Prestati pušiti - tips, tricks and support III

[TheProvense]

7nationarmy kaže:

zanimljivo da ta zelja toliko dugo traje

pa kad je fino

Annami kaže:

Kažete još imate tu želju ponekad...A da li je to drugačija želja ili ista ovakva koju imam ja sad nakon tek 7 dana nepušenja, da mi ništa nije isto bez cigarete, ni toliko zabavno i nema smisla, kao da mi toliko nedostaje da ništa me ne veseli 100 % bez nje. Ne traje ta žudnja i osjećaj polovičnog "života" bez cigarete zauvijek?

nije isto..
meni je proces bio jako težak, ono, bila sam u komi, osjećala fizičku bol, plakala za cigaretom, bila kao na drogama, ringišpil nervoze, tuge, melankolije, nabrijanosti, sreće, uzbuđenosti, 'depresije', pucanja adrenalina, pa jednu noć ne bi mogla spavati, disko u glavi, pa druge tri sam bila kao oduzeta, spavala bi tri dana, pa vrijeme glupoće, tupoće, pa vrtoglavice i tak
mislim hej, to ti priča osoba koja je sklupčana plakala za cigaretom

i trajalo je, dugo je trajalo i da, želja postoji i sada ali ni blizu kao gore napisano..
sada dođe, pomislim kako bi bilo lijepo zapaliti, uzdahnem i nastavim dalje..
kao kad vidim predivnu haljinu u izlogu ali dođe puno, previše, pomislim kako je lijepa, bilo bi lijepo imati ju, uzdahnem i lagano produžim dalje..

danas je daleko manje želja pomiješana sa sjetom i nostalgijom, nešto čega će vjerojatno uvijek biti..i to je ok, naučila sam živjeti s tim, prihvatila to..
da, želja je tu ali tu je i saznanje da više ne pušiš, višak novaca u novčaniku, mirisna kosa i koža, čvrsti nokti, prozračna koža, čista pluća, lagan udah, ma toliko je benefita koje nepušenje donosi i to saznanje tjera dalje

[ElsaStarfire]

Eto da se i ja prijavim na ovu temu... pušim od svoje 18-e, znači već dobrih 8 godina, s time da zadnje 2-3 godine sam na kutiji i pol dnevno.

Pokušavala sam prestati ali nikada nisam izdržala dulje od nekih 18h, niti puna 24h, što me stvarno sram. Kad ne pušim, osim što mi se javi ogromna želja za cigaretom već nakon pola sata-sat, srce mi se naglo i često uzluba, a tjeskoba mi je do plafona. Ta tjeskoba mi je najgora (inače bolujem od anksioznog poremećaja kojeg liječim).

Racionalno sam svjesna koliko bi mi bilo i lakše i bolje na sve moguće načine bez cigareta, i zdravstveno i financijski, al iracionalno je koristim kao emocionalnu štaku. Dosadno mi je - pušim, koncentriram se - pušim, zabavljam se - pušim, brinem se - pušim, tužna sam - pušim.
Dobro da ne pušim dok perem suđe ili spavam

Odlučila sam prekinuti ovu ovisnost jer nema smisla, ne pomaže mi ni na koji način. Sada palim zadnju cigaretu koja mi je još ostala od kutije i to je to. Cilj mi je barem minimum sebi dokazati da mogu izdržati barem 24h bez cigarete i biti *ebeno normalna.

Jako sam frustrirana samom sobom i ljuta na samu sebe. Pa eto, držite mi fige, zaista želim biti nepušač.

[7nationarmy]

TheProvense kaže:

pa kad je fino

meh, droga koja ne buba

nije isto..
meni je proces bio jako težak, ono, bila sam u komi, osjećala fizičku bol, plakala za cigaretom, bila kao na drogama, ringišpil nervoze, tuge, melankolije, nabrijanosti, sreće, uzbuđenosti, 'depresije', pucanja adrenalina, pa jednu noć ne bi mogla spavati, disko u glavi, pa druge tri sam bila kao oduzeta, spavala bi tri dana, pa vrijeme glupoće, tupoće, pa vrtoglavice i tak
mislim hej, to ti priča osoba koja je sklupčana plakala za cigaretom

cime su jadne cigarete zasluzile da ih se usporedjuje s posebnim stanjem zvanim zensko bice

[all_or_nothing]

10 godina bez cigarete.
samo se hvalim.

[bilokoje]

TheProvense kaže:

@bilokoje, jesi ti ono vjerovala u mene kad nitko drugi nije, kad ni sama u sebe nisam? čini mi se da si to bila ti..

Da, mislim da sam to bila ja. Ti si kukala jednako kao i ja u početku, jednako kao annami sad, a to je opraštanje od cigarete i to znam prepoznati
Bila je u vrijeme mog prestanka neka žena koja je svima nama koji smo kukali objašnjavala kako je prestanak pušenja lak i kako su kreteni svi koji puše, nešto kako xeen sad radi - naravno da je ta propušila za 2-3 mjeseca
Istovremeno je bio forumaš u prolazu koji je plakao i žalio za cigaretom a već je bila prošla godina-dvije otkako je prestao. On se povremeno i dalje javlja i još uvijek ne puši

Annami kaže:

A da li je to drugačija želja ili ista ovakva koju imam ja sad nakon tek 7 dana nepušenja

Dugo traje ta praznina, par mjeseci sigurno, možda i šest, ali onda prestane. Ostane samo ovaj žal za nečim lijepim čega si se morao odreći. Jer iskreno, ljudi koji ne puše JESU dosadni

7nationarmy kaže:

meh, droga koja ne buba

Da, baš to. Zato i kažem, sve što ne valja s cigaretom jest da je ovisnost koja te ograničava u životu. U jednom trenutnku moraš odlučiti, ona ili ti. Sve drugo je zavaravanje

[zvonkotelefonko]

Annami,da, evo, u startu sam i ja bio u nekoj blagoj depresiji. A, iako ne pušim 4 mjeseca i dalje mi nedostaju u nekim situacijama-na pr, odvališ veliki posao, mogao bih se počastiti, čime ono? Aha, cigaretom! Ali, ja ne pušim

Znam sebe-ta jedna, dve pljuge dnevno bi se vrlo brzo pretvorilo u 21 pljugu dnevno...

A, The Provence-svaka čast-bio mi je gušt čitati tvoje stare zapise ovdje i uhvatio sam se da navijam za tebe . Apneja više nije problem?

[Silvaa]

Sad znam definitivno nakon skoro 4 mjeseca da mogu bez cigarete , i zadnji i najveci test sam proso . Sad za vikend sam bio kum na svadbi najboljem frendu, od 10 ujutro do iduceg dana do 7 ujutro sam bio na nogama . Uglavnom vecina ekipe je pusila , znaci bio sam skoro 24 sata okruzen alkoholom , cigaretama , glasnom glazbom i sa mnogo zena . Iako me vuklo da zapalim , izdrzo sam i kad sam se nakon svega probudio , bio sam ponosan . Do prije 4 mjeseca sam skoro dvije kutije dnevno pusio , svadbu sam izdrzo vrhunski i dosta ljudi koji me nisu vidjeli dugo su me pohvalili i dali mi jos podrske ��

[Uranija]

Podrska Elsi

Ti to mozes, prestanak pusenja nije nikakav smak svijeta, vec pocetak boljeg zivota. Cigareta povecava anksioznost i drzi u zacaranom krugu. Ali ako se propusis, nemoj da te grize savjest jer te opravdava medicinsko stanje.
Al da se moze, moze se.

4 mjeseca bila 01.07. Ne zelim ih, ne privlace me vise, ne sjecam ih se s nostalgijom.
Vidim samo ovisnicki smrad sto i jest.
Nadam se da ce ovaj zen ostati jer mi je super ovako i osjecam se super. Period iskasljavanja mi je isto otvorio oci. Uzas. Pluca ti se otvore i nekad doslovno smrde. Fuj.

Silvaa i ostali drzite se!

[antoana]

Evo mene opet na temi, pisala sam tu u siječnju 2016 i da, nažalost još kurim. Gadim se sama sebi i smradu koji širim oko sebe. Gadi mi se svaka cigareta koju uzmem i svejedno gulim ko nespašena. Bilo je tu pokušaja prestanka ali kratkog vijeka. Čitam vas i divim vam se svima koji imate karakter.
Sve si mislim pa zar sam takav slabić da se tog zla ne mogu riješiti
Onda krenu misli pa kako ću u kafiću kad sjednem na piće pa šta ovo pa šta ono pa da prostite drek sve skupa i cigareta i ja.

[Missing person]

antoana, nemoj se gristi toliko

Svi koji smo prestali smo bili tu, sa sličnim brigama... Prale su i mene takve misli, pogotovo jer sam pušila od petnaeste godine, sveukupno 10 godina
Nisam se sjećala sebe bez cigarete, nit sam mogla zamislit uživanje u kavi bez dima.

Prije godinu i sitno, jednostavno sam nakon lošeg dana uzela cigaretu, zapalila uz jutarnju kavu i "oprostila se" s njom, i monolog je bio u igri
Sebi sam dala obećanje, odlučila se za zdraviji i život bez ovisnosti

Budi strpljiva sa sobom, ja sam godinama promišljala o prestanku i u isto vrijeme ga odbijala i palila cigaru s guštom, dok nije odluka sazrijela u meni praktički preko noći!

Kad i prestaneš, smanji očekivanja, idi dan po dan, ubaci nešto fizičke aktivnosti jer dokazano pomaže i u smanjenju nervoze i u spriječavanju debljanja

Svaki put kad te uhvati želja reci si - ja se volim, a ne trujemo one koje volimo

Sretno i javi napredak

[zvonkotelefonko]

Antoana,
meni je na žalost okidač za prestanak bio rak pluća jednog polu-frenda...

[antoana]

Veceras idem van i sve si mislim kako ce to proci. Danas ih nisam kupila. Skuhala sam rucak za sutra, ocistila kucu i sad sta. Navika prokleta, ruzna navika. Ali unatoc svim tim mislima nekako vjerujem u sebe i svoju odluku. Citajuci vas dobivam nadu da cu uspjeti.

[xeen]

antoana kaže:

Veceras idem van i sve si mislim kako ce to proci. Danas ih nisam kupila. Skuhala sam rucak za sutra, ocistila kucu i sad sta. Navika prokleta, ruzna navika. Ali unatoc svim tim mislima nekako vjerujem u sebe i svoju odluku. Citajuci vas dobivam nadu da cu uspjeti.

Jednom kad si osvijestiš da nije nikakva navika u pitanju nego ovisnost (da, potpuno isti mehanizam kao i oni na igli, alkići itd, samo druga supstanca - nikotin) će ti možda biti lakše se suočiti s tim i zašto bi trebala prestati. Puno ljudi je uspjelo, uspjet ćeš i ti, uz malo volje i konzistencije.

[ADEX]

Poslije 35 godina pusenje.... elektronske cigarete tj. Vaping. Spasen... pluca kao baloni I sve je zdravstveno bolje nego dok sam trosio cigarete.

vec preko godinu dana sam na vape


Pozitiva: Nema panike oko prestanka pusenje... je pusis ali zdravije.nema nabacivanja kila... nema ono da neznas sta ces sa rukama... uvijek ti je vape u ruci. nisi ogranicen na jednu vrstu cigareta zbog ovisnosti... nego probavas sta hoces.

Negativnosti: treba vremena dok nadjes ono sto tebi odgovara I koja sprava I koji sok.

[jongerica]

parila sam 3 godine. to je bilo 3 godine agonije i svakodnevnog preispitivanja da li si s tim sranjem štetim više nego s cigaretama. da ne pričam o jebadi da ti stalno nešto fali stalno nositi sa sobom tekućine, rezervne dijelove taj vaping je bio ekstra frustracija. buš vidio s vremenom

[Andrijana83]

Pozzz svima. Već sam pisala ovdje, samo se više ne sjećam da li pod ovim ili drugim nadimkom, ali nevažno. U svakom slučaju pušim (poprilično aktivno) od svoje 15-te godine, znači već 18 godina Dva sam puta prestala po 6 mjeseci, tako da je onda pušački staž, nekih 17 godina da se utješim. Uglavnom, moram prestati. Radi zdravlja prvenstveno, mirisa, novčanika. Jednostavno mi je to postao ispušni ventil kao "samo da zapalim". U cigaretama uopće više ne uživam, pola ju izgori samo od sebe, ali mi je svaka prilika postala prilika za "zapalit". To mora prestati. I par sam puta pročitala knjigu od A. Carra i sva sretna, navečer, zapalim "zadnju" cigaretu, i ujutro uz kavu mi ne fali, dapače, ali kad vidim tatu il brata da puše, onda daj jednu pa potom pravac u dućan po kutiju. Dosta je bilo toga. Ne bojim se debljanja, radije biram biti zdrava, i odlučila sam, dok još imam pive u frižideru (moj večernji ritual od 3 dcl) da nazdravim samoj sebi na novom početku. Znam da (možda) neće biti lako, ali čitajući vaše postove nailazim na ohrabrenje. Poticaj. Nadu. Oboružala sam se zelenom glinom, spirulinom, imam cijeli arsenal vitamina i minerala da potaknem čišćenje napaćenih pluća. Ja sam tip osobe sve ili ništa bez možda. Pušač je po mom mišljenju i onaj tko zapali jednu dnevno ili 21, ne želim da se itko osjeća povrijeđenim ili prozvanim. I zaista sam ponosna na sebe što sam to odlučila. Ponosna sam i na one ovdje koji su prestali. Javim vam svima kako ide.

[ADEX]

jongerica kaže:

parila sam 3 godine. to je bilo 3 godine agonije i svakodnevnog preispitivanja da li si s tim sranjem štetim više nego s cigaretama. da ne pričam o jebadi da ti stalno nešto fali stalno nositi sa sobom tekućine, rezervne dijelove taj vaping je bio ekstra frustracija. buš vidio s vremenom

ne bih se bas slozio... jeste da izgleda I jeste komplikovano u pocetku.... sad kada sam se uhodao I navikao I nasao vape koji mi odgovara.... super.

Sam svoje tekucine pravim I jednostavno imam novi hobi.

Meni radi posao.... doduse zenu nemogu da prebacim na Vape.

A sigurno znam da sam zdravstveno mnogo bolji nego dok sam tukao 30 cigareta dnevno

[evica]

Day 1

[ADEX]

evica kaže:

Day 1

savjet .... promjeni sve sto te navlacilo na postupke ... da zapalis... tj. njegujes ovu ovisnost.

[Annami]

Samo da se javim da je danas 2 tjedna kako ne pušim i mogu reći da je puno lakše što se tiče kriziranja nego prvih 5 dana. Ne sjetim se cigarete baš 24/7 i nije da patim i plačem za njom. Zna mi doći velika želja i znam si reći kad mi nešto digne tlak e sad si idem kupiti cigarete ali se onda sjetim, nitko i ništa nije vrijedno da se uništavam i gušim u dimu i to mi je motiv koji me onda drži i izbaci krizu. Nadam se da ću izdurati, ovako se već može, jer da je onako kao prvih 5 dana pa izludila bi, ne bih to izdržala. I onda se tješim, ako izduram, valjda je onda nakon npr. 4 mjeseca još lakše i sve lakše...Prvi mi je put da sam prestala, nadam se da je moguće da i prvi pokušaj bude uspješan i za cijeli život.