Moj svijet se srušio

[Pulank]

Ovo je grozno, prekid ko prekid je uvijek bolan, ali prevara ili košarica zbog druge mislim da je nešto najgore... i taj osjećaj da si ulagao i davao sebe nekome, posvetio cijeli svoj život, pažnju, htjela si čak dat otkaz i tražit drugi posao što je prilično stresno i nepotrebno ako si bila zadovoljna s poslom ali eto, zbog njega si bila spremna to učiniti i onda te on ostavi... i to preko telefona... užas, užasan tip

u svakom slučaju mislim da nije zaslužio da ga se sjećaš a kamoli da ga zoveš ili šalješ poruke, ne sekiraj se, vratiti će mu se, karma će učiniti svoje! Želim ti iskrenu sreću dalje u životu!

[cvexter]

TotallyAria kaže:

@Didulina
Slušaj, svi smo ovdje da bi ti dali dobronamjeran savjet po onome kako bi osobno postupili. Tako i ja imam potrebu reći nešto što bih ja napravila, a možda većina ovdje neće odobriti. Ja osobno bih mu poslala još jednu poruku. Ne zbog nade da će mi se vratiti, nego radi mog osobnog duševnog mira i closurea.

ovo se zove emocionalna higijena i jako je zdravo, ali ne radi se tako da se pošalje njemu poruka, nego bi trebala sama napisati u neku bilježnicu, ručno. pa čitati povremeno.

[Ertrinken]

Didulina kaže:

Otprilike nešto tako sam mu napisala početkom mjeseca nakon što mi se nije javio na poziv. Nije odgovorio. Iskreno, ne vidim smisao da više išta pokušavam. Nije stvar da se ne želim sramotit, ili sebe pravit budalom, nego stvarno mislim da nema smisla.

Nije pitanje sramote ili pravljenja sebe budalom, nego mislim da bi te bilo koji njegov odgovor mogao vratiti na pocetak. Mozda malo drugaciji, ali pocetak tugovanja. Znam kako je ostati na "paf" ,preispitivati se sta je tocno krenulo krivo, ko je osoba sa kojom si bio godinama, bukvalno da ti dodje okretati se oko sebe da skuzis gdje je skrivena kamera... Nije u pitanju ostavljanje ni prevara, ali ti dodje nekad na isto... Preradi, tuguj i pusti. Mozda ces sutra manje vjerovati ljudima, ili ces jednostavno postati opreznija... Svaka skola se placa, samo je pitanje da li si lekciju trebala.

[TheAria]

Didulina kaže:

da iz ove sada perspektive bih voljela da se isto ovo dogodilo nakon 2 djece.

Ja te skroz razumijem. To je normalna potreba dati nekom odnosu kao nekakav značaj, pa makar s dicom, jer iz tvoje perspektive vaš sad nema nikakav, jer kao nit ste živili skupa, nit imali dicu. Ali, kad preboliš ovog konja i upoznaš nekog normalnog i rodiš u tom zdravom odnosu dicu, znat ćeš da je za tebe najbolje bilo da ih s ovim nisi imala.

Lako što tebi djeluje nerealno, MENI moja priča djeluje nerealno.

Sorry, ovo je crni humor

Didulina kaže:

Samo ne možeš baš doći jednog jutra, dati otkaz, ostaviti sve i otići. Ne ide to baš tako u nekim godinama. Treba pronaći drugi posao, za početak. A to nije nešto što nalaziš preko noći, zar ne?

S ovim se ne slažem. Ne možeš doći jednoog jutra, ali 5*365 nije baš "jednog jutra". Definitivno triba bit realan i ne očekivat da ćeš doć nekom na grbaču. Ali ja sam bila više od dvije godine u vezi na daljinu i kad sam doselila kod njega, nisam imala posao. Znala sam da živim u jebenoj HR i županiji s najvećom stopom nezaposlenosti (tada), ali da sam čekala da se sve zvijezde poklope, ko zna di bi sad bili. Nekad treba racio stavit po strani i slijedit srce. Nećeš glavom kroz zid, niti ćeš svijetom kročit sa pink naočalama i mislit da se režije plaćaju ljubavlju, ali treba nekad i prepustit se i skočit u nepoznato. Ja sam nakon useljenja, možda max. mjesec dana (ne sjećam se više točno) dobila posao na par natječaja. Niti jedan nije bio za stalno, svi su bili kratkotrajni, ali znala sam da želim raditi i da će kad tad doći i siguran posao. Ugl, sad je za tvoju priču kasno, ali možda je tako i bolje. Ne znaš što te čeka. Samo hrabro i pozitivno!

Otprilike nešto tako sam mu napisala početkom mjeseca nakon što mi se nije javio na poziv. Nije odgovorio.

Odlično! Imaš closure. Sad prouči pet stadija prekida/gubitka pa ćeš shvatit na kojem si koraku kad pričaš o tuzi. Kad uđeš u fazu bijesa, e tu energiju pretvori u pokretačku i posveti se sebi.

Pulank kaže:

Ovo je grozno, prekid ko prekid je uvijek bolan, ali prevara ili košarica zbog druge mislim da je nešto najgore...

Ne, prevara je jedno, nešto skoro uobičajeno. Al ona nije ni znala da su prekinuli. On je gradio odnos sa novom, a ona pojma nije imala dva miseca jel u vezi il nije. Teoretski je mogla i upoznat čovjeka svog života tad, a ne znat da je zapravo solo

i to preko telefona

U principu je nije ostavio preko telefona, nego je ona zivkala i izvlačila odgovore iz njega...užas.

cvexter kaže:

ovo se zove emocionalna higijena i jako je zdravo, ali ne radi se tako da se pošalje njemu poruka, nego bi trebala sama napisati u neku bilježnicu, ručno. pa čitati povremeno.

Slažem se, ali ja osobno bih vjerovatno impulzivno poslala tu poruku za taj closure i onda se emocionalno pročišćavala

[Ertrinken]

TotallyAria kaže:

Slažem se, ali ja osobno bih vjerovatno impulzivno poslala tu poruku za taj closure i onda se emocionalno pročišćavala

Ja, sa mojom impulsivnocu, najvjerojatnije bih sjela u auto, sacekala ga ispred stana i onda mu u facu rekla closure Mada, to bih uradila poslije tjedan dana nejavljanja, ne bas poslije mjesec dana. Cisto da znam da je ziv, zdrav(ja sam od onih koje misle kao majka) kada bi skuzila da je sve OK, onda bi bilo "Ciao, bela". Znam da nisam normalna, ali sta cu Naravno, njegovima bi usput odnijela cvijece i oprostila se(u prosloj vezi mi je najtezi dio bio reci njegovoj mami da nismo vise zajedno- stvarno je zena bila super)

[Lela O.]

harderfaster kaže:

Nema lijepog ostavljanja jbg. Uvijek netko pati više.

A bokte, neko pati više, normalno, ali da nema lijepog ostavljanja to je totalno ali totalno sranje...

Nije čak ni pitanje drugih osoba koliko onog osjećaja razočaranja jer eto, netko koga si do jučer mislio da poznaješ ko svoju kožu ispadne stranac, i to one klase da ga ne vrijedi ni pljunut.
Nije pitanje ni kućice ni retrivera, ta se slika stavi na čekanje... filing da si godine proveo kraj nekog bezmudnog lika koji ni na samom kraju nije imao čovječnosti da te pogleda u oči je ono bljak...

Voljenje/ne voljenje je skroz druga kategorija... ovo pak bi trebalo spadat u osnove bontona...

#nisamogorčena

[chocolatecookie]

Je li ikad ikome u povijesti veza zbilja bilo lakše od toga što mu je rečeno "zaljubljujem se u nekoga drugoga i čini se toliko dobro i obećavajuće da najozbiljnije razmišljam o tome da ostavim tebe i sve naše planove i odem probat, teško mi je, godinama sam svoj život zamišljao s tobom, žao mi je što ću morat tebe povrijediti ako se odlučim za prekid, ali kad god vidim tvoju poruku smrknem se, a kad vidim njenu raspametim se. Daj mi koji tjedan da se posložim u glavi, velike su to odluke za donijet ih preko noći. Ne želim pričati o tome u međuvremenu ali možemo o Eurosongu."

Ikad ikom?

[Ertrinken]

Lela O. kaže:

A bokte, neko pati više, normalno, ali da nema lijepog ostavljanja to je totalno ali totalno sranje...

Nije čak ni pitanje drugih osoba koliko onog osjećaja razočaranja jer eto, netko koga si do jučer mislio da poznaješ ko svoju kožu ispadne stranac, i to one klase da ga ne vrijedi ni pljunut.
Nije pitanje ni kućice ni retrivera, ta se slika stavi na čekanje... filing da si godine proveo kraj nekog bezmudnog lika koji ni na samom kraju nije imao čovječnosti da te pogleda u oči je ono bljak...

Voljenje/ne voljenje je skroz druga kategorija... ovo pak bi trebalo spadat u osnove bontona...

#nisamogorčena

Naravno, kod normalnih osoba, cak i da hoces prekinuti bilo kakav odnos, neces, sto se kaze, zatvoriti vrata guzicom, nego ces bar u facu reci. Fino ili ne, ali reci. A ne- skuzi sto se ja tebi vise ne javljam
Pa i da sa susjedom tu i tamo pijes kavu, ali vise neces- reci ces joj to. A ne praviti se mutav pa na stubistu gledati zid dok ona prolazi.

[Mamekica]

Pošetebe Kuki, pa očekuje se frizirana varijanta

[Lela O.]

chocolatecookie kaže:

Je li ikad ikome u povijesti veza zbilja bilo lakše od toga što mu je rečeno "zaljubljujem se u nekoga drugoga i čini se toliko dobro i obećavajuće da najozbiljnije razmišljam o tome da ostavim tebe i sve naše planove i odem probat, teško mi je, godinama sam svoj život zamišljao s tobom, žao mi je što ću morat tebe povrijediti ako se odlučim za prekid, ali kad god vidim tvoju poruku smrknem se, a kad vidim njenu raspametim se. Daj mi koji tjedan da se posložim u glavi, velike su to odluke za donijet ih preko noći. Ne želim pričati o tome u međuvremenu ali možemo o Eurosongu."

Ikad ikom?

Ima nas takvih. Di nakon toga shvatiš hm.. ne nije do mene niti je bilo do mene, do tebe je. Hvala za lijepe trenutke i za teške lekcije i kreneš dalje 100 kila lakša.
Poanta je da uglavnom osjećaš i znaš da se nešto dogaďa, vidiš promjenu a netko te drži na čekanju i radi budalom, pa te onda još gleda u oči kao- ništa se nije dogodilo.
Ono, jebote, nosi se s neredom koji napraviš i bok

[SubSV]

Pa vjerojatno je lakše ako se pozdraviš s tom bivšom curom, žao mi je što nije dobro ispalo, ali želim ti svu sreću što se mene tiče moram probati sa XXYZ jer ono jednostavno moram. Možete se barem pozdraviti nakon toga na cesti i reći si bok bok a ne da se morate izbjegavati ko da ste najveći neprijatelji.

[Panga]

Autorice, učinio ti je uslugu. Mogla si imati dijete s njim, a to bi onda tek bilo sranje. U jednom trenutku ćeš shvatiti kakav imbecil je lik bio i skužit ćeš da si u biti izbjegla metak. A svakome se u životu dogodi da napravi grešku i to je sve za ljude.

[Ertrinken]

chocolatecookie kaže:

Je li ikad ikome u povijesti veza zbilja bilo lakše od toga što mu je rečeno "zaljubljujem se u nekoga drugoga i čini se toliko dobro i obećavajuće da najozbiljnije razmišljam o tome da ostavim tebe i sve naše planove i odem probat, teško mi je, godinama sam svoj život zamišljao s tobom, žao mi je što ću morat tebe povrijediti ako se odlučim za prekid, ali kad god vidim tvoju poruku smrknem se, a kad vidim njenu raspametim se. Daj mi koji tjedan da se posložim u glavi, velike su to odluke za donijet ih preko noći. Ne želim pričati o tome u međuvremenu ali možemo o Eurosongu."

Ikad ikom?

Meni- nesto slicno Nije se zaljubljivao, nego je imao utisak da nesto propusta(bili smo klinci, 18-19 godina, ja sam mu bila druga cura u zivotu)- a posto je stvarno bio fer lik, rekao je da on mene voli, sve je divno, ali ima tek osamnaest i mozda bi htio biti i sa nekim drugim... da li bi mi smetalo da napravimo pauzu Sjecam se da mi je bilo cudno kao otkud to,cak sam i otplakala Dva dana kasnije je bio u mom gradu i htio je da budemo zajedno(moja mama se slogirala kada ga je vidjela u 8 sati ujutro kako stoji na vratima mokar kao mis )...bilo smo jos godinu dana zajedno(sveukupno dvije)
A da, ja sam svom prvom rekla u facu da mi se svidja neko drugi, da ga ne zelim zavlaciti i da bi htjela biti sa tim drugim deckom. A tad sam imala 16.

[harpy]

SubSV kaže:

Pa vjerojatno je lakše ako se pozdraviš s tom bivšom curom, žao mi je što nije dobro ispalo, ali želim ti svu sreću što se mene tiče moram probati sa XXYZ jer ono jednostavno moram. Možete se barem pozdraviti nakon toga na cesti i reći si bok bok a ne da se morate izbjegavati ko da ste najveći neprijatelji.

Pa, eto, ima nas svakakvih.
Meni osobno ne bi bilo nimalo lakše da mi frajer kaže da ide s drugom, naprotiv. Kužim da bi bilo više fer, ljepše itd. reći, štajaznam, nije mi to više to, ali tvrdim da bi curi opet bilo katastrofa, a pa kako sad odjednom, pa do jučer smo to i to...
I na kraju dođe na isto.

[AnaDeVill]

chocolatecookie kaže:

Je li ikad ikome u povijesti veza zbilja bilo lakše od toga....

Evo meni je! I ne kužim kako ne vidiš razliku između "lijepog" ostavljanja i ovakvog cipelarenja kakvo je doživjela autorica.
Ja sam ostavljena na otprilike takav način kao sto si opisala i to nakon puno godina veze i iako mi je bilo teško dugo, dugo vremena, sada gledam na taj period života kao na jedno lijepo i sretno iskustvo, a na njega kao na čovjeka koji mi je na jedan način obogatio život i dalje ga cijenim kao osobu. Jednostavno nam u tom trenutku nije bilo suđeno da ostanemo zajedno. Da mi se samo prestao javljati pitala bih se sto je to sa mnom da tako krivo procjenjujem ljude, kako sam si mogla dopustiti da se zaljubim i provedem tolike godine s idiotom koji nije u stanju ni prekinuti sa mnom, a da ne govorim sto bi takvo ostavljanje učinilo mojim budućim vezama i mojem ponašanju u njima.

[Lela O.]

harpy kaže:

Pa, eto, ima nas svakakvih.
Meni osobno ne bi bilo nimalo lakše da mi frajer kaže da ide s drugom, naprotiv. Kužim da bi bilo više fer, ljepše itd. reći, štajaznam, nije mi to više to, ali tvrdim da bi curi opet bilo katastrofa, a pa kako sad odjednom, pa do jučer smo to i to...
I na kraju dođe na isto.

Pitanje je bi li ti bilo lakše da ti frajer kaže hej, idem vidjet šta se tamo nudi ili ej, uzeo sam šta mi se tamo nudilo već pred par mjeseci pa... aj bok...
To da ti se netko drugi više sviđa, više te nasmijava, da s njim imaš bolju kemiju... bilošta od toga je po meni i dalje bolje od prekida bilokakve komunikacije, odbijanja, tjeranja druge strane da hoda po jajima, čekanja odgovora i telefonskog prekida s na kraju takvim obrazloženjem.

[Ertrinken]

AnaDeVill kaže:

Evo meni je! I ne kužim kako ne vidiš razliku između "lijepog" ostavljanja i ovakvog cipelarenja kakvo je doživjela autorica.
Ja sam ostavljena na otprilike takav način kao sto si opisala i to nakon puno godina veze i iako mi je bilo teško dugo, dugo vremena, sada gledam na taj period života kao na jedno lijepo i sretno iskustvo, a na njega kao na čovjeka koji mi je na jedan način obogatio život i dalje ga cijenim kao osobu. Jednostavno nam u tom trenutku nije bilo suđeno da ostanemo zajedno. Da mi se samo prestao javljati pitala bih se sto je to sa mnom da tako krivo procjenjujem ljude, kako sam si mogla dopustiti da se zaljubim i provedem tolike godine s idiotom koji nije u stanju ni prekinuti sa mnom, a da ne govorim sto bi takvo ostavljanje učinilo mojim budućim vezama i mojem ponašanju u njima.

Upravo tako, ja svoje bivse jako postujem kao ljude, zato sto smo uvijek bili fer (bar koliko znam) i drago mi je sto su bili dio mog zivota. No, nakon jednog bezveznog prekida(mislim, ne znam ni kako bi to opisala) sam bila u poprilicnom soku, mada nismo bili 5 godina u vezi ni planirali brak, djecu i slicno. Tip je imao paralelnu vezu, a kada sam to otkrila-prvo je pokusao da prebaci krivicu na mene( slusam traceve, ja njemu ne vjerujem i sl) da bi otkrila da je sa njom bio duze nego sa mnom(a meni je pricao da sam mu ja nesto najbolje sto mu se u zivotu dogodilo, a sa njom se vjerio). Veze na daljinu su cesto bezveze...

[harpy]

Lela O. kaže:

Pitanje je bi li ti bilo lakše da ti frajer kaže hej, idem vidjet šta se tamo nudi ili ej, uzeo sam šta mi se tamo nudilo već pred par mjeseci pa... aj bok...
To da ti se netko drugi više sviđa, više te nasmijava, da s njim imaš bolju kemiju... bilošta od toga je po meni i dalje bolje od prekida bilokakve komunikacije, odbijanja, tjeranja druge strane da hoda po jajima, čekanja odgovora i telefonskog prekida s na kraju takvim obrazloženjem.

Heh, meni bi bilo jednako teško što god rekao, ako ga još volim.
I opet, uopće ne govorim što bi na papiru bilo ljepše i poštenije, samo da kad te netko ostavi, na kraju priče je sasvim svejedno zašto, samo kaj do toga dođeš kasnije, kad ti postane svejedno.

[aryna]

chocolatecookie kaže:

Je li ikad ikome u povijesti veza zbilja bilo lakše od toga što mu je rečeno "zaljubljujem se u nekoga drugoga i čini se toliko dobro i obećavajuće da najozbiljnije razmišljam o tome da ostavim tebe i sve naše planove i odem probat, teško mi je, godinama sam svoj život zamišljao s tobom, žao mi je što ću morat tebe povrijediti ako se odlučim za prekid, ali kad god vidim tvoju poruku smrknem se, a kad vidim njenu raspametim se. Daj mi koji tjedan da se posložim u glavi, velike su to odluke za donijet ih preko noći. Ne želim pričati o tome u međuvremenu ali možemo o Eurosongu."

Ikad ikom?

nda...ovo je svakako jedina mogućnost kako se to radi.
ili - ili, forum, jel...

a je li bolje izgovoriti tu jednu jedinu rečenicu 'ne želim više biti s tobom', a po mojem mišljenju nekakvi veliki dodaci nisu ni potrebni jer je samo to bit svega, ili se dva mjeseca skrivati, ne javljati na tel. i vaditi na to da 'imaš nešto pomoći stricu'?

[Tomgold]

Didulina kaže:

Razmišljala sam gdje da otvorim temu, na Životu u dvoje, Usamljenim srcima ili Psihologiji, ne znam ni sama koji bi podforum bio najprikladniji za moju priču, a stvarno trebam koju riječ utjehe jer se osjećam najblaže rečeno užasno:

Upoznali smo se prije 5 godina. Nisam romantična dušica i ne vjerujem u ljubavi na prvi pogled, ali to je bio 'klik' na prvi susret. Nešto je jednostavno bilo drugačije negoli svih onih puta prije njega, odmah sam to osjetila, a i on je. Počelo kao prijateljstvo, relativno brzo se razvilo u vezu. Kažu da kada upoznaš one prave shvatiš zašto s nijednim prije nije uspjelo. Poklopili se u tisuću stvari, po pitanju osnovnih pogleda na život, po pitanju zasnivanja obitelji, sličan smisao za humor, odličan seks, jednostavno sam bila sigurna da je to to.

Kako ne živimo u istom gradu, oboje smo u tu vezu puno ulagali. I vremena i novca. Putovala ja kod njega, on kod mene, putovali zajedno na kraće izlete kad god bi stigli. Svaku priliku koristili da se vidimo i da vrijeme provedemo zajedno.
Oboje u tridesetima, oboje visoko obrazovani, oboje dovoljno zreli da shvatimo kako vrijeme prolazi, ovako ne može dovijeka i ako želimo zasnovati obitelj da moramo nešto poduzeti.

Da ne duljim, plan je bio da ja tražim posao u njegovom gradu, potom dam otkaz na ovom poslu, doselim kod njega i da počnemo živjeti zajedno, vjenčamo se i imamo djecu koju oboje želimo. Svoj stan ne bih prodala već bi ga iznajmljivali.

Novu godinu čekali zajedno, sutradan ručak kod njegovih. Sve super. Nisam mogla ni u najluđim snovima pretpostaviti da će nakon toga sve krenuti nizbrdo. On je nakon toga išao na jedan poslovni put, čuli se redovito, međutim po povratku osjetim da se komunikacija prorijedila. Pod 'prorijedila' mislim da ja prva zovem, da ja prva šaljem poruke. A i ta vražja ženska intuicija mi vrišti na uzbunu.. Naizgled bez razloga, ali eto. Vrišti. Predložim susret za vikend – ne može, ima posla. Kažem da ću doć ja do njega, odgovara da se ne gnjavim, da neće bit ionako doma, da nešto pomaže stricu. Sad već ZNAM da nešto debelo ne štima.

Prođu tako 2 mjeseca da se nismo vidjeli. Prvi put. U cijelom ovom vremenu otkad se poznajemo. Zovem ga jedno jutro, molim ga da mi kaže koji vrag se događa jer već polako ludim, na što mi on odgovara da je nekog upoznao i da želi s njom pokušati i da je najbolje da prekinemo svaki kontakt...

Preskočit ću šta je dalje bilo... O tome kako sam se osjećala u tome trenutku ne mogu pisati, oči mi se pune suzama čim se sjetim. Ukratko, moj svijet se SRUŠIO. Doslovno.
Nakon 5 godina?!?!? Nakon 5 godina on nema obraza da sa mnom sjedne i kaže mi to u 4 oka? Nakon svih zajedničkih planova, nakon svega što smo zajedno prošli on prekida na ovakav način? Kao zadnje smeće od čovjeka?

Osjećam se užasno, na poslu ne funkcioniram, nisam za ništa. Osjećam doslovno fizičku bol u prsima, glavi. Kažu da će proći. Evo, ne prolazi. Štoviše, iz dana u dan se osjećam sve gore. Zvala sam ga početkom 5.mj. Nije se javio. Poslala sam mu poruku. Nije odgovorio.

Ne znam, ne razumijem kako je moguće da netko tako olako odustane od svega. Preko noći doslovno. Od nas, od mene, od svih zajedničkih planova o zasnivanju obitelji, od svega.

Moj cijeli svijet se raspao na tisuću komadića... I ne znam kako da ga ponovno sastavim

Bio sam i sam u situaciji sličnoj,istina puno "umanjenijoj".

S obzirom na moja stalna pitanja,radoznalost,nisam si mogao pojmiti kako osoba s kojom sam toliko svega dijelio mogla jednom postati takvo smeće (zapravo,glumiti cijelo vrijeme nešto drugo).

NI dan danas nemogu si zamisliti koja sam naivna budala bio.

S obzirom na vrijeme,ne vjerujem da će se on vratiti,tako da je ta priča završena.

Treba krenuti dalje.Kako ? Nemam pojma! Da znam,savjetovao bi za novce