunala da je jedino rjesenje ljubav / strast ....da ce me ljubav spasiti. niti je imam, niti trazim. i definitivno nisam niti cu ikad biti jedna od onih koje "trpe razne bolne uvrede, ponižavanja, nasilje itd. svog partnera (vrlo često same izaberu takvog). I to sve pod okriljem "ja njega volim".
ipak mi je razum donekle jaci od toga ..zato sam i otvorila ovu temu; znam da nesto ne stima sa mnom.. hocu to popraviti.. al dobro, bit ce valjda bolje. cekam da vrijeme stavi sve na svoje mjesto.

zbunjena sam bila po tom pitanju (iz prvog posta).
zanimalo me dal' ima jos ljudi u slicnoj situaciji i kako se nose s tim.
psihologu ne mislim ici. treba novaca za to...

hvala na odg. u svakom slucaju
femme123 is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.01.2010., 10:12   #22
Quote:
femme123 kaže: Pogledaj post
onda stanje nije tako zabrinjavajuce ..ocito da nas ima jos; takvih "cudnovatih" primjeraka
evo to je bio cilj mog gornjeg posta. mozda sam malo pretjerala al htjela sam pokazat da nitko definitivno ne moze voljet bit depresivan. meni je ono bila neka faza i sad sam super tak da sigurno svi problemi produ i ne treba se bedirat puno je ljepse bit hepi. psihologe treba ostavit za ozbiljnije probleme od ovog, npr. ljude koji se boje mraka i to..
ana4.5 is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.02.2010., 20:36   #23
Quote:
femme123 kaže: Pogledaj post
ni sama ne znam dal' se uopce trebam zamarat s "problemom" koji imam....
da li je normalno da netko vise voli depresiju od neke nazovimo normale??
..naravno, svaka osoba ima u zivotu stvari koje je vesele, one koje je rastuzuju.. period, duzi ili kraci, jednog raspolozenja, pa drugog....
od svih tih osjecaja koji struje u nama, tuga u meni izaziva najjaci osjecaj.. toliko jak da boli.
Ima perioda u mom zivotu kad sve funkcionira otprilke na zadovoljavajucoj razini (znaci, nemam previse problema; barem ne onih s kojima bi se morala nesto strasno zamarati)..i onih losijih.. medjutim, kod ovih nazovimo ih "boljih" razdoblja, jednostavno se osjecam prazno na neki nacin...nekako ne ispunjeno.
...dok kod "razdoblja tuge" osjecam da zivim ! jednostavno u meni kolaju "snazne" emocije..i to mi se svidja na neki nacin.

Zbog toga, povremeno kod tih "sretnijih razdoblja" (ne bas nabijenih emocijama), jednostavno se namjerno pokusavam rastuziti i na taj nacin uciniti "živom"..
ima to smisla ??
ni sama ne znam zasto to radim, ispada da volim biti depresivna...ali se bojim da to bas i dugoorocno nije neka "najbolja ideja".. posebno kad se uzme u obzir da bi to mozda moglo povlaciti sa sobom i ostale faktore..od narusavanja nekog sklada u odnosima prema ljudima u mojoj okolini, pa do narusavanja zdravlja.. a to ipak ne zelim.
znam kako ti je.. osjećam se poput tebe..ali ja ne mogu reći da volim biti depresivna, već više volim tugu od praznine (no to ne znaći da volim tugu). vjerojatno je stvar u tome ad ne znamo kako je to biti sretan.. kada nemamo razloga za depru, kada bi se trebali osjećati sretnima, mi osjećamo prazninu i to nam se ne sviđa, osjećamo se mrtvima..
no vjerujem da bi željela biti sretna (iako ne znaš kako to izgleda)..moguće je da osjetiš sreću ali za to je potrebno vrijeme i trud. moraš se truditi zamrziti depresiju. trebat će ti dugo i puno puta ćeš osjetiti onu groznu prazninu, no kada uspiješ - kada na trenutak osjetiš što je to sreća..shvatiti ćeš..
narušavanje svega što te vodi k sreći ti neće pomoći..
justme0 is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.02.2021., 20:33   #24
Pokrećem temu nakon dužeg vremena.
Ta tuga,depresija godinama vuče kao da sam ovisan o njoj nema ništa mi draže kao on one neke lude euforije u jesen crnilo vani,sat se pomjeri, noć,kiša, lišće opada. Tad su u meni baš jake emocije tuge i tog crnila. Lagao bi kad bi rekao da ne volim tu depresiju. Iako sam liječio depresiju i bude je i preko ljeta.. ništa se ne može mjeriti s jeseni i zimom jedna osoba mi je rekla da je ovo naše vrijeme (godišnje doba) jednostavno uživam, iako sam blizu 30-tim lako sebenmogu sjebati s nekim depresivnim pjesmama. I pored nekog normalnog života toliko me vuče da se jednostavno prepustim crnilu. Dođeš s posla kući imas npr.2 izbora izaci s prijateljima,otici u gym ili al. ili leći pustiti pjesme i samo se ubijati tako.
Antetest is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.02.2021., 20:46   #25
Quote:
Antetest kaže: Pogledaj post
Pokrećem temu nakon dužeg vremena. Ta tuga,depresija godinama vuče kao da sam ovisan o njoj nema ništa mi draže kao on one neke lude euforije u jesen crnilo vani,sat se pomjeri, noć,kiša, lišće opada. Tad su u meni baš jake emocije tuge i tog crnila. Lagao bi kad bi rekao da ne volim tu depresiju. Iako sam liječio depresiju i bude je i preko ljeta.. ništa se ne može mjeriti s jeseni i zimom jedna osoba mi je rekla da je ovo naše vrijeme (godišnje doba) jednostavno uživam, iako sam blizu 30-tim lako sebenmogu sjebati s nekim depresivnim pjesmama. I pored nekog normalnog života toliko me vuče da se jednostavno prepustim crnilu. Dođeš s posla kući imas npr.2 izbora izaci s prijateljima,otici u gym ili al. ili leći pustiti pjesme i samo se ubijati tako.
Jel moguće da se u tvojem (i inim) slučaju ne radi o depresiji, već o pogodna trena odabira prakse romantičnih izleta u "crnilo"?
__________________
This is not an exit.
descender is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.02.2021., 21:05   #26
Ja imam te neke promijene raspoloženja stalno. Prvo sam početkom godine bio zadovoljan. Rekao sam sebi da ću biti bolji u nekim stvarima i da ću se boriti za sebe jer tko će ako neću sam. Malo sam razmišljao i shvatio kako zapravo imam jako dobru situaciju (faks, financijski i tako to) i da me zapravo može čekati dobra budućnost samo ako se pokrenem i ako na neki način zavolim sebe. I tako, takav neki optimizam me drži većinom par dana, a onda se nešto desi. U zadnje vrijeme to može biti doslovno sitnica i ja odma počnem misliti kako sam glup, kako zapravo budućnost neće biti tako dobra kako može biti (zamisli, ja luzer mislim da ću bit uspješan. Da, baš!), počnem misliti o svom izgledu, svojim nesrećama u životu, odjebima...Nekad čak odem do ekstrema i totalno bolesnih misli (npr. da sam kriv za majčinu smrt jer sam kao dijete i tinejđer znao bit glup i svađati se s njom pa se zato razbolila). Da sad ne pišem sve, stalno se nakon par dobrih dana kad mislim da je sve ok i da nije onako kako si ja mislim i da sam si puno toga umislio (i da ne znam zašto jer neke se stvari nikad nisu ni desile, a ja umišljam) vraćam na te ajmo ih nazvat "depresivne" dane kad sam toliko sjeban da mi dođe da odem živjeti u auto ili da se ubijem (većinom na to samoubojstvo gledam kao neku poruku koji bi poslao drugima). Ne znam, kao da volim biti depresivan i autodestruktivan. Skužio sam da čak kad mi se desi nešto dobro ja gledam kako da to sjebem jer imam osjećaj da to ne zaslužujem ili da se netko zajebava sa mnom na taj način. Tako je i danas. Jučer sam bio dosta dobre volje. Razmišljao o putovanju, o nekom ulaganju i sve super i onda danas eto, razmišljam o najgorim mogućim stvarima. I tako u krug...I onda kad sam takav uništavam sve, od odnosa sa ljudima do samog sebe (zapravo to ne želim, ali radim to; reklo bi se, sa guštom). Mislim da se iza svega krije neka velika želja za pažnjom. Mislim ono, kao da ne mogu bez toga.
Mr.Brightside93 is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.02.2021., 23:51   #27
Quote:
femme123 kaže: Pogledaj post
ni sama ne znam dal' se uopce trebam zamarat s "problemom" koji imam....
da li je normalno da netko vise voli depresiju od neke nazovimo normale??
..naravno, svaka osoba ima u zivotu stvari koje je vesele, one koje je rastuzuju.. period, duzi ili kraci, jednog raspolozenja, pa drugog....
od svih tih osjecaja koji struje u nama, tuga u meni izaziva najjaci osjecaj.. toliko jak da boli.
Ima perioda u mom zivotu kad sve funkcionira otprilke na zadovoljavajucoj razini (znaci, nemam previse problema; barem ne onih s kojima bi se morala nesto strasno zamarati)..i onih losijih.. medjutim, kod ovih nazovimo ih "boljih" razdoblja, jednostavno se osjecam prazno na neki nacin...nekako ne ispunjeno.
...dok kod "razdoblja tuge" osjecam da zivim ! jednostavno u meni kolaju "snazne" emocije..i to mi se svidja na neki nacin.

Zbog toga, povremeno kod tih "sretnijih razdoblja" (ne bas nabijenih emocijama), jednostavno se namjerno pokusavam rastuziti i na taj nacin uciniti "živom"..
ima to smisla ??
ni sama ne znam zasto to radim, ispada da volim biti depresivna...ali se bojim da to bas i dugoorocno nije neka "najbolja ideja".. posebno kad se uzme u obzir da bi to mozda moglo povlaciti sa sobom i ostale faktore..od narusavanja nekog sklada u odnosima prema ljudima u mojoj okolini, pa do narusavanja zdravlja.. a to ipak ne zelim.
To što opisuješ su mentalne vježbe,dovođenje psihe u stanje koje ti odgovara.Nema to veze s depresijom nego se voliš dovesti u melankolično poetsko stanje.
__________________
https://www.youtube.com/watch?v=PViutl-4fhU
ku-kuruz is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.02.2021., 02:42   #28
Quote:
descender kaže: Pogledaj post
Jel moguće da se u tvojem (i inim) slučaju ne radi o depresiji, već o pogodna trena odabira prakse romantičnih izleta u "crnilo"?
Pa mozda se i ne radi više. Jer ne pijem lijekove 5-6 godina.
Autorica teme je napisala da tuga budi najjače emocije i upravu je.
To crnilo je nekad tako lijepo. Ne znam jesam li mazohista ali volim nekad osjetiti emotivnu patnju.
A kad bi me evo pitali.. ja se jedino u boli i tom crnilu osjećam živim prolaze jake emocije kroz mene. Ovako kad sam dobro imam osjećaj da samo postojim.
Jedan buran dio mog života bio sam u zatvoru,prekid neke veze,otkaz na poslu ali ja sam se tada osjećao živim. Ovako odem na posao vratim se miran život imam osjecaj da samo disem a ne živim.
Mnogi ce sad napisati idi opet u zatvor ili sl. Ali kad god mi se desavale nedaće u životu ja sam se osjećao tako jako živim u toj depresiji. I idem opet u to crnilo ponekad jer osjetim te jake emocije toliko godi to.. da se to ne može opisati.. samo osjetiti
Antetest is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.02.2021., 16:49   #29
Quote:
Antetest kaže: Pogledaj post
Pa mozda se i ne radi više. Jer ne pijem lijekove 5-6 godina. Autorica teme je napisala da tuga budi najjače emocije i upravu je. To crnilo je nekad tako lijepo. Ne znam jesam li mazohista ali volim nekad osjetiti emotivnu patnju. A kad bi me evo pitali.. ja se jedino u boli i tom crnilu osjećam živim prolaze jake emocije kroz mene. Ovako kad sam dobro imam osjećaj da samo postojim. Jedan buran dio mog života bio sam u zatvoru,prekid neke veze,otkaz na poslu ali ja sam se tada osjećao živim. Ovako odem na posao vratim se miran život imam osjecaj da samo disem a ne živim. Mnogi ce sad napisati idi opet u zatvor ili sl. Ali kad god mi se desavale nedaće u životu ja sam se osjećao tako jako živim u toj depresiji. I idem opet u to crnilo ponekad jer osjetim te jake emocije toliko godi to.. da se to ne može opisati.. samo osjetiti
Ne samoozljeđuju se l(j)udi bez povoda i razloga? Probaj tjelesnu bol? Rezbarenje se, paljenje se.......... U kombinaciji naravno s misaonog samoozljeđivanja se, dovedenost se u stanje emotivne patnje? Klimaks trena, taktilnosti zaista postojanja koji bi moguće generirao esencijalnu smislenost egzistencije, opravdao zašto je majmun dobio nagradu, a ne možda konj, kokoš, lav... Mora da je nagrada bila ne eksperimentalno ciljanog tipa, "što se desi ako..." opita. Više do najviše kao lutrija, tombola, a majmun u bivanju koje ne pre/poznaje slučajnost, sasvim slučajno taj koji osvojenom nagradom, eto sada kao suvremena super-intelektualna (i mega-emocionalna, emocionalno intelektualna), maksi-samo-svjesna čovjek-životinja, svojim životom raspolaže, kao ljubav za ljubavlju voditi je negdje, vodi ga ravno do ("How many times does an angel fall?") Zvijezda.
__________________
This is not an exit.
descender is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 00:08.