Prijatelji koji imaju malu djecu

[Preveza]

Nykas kaže:

Meni je i dan danas nenadjebiva jedna situacija - frend i ja na kavi u jednom bircu. Muzika svira, pusi se naveliko... i dode zena s kolicima i sjeda stol do nas. Beba spava. Frend i ja i dalje pricamo, normalnim glasom. Obraca nam se zena - da pardon ali jel bi mogli mi malo tise pricati jer beba spava

....stisali smo se

Ne da se ne bih stisala, vec bih joj rekla da niej u redu da je beba u kaficu punom dima

Bila sam u basti kafica sa drugaricom, leto, subota oko 14-15h, ostale samo nas dve i par sa decakom od 3-4 godine. Kada su hteli da krenu kuci, dete je leglo na beton i pocelo da vristi. Roditelji i konobar su se smejali. Posle 3-4 minuta, rekla sam da ga odvedu jer sam dosla da na miru pricam a ne da slusam vristanje. Oni su ironicno rekli '' Izvinite'' i bukvalno ga odvukli...

Mnogima bi ovo zasmetalo, ali je nama jos vise smetalo vristanje i to sto su roditelji stajali pored zida i zabavljali se gledajuci ga!

[Nykas]

Je, meni ni dan danas nije jasno zasto smo se mi stisali. uopce ne vodeci racuna o mjestu gdje smo bili, na zamolbu mame s bebom da tise pricamo, to nam je bilo logicno.


Poslano sa mog SM-G357FZ koristeći Tapatalk

[Twinmama]

starakrpa kaže:

Zato ja ni ne idem po kavama...S djetetom.
Znam kak će to izgledat.Ja ću skakat za svojom malom, jer se njoj ne da sat/dva na miru sjedit s nekim babcima.
Od kave neću popit ni guc.
A, iskreno, i nisu mi kafići mjesta za djecu.
Neke igraonice ili ako ima u sklopu kakav parkić/ljulja...

Baš danas moram na jedno takvo "događanje".
Muž je dogovorio...
Uz naše dvoje djece će biti još djece.
Pogodite tko će bit odgovoran za skakanje i trčanje za SVIM klincima dok drugi klafraju i srču kave.
Hvala ti dragi mužiću.

A zasto si ti sebi to dozvolila umjesto da i ti srces kavu????
Kad vide da ne trzas pokrenut ce guzice....ili trzaj samo za svojima a drugi ignoriraj....pa svima su tamo roditelji....
A zasto i muz malo ne skace.....???
Sama si se uvalila u to da drugi od tebe to ocekuju

Poslano sa mog SM-J320FN koristeći Tapatalk

[nisamtoja]

Jedanput sam pristala sa mama iz kvarta naći se na kavi i više nikad. Dogovor je bio, mi mame i klinci. I odabrale su, kao i uvijek, kvartovsku birtiju. To nije za klince i ne vidim smisao u tome.
Od tada, ja sam im mahala kad sam išla sa djecom na plac, pa poslije u slastičarnu a na povratku one su još uvijek sjedile u bircu. Ne vidim poantu u tome.

Klince vodim sa sobom, nekad, samo sa najboljom prijateljicom, koja im je kuma. Uvijek dogovorimo kad su djeca, kad nisu, i prema tome biramo di ćemo. Kafić jedino ako je lijepo vrijeme i terasa, ali i tad se zna da to nije dugo i da nećemo moći bog zna kaj pričati. Najgore ikad je bilo kad smo pokušale sjesti u Milenijum a upravo je bilo postavljeno ono malo igralište. Večina "kave" se svela na trčanje po Cvijetnom. Katastrofa.

Nekad sam imala prijateljicu koja je svake nedjelje počela dolaziti na kavu kod mene, sa djecom, na 2-3 sata. Onda sam počela lagati da nisam doma. Nije bilo dovoljno jasno. Nisu mene smetala djeca, ali ona je pred njima voljela pretresati najdelikatnije teme koje ni meni nekad nije bilo ugodno slušati. Onda sam je pitala da li su joj djeca retardirana. Bila je zbunjena. Objasnila sam joj da ne može takve stvari govoriti pred djecom, jer sve slušaju. Kaže, ma ne razumiju oni ništa ( viši razredi osnovne škole). Na to sam ja rekla, ok. znači su ipak retardirani. To je nekako bio početak kraja našeg prijateljstva...

Osobno mi smeta i kad mi klinci odu na ručak kod svekrve ako ja spavam iz noćne. Jer maloj poslije kosa smrdi po dimu kao da je ružila vani cijelu noć.
Pušač sam, ali doma se puši isključivo na balkonu. Nemaju mi kaj djeca bauljati po zadimljenim prostorima, i slušati stvari koje nisu za njihove uši.

Zna se koje su situacije i prostori za djecu, koji nisu. Ako ne mogu bez djece negdje a znam da nije adekvatno, radije ne idem. Iako mi se znalo desiti da ih baš moram voditi i negdje di ne spadaju ,npr. na faks po neki potpis..Ali to je onda brže van nego unutra.

Smeta me i kad roditelji ne brinu za svoju djecu u ambulanti kod pedijatra, a da me ne bi smetalo na kavama.
Roditelj si, odrasti i odgovaraj za svoje postupke i za mala bića koja si doveo na svijet.

[Francesca]

Éowyn FTW kaže:

Meni je katastrofa kad netko dovede dijete u kafić jer ja ne mogu pušiti pod djece pa odmah gasim cigaretu i onda mi ubiju svu zabavu. Ljetos sam se na terasi pomakla dva stola dalje kad sam vidjela da je došla ekipa s malom djecom, kao da im ne smeta dim. Roditelji uopće nisu imali takve zadrške

Možda su i roditelji pušači - tko zna
No to nikad nisam mogla shvatiti, kako možeš pušiti kraj svog vlastitog pa makar i u svoj vlastitom stanu?

Svog malog ne vodim u kafiće koji su pušački, tak da smo cijelu zimu uglavnom asocijalni

Nykas kaže:

Meni je i dan danas nenadjebiva jedna situacija - frend i ja na kavi u jednom bircu. Muzika svira, pusi se naveliko... i dode zena s kolicima i sjeda stol do nas. Beba spava. Frend i ja i dalje pricamo, normalnim glasom. Obraca nam se zena - da pardon ali jel bi mogli mi malo tise pricati jer beba spava

....stisali smo se


Poslano sa mog SM-G357FZ koristeći Tapatalk

pink panthera kaže:

MM i ja imamo prijatelje koji su se potpuno "povampirili" kad su tek dobili dijete, cijelu prvu godinu djetetova života oni su bili apsolutno nemogući za druženje. Ne samo što nigdje nisu išli bez bebe, to mi je i ok dok je dijete jako malo, nego se par puta nisu uopće pojavili na dogovorenim druženjima ili bi došli s 3- 4 sata zakašnjenja (!) jer beba jede, spava, piški, kaki... Pa bi onda došli kod nas, mali spava u košari, a oni samo gledaju u njega i jedva koju riječ izuste. Mali se probudi, a njih dvoje (da, OBOJE) u pola rečenice prekidaju razgovor i guguću s bebom, dok mm i ja sjedimo sami za stolom.

Nakon otprilike godine su dosta olabavili i sad, nakon više godina, su relativno normalni, a mali je super

Ja imam još malu bebicu (7 mj.) tako da još skoro svugdje ide s nama, osim povremenih kraćih druženja i kava. Voli biti vani pa je uvijek mirna i dosta nezahtjevna, ali svejedno jedva čekam da malo naraste da mogu planirati i duže izlaske solo s prijateljicama! Mislim da je jako nezdravo ne odvajati se nikako od djeteta, a posebno je nezdravo prekinuti sve "odrasle" aktivnosti kad postaneš roditelj.

Prvu godinu dana se nisam uopće odvajala od njega (osim RHCP koncerta kad je imao 2 mjeseca ali nisam baš bila opuštena moram priznat), nema šanse da bi ga ostavila na spavanju kod bake...
Nakon godinu dana sam malo olabavlila jer sam ipak morala ići raditi, a kad sam počela raditi shvatila sam da ima života i nakon djeteta, moždane stanice su mi se počele oporavljati i koliko god sam u početku očajavala što ne mogu ostati doma s njim do 3 godine kako sam željela, na kraju se ovo za mene ispostavilo puno zdravije, mislim za moje mentalno zdravlje

[MKay]

Meadow Flower kaže:

ne možeš im non-stop ni pružiti pažnje,ni da si najbrižniji roditelj, ne možeš uvijek biti spreman na konstantnu pažnju.


meni je žao i tih roditelja koji samo trče za svojom djecom i nemaju sekunde mira.
plemenito je ponekad biti dadilja.

al´mi nije žao roditelja ni djece,koja kada ti dođu u goste rasture cijeli stan.
za takve divljake nisam nikada kod kuće

Slazem se. Ali dadilja cu biti bliskom prijatelju (nisu svi prijatelji bliski prijatlelji), onima koji se stvarno trude oko svoje djece, ali ne onima koji jedva cekaju da se negdje odu druziti, a po defaultu ocekuju da ce drugi instant trckarati oko njihove, najcesce neodgojene djece. I onda oni samo sjede i vicu neeeeeemoj, to se ne smije, neeeeemoj, teta ce se ljutiti, i tako u nedogled, a mala ti sjedi na glavi, udara te i sl.
Vrlo rado bih prijatleljici uzela dijete na par sati da se ona odmori ili napravi sto mora, ili priskociti u drustvu ako vidim da je roditelj slomljen (mada necu ako su oboje tu, mama i tata s drustvom vani, nek se izmjenjuju, to nije tako tesko , a i fer je prema ostalima u drustvu).
Ali budala nisam i necu biti. Postoje razlike.

[zelena truba]

Twinmama kaže:

Kad vide da ne trzas pokrenut ce guzice....ili trzaj samo za svojima a drugi ignoriraj....pa svima su tamo roditelji....

Točno to.

Tako je napravila jedna moja frendica, na nekom grupnom druženju s više parova i tisuću djece kaže svom sinu "Nemoj raditi to-i-to, nije pristojno, blablabla", a mali ju pita "A zašto Pero smije?"

Frendica pogleda Perinu mamu u oči i kaže "Vjerojatno ne smije ni on, ali njemu će to objasniti njegova mama, to je njezin posao".

Perina mama, koja je do tad nebrojeno puta puštala djecu da divljaju, a druge odrasle da se brinu za njih, je pocrvenila, zbunila se, i prvi put otkako je svijeta i vijeka digla guzicu s kauča da bi se pozabavila svojom djecom.

[QMSBiaaač]

MKay kaže:

I onda oni samo sjede i vicu neeeeeemoj, to se ne smije, neeeeemoj, teta ce se ljutiti, i tako u nedogled, a mala ti sjedi na glavi, udara te i sl.

Mene to "teta će se ljutit najviše smeta ustvari."
Prvo mi uvali dijete da ga se igram odgoja, a onda sam odjednom babaroga.
Jbt nemoj ti svoje dijete plašit sa "tetom" nego mu objasni da nije pristojno bacat igračke po "tetinoj kući" (ili teti) zbog klinca, ne "tete".
Tete to znaju

[Hot candy]

zelena truba kaže:

Točno to.

Tako je napravila jedna moja frendica, na nekom grupnom druženju s više parova i tisuću djece kaže svom sinu "Nemoj raditi to-i-to, nije pristojno, blablabla", a mali ju pita "A zašto Pero smije?"

Frendica pogleda Perinu mamu u oči i kaže "Vjerojatno ne smije ni on, ali njemu će to objasniti njegova mama, to je njezin posao".

Perina mama, koja je do tad nebrojeno puta puštala djecu da divljaju, a druge odrasle da se brinu za njih, je pocrvenila, zbunila se, i prvi put otkako je svijeta i vijeka digla guzicu s kauča da bi se pozabavila svojom djecom.

Genijalno

[Panther1989]

nisamtoja kaže:

Jedanput sam pristala sa mama iz kvarta naći se na kavi i više nikad. Dogovor je bio, mi mame i klinci. I odabrale su, kao i uvijek, kvartovsku birtiju. To nije za klince i ne vidim smisao u tome.
Od tada, ja sam im mahala kad sam išla sa djecom na plac, pa poslije u slastičarnu a na povratku one su još uvijek sjedile u bircu. Ne vidim poantu u tome.

Klince vodim sa sobom, nekad, samo sa najboljom prijateljicom, koja im je kuma. Uvijek dogovorimo kad su djeca, kad nisu, i prema tome biramo di ćemo. Kafić jedino ako je lijepo vrijeme i terasa, ali i tad se zna da to nije dugo i da nećemo moći bog zna kaj pričati. Najgore ikad je bilo kad smo pokušale sjesti u Milenijum a upravo je bilo postavljeno ono malo igralište. Večina "kave" se svela na trčanje po Cvijetnom. Katastrofa.

Nekad sam imala prijateljicu koja je svake nedjelje počela dolaziti na kavu kod mene, sa djecom, na 2-3 sata. Onda sam počela lagati da nisam doma. Nije bilo dovoljno jasno. Nisu mene smetala djeca, ali ona je pred njima voljela pretresati najdelikatnije teme koje ni meni nekad nije bilo ugodno slušati. Onda sam je pitala da li su joj djeca retardirana. Bila je zbunjena. Objasnila sam joj da ne može takve stvari govoriti pred djecom, jer sve slušaju. Kaže, ma ne razumiju oni ništa ( viši razredi osnovne škole). Na to sam ja rekla, ok. znači su ipak retardirani. To je nekako bio početak kraja našeg prijateljstva...

Osobno mi smeta i kad mi klinci odu na ručak kod svekrve ako ja spavam iz noćne. Jer maloj poslije kosa smrdi po dimu kao da je ružila vani cijelu noć.
Pušač sam, ali doma se puši isključivo na balkonu. Nemaju mi kaj djeca bauljati po zadimljenim prostorima, i slušati stvari koje nisu za njihove uši.

Zna se koje su situacije i prostori za djecu, koji nisu. Ako ne mogu bez djece negdje a znam da nije adekvatno, radije ne idem. Iako mi se znalo desiti da ih baš moram voditi i negdje di ne spadaju ,npr. na faks po neki potpis..Ali to je onda brže van nego unutra.

Smeta me i kad roditelji ne brinu za svoju djecu u ambulanti kod pedijatra, a da me ne bi smetalo na kavama.
Roditelj si, odrasti i odgovaraj za svoje postupke i za mala bića koja si doveo na svijet.

Slažem se dosta toga s tobom... No, ovaj dio gdje se odvaja odrasle i djecu me bode u oči... Niti mene, niti brata nisu nikad odvajali od odraslog društva nešto previše, uvijek smo mogli pratiti teme razgovora, evo stvarno se ne sjećam niti jedne situacije gdje su me maknuli, osim jednog horor filma dok sam imala valjda 6 godina, a i to sam dio uhvatila ... Samo da napomenem da smo oboje bili dosta mirni i nismo smetali drugima, a i rano smo mogli voditi normalne razgovore.....
Ispali smo oboje potpuno normalni, bez ikakvih posljedica negativnih, dapače čak puno normalniji od djece čiji starci nisu pred svojom djecom htjeli izustiti nikakvu psovku i uvijek se pazilo kaj se govori, posebice je jedna žena kasnije to zažalila, ali ne bih o tome na forumu....
Tako da iskreno nemojte previše odvajati djecu, ne bude im ništa ako čuju neke stvari, dapače možda neće srljati u stvari koje ne bi trebali s 13 godina...

[pozitivax]

Nykas kaže:

Je, meni ni dan danas nije jasno zasto smo se mi stisali. uopce ne vodeci racuna o mjestu gdje smo bili, na zamolbu mame s bebom da tise pricamo, to nam je bilo logicno.


Poslano sa mog SM-G357FZ koristeći Tapatalk

Možda je mama imala postporođajni kaos u glavi ili je bila mamzilla ili drama queen.
No i ta je pametna.. dovesti malu bebu u prostor pun dima, buke, hrpe ljudi, virusa i nesvježeg zraka. Onda još stišavati goste.

Slično smo doživjele kolegica i ja u jednom bircu. Nismo vikale, nismo se glasno smijale, nisam čak mahala rukama dok pričam ali je neka mama sa malom bebom, išla nas sa onim ššš stišavati. Iako nismo sjedile baš do nje. Nismo mogle vjerovati.
Usput onak drsko i napuhano reći nam zar ne bi frendica mogla ugasiti cigaretu..jer kaj ne vidi da je tu mala beba kojoj smeta dim.
Iako taj kafić ima dio za nepušače.
Frendica je uz smješak odmah rekla da mamica slobodno može doma sa šššš stišavati muža i svekrvu a ako joj smeta dim u kafiću može otići u slastičarnu ili park. Uostalom kaj ne vidi dio za nepušače pa nek' tamo sjednu. Mama se nafurila pa se skupa sa svojom frendicom ljuto premjestila u nepušački dio (stare stolice ah) ali je još 15 minuta po gestakulaciji kritizirala valjda mrziteljice male djece
Ironija je kaj sam ja nepušač pa ne delam takve drame.

Ponekad neke mame kada rode skroz pošandrcaju od silnih pravila koje same sebi nametnu. Onda od djeteta naprave superosjetljivu bombu ikojoj se svi moraju klanjati. Mogu misliti kakav je gost ta mama, kada dođe nekome sa djetetom.

[nisamtoja]

Panther1989 kaže:

Slažem se dosta toga s tobom... No, ovaj dio gdje se odvaja odrasle i djecu me bode u oči... Niti mene, niti brata nisu nikad odvajali od odraslog društva nešto previše, uvijek smo mogli pratiti teme razgovora, evo stvarno se ne sjećam niti jedne situacije gdje su me maknuli, osim jednog horor filma dok sam imala valjda 6 godina, a i to sam dio uhvatila ... Samo da napomenem da smo oboje bili dosta mirni i nismo smetali drugima, a i rano smo mogli voditi normalne razgovore.....
Ispali smo oboje potpuno normalni, bez ikakvih posljedica negativnih, dapače čak puno normalniji od djece čiji starci nisu pred svojom djecom htjeli izustiti nikakvu psovku i uvijek se pazilo kaj se govori, posebice je jedna žena kasnije to zažalila, ali ne bih o tome na forumu....
Tako da iskreno nemojte previše odvajati djecu, ne bude im ništa ako čuju neke stvari, dapače možda neće srljati u stvari koje ne bi trebali s 13 godina...

Ovo što sam napisala o "odvajanju" djece odnosi se među ostalim na primjere koje sam navela. Nisu mi za djecu lokalne birtije, bilo koji zadimljeni prostori niti razgovori koji nisu primjereni ni za većinu odraslih ušiju. Osobno, nemam tabua doma, i pričam sa klincima o apsolutno svemu, i o onome o čemu drugi ljudi ni u snu ne bi, i naravno da su im uši velike kad netko dođe i sve slušaju....ali, mislim da im se sve mora i objasniti i protresti sa njima ako treba.

Izmisliti ću sad primjere....da imaš recimo poznanicu koja ti je inače ful draga,ali voli swingati sa partnerom i pričati o tome jer joj to nije bed, da li bi smatrala da je sasvim ok da je pozoveš na obiteljski ručak i da razgovarate o tome pred klincima? Inače mislim da treba biti nekog takta. True story: pred gro godina kad smo bili svi slobodni ali u obiteljskom okruženju, na ručku je jedna frendica izletila sa pitanjem kako frajeru dobro popušiti.

Daljnji primjer, ide ti se evo baš jednom u deset godina u kasino, na Zrče...Idi, brate. Ali nije mi to mjesto za dijete. Dok znam ljude koji ih vode.

[pepka]

hmm, nisam se susretala s takvim problemima. Valjda jer mi nije palo na pamet uvaljivat nekome svoje dijete da ga zabavlja na kavi, a i druzim se sa sebi slicnima pa volimo popit kavu u miru
na kave idemo s frendovima u sklopu parkica ili na klupicu kad smo s djecom. kad je ljeto znamo otici mm i ja s malim u kafic ali na pol sata, dok popije sok i pojede slag s kavice
Dosta se i druzimo po kucama, jedni kod drugih. Moj malac inace hiperaktivac je bas u gostima uvijek super. pogotovo ako ima nove igracke. tak da je ko bubica vecinom. ako je kod nas doma onda zahtijeva paznju. ali onaj tko dolazi kod nas doma zna da imamo dijete. isto kao i s psom. netko kome smeta pas nece ni dolaziti kod nas jel?
a sad su vec i veci .( u drustvu su se zaredala djeca pa su slicne dobi) kad se i sami zaigraju, sad su oko 3 god, pa možemo i popit kavicu u miru doma.

ako idem s djetetom u birc to je jako rijetko, radje ga ostavim doma nego da zuri u mobitel npr.
eventualno neki centar tipa kaptol centa koji ima one autice i vlakice pa se klinci s tim zabavljaju.

frendici mi ne bi bilo reci ajmo bez djece ali ni nemam takvih primjera koje ni same to ne zele

[blagotebi]

pozitivax kaže:

m zar ne bi frendica mogla ugasiti cigaretu..jer kaj ne vidi da je tu mala beba kojoj smeta dim.
Iako taj kafić ima dio za nepušače.
Frendica je uz smješak odmah rekla da mamica slobodno može doma sa šššš stišavati muža i svekrvu a ako joj smeta dim u kafiću može otići u slastičarnu ili park.

zanimljivo. ja pamtim jednu scenu, jednom smo sjedili na kavi. i tu nije bio dio za nepušače (u koji inače uvijek idem), pa smo sjeli u pušački. sreća je bila da su u tom trenutku ljudi koji su sjedili bili sve nepušači te nije bilo zadimljeno (da je puno, išla bih u drugi birc). i onda je došla jedna obitelj, mama, tata i dvoje male djece. bio je to jedini stol u bircu za kojem su sjedila djeca, za svim drugim stolovima samo odrasli. i jedini stol za kojim se zapalila cigareta i puhala djeci u facu (djeca su 2-5 godina), bila je to njihova mama

[Vivienne05]

radila sam kao konobarica u jednom kafiću na špici. mame sa djecom i kolicima non stop tamo dolaze. ta kolica se onda uvijek uguravaju negdje između stolica, razmještaju stolice, spajaju stolovi, razdvajaju... djeca su svuda po terasi kafića, ne mogu prolaziti od parkiranih kolica i ono, nije da baš imaju obzira, a ja radim. redovito se naručuje pjenica za dijete, koja je besplatna, a ja ne mogu baš reći neću vam je napraviti. ta pjenica često ostane na tanjuriću, prolivena na stolu ili po podu. najveći nered mi ostave mame sa djecom, pa to je strašno kakav stol bude!! šalice napunjene šećerom kojeg bude i po stolu, proliveni sokići ili voda, u pepeljari i oko nje papirnate i vlažne maramice, ostaci hrane, prazni jogurtići. meni se gadi kad idem pokupiti takav stol. pa mislim se, kako možeš ostaviti takav nered za sobom, nije te ni malo sram?!

[crna kraljica]

strašno mi je drago da sam naišla na istomišljenike. jer, već sam počela samu sebe uvjeravati kako neto sa mnom nije u redu - ne trpim da mi djeca podlijeću pod noge, vrište iz petnih žila, prebiru po stvarima iako me vide prvi put u životu, dodiruju me, smetaju mi....

u nekoliko navrata sam već reagirala prema roditeljima riječima "može malo" pa tri točke, pa značajan pogled prema djetetu pa prema nekom zamišljenom prostoru privatnosti oko sebe
i uvijek su pogledi bili kao da nešto sa mno ne štima

i definitivno dijelim djecu i roditelje na roditelje i mladnčad i roditelje i djecu. mladunčad zato jer je to kao neki pogrdni pojam, iako je to za životinjsku ladunčad uvreda. životinjska mladunčad jako dobro zna pravila ponašanja, kao što i životinjski roditelji jako dobro znaju dati naredbu i sankcionirati neispunjavanje.

za razliku od mnogih ljudskih roditelja koji ne da ne znaju dati naredbu, ne da ne znaju kako pravilno reagirati, već ih nije ni briga.
razumom, znam da nisu djeca kriva. ona moraju naučiti pravila ponašanja, ne mogu ih znati od svog prvoga dana

ali ne znam zašto bi to trebao biti moj problem. ja ih, naime ni ne smijem poučavati. odmah bi se našao neki zakon koji bi me svrstao u zločinca ili nešto slično. zanima me zašto bi samo ja trebala uzimati u obzir dječju "situaciju". koliko znam ustav mi omogućuje jednakost pa mislim da bi i drugi trebali uzimati u obzir i moju "situaciju".

pa bi se na primjer, sredina mogla naći u tome da se dijete zaleti prema meni, što se meni ne sviđa, ali roditelji reagiraju i uzmu ga za ruku i odmaknu. ili dijete počne plakati/vrištati, roditelji pokušaju ovo ili ono, ali ako ne uspiju, pokupe se negdje gdje vrištanje nije tako upadljivo.
to bi bile prihvatljive situacije, koje se ne bi ni pamtile kao neugodne, ali nekako ki sečini da je sve više onih u kojima djeca rade što im se prohtije, a roditelji uživaju što nisu u svojoj kući i ne moraju strepiti hoće li im razulareno potomstvo uništiti imovinu. dok nastoje uništiti tuđu ili dok ometaju druge ljude za njih je to čak jako povoljno, jer su njih i njihove stvari bar nakratko ostavili na miru

[milencica]

Djeca prijatelja su uvijek dobrodosla i za njih se nadje vrijeme i kutak za igru.
Vec poznanici ili nepoznati sa djecom su druga prica, osjecam se ja glupo ako moram prigovarati, prevrtati ocima na njihovu djecu,
Prijatelji su zato prijatelji da njima kazem svoje misljenje ako nesto nije dobro, ako ne uvaze ili dopustaju takvo ponasanje , vidimo se na nekom neutralnom mjestu i sve rijedje.

[HypnoticLady]

Ja sam nenamjerno prekinula prijateljstva s prijateljicama koje imaju djecu... Razlog je taj što se uglavnom priča koliko je dijete naraslo, kako je neki dan reklo "mama", pa se dijete usralo, pa se kava pretvori u presvlačenje pelena, šta je danas jeo, šta je jučer jeo, šta je posrao. A i te prijateljice nemaju vremena baš za druženje. Svejedno suosjećam s njima i vjerujem kad ja dobijem dijete da ću biti kao i svaka mama, pa ipak je to briga o novom životu. Onda ću se uglavnom i družiti samo s mamama, i guess 😂

Poslano sa mog GT-I9301I koristeći Tapatalk

[My time]

Meni samo nije jasno kako ljudi s malom djecom ne kuže da njihova djeca nisu zanimljiva drugima i da ih oni ne moraju podnositi (njihovo vrištanje, trčanje, igranje, naporno ispitivanje). Osobno se divim tetama u vrtiću. To je zadnje zanimanje koje bi radila.
Radije bi volontirala u zološkom vrtu sa životinjama.
Djecu mogu voljeti samo roditelji i bliža rodbina. Zašto bi prijatelji i susjedi to činili?
Mogu im reći par riječi, ali podnositi njihovo zanovijetanje... meni to nema smisla i ne kužim kako to neki ne kuže.

[bella vita]

Slažem se sa ova dva zadnja posta!

Poslano sa mog meanIT Q3 koristeći Tapatalk