Prijatelji koji imaju malu djecu

[Nykas]

Da se bar otvori akav birc!

Jednom prilikom sam se nakon 109 godina dogovirila za cugu s frendicom - obje imamo klince i nekak smo se skombinirale za cuvanja...
Morale smo se nadglasavati i cuvati kavu i kolace na stolu da nam ju ne sruse klinci koji su se igrali oko nas.
Ma zato nocna druzenja rules!

Poslano sa mog SM-G357FZ koristeći Tapatalk

[Racchella]

My time kaže:

Jako loše procjenjuješ ljude, između ostalog i mene.
Ja sam tip osobe koja oko sebe ima samo one koje voli, one druge sam davno odjebala i ne želim se više zamarati sa njima, što ti očito nisi i još uvijek se trudiš oko pogrešnih ljudi. MOžda si nepopravljivi optimista koji će jednoga samo 'tresnuti o zemlju' i shvatiti o čemu sam ja pričala.
Ja sam realista - bila i uvijek ću biti. Ne zanosim se onim što znam da je neostvarivo, za razliku od tebe. Ali zato uživam u onome što imam i ne tražim spas u lažnim prijateljima.
Možda ćeš i ti jednoga dana znati procijeniti ljude, a možda i nećeš.
Nije to za svakoga.

bez daljnjeg postoje i lažni prijatelji.takva prijateljstva su kratkotrajna.
postoji i prilagodba na novi način života svojih prijatelja.
isto kao i oprost na male,ljudske slabosti.
mene je frendica bukvalno otkačila kad si našla novog frajera.
pa opet kao mi frendice nakon što joj pukla veza.
pa me opet otkačila kad si našla posao,pa opet mi frendice
sve je to kako pohvatamo surfanje na valovima života.
važno je da se volimo.

[Francesca]

Imam klinca od 4,5 godine i vodim ga sa sobom na kave samo ako procjenim da će ta kava trajati do 1 sat - toliko se može zabaviti ispijanjem svog napitka, krađom pjene sa moje kave, igračkom koju si je ponio i crtićima na mobitelu
Ali zaista je to jako rijetko, uglavnom i druga strana ima neko djete pa se djeca zajedno zabave, ali ako ne moram - neću u kafić, radije takve s djcom pozivam doma ili idem k njima doma
Dok je hladno u pušačke kafiće ni ne idemo, a kroz proljeće i ljeto je ljepše prošetat gradom dok klinci skakuću kraj nas, ili otići u kafić sa dvorištem pa si skoro skroz bez brige
No kako živimo u zgradi, tako ponedak nakon parka, muž i ja poželimo popit kavu, pa je on naviknut na kafić, velim - zabavi se neko vrijeme ali onda idemo
Ima dana kad nije uopće raspoložen i onda suknemo kavu i doma, jbg...

Srećom mi skoro sve frendice imaju klince, i to čak vrlo približne dobi kao moj, i ajd prve dvije godine se i nismo nešto napričale, ali sad uglavnom kad ekipa dođe - oni odu u dječju sobu a mi napokon imamo pošteno zasluženi mir
On mojih najbližih frendica imamo 2 klinaca gdje su svi troje rođeni unutar godine dana - to je raj, po 5-6 sati mi ne znamo za njih, dođu samo po vodu i ponešto pojest

Dok nisam imala klinca bila sam glavna dadilja jer obožavam djecu, kad se rodila prva curica u društvu nikome je nisam dala iz ruku, i dan danas je to velika ljubav između nas

Kad dođemo nekome u goste tko nema djece, ili su stariji ljudi, moj ionako neće nikome, pa dosađuje opet samo meni i tati si

No najbolje vidim da s njim radim dobar posao kad dođemo u neku javnu ustanovu, recimo zadnje smo se dosta načekali po bolnici za kojekakve pretrage, jednom čak 3,5 sata za jednu pretragu
Kad ulazimo on sad već pita: Jel se tu mora biti tiho?
Ja kažem da, i on bude tiho i bude dobar.
Naravno da moram na automat kupiti kroasan i sok, pa mi trinaest puta prekopa torbu, pregleda cijelu kozmetičnu torbicu, igra igrice na mobitelu, ali je na svom stolcu i sam se zabavlja
E, onda sam baš ponosna

[Lutkina kuća]

pozitivax kaže:

Neeee.
Želimo da djeca sjede za stolom i raspravljaju sa nama o političkom reformi i cijenama kukuruza. Da vode razgovor i sjede na stolici 3 sata. To je super za njih.Djeca inače to jako vole. Posebno ispitivanje o školi. Inače odrasli vole kada djeca vode glavnu riječ za stolom i kenjkaju...
A mame sa skroz malom djecom? Želimo da svih 3 sata ljudi za stolom jedino razgovaraju o pelenama, kako Sven spava, što je Sven papao, kada je kakio i koliko, o cjepivima, zubićima, slinjenju Svena, njegovim benkicama i bljuckanju.O tome kaj je pedijatrica rekla o Svenu itd.Svih npr. 6 odraslih za stolom samo o tome žele razgovarati cijelo vrijeme...da je mali Sven centar pažnje.
Inače smo zli i šaljemo djecu u kut na kuruzu klečati. Nu.

Nisam komentirala taj tvoj post. Osvrnula sam se (nije ništa osobno) na radicala koji na jednoj temi piše kako je oštećen od svojih roditelja jer su ga odbacivali i nisu bili dorasli odgoju, dok na drugoj temi piše da ne može podnijeti da mu netko približi malo dijete. Onda na tu moju primjedbu odgovara da će biti savršen otac. Pa sam se sjetila da je netko na onoj drugoj temi o lošim roditeljima napisao kako mu majka ne može izaći iz kruga uvjerenja da je bila savršen roditelj.

Često drugima zamjeramo najviše ono što smo upravo mi i jako je teško postati drugačiji nego što su nas naši roditelji odgajali da budemo. A odgajali su nas upravo primjerom kako su se odnosili prema nama.


Sad sam malo offtopic

[hardy]

Francesca kaže:

E, onda sam baš ponosna

I trebaš biti...jer to je danas rijetkost. Moj sin će ubrzo 23 godinice...no hvala, molim, oprostite je naučio još u jaslicama. Na kraju školske godine je uvijek pisalo da je kulturan u ophođenju sa starijima, meni je srce bilo preveliko.
A bio je hiperaktivac... i tata i ja smo se rastali, no ja sam sa njim mogla gdje sam htjela i isto tako bez njega. Bez tantruma ...bez ičega. Samo razgovorom i dogovorom. I ja sam isto jako ponosna mama

[mrafica]

Bome je kod nas razvijena ta kultura ispijanja kava.
Čitam temu i razmišljam-pa gdje pobogu oni vide svu tu dječurliju po kafićima, ja ih nikad ne vidim, i onda mi sine-da bi ih vidjela, prvo moraš ići u kafiće Ne kafenišem po kafićima, nisam nikad voljela tu aktivnost, a u kafiće ako idem, idem poslije 9 navečer pa bi bilo čudno da bude djece.

[hardy]

mrafica kaže:

Bome je kod nas razvijena ta kultura ispijanja kava.
Čitam temu i razmišljam-pa gdje pobogu oni vide svu tu dječurliju po kafićima, ja ih nikad ne vidim, i onda mi sine-da bi ih vidjela, prvo moraš ići u kafiće Ne kafenišem po kafićima, nisam nikad voljela tu aktivnost, a u kafiće ako idem, idem poslije 9 navečer pa bi bilo čudno da bude djece.

Ja volim kafiće...imam svoj kafić gdje sam kao doma...i imam par koji me čekaju sa cugom čim vide da sam parkirala. Kod nas u Istri ljudi se minglaju po kafićima, poslovi se sklapaju po kafićima i restačima...mi se ne družimo toliko po kućama kao kod tebe...
I da...ako ikad posložim kockice...otvoriti ću kafić samo za odrasle
A bome i stambeni blok

[mrafica]

harderfaster kaže:

Ja volim kafiće...imam svoj kafić gdje sam kao doma...i imam par koji me čekaju sa cugom čim vide da sam parkirala. Kod nas u Istri ljudi se minglaju po kafićima, poslovi se sklapaju po kafićima i restačima...mi se ne družimo toliko po kućama kao kod tebe...
I da...ako ikad posložim kockice...otvoriti ću kafić samo za odrasle
A bome i stambeni blok

Kod nas su kafići dupkom puni svaki dan, cijeli dan, tako da ne bih rekla da se to nešto razlikuje od vas. Od moje ekipe, jedino ja nisam svaki dan na kavi u kafiću. Ni za vrijeme faksa (kad je raj za kafenisanje) nisam to voljela, a neki nisu mogli zamisliti da ne odu poslije ili prije faksa na kavicu. Ja bih išla samo ako je neka pauza pa da ne lapinjam okolo.
Muž i ja odemo vrrrlo rijetko u kafić, po ljeti kad su otvorene terase još i da, na pifkana ili sladoled, ali radije uzmemo slamboš i odemo na obalu Drave, na ljuljačke (: dijete: ), negdje na klupu i sl.

Kavu u kafiću se ne sjećam kad sam popila.

[Nausikaja]

Ja vidjam situacije koje harder opisuje uglavnom na moru jer tamo znam i dnevno sjedit u kaficu.
Inace sam, slicno kao i mrafka, nocni posjetitelj birceva.

No, ono sto meni dize agresiju su roditelji. Ono, dodje mi da ih spljuskam, da ih verbalno napadnem kada vidim kako tu jadnu, pregrijanu, gladnu, zednu djecu ne fermaju pet posto osim kad se jadna djeca pocnu bunit pa krene deracina.

To mi je fuckihgshit na najjace.
Sjecam se jedne scene kada sam skoro izgubila kontrolu. Osla na wc na plazi, ono usred dana, zega strahovita, guzva strahovita i u kabini pored moje neka zenturaca lema djete. Dere se i lema djete. Onak, dere se ko da je kraj svijeta i lema djete koje je vec bilo uslo u onu fazu jecanja, kad vise ni plakat ne moze.

Ja sam kucala po vratima kabine, vikala, strankinja je neka bila, pa sam vikala na engleskom - medjutim nista. Ona se i dalje izderavala na tog malog nemocnog stvora.

Ne znam da li mi mozete vjerovati, ali meni se tolika agresija digla da sam do kraja dana bila uzasno uzrujana sto sam tome svjedocila.
Prestrasno

[Lela O.]

Nausikaja kaže:

Ja vidjam situacije koje harder opisuje uglavnom na moru jer tamo znam i dnevno sjedit u kaficu.
Inace sam, slicno kao i mrafka, nocni posjetitelj birceva.

No, ono sto meni dize agresiju su roditelji. Ono, dodje mi da ih spljuskam, da ih verbalno napadnem kada vidim kako tu jadnu, pregrijanu, gladnu, zednu djecu ne fermaju pet posto osim kad se jadna djeca pocnu bunit pa krene deracina.

To mi je fuckihgshit na najjace.
Sjecam se jedne scene kada sam skoro izgubila kontrolu. Osla na wc na plazi, ono usred dana, zega strahovita, guzva strahovita i u kabini pored moje neka zenturaca lema djete. Dere se i lema djete. Onak, dere se ko da je kraj svijeta i lema djete koje je vec bilo uslo u onu fazu jecanja, kad vise ni plakat ne moze.

Ja sam kucala po vratima kabine, vikala, strankinja je neka bila, pa sam vikala na engleskom - medjutim nista. Ona se i dalje izderavala na tog malog nemocnog stvora.

Ne znam da li mi mozete vjerovati, ali meni se tolika agresija digla da sam do kraja dana bila uzasno uzrujana sto sam tome svjedocila.
Prestrasno

Rijetko kad vidim takve šou programe, i mislim da ih češće vidim u dućanima nego u bircevima

Nije mi se nikad do sada dogodilo da je dijete nečije plazilo po mom stolu, da se neka ženska nakon što je shvatila da situacija s njenim klincima izmiče kontroli nije skupila u daljinu, bar dok se klinac ne umiri...

Stvarno rijetko viđam i klince koju su nepristojni, neodgojeni, ili me brutalno nerviraju. To uglavnom rade njihovi roditelji tako da su mi njihovi klinci puno draža zanimacija od ovih starih...njih se u takvim situacijama odmah primim.

Agresija mi se javlja uglavnom u situacijama kad recimo vidim djecu prosce.
Znam da je off. al meni to spada u žešći vid zlostavljanja i iskorištavanja djece... sve ostalo osim ako ja nisam ekstra @#$! mi je više manje skroz podnošljivo

[TincH]

mrafica kaže:

Bome je kod nas razvijena ta kultura ispijanja kava.
Čitam temu i razmišljam-pa gdje pobogu oni vide svu tu dječurliju po kafićima, ja ih nikad ne vidim, i onda mi sine-da bi ih vidjela, prvo moraš ići u kafiće Ne kafenišem po kafićima, nisam nikad voljela tu aktivnost, a u kafiće ako idem, idem poslije 9 navečer pa bi bilo čudno da bude djece.

Volim popiti jutarnju kavu u kaficu, ali kako sam prestala pusiti stvarno vise nemam mjesta gdje mogu sjesti.
Evo jutros sam isla rjesavati neke papire i imala sam dvije vremenske rupe. Prvu sam sama sjedila na hladnoj terasi i konobar je pizdio sto mora izlaziti van po zimi Drugu sam, u drugom kaficu, provela zabijena u kutu sto dalje, ali svejedno je dopirao dim.

Volim tu tihu vrevu oko sebe, diskretan razgovor, zuborenje rijeci i tople interijere.
Volim u tom ambijentu popuniti planer za dan, procitati neke novine, itd.

Ali ne volim dim, i zbog njega su mi kafici bas ispali iz zivota sto mi je jako zao.
Tako da sam to uglavnom svela na poslovne sastanke, vecina ih je neformalna u kaficu, no stvarno bi voljela kada bi konacno postali restriktivni po pitanju pusenja.

E sad ontopic, ni ja ne vidjam djecu po bircevima, moram priznati. Nisam ih ni prije puno vidjala.
Opcenito ne mogu se bas sjetiti da su mi djeca previse smetala u bilo kojem javnom prostoru
Naravno, neka se deru u samoposlugama ili tramvaju, ali daleko od toga da to gledam ili slusam svaki dan, vise su to izdvojeni slucajevi.
No, ipak, vise ih je na prostoru Balkana nego u recimo skandinavskim zemljama, tamo su djeca stvarno tiha i sute, ne znam da li sam u pola godine sjela ijedno koje se dernja a bila sam po gradu non stop.

Parkove i igralista izbjegavam kad su puna djece

[mrafica]

Ja se ne sjećam da me ikad igdje ikoje dijete maltretiralno u nečemu što radim. Evo zaista. A nisam od onih koji se raspekmeze na djecu pa da im gledam kroz prste. Od onih sam koja ne uzima dijete u naručje kad se na nekim okupljanjima svi izredaju u nosanju djeteta. Ja ga malo pomazim iz daljine i to je to.

I baš se pokušavam sjetiti, ne sjećam se da su me djeca negdje ometala.

Starija djeca, tj. pubertetlije, već da. Što u javnom prijevozu (koji srećom ne koristim već godinama), kinu, kazalištu, šoping centrima, ma svagdje, baš dobijem poriv biti nasilna ponekad.

[TincH]

Nausikaja kaže:

No, ono sto meni dize agresiju su roditelji. Ono, dodje mi da ih spljuskam, da ih verbalno napadnem kada vidim kako tu jadnu, pregrijanu, gladnu, zednu djecu ne fermaju pet posto osim kad se jadna djeca pocnu bunit pa krene deracina.

Nije bas ovako, al ja sam nedavno popizdila na nesto slicno.
Semafor, ja na biciklu, preko puta mama s klincem na malom biciklicu.
Pali se zeleno, krecemo jedno drugom u susret, ja naravno obilazim njih da sto vise smanjim sansu da dijete nepredvidjeno skrene u mene ili nesto slicno. No, mali ni 5 ni 6, vec direkt na mene vozi, ja sve vise skrecem lijevo da ga obidjem, na kraju me skoro pokupio auto jer sam izasla skroz van zebre.

Ono sto me raspizdilo je da je ta mater mirno hodala, teleceg pogleda, i mirno gledala u tu scenu bez da je makar pokusala malom reci da se pomakne udesno.
Mislim, zar sam se ja trebala izderati na tudje dijete da se makne ili sto?

[Éowyn]

mrafica kaže:

Bome je kod nas razvijena ta kultura ispijanja kava.
Čitam temu i razmišljam-pa gdje pobogu oni vide svu tu dječurliju po kafićima, ja ih nikad ne vidim, i onda mi sine-da bi ih vidjela, prvo moraš ići u kafiće Ne kafenišem po kafićima, nisam nikad voljela tu aktivnost, a u kafiće ako idem, idem poslije 9 navečer pa bi bilo čudno da bude djece.

Meni je katastrofa kad netko dovede dijete u kafić jer ja ne mogu pušiti pod djece pa odmah gasim cigaretu i onda mi ubiju svu zabavu. Ljetos sam se na terasi pomakla dva stola dalje kad sam vidjela da je došla ekipa s malom djecom, kao da im ne smeta dim. Roditelji uopće nisu imali takve zadrške

TincH kaže:

Nije bas ovako, al ja sam nedavno popizdila na nesto slicno.
Semafor, ja na biciklu, preko puta mama s klincem na malom biciklicu.
Pali se zeleno, krecemo jedno drugom u susret, ja naravno obilazim njih da sto vise smanjim sansu da dijete nepredvidjeno skrene u mene ili nesto slicno. No, mali ni 5 ni 6, vec direkt na mene vozi, ja sve vise skrecem lijevo da ga obidjem, na kraju me skoro pokupio auto jer sam izasla skroz van zebre.

Ono sto me raspizdilo je da je ta mater mirno hodala, teleceg pogleda, i mirno gledala u tu scenu bez da je makar pokusala malom reci da se pomakne udesno.
Mislim, zar sam se ja trebala izderati na tudje dijete da se makne ili sto?

Trebala si mami reći da ga makne. Ja sam davnih dana prestala biti fina i samo pitam zar ne vidi što dijete radi.

[Velo C. Raptor]

Éowyn FTW kaže:

Meni je katastrofa kad netko dovede dijete u kafić jer ja ne mogu pušiti pod djece pa odmah gasim cigaretu i onda mi ubiju svu zabavu.

Ovo bi moglo biti epohalno otkrice, prva upotreba male djece koja bi se mogla pokazati korisnom - kao nikotinski flaster!

[Nykas]

Meni je i dan danas nenadjebiva jedna situacija - frend i ja na kavi u jednom bircu. Muzika svira, pusi se naveliko... i dode zena s kolicima i sjeda stol do nas. Beba spava. Frend i ja i dalje pricamo, normalnim glasom. Obraca nam se zena - da pardon ali jel bi mogli mi malo tise pricati jer beba spava

....stisali smo se


Poslano sa mog SM-G357FZ koristeći Tapatalk

[TincH]

Nykas kaže:

Meni je i dan danas nenadjebiva jedna situacija - frend i ja na kavi u jednom bircu. Muzika svira, pusi se naveliko... i dode zena s kolicima i sjeda stol do nas. Beba spava. Frend i ja i dalje pricamo, normalnim glasom. Obraca nam se zena - da pardon ali jel bi mogli mi malo tise pricati jer beba spava

....stisali smo se


Poslano sa mog SM-G357FZ koristeći Tapatalk

A kvragu, koliko su ljudi zeljni paznje i vaznosti pa to nije normalno

@Eowyn, bih, ali to je sve bilo na zebri, crveno samo sto se nije upalilo, mimoilazile smo se, ne znam bas koliko bi imalo smisla da nasred zebre zapocinjem polemiku
Osim toga jurila sam na bajku, kajjaznam. Da smo bile na nogama sigurno bi nesto rekla.

[Éowyn]

TincH kaže:

A kvragu, koliko su ljudi zeljni paznje i vaznosti pa to nije normalno

@Eowyn, bih, ali to je sve bilo na zebri, crveno samo sto se nije upalilo, mimoilazile smo se, ne znam bas koliko bi imalo smisla da nasred zebre zapocinjem polemiku
Osim toga jurila sam na bajku, kajjaznam. Da smo bile na nogama sigurno bi nesto rekla.

Nemoj mene slušati, ja povampirim na biciklu

[pink panthera]

MM i ja imamo prijatelje koji su se potpuno "povampirili" kad su tek dobili dijete, cijelu prvu godinu djetetova života oni su bili apsolutno nemogući za druženje. Ne samo što nigdje nisu išli bez bebe, to mi je i ok dok je dijete jako malo, nego se par puta nisu uopće pojavili na dogovorenim druženjima ili bi došli s 3- 4 sata zakašnjenja (!) jer beba jede, spava, piški, kaki... Pa bi onda došli kod nas, mali spava u košari, a oni samo gledaju u njega i jedva koju riječ izuste. Mali se probudi, a njih dvoje (da, OBOJE) u pola rečenice prekidaju razgovor i guguću s bebom, dok mm i ja sjedimo sami za stolom.

Nakon otprilike godine su dosta olabavili i sad, nakon više godina, su relativno normalni, a mali je super

Ja imam još malu bebicu (7 mj.) tako da još skoro svugdje ide s nama, osim povremenih kraćih druženja i kava. Voli biti vani pa je uvijek mirna i dosta nezahtjevna, ali svejedno jedva čekam da malo naraste da mogu planirati i duže izlaske solo s prijateljicama! Mislim da je jako nezdravo ne odvajati se nikako od djeteta, a posebno je nezdravo prekinuti sve "odrasle" aktivnosti kad postaneš roditelj.

[Ego]

O jebote. Ne, to nije problem ljudi s malom djecom nego ljudi kojima fali socijalne inteligencije za shvatiti da se svijet ne vrti oko njih i njihovih potomaka.