Moj svijet se srušio

[Noomi]

poison.Ivy kaže:

ali UZ tu patnju, opterećivala bih se i drugim pizdarijama. na primjer - nakon 5 godina veze, nisu došli do tog levela respekta i prijateljstva da ju ostavi licem u lice...?

Pa da. To je dupla bol jer osim što gubiš osobu koju voliš, ta ista osoba ti time daje do znanja da si nebitna, da smetaš i da bi najradije da nestaneš. To uništi psihu, vjeru u sebe ali i u druge i može te osakatiti u budućim odnosima jer potiče paranoju pa na kraju počinješ sumnjati u sve i svakoga. Težak i vrlo niski udarac koji ostavlja trajne ožiljke.

[Ivanicapeca]

Preveza kaže:

Zasto mislis da je to tako lako?
Bas sam pocetkom godine pricala sa drugaricom, dobrom, koja ima 39 godina i jako zeli dete, a nema srece da bude sa nekim ko joj bas odgovara.

Kako ona sada tako lako da nadje normalnu osobu koja bi pristala da joj napravi dete, a da ne zeli da bude deo njegovog zivota? Da napravi bilo sa kime, ne valja. Da usvoji-nemoguca misija.

Danas bqr postoje banke sperme, donori, svasta nesta. A postoje tipovi kojima i onako nije stalo nego da se tu i tamo prasnu pa i naprave dijete ako komad to bas zeli. Ljudi cak i oglase daju i svasta se mogu dogovoriti i pristaju na svasta nesta, kad im je o glavu. Evo cura bi taman da joj je bivsi napravio dvoje djece i da se ovo desilo nakon 10g veze.
Pitanje je samo sto tocno zelis i kakvi su realno izgledi da do toga dodjes na ovaj ili onaj nacin.
Granice su samo one koje si sami zacrtamo.

Poslano sa mog SM-J510FN koristeći Tapatalk

[Mamekica]

Curi je žao, što nisu imali djecu jer si misli da bi ju tad teže otfikario.

[Annelly]

itekako se može desiti preko noći. kao što se vama desio klik na prvu tako se i njemu desio s tom osobom. svi mi funkcioniramo po istom principu : "super mi je s tobom, san snova, ti si ta" i onda upoznamo nekog zanimljivijeg i ode sve u povijest. poznam puno ljudi koji su bili zatelebani u svoje partnere do neba i nazad, čovjek bi pomislio - ovi će ostati skupa do kraja života.... i onda se pojavio netko bolji i pa-pa. tako ćeš i ti - čim se pojavi netko zanimljiviji ovog ćeš zaboraviti u roku od odmah. nije on jedini na svijetu. bolje da si ga izgubila. zamisli da mu se ta osoba pojavila da ste završili u braku, sa djecom....ima i gorih stvari u životu....glavu gore i ko ga jebe! ok, teško je zaboravit nekog samo tako, ali klin se klinom izbija.

[alexamona]

Didulina kaže:

Zato što je on proteklih 5 godina bio dio mog života. Zato što smo dijelili najljepše trenutke i bili jedno drugome potpora tijekom najgorih. Zato što sam se na tu osobu mogla osloniti, a onda odjednom te osobe više nema. Eto zato se moj svijet raspao.
Ne, ne krivim ga što je odlučio kako je odlučio, krivim ga što je to učinio kako je učinio.

Pitaš me zašto sam ga zvala?!?! Pitaš me zašto sam zvala osobu s kojom sam se proteklih 5 godina čula skoro pa svaki dan, s kojom sam zajedno živjela preko vikenda, preko godišnjih odmora, s čijom sam se obitelji družila, osobu s kojom sam planirala provesti ostatak života i zasnovati obitelj? Pitaš me zašto sam ga zvala da porazgovaramo kao ljudi? Ozbiljno me to pitaš ili zezaš?!?!


.

krivis ga zbog nacina na koji je to ucinija. ok. ali mozda jednostavno tribas prihvatiti cinjenicu da svak ima pravo birati nacin,bez obzira sta itko drugi,pa i sama osoba s kojon se prekida,o tome misli.

zasto si ga zvala san pitala ozbiljno. jer ako je on reka da je najpametnije prekiniti svaki kontakt,to je bila ocito NJEGOVA zelja, iza koje on i stoji, sve ovo gore sta si nabrojala odnosi se i na njega, i on je s tobon provea to vrime,planira i sve nabrojano,pa vidis da te ne zove. sta ti to govori?

on ne zivi u tome STA STE IMALI U PROSLOSTI, on zivi danas,i danas tebe tu vise nema.

zasto uopce svoj svit vezujes uz neku osobu sa strane? zasto? partner bi triba biti neko ko ti dodatno ulipsa zivot u kojen si sritna sa ili bez tog partnera,a ne zivot vezati uz njega pa kad isti ode,raspad zivota.

i ne razumin,zasto bi tila imati dite s njin,pa makar i bez njegove prisutnosti.to je dite od oboje,ne kuzin,zasto uopce zelis imati dite u zivotu,evo nije mi to jasno.

[4fun]

oh vidi - "cini mi se da nisam poznavala osobu s kojom sam bila godinama u vezi na daljinu" tema!

[Notfunny]

Da (nadmašila sam samu sebe u sintezi )

Uglavnom, jednak pristup temi kao 4fun, neozbiljno je na osnovu takve veze praviti planove...(izjasnila bih se prije, ali nisam htjela nadolijevat ulje na ranu...ili kako već ide...)

[chocolatecookie]

Jasno mi je da je autorica povrijeđena i u apstinencijskoj krizi od kemikalijica koje se već vrzmaju mozgom kad je čovjek u sretnoj vezi (iako, pet godina veze na daljinu u tridesetima je neobično puno) ali ne znam zašto drugi moraju srat. Najvjerojatnije se ne radi o tome da ga uopće nije poznavala i cijela je veza bila laž (osim, naravno, ako 80% priče nije ispričano i ako je bio kreten većinu veze, ali sve bi oprostila samo da ju je napumpao prije nego je našao drugu), nego o tome da mu je bilo stalo i bilo mu je žao i nitko ne želi osobi koju je volio reći da je više ne voli, a vjerojatno još manje želi, u vezi u kojoj je do nekidan sve izgledalo dobro, reći da ostavlja sve to i ide u nepoznato i ne želi biti ona žena iz Mostova okruga Madison. I bio je pritom kreten i mogao je to izvesti bolje, ali sve je to za ljude, i ne govori puno o tome koliko je smisla imala njihova veza ni o njenoj sposobnosti procjene ni o njenoj budućnosti. Ljudski je mozak takav da cijelo iskustvo prefarbava na temelju toga kako je bilo na kraju, bilo to iskustvo veza, putovanje ili kolonoskopija, ali svijet je pun ljudi koji su ružno prekidali i ružno se razvodili i kasnije su nekome bili dobri partneri i supružnici i roditelji i prijatelji i nisu zla gamad koja je nekome godinama lagala, nego ljudi koji su loše odradili prekid, a njihovi ružno ostavljeni bivši nisu sirotići koje će svatko sjebat i isto se kasnije zaljubljuju, vole, žene i ostalo. Dajte malo manje drame.

[Didulina]

Pulank kaže:

htjela si čak dat otkaz i tražit drugi posao što je prilično stresno i nepotrebno ako si bila zadovoljna s poslom ali eto, zbog njega si bila spremna to učiniti

Da, lijepo da je netko i to primijetio.

TotallyAria kaže:

Nekad treba racio stavit po strani i slijedit srce. Nećeš glavom kroz zid, niti ćeš svijetom kročit sa pink naočalama i mislit da se režije plaćaju ljubavlju, ali treba nekad i prepustit se i skočit u nepoznato.

Iskreno, mislim da je to najgori mogući scenarij koji sam mogla napraviti. Upropastiti sebi život do kraja, sjebati posao i karijeru za nekoga tko očito nije bio vrijedan toga.

Lady_Tila kaže:

Razlozi su zapravo nebitni, ali bitan je način. Meni bi bilo teško kako god okreneš, no još bi mi gore bilo da se netko ponio prema meni kao autoričin dečko. Stvarno se zapitaš s kim si ti bio godinama u vezi. Zabezekneš se na svoju procjenu te osobe.

Via Tapatalk

lyrabelacqua kaže:

Osjećaš se kao da uopće ne poznaješ tu osobu i pitaš se jesi li ju ikad poznavao. To te sve skupa čini jako nesigurnim i otežava ti da kreneš dalje, jer se osjećaš kao da hodaš kroz minsko polje. Ne bih to nikome priuštila.

Upravo to. U jednom trenutku se ne čudiš njemu, čudiš se sebi kako je moguće da si toliko pogriješio u procjeni nekoga, ne možeš sebi objasniti niti KAKO, a kamoli TOLIKO?!?

Noomi kaže:

Pa da. To je dupla bol jer osim što gubiš osobu koju voliš, ta ista osoba ti time daje do znanja da si nebitna, da smetaš i da bi najradije da nestaneš. To uništi psihu, vjeru u sebe ali i u druge i može te osakatiti u budućim odnosima jer potiče paranoju pa na kraju počinješ sumnjati u sve i svakoga. Težak i vrlo niski udarac koji ostavlja trajne ožiljke.

Ne znam jesi prošla kroz nešto slično, ali jedna si od rijetkih koja razumije neke stvari. Na neke besmislice koje čitam nema uopće smisla da se referiram. Da ljubav prestane mogu razumjet, ono što ne mogu 'probavit' je kako odjednom nestane poštovanje. Pa jebemu za sve u životu postoji ljudski način kako nekome priopćiti. Uzmimo za primjer doktora koji treba reći čovjeku da je bolestan, postoje različiti načini, zar ne? I u tim nekim osjetljivim životnim situacijama očekuješ barem neku empatiju s druge strane. Ali evo, učiš dok si živ. Svaki dan je očito nova prilika da se iznenadiš u ljude.

[alexamona]

chocolatecookie kaže:

Jasno mi je da je autorica povrijeđena i u apstinencijskoj krizi od kemikalijica koje se već vrzmaju mozgom kad je čovjek u sretnoj vezi (iako, pet godina veze na daljinu u tridesetima je neobično puno) ali ne znam zašto drugi moraju srat. Najvjerojatnije se ne radi o tome da ga uopće nije poznavala i cijela je veza bila laž (osim, naravno, ako 80% priče nije ispričano i ako je bio kreten većinu veze, ali sve bi oprostila samo da ju je napumpao prije nego je našao drugu), nego o tome da mu je bilo stalo i bilo mu je žao i nitko ne želi osobi koju je volio reći da je više ne voli, a vjerojatno još manje želi, u vezi u kojoj je do nekidan sve izgledalo dobro, reći da ostavlja sve to i ide u nepoznato i ne želi biti ona žena iz Mostova okruga Madison. I bio je pritom kreten i mogao je to izvesti bolje, ali sve je to za ljude, i ne govori puno o tome koliko je smisla imala njihova veza ni o njenoj sposobnosti procjene ni o njenoj budućnosti. Ljudski je mozak takav da cijelo iskustvo prefarbava na temelju toga kako je bilo na kraju, bilo to iskustvo veza, putovanje ili kolonoskopija, ali svijet je pun ljudi koji su ružno prekidali i ružno se razvodili i kasnije su nekome bili dobri partneri i supružnici i roditelji i prijatelji i nisu zla gamad koja je nekome godinama lagala, nego ljudi koji su loše odradili prekid, a njihovi ružno ostavljeni bivši nisu sirotići koje će svatko sjebat i isto se kasnije zaljubljuju, vole, žene i ostalo. Dajte malo manje drame.

evo ove zadnje recenice su poanta svega.

prekinili. pa sta? pa sta? ove price o ostavljanju trauma,oziljaka,paranoja isuse, kakve traume?? sami sebi stvarate traume i drame od prekida.
i sa taman fali da krene naricanje kako ces biti zauvik sama,za tebe ne postoji niko drugi,kako ces ti sad vise ikom virovati,pa i sebi samoj. boze boze boze. ti ocito ni prije njega nisi bila sretna osoba jer da jesi onda bi mu se zahvalila na onon lipon sta ste podilili i pozelila mu sricu a ne bi se uvatila nacina na koji je on obznanija svoj prekid.

[chocolatecookie]

Nisu ljudi na botun, naravno da autorica drami. Ja sam nakon prekida dramila kao cijela postava meksičke sapunice i kad sam ja prekidala.

Ovi što ih nitko nije spucao prije par dana a nariču o trajnim psihičkim oštećenjima nemaju izgovor.

[poison.Ivy]

chocolatecookie kaže:

...ali ne znam zašto drugi moraju srat.

jer tome služi Forum!

[north wind]

Didulina kaže:

Ne znam jesi prošla kroz nešto slično, ali jedna si od rijetkih koja razumije neke stvari. Na neke besmislice koje čitam nema uopće smisla da se referiram. Da ljubav prestane mogu razumjet, ono što ne mogu 'probavit' je kako odjednom nestane poštovanje. Pa jebemu za sve u životu postoji ljudski način kako nekome priopćiti. Uzmimo za primjer doktora koji treba reći čovjeku da je bolestan, postoje različiti načini, zar ne? I u tim nekim osjetljivim životnim situacijama očekuješ barem neku empatiju s druge strane. Ali evo, učiš dok si živ. Svaki dan je očito nova prilika da se iznenadiš u ljude.

Bojim se da tu poštovanja nije ni bilo. Možda je bilo ljubavi, ali pitanje kakve? Moj dojam je da si ti njega krivo procijenila, možda previše idealizirala u svojoj silnoj želji za osnivanjem obitelji i rađanjem djece, što je dodatno potencirano vezom na daljinu kao otežavajućim faktorom za temeljitije upoznavanje. Pitanje je da li je on baš iskreno s tobom sve to želio kao i ti s njime? Neki ljudi su za druge previše otvorene knjige, a neki previše zatvorene. Zatvoreni uvijek mogu koristiti iskrene i otvorene u svoju korist, pogotovo u vezama na daljinu, što onda ispada na štetu otvorenih. Meni ta veza na daljinu od 5 godina dodatno baca sumnju u njegovu iskrenost i pošteno ponašanje prema tebi. Možda je i prije već neke stvari prešućivao, a neki izgovori koje si sama primijetila prije prekida da odgodi ili izbjegne susret s tobom (službeni put, posao kod strica itd.) jasni su znakovi da on s tobom više zapravo nije imao nikakve ozbiljne planove, samo je pitanje koliko si ti to znala pročitati ili se pokušavala zavaravati? Ponekad je najteže prihvatiti očite znakove nepoštovanja, nedostatka ljubavi i kukavičluka, jer je našem egu uvijek lakše kad ga se tetoši, mazi i pazi.

No, ono što sam sigurna da mnoge muškarce odbije od stvaranja obitelji je, nažalost, grčevito hvatanje nekih žena za "otkucavanje sata" uz otvoreniju ili prikriveniju paniku. Čim to osjete, mnogi od njih bježe glavom bez obzira, a navodna ljubav nestane u tili čas, čim naiđu na novu priliku koja ih čini "bezbrižnima" i neopterećenima takvim teškim pitanjima budućnosti.

[Amelie01]

Autorice, znam da ti je ovaj prekid bio vjerojatno veliki šok jer si planirala budućnost s njim, ali nisi ni prva ni zadnja kojoj se dogodilo da joj netko tako zezne životne planove, na žalost. Koliko samo znam takvih slučajeva...Što je tu je, veza je gotova, i moraš krenuti dalje.
Muški često prekidaju na taj način, malo po malo se udaljavaju, počnu se hladiti, postaju sve bezobzirniji i bezobrazniji, i onda na kraju definitivno odluče reći da je kraj. Tip ti se sve rjeđe javljao i ponašao sve čudnije, valjda je mislio da ćeš shvatiti s vremenom da je izgubio interes. Ne živite u istom gradu, pa je očito mislio da je jednostavnije da se ne nalazite samo radi prekida, jednostavnije i njemu i tebi. Gle, njemu je ovako jednostavnije, ženska je blizu njega, ne mora više čekati godinama da se netko doseli u njegov grad radi njega, većina muških ne voli veze na daljinu. A i tebi će uskoro biti jasno, kad ti se stišaju emocije, da je i tebi ovako jednostavnije, ne moraš ostavljati posao niti grad u kojem sad živiš, tko zna - možda je ovako i bolje za tebe.
Znam da ti je žao što si gubila vrijeme na tu vezu, ali tu više ništa ne možeš, on je prekinuo, nema povratka, moraš prihvatiti da je gotovo, što je bilo bilo je. Posveti se sad sebi, poslu, prijateljima, idi u prirodu, bavi se sportom. Bivšeg nemoj više kontaktirati, zaboravi ga, s vremenom će ti izblijediti iz sjećanja. Naletit će netko novi, nije kraj svijeta, uvijek ima novih prilika za ljubav. Sretno

[Babs Johnson]

north wind kaže:

Bojim se da tu poštovanja nije ni bilo. Možda je bilo ljubavi, ali pitanje kakve? Moj dojam je da si ti njega krivo procijenila, možda previše idealizirala u svojoj silnoj želji za osnivanjem obitelji i rađanjem djece, što je dodatno potencirano vezom na daljinu kao otežavajućim faktorom za temeljitije upoznavanje. Pitanje je da li je on baš iskreno s tobom sve to želio kao i ti s njime? Neki ljudi su za druge previše otvorene knjige, a neki previše zatvorene. Zatvoreni uvijek mogu koristiti iskrene i otvorene u svoju korist, pogotovo u vezama na daljinu, što onda ispada na štetu otvorenih. Meni ta veza na daljinu od 5 godina dodatno baca sumnju u njegovu iskrenost i pošteno ponašanje prema tebi. Možda je i prije već neke stvari prešućivao, a neki izgovori koje si sama primijetila prije prekida da odgodi ili izbjegne susret s tobom (službeni put, posao kod strica itd.) jasni su znakovi da on s tobom više zapravo nije imao nikakve ozbiljne planove, samo je pitanje koliko si ti to znala pročitati ili se pokušavala zavaravati? Ponekad je najteže prihvatiti očite znakove nepoštovanja, nedostatka ljubavi i kukavičluka, jer je našem egu uvijek lakše kad ga se tetoši, mazi i pazi.

No, ono što sam sigurna da mnoge muškarce odbije od stvaranja obitelji je, nažalost, grčevito hvatanje nekih žena za "otkucavanje sata" uz otvoreniju ili prikriveniju paniku. Čim to osjete, mnogi od njih bježe glavom bez obzira, a navodna ljubav nestane u tili čas, čim naiđu na novu priliku koja ih čini "bezbrižnima" i neopterećenima takvim teškim pitanjima budućnosti.

Potpisujem post od rijeci do rijeci. Imam osobno iskustvo s vezom na daljinu i mogu reci da sam tek sad nakon sto smo prekinuli i ostali prijatelji shvatila kako nisam znala ni 10% o njegovom zivotu. Sadrzaj poruka i poziva koji smo razmijenili su bili tek povrsina, dok je on radio velike zivotne poteze o kojima nisam imala pojma. Nisu to bili losi potezi, ali recimo nije podijelio sa mnom da je upisao magisterij i dodatni modul na faksu. Sad kad se (pretpostavljam) osjeca opustenije pa pricamo puno vise i otvorenije, shvacam da je to bilo tako jer vjerojatno nije vidio zajednicku buducnost i vodio se idejom da sto bi mi govorio takve stvari kad ionako tu nece biti ni zajednickog zivota, ni braka, ni nicega.

Meni je to bilo jako tesko progutati jer ja sam njega ukljucila u svoj zivot puno vise... A na kraju mi je i sam rekao da osjeca da me iznevjerio i da ga to grize. S tim da me tada vise nije bilo briga jer sam bila sretna s drugim, koji je zelio zajednicki zivot i buducnost. E u to se vec isplatilo investirati

[Uranija]

Didulina kaže:

Upravo to. U jednom trenutku se ne čudiš njemu, čudiš se sebi kako je moguće da si toliko pogriješio u procjeni nekoga, ne možeš sebi objasniti niti KAKO, a kamoli TOLIKO?!?

Slabo ste se viđali. Koliko si dobro znala njegove?

Pa jebemu za sve u životu postoji ljudski način kako nekome priopćiti. Uzmimo za primjer doktora koji treba reći čovjeku da je bolestan, postoje različiti načini, zar ne? I u tim nekim osjetljivim životnim situacijama očekuješ barem neku empatiju s druge strane. Ali evo, učiš dok si živ. Svaki dan je očito nova prilika da se iznenadiš u ljude.

Postoji. Samo nemoj žalit' za potomstvom s takvim likom.
Kad se malo ohladiš, shvatit ćeš to.
I to da si dobila priliku za novu, bolju šansu.

[Noomi]

Didulina kaže:

Ne znam jesi prošla kroz nešto slično, ali jedna si od rijetkih koja razumije neke stvari. Na neke besmislice koje čitam nema uopće smisla da se referiram.

Jesam, samo što je moja veza na daljinu fakat bila nemoguća (živjeli smo na različitim kontinentima). Ali ipak je boljelo i nisam mogla shvatiti kako netko kome nije bio problem sjesti na avion i putovati 12 sati da me vidi nije u stanju poslati jednu jebenu poruku da je gotovo.
Ali to je velika zamka veza na daljinu - vidiš samo fragmente te osobe a ostale rupe popuniš svojim projekcijama i fantazijama. Treba živjeti s nekim najmanje 6 mjeseci da dobiješ stvarni uvid kakav je on zapravo čovjek. Često ni to nije dovoljno.
I pazi što sam rekla-takvi imaju tendenciju pojavljivanja svakih nekoliko mjeseci pa i godina. Čak mi se čini da namjerno ostaju nedorečeni da bi poslije imali više prostora za muljanje i laganje ako se ikada požele vratiti. U tom slučaju, na tebi je da budeš jaka i da ga ne primaš natrag-bez obzira na tvoje osjećaje prema njemu, biološki sat i ostalo. Moj se javio nakon godinu dana s obrazloženjem da se prestao javljati jer mu je bilo previše bolno, self-preservation je riječ koju je upotrijebio. I nasjela sam na to. Nastavili smo se nakon toga viđati još dvije godine a onda je-pogađate- opet propao u zemlju bez ijedne riječi. Ali ajde, barem drugi put nisam umirala od brige da mu se nešto dogodilo, dobro sam znala da je živ i zdrav. I da ga boli kurac.
Zato je najbolji potpuni prekid komunikacije. Učini si uslugu i blokaj ga preventivno na svim mrežama. Život ide dalje.

[Didulina]

Uranija kaže:

Slabo ste se viđali. Koliko si dobro znala njegove?

Što se tiče njegovih, ovaj Uskrs sam se danima prije mislila da li da im čestitam, na kraju nisam. Onda je jednoj članici njegove obitelji bio rođendan pa sam se iznutra opet grizla hoću li je nazvati i čestitati, realno žena mi ništa nije napravila, dapače uvijek je bila divna prema meni. Neki ljudi ovdje očito ne shvaćaju da kada prekineš s nekim nakon toliko vremena, ne prekidaš zapravo samo s tom osobom. Prekidaš s još puno ljudi koji su ti nešto značili u životu, koji su postali dijelom tvog svijeta, koji su ti postali prijatelji, s kojima si održavao kontakte. U jednom trenutku sam zbunjeno gledala u mobitel i pitala se što sada? Da li da brišem svih njih iz kontakata? Mogu li uopće više računati na ikoga da će se ikada javiti? Imam li ja pravo kontaktirati više ikoga od njih?
Prekidi u nekim razdobljima života povlače sa sobom mnogo više otvorenih pitanja nego šta neki misle.

Noomi kaže:

Ali to je velika zamka veza na daljinu - vidiš samo fragmente te osobe a ostale rupe popuniš svojim projekcijama i fantazijama. Treba živjeti s nekim najmanje 6 mjeseci da dobiješ stvarni uvid kakav je on zapravo čovjek. Često ni to nije dovoljno.
I pazi što sam rekla-takvi imaju tendenciju pojavljivanja svakih nekoliko mjeseci pa i godina. Čak mi se čini da namjerno ostaju nedorečeni da bi poslije imali više prostora za muljanje i laganje ako se ikada požele vratiti. U tom slučaju, na tebi je da budeš jaka i da ga ne primaš natrag-bez obzira na tvoje osjećaje prema njemu, biološki sat i ostalo. Moj se javio nakon godinu dana s obrazloženjem da se prestao javljati jer mu je bilo previše bolno, self-preservation je riječ koju je upotrijebio. I nasjela sam na to. Nastavili smo se nakon toga viđati još dvije godine a onda je-pogađate- opet propao u zemlju bez ijedne riječi. Ali ajde, barem drugi put nisam umirala od brige da mu se nešto dogodilo, dobro sam znala da je živ i zdrav. I da ga boli kurac.
Zato je najbolji potpuni prekid komunikacije. Učini si uslugu i blokaj ga preventivno na svim mrežama. Život ide dalje.

Kad se sve zbroji, mi sigurno premašujemo tu brojku od 6 mjeseci zajedničkog života.
Što se tiče ponovnog javljanja, već sam rekla i pri tome ostajem: imam dovoljno pameti i zdravog razuma (još uvijek) da se ne upuštam u takve igre. Koliko mi je god teško, a sam Bog zna koliko me sve ovo pogodilo, i koliko ga ja god voljela i željela da stvari budu kao prije, stvari NIKADA neće biti kao prije. To je naprosto nemoguće. Nakon ovoga nastaviti. Onako opušteno, s vjerom kako će iz drugog pokušaja sve biti dobro. Previše sam uložila u sebe kao osobu, i imam dovoljno samopoštovanja da ne dopustim nikome da me pravi budalom. Barem ne u toj mjeri. To je moj 'self-preservation'.

Ali opet, iskreno se nadam da se on neće javiti, NIKAD VIŠE. Iz jednostavnog razloga što bi se u tom slučaju ja osjećala krivom, krivom što mu nisam ponovno dala priliku, krivom što nisam oprostila, krivom što nisam ipak pokušala ponovno. Vjerojatno bih se još godinama preispitivala jesam li pogriješila, je li to možda ipak bilo to. Svi imaju uspone i padove. Možda je ovo bio naš najveći pad, ali smo ipak suđeni jedno drugome. Možda smo mogli uspjeti. Možda smo ipak mogli biti sretni zajedno i imati sve ono o čemu smo maštali cijelo ovo vrijeme. A to mi, nakon svega, stvarno ne treba.
Društvene mreže ne koristimo, ni on ni ja. A i imamo previše godina da bi se igrali s tim glupostima, lajkali, banirali i sl.

[Nausikaja]

Uf, uf puno osjecaja krivnje si u zadnjem postu opisala, Didulina.
Jel bi rekla za sebe da si osoba koja na sebe preuzima previse odgovornosti?

[Didulina]

Nausikaja kaže:

Uf, uf puno osjecaja krivnje si u zadnjem postu opisala, Didulina.
Jel bi rekla za sebe da si osoba koja na sebe preuzima previse odgovornosti?

To sam napisala za slučaj u kojem bi on pokušao obnoviti vezu.

Za sebe bih rekla da općenito previše stvari primam srcu i da me nečiji postupci i riječi pogađaju više nego što bi realno trebali.