Može li se novcem "kupiti" sreća?

[SgtHartmann]

Objasni i nam i ti sto tebe veseli da bi te svi bolje shvatili.

[Meyk]

SgtHartmann kaže:

Objasni i nam i ti sto tebe veseli da bi te svi bolje shvatili.

A zašto ti misliš da mene nešto posebno veseli pa bih ja to trebao nabrajati. U sferi kupovanja, lagao bih kada bi rekao da ne postoji onaj koji ne kupuje sreću.

[SgtHartmann]

Ne mislim nista zato pitam.Kako zelis mozes i ne moras tvoj izbor.

[Grazia]

*Majica* kaže:

Lijepo rečeno...
Slažem se sa tvojom tvrdnjom da novcem možda ne možeš kupiti zdravlje, odnosno, činjenica da imaš novac, ne znači nužno da ćeš odmah i ozdraviti od neke bolesti.
Ali...ako imaš novca, možeš si priuštiti bolju skrb, priuštiti si skupi lijek, otići na liječenje u inozemstvo, doći do priznatijih stručnjaka...pa možda na taj način i prije ozdraviti (ako je moguće) ili si povećati kvalitetu života tijekom bolesti.
Kažem možda, jer ne znači da je to uvijek tako.

vrsene su statistike (jednom sam pisala o tome na forumu i navela linkove, pokusat cu pronaci opet) po kojima se jasno tvrdi da bogatiji ljudi ( i ljudi u bogatijim zemljama) su zdraviji, zive duze i opcenito su neusporedivo sretniji od onih koji nisu finacijski secure ili zive u siromasnijim zemljama (novac je siromasnim ljudima ili ljudima koji zive u siromasnim nestabilnim drzavama najveci izvor stresa, a preko 80% modernih bolesti je ili genetski uvjetovano ili uzrokovano stresom i nezdravim lifestyle-om, to znamo).

najsretniji ljudi su bili iz Zapadne Europe, zemalja Skandinavije, a najnesretniji iz drzava bivsih komunistickih diktatura s najvecim brojem samoubistava po stanovniku

tako da kada znastvenici tvrde da novac MOZE donijeti srecu, onda je to statisticki jako dobro potkovano, ali cesto i pogresno interpretirano (by mass media).

[Lajoš55]

Grazia kaže:

vrsene su statistike (jednom sam pisala o tome na forumu) po kojem se jasno tvrdi da bogatiji ljudi (ililjudi u bogatijim zemljama) su zdraviji, zive duze i opcenito su neusporedivo sretniji od onih koji nisu finacijski secure ili zive u siromasnijim zemljama (novac je siromasnim ljudima najveci izvor stresa, a 80% modernih bolesti ili je genetski uvjetovano ili uzrokovano stresom to znamo)

tako da kada za=nastvenici tvrde da novac MOZE donijeti srecu, onda je to statisticki jako dobro potkovano i sasvim logicki prihvatljivo.

molim link na konkretno istraživanje, inače naravno da je svakoj budali očito da Belgijanci žive bolje i sretnije od npr. Bangladešana

[Grazia]

Graham kaže:

Istina, bez podmirenih osnovnih potreba (hrana i pitka voda, krov nad glavom, zdravlje) zadovoljstvo je teško dostići. Tu ne pomažu ni duhovni savjeti, nikakve misije ili selfhelp knjige. Kada postoji taj nivo tek onda se može razgovarati o elementima za zadovoljstvo i sreću. Za taj osnovni nivo, danas je nažalost potreban novac, a on se nalazi kod manjine čovječanstva kojoj opet pruža smetnju zadovoljstvu (previše novaca često uzrokuje nezadovoljstvo).

Kod nas stariji ljudi žale za starim sistemom jer tvrde da je prije bilo lakše doći do krova nad glavom, dok smo danas statistički bogatiji nego ikad.

Novac je sam po sebi sredstvo, on nije cilj. Niti je bijel niti je crn, jednostavno ima onu boju koju mu mi pridodajemo.

nije novac/bogatstvo problem, nego atittude prema novcu, a pohlepa i nezasitan greed koji precesto proizlazi iz unutarnje praznine/zamrljanog duha nikada nikoga nije ucinio sretnim. niti ce.

dok s druge strane a one koji imaju gift za srecu usrecuju i tzv 'male' stvari tj znaju uzivati i u najmanjim ljepotama koje obogacuju, a koje gore spomenuti u svom duhovnom mrtvilu niti primjecuju da postoje...

nije novac, niti moc koju pruza za svakoga... dok dodatno usrecuje jedne, vrlo lako koruptira druge...

[Grazia]

Lajoš55 kaže:

molim link na konkretno istraživanje, inače naravno da je svakoj budali očito da Belgijanci žive bolje i sretnije od npr. Bangladešana

ne znam sto svaka budala zna jer ne pricam sa budalama bas...

[TurbulentFluid]

Mislim da je novac definitivno uvijet za sreću, a to je i sa psihološkog stajališta logično. Naime, naše je društvo konstruirano na način da je novac jedino sredstvo kojim se mogu osigurati stvari koje svih nas čine sretnima - sigurnost, hrana, zdravlje.

Nitko ne može biti sretan ako mu samo jedna od ovih komponenti nedostaje. Pogreška u razmišljanju koju vidim duž threada je usporedba razumno financijski potkovanog društvenog sloja i hipersuperduperpupermuper bogatih pojedinaca u društvu.

Pokušajmo ovako: tko je sretniji - beskućnik u parku koji cijeli dan prosi za onu bočicu rakije koja će ga ugrijati dovoljno da zaboravi gdje je i zaspi u snijegu, ili čovjek koji liježe u krevet u obiteljskom stanu, ne razmišljajući o režijama jer ih s lakoćom plaća, nakon što se nasitio iz (i dalje) punog frižidera, dok mu pod nogama leži uredan, dobro održavan pas a iz druge sobe dopire tih žamor dok djeca igraju kompjuterske igrice...?
Neprocijenjivo, dakako, a za sve ostalo tu je - znate već.

Mislim da novac ne čini ljude sretnima, ali je nužan uvijet za ikakvu sreću.

Grazia kaže:

nije novac/bogatstvo problem, nego atittude prema novcu, a pohlepa i nezasitan greed koji precesto proizlazi iz unutarnje praznine/zamrljanog duha nikada nikoga nije ucinio sretnim. niti ce.

Eto jedna stvar koju mene čini nesretnom: potreba da se nešto izrazi na engleskom jeziku, pa čovjek ispadne needuciran jer kaže "pohlepa i nezasitna pohlepa" Ljudi, reći riječ na engleskom vas NE čini pametnijima.

Mislim really!?!?!

Na tragu sam činjenice da razlika u imanju Bugattija, Bentleya ili Ferrarija neće donijeti bitnu razliku u sreći pojedinca, ali između imati luksuz odnosno luxury da vas ne slomi bol u želucu svaki put kad dobijete račun na benzinskoj je divna stvar.

[Lajoš55]

Grazia kaže:

ne znam sto svaka budala zna jer ne pricam sa budalama bas...

što je pjesnik želio reći

[Lajoš55]

@TurbulentFluid - o tom i ja prdim cijelo vrijeme, ali svi i se i dalje drže ko pijani usporedbi između nekih bankrotiranih iz radničkog sloja sa super bogatašima. Često sam imao prilike čuti usporedbu tipa 'radije bih oplakivao prekid veze u novom BMW-u sa skupim konjakom nego u anksioznom stanju neplaćenih računa', a ja kažem da bih to još radije u svom skromnom stanu/kući, s iskrenim prijateljima koje nisam kupio novcem i običnim pivom ili starim viskijem iz frižidera koje si mogu priuštiti.I naravno, plativši račune, za što je jedna prosječna srednja klasa, smatram, sposobna.