Čovjeka ćete najbolje upoznati ako ga promatrate kako se ponaša kad se nešto dijeli besplatno

[*Baby Kate*]

Victora kaže:

Isto tako, jedna cura je tražila na poklon sitnice, zbilja....i oglasila to. Rekla je da sam se jedino ja javila da joj nešto poklonim. Naravno, ja ne mogu znati da li je to istina, ograđujem se u startu, ali je tako rekla, pa ja tako prenosim.

Nadalje, ja sam do sad...mislim 2x tražila nešto na poklon. S tim da plaćam poštarinu i/ili nudim čak nešto u zamjenu. Nije se javio - nitko. Može sad netko napisati da je to zato jer sam ja ovakva, onakva, ne znam kakva - ali iskreno - u taj razlog, uz ovu forumašicu iznad i njeno iskustvo - teško da mogu vjerovati.

Samo još jedan post za ovu temu, eto. Pa sad, forum je preslika svakodnevnog života.

To je već nešto drugo, mislim. I sama sam nekad "škrta" za neke sitnice za koje mi je glupo davati novce pa bih najrađe da mi ih netko pokloni. Iako to nikad ne bih tražila niti bih se laktala za njih.

[robijas--]

*Baby Kate* kaže:

Naravno.

Samo me zanima, kako se, pohlepa, pa i škrtost, javlja kod ljudi koji su imali sve, cijeli život?

na to pitanje nikad nećeš dobit točan odgovor, pomiri se s tim
nema preciznog odgovora.
a i mislim da je termin pohlepa malo štur, nedovoljno definiran s psihološkog aspekta, jer opet, iza nečeg što netko percipira pohlepom mogu bit razni razlozi i motivacije.
npr. nekoga već bogati roditelji mogu odgajat na način da svoju vrijednost promatra kroz zgrtanje, novac, imovinu, bogatstvo, ili o siromašnijima pričat s visoka, ili kao o niže vrijednima, i onda dijete razvije mentalitet - vrijedim koliko imam, tome dodaš nedobivanje roditeljske pažnje u mjeri u kojoj djetetu treba, pa dodaš društvenu poželjnost pohlepe, pa dodaš još puno čimbenika i eto pohlepe haha...
a možda su pohlepa i škrtost dvije strane jedne te iste medalje /dakle uzroka koji se onda samo različito manifestira, već kako kod koga, kao pohlepa ili kao škrtost/.

[*Baby Kate*]

robijas-- kaže:

na to pitanje nikad nećeš dobit točan odgovor, pomiri se s tim
nema preciznog odgovora.
a i mislim da je termin pohlepa malo štur, nedovoljno definiran s psihološkog aspekta, jer opet, iza nečeg što netko percipira pohlepom mogu bit razni razlozi i motivacije.
npr. nekoga već bogati roditelji mogu odgajat na način da svoju vrijednost promatra kroz zgrtanje, novac, imovinu, bogatstvo, ili o siromašnijima pričat s visoka, ili kao o niže vrijednima, i onda dijete razvije mentalitet - vrijedim koliko imam, tome dodaš nedobivanje roditeljske pažnje u mjeri u kojoj djetetu treba, pa dodaš društvenu poželjnost pohlepe, pa dodaš još puno čimbenika i eto pohlepe haha...
a možda su pohlepa i škrtost dvije strane jedne te iste medalje /dakle uzroka koji se onda samo različito manifestira, već kako kod koga, kao pohlepa ili kao škrtost/.

Ili ono, bogati roditelji ljubav prema djetetu isključivo pokazuju poklonima, novcem. Pa kroz život idu s tim da ako više imaju/dobiju, više vrijede, više su voljeni.
Da, valjda nikad neću dobiti odgovor.

[Victora]

*Baby Kate* kaže:

To je već nešto drugo, mislim. I sama sam nekad "škrta" za neke sitnice za koje mi je glupo davati novce pa bih najrađe da mi ih netko pokloni. Iako to nikad ne bih tražila niti bih se laktala za njih.

A ima laktanja, to baš hoću reći...ne bi se ni ja laktala, ali se vidi da puno njih doslovno "dežura" na toj temi, uvijek se iste javljaju za poklone...

A sad se sjetih i kako sam svojevremeno poklanjala svašta nešto na Njuškalu. I tak mene prvi put nazove jedna žena...evo napisati ću da je iz Sesveta, znam da ime ne smijem reći, ali možda ovo smijem i možda nekome upali kakvu lampicu..kaže ona da mi ona te lakiće za nokte za svoje curice...nema problema, pošaljem ja (trebala je uplatiti poštarinu, a vrijednost lakova je bila poprilična, još sam radila, pa sam imala novaca, a poštarinu sam tražila više onako, kao neki znak da se ne radi o nekome tko od svih tako sakuplja poklone, pa onda preprodaje). Poklanjam ja drugi put nešto od odjeće...opet zove ona...s tim da ja nisam skužila da je ona dok nije dala podatke za slanje, pa mi se učinili poznatima. I ovo joj je bilo za njene curice (malo velike curice ako nose odjeću xxl, ali dobro )...ja obećam, idem provjeriti jesam li toj osobi već slala - jesam. I napišem joj SMS da joj neću ovo poslati jer nije ni za prvo uplatila poštarinu. Kad, uplati ona za to prvo...nisam joj nikad poslala odjeću...a zvala me i kasnije za mušku odjeću, nisam se javila, imala sam joj broj već u imeniku (poslala je onda poruku, zato znam). Pitala sam ju jel joj i to za njene curice . Nije se nikad više javila. Inače, uvijek bi zvala u roku odmah od postavljanja oglasa i sve joj je trebalo - odjeća svih veličina, obuća svih veličina, krevet, kozmetika, sve...Na prijateljičin oglas se isto tako javila.

Ja sam onda iskoristila neke dostupne izvore i saznala da je žena pravnica, a muž joj ima građevinsku (i to veliku i uspješnu u to vrijeme) tvrtku, da žena vozi džip itd. Eto, svašta...

[brzi gonzales]

*Baby Kate* kaže:

Nisam mislila na sve kao "baš sve", to nitko i ne može imati, nego recimo, oni koji su standardno živjeli kao djeca. Roditelji su im pružili većinu toga što su tražili, nisu bili niti gladni niti željni bilo čega. Pa i takvi postanu gramzljivi.

Ima i okolina svoju ulogu u tome. Može društvo, ako se osoba prepusti, lako pogodovati onome što se u nekim drugim okolnostima ne bi iskazalo.

Zanima te nešto što je zapravo daleko od mogućnosti da se točno utvrdi uzročno-posljedični slijed.

[*Baby Kate*]

Victora kaže:

Ja sam onda iskoristila neke dostupne izvore i saznala da je žena pravnica, a muž joj ima građevinsku (i to veliku i uspješnu u to vrijeme) tvrtku, da žena vozi džip itd. Eto, svašta...

Jaoo A ona vjerojatno ima neki butik u kojem prodaje sve te stvari.

brzi gonzales kaže:

Zanima te nešto što je zapravo daleko od mogućnosti da se točno utvrdi uzročno-posljedični slijed.

Da.

[Aries13]

~Scarlet~ kaže:

Laktarenje penzića za prvi maj i zgratnje? jedno s drugim baš i nema veze.
Nekako sumnjam da se ovi prvi laktare radi pohlepe, možda jednostavno taj dan žele uštediti. .

DA ...starijim ljudima, penzionerima je stvarno teško, osobno, suosjećam s njima i žao mi ih je. U tom duhu njegujem, čuvam i financiram svoju baku, pa bar da jednom starčiću pomognem. Ali sve jedno, to bi moglo objasniti njihovo masovno pojavljivanje na Marjanu zbog besplatnog ručka, ali ne i laktarenje i bjesomučno nasrtanje na kazan .

Na stranu to, i ljudi slabijeg imovinskog statusa, kao i ljudi srednjeg sloja kad su pohlepni, jednako su pohlepni kao i ovi što su bogati. Stvar je samo koliko tko može. Mali, obični ljudi ne zgrću na veliko nego onako u sitno. Recimo ormari onih koji su bogati isto kao i onih koji nisu krcati su robe. Prvi kolektiraju samo potpisane krpice, drugi kupuju na rasprodajama, kupi jedne cipele dobiješ 2 para, majcama od 20 kuna, kineskim štracama i s robom iz second hand dućana gdje je kupuju na kile.

Ne znam jesi li kad bila kod nekoga tko eto nema, jedva krpi kraj s krajem, ali ormar zatvara tako da prvo nogom gura stvari da ne ispadnu iz njega.

Jednom sam bila kod jednog tipa, koji je onako ruralni tip koji se pourbanizirao, ali ne ide mu najbolje. Za mene je napravio mali obilazak po svojoj kući i kako nije imao bog zna što za pokazati odveo me u podrum/konobu otvorio dvije velike škrinje i s neskrivenim ponosom pokazao koliko smrznutog mesa imaju, pokazao mi kokoše i teletinu, obajsnio gdje je junetina a di svinjetina, ukazao na par pršuta i nešto kobasica što vise, vijenčiće češnjaka i par kašeta vina, šta je njegov dida napravio od njihove loze.... Pa eto, kad se nema šta, zgrće se meso i vino i iz tog obilja gradi se identitet i osobna samovažnost. Konzumerizam u svojoj najvulgarnoj formi.

Držim da je materijalna pohlepa osnovna odrednica zapadne civilizacije i bogati je zadovoljavaju uspješnije tako da zgrću više, bolje i skuplje.

Naše društvo je kozumersko, prožeti smo potrošačkim mentalitetom i svi mi koji ne spadamo u onaj sloj bogate kreme kupujemo stvari koje nam ne trebaju novcima koje nemamo, s motivima koji nam nisu jasni. Da nije tako, ne bi prošli božić, usred recesije i puštanja zabrinutih uzdaha: „ne može se teško je“, Hrvati iskesali više para nego ijedne godine od postojanja samostalne Hrvatske.

Vozim neki dan auto i iziritirana gledam velike panoe sa posterima uglavnom razdraganih lijepih cura i cool tipova kako wanna be duhovitim sloganima mame na kupnju, dok istovremeno slušam reklame na radiju. Dođem doma, na RTL2 „dva i po muškarca“, sjednem gledati, jer volim onog dekadentnog Charlie Sheena i na svakih dvadesetak minuta blok reklama koje traju i traju i ponavljaju se i obraćaju se ljudima kao retardiranim idiotima sa glupavim porukama s kojima pokušavaju pobuditi emocije i želju da trzamo novčanicima, jer ako imamo ono što likovi u reklami imaju bit ćemo sretni i ispunjeni sve što nam treba je pasta za zube ovog proizvođača, životno osiguranje one firme, štednja u toj i toj banci, lijek za zglobove, ovo pivo, one grickalice, ova nova tehnologija, oni uređaj, taj mobile paket i ovo sredstvo za čišćenje wc školjke.

Ja ne znam što je ovo otvoriš novine, televizor, radio, internet, voziš nevino auto, a sa svih strana te bombardiraju: kupi, kupi, kupi .....


Ajte loviti rakove svi!!!

Izbacila sam iz kuće sve što ne trebam, ne upotrebljavam, nisam nosila ni služila se s time godinu dana. Još uvijek nalazim stvari koje su, bez razloga, svrhe i smisla, kao posljedica poluhipnotičkog šoping ludila osvanule na policama – neki blesavi okviri za fotografije, višak šalica, beštek koji mi žao baciti, cedeovi koje nikad ne slušam, bluza koja se pokazala kao pogreška, povoljno kupljena torba koja mi se ne slaže s ničim ..... a ne mogu izbaciti ni ove iz dnevnog boravka koji na svakih 20 minuta mi objašnjavaju kako ću samo ako skočim do city centra, ispeglam karticu, kupim i donesem doma biti sretna kao cura s reklame koja senzualno konzumira onu čokoladu ili kao ona što se samodopadno uvija u svojoj crvenoj haljini opranoj u deterđentu za postojane boje nakon pranja...

I tako, što bi rekao Hemingway, ne pitaj kome zvono zvoni .... zvoni svima pa zvoni i meni. Treba postati svjestan da naše društvo potiče pohlepu, treba biti svjestan i svoje pohlepe, i lažnog obećanja koje stoji iza nje kad šapće otrovnim, prijetvornim glasom da ako puno IMAMO da ćemo bezgranično BITI sretni i ispunjeni.

Ako je "imati" pokretač sreće to je rupa bez dna, nikad zadovoljstva, nikad sreće, nikad radosti. Jer onaj koji nije sretan s onim što ima neće biti sretan ni s onim što nema.

Osim toga nije sreća IMATI, nego BITI kako je to lijepo rekao Fromm.

Čak nije sreća ni BITI. Nema vječne sreće, jurcati za njom to je kao traženje ćupa sa blagom na kraju duge, ali zato kod mudrog čovjeka koji je puca od života, njeguje svoj karakter, okružen je ljudima koje voli i živi potpuno prisutan u momentu, postoji jedan osjećaj unutarnjeg zadovoljstva koji svoj izvor ima u njemu samome i nema veze ni s onim što ima, ni s onim što nema. Taman imao svašta ili nemao ništa, sve jedno.

[Maria Callas]

....nista nije besplatno sto dobijemo od drugog covjeka....uvijek je to razmjena za nesto....
....precesto je to roba razmjenjena za slobodu.....ne tako rijetko za dostojanstvo.....a gotovo uvijek za ovisnost....

[fauxpersona]

Maria Callas kaže:

....nista nije besplatno sto dobijemo od drugog covjeka....uvijek je to razmjena za nesto....
....precesto je to roba razmjenjena za slobodu.....ne tako rijetko za dostojanstvo.....a gotovo uvijek za ovisnost....

Dok god čovjek "stvara" on nužno i daje. Ako se radi o recipročnom odnosu, takvom u kojem i drugi "stvara" pa samim time i daje, razmjena je u ravnoteži. Problem je u nedostatku elementa uzajamnosti.

Pretvoren u ekstremnog konzumenta, čovjek je udaljen od svoje proizvodne/kreativne prirode. On uzima, proždire, želi imati, posjedovati, podvrgnuti, zato što nema ništa u sebi - nema što dati. Vlastitu samovrijednost gradi uzimajući od drugoga umjesto da traži od sebe.

Sviđa mi se izreka – everything you give, you get.

Aries13 kaže:

Osim toga nije sreća IMATI, nego BITI kako je to lijepo rekao Fromm.

Fromm.

Također je lijepo rekao da ne trebamo mnogo imati, već mnogo biti, pomirujući i ujedinjavajući materijalni/fizički aspekt našeg bića sa duhovnim.

[samting]

*Baby Kate* kaže:

Da li se "laktate" do šanka za besplatno pivo, besplatni grah za 1. Maj?

Gurate li se u redu gdje se dijeli bilo što?

Ako da, zašto to radite, koji vam je motiv?

Znam da se vani ljudi maltene, tuku za mrvicu koja je besplatna, iako imaju love do krova u usporedbi s našom situacijom.
Što mislite da je uzrok?
Da li je to pohlepa ili samo znaju cijeniti ono što im padne s neba?

Koliko to ljudi točno se laktari i slično?
Gura u redu?
Tuče?
Da li je to baš tako ili volimo naginjati filmskim scenarijima, asocijacijama gdje iz iznimke stvorimo pravilo?
Nije li malo ishitreno davati skoro pa dijagnozu istima gurajući maltene u koš svakoga tko stoji u redu za "prvomajski grah"?


Znao sam prisustvovati takvim događanjima i nikada se nitko nije potukao za porciju graha ili nečeg sličnog. Ako se netko gura ili je bezobrazan tada su to isti oni ljudi koji se općenito u redu na blagajni ili u nekoj drugoj prilici tako ponašaju. Bitno za reći ljudi koji su izimke. Poći od pretpostavke da se tako ponašaju gotovo svi koji vole otići na slična događanja je pretjerivanje. Sa druge strane ako i dođe do "nereda" to je zato šta najčešće pojedinac ili manja grupa sebi poznatih bude impuls koji "zarazi" ostatak i napravi sranje. Takvih pojedinaca ima u bilo kojem uzorku, skupini i dovoljno je da su isti okruženi većim brojem ljudi da bi mehanizmi koji inače djeluju unutar mase došli do izražaja i učinili svoje da cijela gomila reagira refleksno.


Po pitanju samih situacija gdje se nešto dijeli besplatno pa zar svi mi nismo sretni kada možemo negdje proći "jeftinije", a da pritom nikoga ne oštetimo? Šta volimo rasipati suvišno svoju energiju? Ili možda se bolje osjećamo kada prođemo skuplje? U mnogim situacijama se ne mora nikoga izvarati da bi si uštedili vrijeme i trud. Zar ne odemo ponekad u pečenjaru, bistro ili restoran ovisno o mogućnostima i počastimo se na neki način? Zašto se počastimo? Pa zato da nas netko posluži, jer nam se neće u tom momentu ili da se na neki drugi način nagradimo, ugodimo si štedeći svoje vrijeme, ali i volju da si napravimo primjerice objed. I još pritom platimo.
Pa šta je onda ekstra čudno kada se želi otići na taj grah koji je k tome svemu i besplatan, pogotovo ako ne moramo na posao, ako je lijep dan i općenito radije volimo izići iz četiri zida, prošetati i slično? Pa taman i da je propagandni. To je najčešće "grah" plaćen iz našeg džepa preko poreza, a nije da će zbog naše porcije netko tko ima manje od nas ostati uskraćen. (prosječnog čovjeka gledano neće)

Ne znam, ali mene osobno to veseli i "spadam u onu grupu" koja će rado otići na takvo događanje, stajati u redu i podijeliti s nekim riječ dvije, ili samo "dobar tek". Ček malo, pa šta je normalno misliti da je tako nešta vrsta "samoponižavanja", nečeg "mojeg dostojanstva? nevrijedećeg" i smatrati isto odbojnim kao da se čovjek uopće može vrednovati kroz "porciju pojedenog" nečega? Pa zar mi upravo sudeći na taj način ne vrednujemo ljude na u najmanju ruku čudan, skoro omalovažavajući način? Ne znam. Možda samo ne vidim ono šta i drugi vide, ali ne mogu se oteti dojmu da se radi o običnom refleksu, averziji spram općenite asocijacije "besplatnog i grupnog" kao sirotinjskog i samim time bojazni da se tako nečim sam ne obilježim i osjetim manje vrijednim. Jesam li po porciji pojedenog "graha" više ili manje čovjek ili po načinu na koji se pritom ponašam?

Biti bezobrazan i gaziti sve pred sobom u svojim naumima je svakako problem.
Uzimati besplatne ili općenito kupovati stvari koje nam uopće ne trebaju isto tako.
Veseliti se porciji besplatnog graha? Ma dajte ljudi. Malo osmijeha i običnosti.

[Svjetska]

Pa mislim da neces nekoga najbolje upoznati ako ga promatras kako se ponasa kada se nesto dijeli besplatko. Mozes samo upoznati jednu njegovu ili njenu osobinu. A daleko od toga da ces ga najbolje tako upoznati. Jer svi smo mi kompleksne licnosti.

Zamisli upoznas momka ili curu (ne znam sta preferiras) i svidi ti se bas ono pravo. Po svemu super pasete slazete se imate mnogo zajednickih stvari, dobar sex ma da ne nabrajam vise ali ta osoba recimo voli uzeti stvar koja se dijeli besplatno. Sta sada to tu osobu treba da cini losom? Hoces zbog toga prekinuti vezu?

Zivjela sam u nekoliko zapadnih zemalja a tu je vecinom normalno uzeti nesto sto se dabe nudi. Ne mislim da su ti ljudi losi jednostavno takva kultura. OK nisam nikada vidjela da se neko potukao zbog toga ali primjer ponudis nekome nesto i ta druga osoba ce uvijek reci hvala i to uzeti. Od hrane i pica do stvari...

Tamo su isto novine (danas internet stranice) preplavljene sa stvarima koje ljudi daju dabe samo da ih se rijese jer im ne trebaju. I sami smo to dosta puta to radili kada recimo kupimo nov namjestaj uvijek se jave neki studenti ili stranci koji su presretni ako dobiju tvoj stari namjestaj jer oni nemaju za bolji. Ne vidim zasto ih to treba ciniti losim ljudima? Bolje uzeti besplatno od nekoga kome ne treba nego biti na grbaci roditelja ili drzave ili uci u kredite jos u studentskim danima.... Iskreno gori su mi oni sto od roditelja u 25-toj uzimaju lovu nego ovi koji se snadu sami sa stvarima koji su im drugi dali dabe.

To je samo moje misljenje. Ono sto ja volim dobiti dabe je recimo kada kupujem kozmetiku... posto puno volim kozmetiku kada mu u kesicu obace i neke testove da probam nesto novo... to mi bas nekako "usreci dan". Jesam li losa osoba zbog toga?

[Lord Byron]

Svjetska kaže:

Zamisli upoznas momka ili curu (ne znam sta preferiras) i svidi ti se bas ono pravo. Po svemu super pasete slazete se imate mnogo zajednickih stvari, dobar sex ma da ne nabrajam vise ali ta osoba recimo voli uzeti stvar koja se dijeli besplatno. Sta sada to tu osobu treba da cini losom? Hoces zbog toga prekinuti vezu?

Kao prvo, onako kako sam ga ja shvatio, topic ne govori o ljudima koji "vole uzeti stvari koje se dijele besplatno", nego o načinu na koji ljudi uzimaju stvari koje se dijele besplatno - a naročito o (ne)spremnosti na "gaženje preko mrtvih" da bi se došlo do stvari koje se dijele besplatno.

Da, za osobu iz tvoga primjera bih se (ponavljam, u slučaju da mi se način na koji je spremna doći do besplatnih stvari) lagano zapitao je li to naše "super slaganje u svemu" baš toliko super i baš toliko u svemu. Nije mi jasna filozofija "ljudi su kompleksni, ne možeš ih upoznati samo kroz jednu njihovu osobinu" - mislim, no shit, Sherlock za "ljudsku kompleksnost" ?!

Naravno da su ljudi "kompleksni" - ali, jednako je tako i naravno da ih upoznajemo kroz "točkaste" manifestacije njihove kompleksnosti; na konkretnim detaljima njihovog ponašanja gradimo pretpostavke o cijelima kompleksnima njima. Onako, "'ko laže, taj i krade".

Logika "detalj ne čini čovjeka lošim" je jako blizu logici "ma divan je, krasan je - osim kad malo popije".

posto puno volim kozmetiku kada mu u kesicu obace i neke testove da probam nesto novo... to mi bas nekako "usreci dan". Jesam li losa osoba zbog toga?

Opet izvrćeš tezu topica. Nije problem u radovanju besplatnome, nego o tome na što je sve čovjek spreman da bi do njega došao.

Ako si za nekoliko testera u vrećici spremna zlostavljati prodavačice i/ili rukama i nogama se probijati kroz gužvu ne bi li došla do ograničenog broja uzoraka koji se dijele - da, osoba si s kojom ne želim imati ništa.

[Svjetska]

Lord Byron kaže:

Ako si za nekoliko testera u vrećici spremna zlostavljati prodavačice i/ili rukama i nogama se probijati kroz gužvu ne bi li došla do ograničenog broja uzoraka koji se dijele - da, osoba si s kojom ne želim imati ništa.

Srela sam mnogo ljudi koji vole dobiti stvari besplatno (spomenula sam i sta ja volim dobiti besplatno, iako znam da oni dignu cijenu produktima koje ja kupim da bi mi kao ponudili gratis test ali whatever fin je osjecaj kada se iznenadis) ali da se neko za to tuce te probija nogama i rukama... pa ne znam jedino da nije jeo danima pa da se dijeli kruh besplatan mada je i tada upitno...

moram priznati da ovo nisam dozivjela niti vidjela nikada

[*Baby Kate*]

samting kaže:

Nije li malo ishitreno davati skoro pa dijagnozu istima gurajući maltene u koš svakoga tko stoji u redu za "prvomajski grah"?

Gdje sam ja to davala dijagnoze?

...ali ne mogu se oteti dojmu da se radi o običnom refleksu, averziji spram općenite asocijacije "besplatnog i grupnog" kao sirotinjskog i samim time bojazni da se tako nečim sam ne obilježim i osjetim manje vrijednim.

Ovo me dalo na razmišljanje.
Samo nije tema.

Biti bezobrazan i gaziti sve pred sobom u svojim naumima je svakako problem.

E, upravo na takve mislim.

Veseliti se porciji besplatnog graha? Ma dajte ljudi. Malo osmijeha i običnosti.

Osmijeha i običnosti mnogima fali ali da to pokazujemo uzimanjem porcije graha? Ma daaaj!
I opet ponavljam, ništa protiv onih kojima je to gušt.

Svjetska kaže:

Zamisli upoznas momka ili curu (ne znam sta preferiras) i svidi ti se bas ono pravo. Po svemu super pasete slazete se imate mnogo zajednickih stvari, dobar sex ma da ne nabrajam vise ali ta osoba recimo voli uzeti stvar koja se dijeli besplatno. Sta sada to tu osobu treba da cini losom? Hoces zbog toga prekinuti vezu?

Kao što je to Lord već objasnio.

Zivjela sam u nekoliko zapadnih zemalja a tu je vecinom normalno uzeti nesto sto se dabe nudi. Ne mislim da su ti ljudi losi jednostavno takva kultura. OK nisam nikada vidjela da se neko potukao zbog toga ali primjer ponudis nekome nesto i ta druga osoba ce uvijek reci hvala i to uzeti. Od hrane i pica do stvari...

Jesi li tamo živjela ili "živjela"? Jer da jesi, uhvatila bi mnoge slične situacije koje sam navela.

Tamo su isto novine (danas internet stranice) preplavljene sa stvarima koje ljudi daju dabe samo da ih se rijese jer im ne trebaju. I sami smo to dosta puta to radili kada recimo kupimo nov namjestaj uvijek se jave neki studenti ili stranci koji su presretni ako dobiju tvoj stari namjestaj jer oni nemaju za bolji. Ne vidim zasto ih to treba ciniti losim ljudima? Bolje uzeti besplatno od nekoga kome ne treba nego biti na grbaci roditelja ili drzave ili uci u kredite jos u studentskim danima.... Iskreno gori su mi oni sto od roditelja u 25-toj uzimaju lovu nego ovi koji se snadu sami sa stvarima koji su im drugi dali dabe.

Ovo apsolutno nema veze s temom.

To je samo moje misljenje. Ono sto ja volim dobiti dabe je recimo kada kupujem kozmetiku... posto puno volim kozmetiku kada mu u kesicu obace i neke testove da probam nesto novo... to mi bas nekako "usreci dan". Jesam li losa osoba zbog toga?

Da si pročitala cijelu temu, uočila bi da sam i sama nešto slično navela kao primjer.

[Lord Byron]

Svjetska kaže:

moram priznati da ovo nisam dozivjela niti vidjela nikada

To je inače vrhunski kriterij i argument u raspravi - ono što nisam vidio i doživio, ne postoji .

Evo, pa vidi.

Vidi još.

Nije baš samo kod nas.

[samting]

Zbog pojedinca se obilježi skupina i ono zbog čega se ista sastaje etiketira kao nešto npr. nedostojanstveno, umjesto da se kaže da je xy bio npr. nedostojanstven. Umjesto da se traži uzrok ponašanju konkretnog inicijatora, a to se ne može bez detaljnijeg uvida u njegov život uzima se za uzorak cijela skupina koja sa time nema veze.

Da idemo zaključivati na način kome je grah uistinu neophodan vjerojatno nebi nabrojali ljude na prste jedne ruke. Jer tko može preživiti 365 dana bez graha, onda može i taj jedan.

Suviše je nepošteno spram onih koji nisu inicirali ništa da ih se smatra odgovornima, a to se neposredno radi. Jer ako tebe netko gurne i ti si prisiljen poput domino pločice gurnuti drugoga tada je pogrešno misliti da je ta osoba odgovorna. A da se ne spominje kako je dovoljno čak i ponašanjem (histerija, panika) koje se reflektira o naše podsvjesne i nagonske mehanizme postići iste učinke poput naguravanja pa čak i gaženja kao primjerice kada netko uzvikne "bomba" pet puta i čuje dva vriska. Varijacija je bezbroj no one sve ne ovise o samom pojedincu koliko o ponašanju unutar skupine i stvarima koje su najmanje odraz njegove moći, volje i želje da njima vlada, te samim time validnim odrazom ičije osobnosti.

O senzacionalističkim natpisima novinara radije nebih.

[branko0403]

svaka čast autoru teme nema šta. da bi se čovjeka kvalitetno upoznalo potrebne su godine, a vi majstori svakoga skužite zato što trče po grah...

možda bi činjenica da je pola zemlje u mirovini od koje jedva pas preživi a kamoli čovjek, donekle objašnjenje za grabljenje besplatnih stvari...ali i dalje ostaje mistično kakve to veze ima s upoznavanjem ljudi

[Lord Byron]

samting kaže:

ako tebe netko gurne i ti si prisiljen poput domino pločice gurnuti drugoga tada je pogrešno misliti da je ta osoba odgovorna.

Nije odgovorna samo u slučaju da su ju mali zeleni teleportirali usred gužve, tj. da u gužvu nije uletjela svojom osobnom odlukom.

O senzacionalističkim natpisima novinara radije nebih.

Zašto "nebi"? Što je senzacionalističko u natpisima koje sam quotao, a koji samo evidentiraju nešto što se (nažalost) dogodilo??

[Lord Byron]

branko0403 kaže:

svaka čast autoru teme nema šta. da bi se čovjeka kvalitetno upoznalo potrebne su godine, a vi majstori svakoga skužite zato što trče po grah...

Svi mi (dobro, uz tebe kao časnu iznimku) filtriramo ljude koje (ne) puštamo u svoj život po nekim njihovim izoliranim elementima ponašanja koji su nam privlačni ili eliminatorno odbojni: od načina i tema razgovora, osnovnih životnih stavova i sustava vrijednosti, pa sve do detalja poput (ne)pismenosti, glazbenog ukusa ili čak načina odijevanja.

Jedina alternativa takvom filtriranju je posvećivanje godina i goduina apsolutno svakom potencijalnom upadaču u naš život. Ti stvarno tako živiš?

[Full loaded]

Aries13 kaže:

Naravno, možda griješim kad mislim da su u pitanju prije svega stariji ljudi, ali tome u prilog govori recimo ovogodišnje prvomajsko dijeljenje fažola na splitskom Marjanu gdje su nagrnuli vremešniji ljudi, i upravo oni, a ne mlađarija, napravili takav nered i gužvu da ih je tako razularene policija morala držati pod kontrolom..

kako je to patetično izgledalo može se vidjeti ovdje.

Jao pogledala sam ovu foto galeriju, pa to je strašno

Ovo su slike nepatvorenog užasa, pogledajte lica tih ljudi, tu surovu odlučnost da se dokopaju tanjura

J... ih 1-majski grah Ponižavaju ionako ponižene