Perspektiva mladog para (odabir mjesta zajedničkog života)

[dct4]

Lord Byron kaže:

Zanimljivo je da se te epohe podudaraju s time da je tvome ocu u njegovoj epohi "bilo bolje" graditi kuću za sebe i djecu, a tebi je u tvojoj epohi "bolje" kupovati automobile, motore i ići na ljetovanje gdje god želiš.

Pretpostavljam da će tvojoj djeci u njihovoj epohi biti bolje posvetiti život skrbi za roditelje.

ma ti si genijalac...donosiš zaključke o meni na osnovu par izvučenih redaka koji ti odgovaraju...ako te baš zanima ja već gradim poslovni objekat koji ću kad dodje vrijeme ostaviti svojoj djeci. smatram da je to u današnje vrijeme pametnije od stambenog objekta koji mi nije prijeko potreban.
proživio sam se više nego moji roditelji jer su mi to oni omogućili ali ipak sam razumna i odgovorna osoba. uvreda je to što se uopšte usudjuješ donijeti toliko dalekosežno mišljenje o meni. zar misliš da samo postoji crno i bijelo?
medjutim nisi relevantan za ovakvu raspravu, ne daješ nam niakkve podatke o sebi, izvlačaš manje bitne činjenice i kvotaš. nisi nam npr odgovorio na ovu tezu:
roditelji 84-85 odluče praviti kuću sa 2 sprata.
nakon 20-30 godina rada završe kuću u potpunosti.
jeli sad ispravnije ukoliko postoje svi preduvjeti (odvojen ulaz, potpuna infrastruktura: kuhinja, kupatilo, ostave, sobe, odvojen telefon, internet, itd, ne miješanje roditelja u privatni život mladenaca, itd,itd) reći roditeljima:
zaboli me za vašu odluku i vaše dobre namjere, ja odlazim. vaš uložen novac vam se neće vratiti, eto pogriješili ste. pa to su roditelji, jbt....i da su pogriješili (smatram da nisu), ja kao dijete bih učinio sve da ublažim tu grešku.
objasnio sam da se sa mirovinom (kvrgava su vremena bilo, radilo se na zapadu na crno i patilo se kroz život) ne može uzdržavati tolika kuća. pustiti sve da propadne??
ti se uhvatio jednog redka???
PS
i da naravno, ja sam budala...što ne znam šta je ZET, ne znam kakvi su ljudi koji iznajmljuju stanove, ne znam kako izgledaju ugovori o iznajmljivanju stana, ne znam šta je stambeni kredit, ne znam kako je ne pričati godinama sa svojim roditeljima ali znam šta je vlastita firma, što su dobri obiteljski odnosi, što je pozitivna klima za odgoj djece, što je briga o tome da se ostavi i svojoj djeci nešto trajno.
ja sam naravno konzervativna seljačina a vi ste progresivno zapadno osviješteni gradjani. pa super, neka bude tako.
PPS
rekao sam već višestruko da sam svjestan da nisu svagdje isti preduvjeti i da je negdje takva situacija ne moguća, ali nemojte mi to podstanarstvo predstavljati kao normalan slijed dogadjaja u svakom slučaju...
hajd sad opet izvadi jedan redak pa kvotaj

[Lord Byron]

dct4 kaže:

pa to su roditelji, jbt....i da su pogriješili (smatram da nisu), ja kao dijete bih učinio sve da ublažim tu grešku.

Jasno je to meni od početka. Ono što mi je nejasno je da u "sve" čime bi ublažavao tu pogrešku spada i pristajanje na način života određen lokacijom i načinom stanovanja.

Znači, čak i ako roditelji pogriješe, dijete mora praktički cijelog života živjeti u posljedicama te pogreške. To je jako, jako daleko od zdravog roditeljskog odnosa. Neželjenje zajedničkog života ne mora značiti međusobno nepodnošenje.

Edit: koliko god to očajnički priželjkuješ, nitko te nije nazvao konzervativnom seljačinom.

[dct4]

djelomično se slažem. ukoliko djeca ne žele bilo bi nezdravo.
medjutim opet se vraćam na svoj primjer i meni sličnim.
znači polu ruralna sredina (nije velegrad no ipak postoji kompletna infrastrukura-tranzitna regija, relativno pogodna kao poslovna sredina), mala stopa kriminaliteta, okusio život velgrada za studensko vrijeme, zdrava socijalna sredina (odrastao sa svojim prijateljima a ne da sam ih upoznao sa 27 god u nekom gradu), itd , itd. zašto sad ja ne bih želio ostati tu?
zašto bi podstanarstvo bilo zdravija odluka?
ponavljam, roditelje vidimo svaki dan kad dodjemo s posla (eventualno pred kućom), pozdravimo se, pitamo kako je protekao dan i svako sebi. nedjeljom obično napravimo na inicijativu jednih ili drugih zajednički roštilj ili sl. ako smo pripili u subotu odgodimo i to
svako raspolaže svojim novcima (isto tako žena i ja) no ako predstoje neke veće investicije na kući učestvuje se po mogućnostima, želji i volji. nikad u ovih par godina nije pala teška riječ s naše ili njihove strane, nikakva uvreda ili slično.
moja žena ne sluša moju mater niti ova nju u smislu nekakvih kućanskih poslova i sl.
meni dobra, vama dobro, svima dobro...svako zna svoje na kraju...jbg

[.keskin.]

Život pored staraca, kad iznad ili ispod nije tako jednostavan kao šta se čini. Nije i točka. Rijetko tko gradi kat iznad staraca jer BAŠ ŽELI. To radi jer eto - mora, najjeftinije je.

Pa kako je onda u redu osuđivati podstanare?

Zašto taj zadrti tipični mentalitet "nije tvoje uplaćuješ neznancu", vi ko da oćete sami sebe uvjerit u neku priču idealne situacije pa sami sebi postavljate pitanja i dajte odgovore. Ja znam ljude koji su u proteklih 3 godine ove kaljuže izgubili nekretninu. Znam ljude koji su bili primorani prodat nekretninu da im banka ne oduzme, i u tom procesu prodali 30-40 tisuća eura ispod cijene. Sad će mene netko na Forumu Ha Er uvjerit da u ovo današnje vrijeme, kad hvala bogu lijepo možemo vidjet na kojem principu banke posluju (rekordni bonusi na Wall Streetu usred najgore recesije, besplatan novac, bailout itd) da je pametno otić u tu banku, naravno stranu banku, jer naša domaća ne postoji, i zadužit se, to jest kockat sa tečajem eura ili franaka (nemojte mi "uzet ću kredit u kunama" priče prodavat...jer kuna je euro) na...

dramatična pauza.........30 godina?

LOL

30x12=360 uplata, 360 REDOVNIH uplata, 360 uplata koje u slučaju kašnjenja znače da ta banka odjednom više neće bit nasmijana ko kad si potpisao kredu nego će eto, doć sa pričom "čujte..ako vi nemožete, ima ko može, mi ćemo si ovo uzet natrag". I to je vaša vizija "mira u glavi i svojeg krova nad glavom" Hahahaha - STRAŠNO.

Ajmo reć da za kredit u današnje vrijeme bez da oboje u vezi/braku ne rade - nema šanse. Dakle ajmo ić niz dlaku ovima koji bi uzeli kredu i ajmo reć, ajmo glumit da je sve ružičasto i da je muškarac i žena sa 25 godina dobili posao sa primanjima od 1000 eura u kunskoj protuvrijednosti naravno. Ti poslovi su, ajmo bit realni, od 7 do 2 sa plaćenim godišnjim, kliznim radnim vremenom jedan tjedan u mjesecu i službenim autom. Ajde, ajmo bit realni.

2000 eura dolazi mjesečno u tu mladu Hrvacku domoljubnu obitelj, a kredit za stan je, ajmo realno, 500 eura. Stan je 100 kvadrata, prostran, KVALITETNA novogradnja, zidovi su od super-siporexa i ne čuje se kad susjed piša na WCu. Okućnica je jedno veliko polje jabuka i šljiva. Susjede se bira prije useljenja, tako da je i tu sve idealno.

1500 eura ostaje toj zgodnoj obitelji (muž ko Dolph Lundgren žena majka kraljica ko Rozga). Koliko god idealno djelovalo ovo, ipak treba reć da nemaju vremena za orat i kopat sami nego eto, kupuju u jednom od hrvatskih trgovačkih lanaca. Tamo mjesečno za hranu puste, ajde, šta ja znam, 300 eura. Ostane im 1200. Ženi treba drugi auto jer eto nažalost nije im ured u istom djelu grada. Pa potroši tako žena malo na kredu za autek (vidite curke imam novi autekajoooj trep trep) i za točit.

Kad se na to doda roba koju se treba obuć jer, koliko god napucan od teretane muž bio, ne može vječno gol šetat, a i mladost pita neke druge aktivnosti od odmah sjedanja doma u 2 i 15 kad se dođe sa posla.

Zaključuje se da se ovako može pristojno živit. To je super. Ali ima par problema

1) šta kad dođe klinac
2) oće 2042. godine će situacija bit ista (posao, inflacija, kredit, kuna, dinar, euro?)

Da sve ode po loju (šta se po ovom gore scenariju događa jednom od 5434342566 parova - znanstveno dokazano) godina je 2042., stan je službeno njihov, oni imaju 55 godina.

Još skoro 20 godina radnog staža.

Život je lijep.

[dct4]

većina se ja mislim slaže da stambeni kredit u današnje vrijeme nije optimalan izbor...

[.keskin.]

Ja bi samo još rekao jednu stvar, prije nego netko krivo protumači moj post, jer način na koji pišem (a to radim namjerno) pušta puno mjesta da netko uzme jedan dio, izokrene kako mu paše i krene mi pametovat.

Dakle.

One starinske vrjednosti tipa "ostavljanje kuće u nasljeđe" više jednostavno ne prolaze. Daleko od toga da imam nešto protiv njih, divim se ljudima koji mogu ostat na selu u kući od roditelja i živit djelomično odvojeno od ove mašine koja te tjera da za svaku glupost kupuješ uvoznu B-klasnu robu iz supermarketa.

Ali realnost je drugačija. Ljudi se sele i rade. Šta u jednu ruku i nije loše, ionako je svijet definitivno, bez IKAKVe pretenzije posao jedno veliko selo - zašto ne malo lutat po tom selu.

Kocka podstanarstva i stresa (kad će ludi gazda doć i izbacit nas na ulicu) postoji. Super je to argument. Jer u današnje vrijeme netko u kreditu sigurno može izbacit opciju

a) gubitka posla
b) gubitka trenutnih uvjeta posla (manja plaća, manje naknade za neke troškove kao putni itd.)
c) divljanje valuta
d) životne situacije koja zahtjeva gotovinu u kratkom roku (nesreća, neki smrtni slučaj, ili nešto slično)

Kad duguješ 500 eura nekom strancu, kažeš mu "čuj nemam" i možeš ili očekivat da se suosjeća ili da ti kaže mrš - i ti fino van. Kad duguješ 500 eura banci, nećeš ti njoj nikad objasnit "molim vas imali smo hitan slučaj, trebalo nam je za to i to"...jer neće. Daj 500 eura. 360 puta.

Ostavljanje nekretnine klincima je pak totalna glupost.

Ko prvo - ko kaže da klinci neće oženit/udat se u neko drugo selo? Grad? Šta ako požele bit umjetnici u velikom gradu? ŠTa ako odu u svijet? Šta ako...

Dakle toliko ima opcija da ciljanje na "bar ću nešto pustit klincima" je smiješna.

Jer ako živiš 70 godina, a klinca imaš ajmo reć sa 30 - to i dalje znači da će tvoje dijete imat realnu korist od te tvoje nekretnine kad navrši 40 godina. Šta će do tada? Radit privremene poslove jer ne može otić u drugi grad i recimo tamo počet radit nego se mora držat tog sela da jednog dana kad starci odu na drugi svijet da se samo useli i nastavi živit?

[Anayi]

Prvi put sam na ovom pdf-u..pa bi željela čuti mišljenje isto takvih maldih ljudi kao što sam ja..

Ovako..dragi i ja bih nakon vjenčanja najrađe živjeli sami i imamo mogučnosti otići u stan koji je u vlasništvu njegovih roditelja..i oni nam ga drage volje daju-poklone.
S druge strane su pak moji roditelji koji su uvijek mislili da ću ja ostati živjeti doma u kuči (oču reči gore u potkrovlju si srediti stan)..kad smo jim rekli da bi mi najrađe bili sami nisu se protivili i ja sam mamu pitala šta ona misli o tome i rekla mi je da je to naša stvar..a znam i vidim da jim nije baš drago jer eto nekako su oni a i ja uvijek mislili da ću ostat doma.

Ja jako želim otići na taj stan sa svojim uskoro mužem ali opet nebih htijela razočarati rodielje..
Znam da mi treba biti "muž"-koji još to nije na prvom mjestu ali znate ne bih da se roditelji ljute na mene..nebih jim htijela uništiti očekivanja koja su imali skoro cijeli život.

Ajde podijelite svoje mišljenje sa mnom,da znam kaj bi bilo najbolje napraviti.

I jel mislite da bih nakon nekog vremena se roditelji pomirili s tim da sam otišla ako odem na taj stan sa budućim?

[dct4]

ako vam ga poklanjuju take it
od viška glava ne boli
što se otalog tiče, samo ti i dragi možete donijeti ispravnu odluku. ne možeš valjda misliti da će ti neko na forumu dati bolji odg od vas dvoga koji poznajete cjelokupnu situacuiju

[JohnDoe-25]

Ne kužim što je sporno?

Ali tvoj slučaj je očiti dokaz ove teme, ljudi baš ne odlaze tako lako od staraca, i uvijek je tu prisutna neka emocionalna ucjena.

Planiraš živjeti svoj život ili život koji su ti starci namijenili? Naravno, odluka je ipak tvoja, nitko ne može odlučiti umjesto tebe.

To što tvojim starcima baš nije pravo što ćeš otići je, jebiga, njihov problem, ma kako sirovo to zvučalo. Što bi sad trebala natjerati muža da ostavi prazan stan i dođe živjeti kod tebe? Mislim da taj film nećeš gledati, bar ga ja ne bih nikad gledao.

[Lord Byron]

dct4 kaže:

zašto sad ja ne bih želio ostati tu?
zašto bi podstanarstvo bilo zdravija odluka?

A tko je tebi rekao da ne ostaješ tu i da je tebi podstanarstvo zdravija odluka? Tko je tebi rekao da si nenormalan i još svaštanešto? Ako je tvoja zakonita jednako zadovoljna vašim odabirom, good for you - nitko razuman vam neće soliti pamet o (ne)pogrešnosti takve odluke.

S druge strane, ti si prepun izravno izrečenih ili naslućenih uvreda za sve one koji ne vide da je tvoj odabir jedini normalan, i ustrajno tvrdiš da su svi koji nisu oduševljeni suživotom s roditeljima nenormalni, jednako kao i njihovi obiteljski odnosi.

Tu počinju problemi u komunikaciji .

[chocolatecookie]

Meni se sve čini da je najveći Empire State Building čiji se ključevi mogu dati djeci kad odrast(aj)u taj da im kažeš da im želiš svu sreću u nastojanju da imaju onakav život kakav sebi žele, što god i gdje god to značilo.

[dct4]

chocolatecookie kaže:

Meni se sve čini da je najveći Empire State Building čiji se ključevi mogu dati djeci kad odrast(aj)u taj da im kažeš da im želiš svu sreću u nastojanju da imaju onakav život kakav sebi žele, što god i gdje god to značilo.

aha. ispravno.
@lord
ma zanesem se. svi nešto prezumiramo, uzmemo zdravo za gotovo. odgovor je da odgovora nema, svako mora samostalno na osnovu svoje individialne situacije odlučiti šta je najbolje. ja sam površinskim čitanjem stekao brzinski dojam da se u svakom slučaju savjetuje selidba, prenio to na sebe i eto mog stava. jbg. problem?

[Lord Byron]

dct4 kaže:

problem?

Naravno da jest problem. Čini te nevjerodostojnim sugovornikom.

"Ma ja svašta kažem kad se naljutim" nije alibi ni u kojoj životnoj situaciji.

[Majstor Fantaz]

Evo mene opet

Zanimljivo se razvila tema, čak i zanimljivije nego sam očekivao.

U većini stavova se slažem sa dct4, no u jednom se ne slažem - a to je da treba živjeti u "zajednici" sa starcima samo zato što su oni napravili veću kuću pa mi to omogućili. Moji razlozi to nikada ne bi bili. Oni bi mene voljeli i cijenili jednako i da se odlučim na samostalan život i odem dalje od njih.

I iskreno, da dobijem na lotu (ili na bilo koji način dođem do veće svote novca), prvi bih kupio kuću i odlučio se na samostalnost (osim ako draga ne bi baš inzistirala da živimo u istoj kući sa mojim starcima )

Ali budući da taj jackpot samo sanjam, pokušavam sa vama dokučiti što bi bilo najpametnije sa perspektive mladog para pred kojim je budućnost.

Pa da se osvrnem na neke vaše stavove:

1.) Podstanarstvo
Za mene je to i dalje bacanje love i nitko me neće uvjeriti u suprotno. Ja razmišljam ovako: Što ako se nešto nepredviđeno dogodi sa recimo 50 godina i zatrebaju ti neki novci? Ako posjeduješ stan ili kuću, prodaš ju i imaš u džepu 50 -100 - 150 tisuća eura i možeš se snaći.
Što ako si podstanar? Što imaš? -Ništa.
Recimo da je netko i štedio cijelo vrijeme podstanarstva, ali gledajući primjere svih ljudi koje znam a koji su sa djecom u podstanarstvu - teško se tu da nešto pametno uštedjeti.

2.) Stambeni kredit
Više ni ne znam, no mislim da je netko spomenuo da se kreditom i kamatama vraćaju gotovo dupli novci vrijednosti stana!!!
Nadam se da su svi toga svjesni.
Dakle, stan koji košta recimo 70-80 000 eura, će nas kroz 20-30 godina koštati 150 000 eura!! Dakle, platimo 2 stana a imamo jedan!
Ali tko nema izbora, bira ovo, pomiri se sa situacijom i preživljava nekako.

Kako god okreneš, sa ove dvije opcije si u gabuli, pa ti uživaj u svojoj "samostalnosti".

3.) E sad da ja pojasnim što dobivam sa trećom opcijom koju sam naveo, odnosno životom na katu.

Stanarina - 0 kn
Velike uštede na hrani zbog vrta kojeg imamo.
Došao bi i klinac/klinci - ne trebam razmišljati kome ih ostaviti ako me pukne da baš večeras hoću u kazalište ili na koncert ili negdje van.
Ono najvažnije - miran san, nikom ništa dužan!

Prema mome planu, uz povećanje plaće koje mogu očekivati i zaradu od recimo 12 000 kn koje bih nas dvoje mogli imati, možemo ušparati minimalno 5000 - 6000 kuna mjesečno a da živimo lagodno.

E pa recimo da je ta svota 5000 kn.

Za pet godina taj iznos je ni manje ni više nego 300 000 kn!!! Dakle za pet godina mi imamo čistih preko 40 000 EURA!!
Samo za pet godina!
I ovo je jedini razlog zbog kojeg bih se ja odlučio na ovaj korak.

Ponavljam, da imam veću količinu love, već danas bih se odlučio na neku vrstu samostalnog života, no da mi banka visi za vratom - e to baš nemam volju.

Ali tko zna, možda mi se cura ne složi sa ovim pa opet završim sa opcijom 1 ili 2, no znam kakva je i da je razumna osoba koja mislim da će shvatiti ove moje teze.




A možda sam ja u krivu sa ovim svojim tezama, i volio bih da me netko ispravi ako griješim u ovome što sam iznio!

[dct4]

Lord Byron kaže:

Naravno da jest problem. Čini te nevjerodostojnim sugovornikom.

"Ma ja svašta kažem kad se naljutim" nije alibi ni u kojoj životnoj situaciji.

haha, daleko od toga da razumijemo šalu?
nervoza raste, nije potrebna, spuštam loptu svjestan da nisam dužan nikome ništa niti objasniti, niti savjetovati niti pomoći. svako po svom.
alibi mi ne treba, ne zgriješih dovoljno.
nego rekoh ti već, ništa nam ti ne reče o sebi...imam dojam da razgovaram samo sa nekakvom gramatičkom formom. ne mogu ocijenuti koliko iskustva imaš, šta ovih tvojih par k postova znače (stvarno ne mogu sad čitati sve).
da si obrazovan vidim na prvi dojam, ali ne znam s koliko socijalnog i životnog iskustva raspolažeš van foruma ili faxa....tako da to tebe meni čini nevjerodostojnim sugovornikom...naravno ja ostavljam mjesta pogrešci, ti izgleda ne...

[Lord Byron]

Majstor Fantaz kaže:

Što ako se nešto nepredviđeno dogodi sa recimo 50 godina i zatrebaju ti neki novci? Ako posjeduješ stan ili kuću, prodaš ju i imaš u džepu 50 -100 - 150 tisuća eura i možeš se snaći.
Što ako si podstanar? Što imaš? -Ništa.

Bolje biti lijep i bogat, nego ružan i siromašan. Mislim, napisao si upravo to .

Naime, previdio si sitno, ali bitno pitanje: a odakle ti stan ili kuća?

Jedina pravedna usporedba je situacija u kojoj na početku imaš u džepu nula kuna, ili situacija u kojoj na početku imaš 100.ooo € - pa onda odredi povoljniju opciju. Čak ni u ovoj drugoj opciji nije izvjesno da je danas kupovina nekretnine ili gradnja bolja odluka (mogući pad cijena nekretnina, moguće oplođivanje novca i plaćanje podstanarine od prinosa, nemanje troška investicijskog održavanja...).

[štemajzl]

Majstor Fantaz kaže:

1.) Podstanarstvo
Za mene je to i dalje bacanje love i nitko me neće uvjeriti u suprotno. Ja razmišljam ovako: Što ako se nešto nepredviđeno dogodi sa recimo 50 godina i zatrebaju ti neki novci? Ako posjeduješ stan ili kuću, prodaš ju i imaš u džepu 50 -100 - 150 tisuća eura i možeš se snaći.

Sretno ti bilo s kapitaliziranjem nekretnine na kojoj banka još desetak godina ima hipoteku.

Što ako si podstanar? Što imaš? -Ništa.
Recimo da je netko i štedio cijelo vrijeme podstanarstva, ali gledajući primjere svih ljudi koje znam a koji su sa djecom u podstanarstvu - teško se tu da nešto pametno uštedjeti.

Kakvo je ovo pitanje: kako uštedit kad se nikom ne da štedit.

Ako hoćeš imati ušteđevinu štediš. Ako te boli kurac, onda te boli i uživaš.

2.) Stambeni kredit
....
Ali tko nema izbora, bira ovo, pomiri se sa situacijom i preživljava nekako.

Ovo mi je jedna od većih gluposti koje sam pročitao na forumu, ali koje se često naslušam i IRL.

Nismo imali izbora pa smo digli kredu na tries godina.

[Libertango]

Majstor Fantaz kaže:

3.) E sad da ja pojasnim što dobivam sa trećom opcijom koju sam naveo, odnosno životom na katu.

Stanarina - 0 kn
Velike uštede na hrani zbog vrta kojeg imamo.
Došao bi i klinac/klinci - ne trebam razmišljati kome ih ostaviti ako me pukne da baš večeras hoću u kazalište ili na koncert ili negdje van.
Ono najvažnije - miran san, nikom ništa dužan!

Prema mome planu, uz povećanje plaće koje mogu očekivati i zaradu od recimo 12 000 kn koje bih nas dvoje mogli imati, možemo ušparati minimalno 5000 - 6000 kuna mjesečno a da živimo lagodno.

E pa recimo da je ta svota 5000 kn.

Za pet godina taj iznos je ni manje ni više nego 300 000 kn!!! Dakle za pet godina mi imamo čistih preko 40 000 EURA!!
Samo za pet godina!
I ovo je jedini razlog zbog kojeg bih se ja odlučio na ovaj korak.

Ponavljam, da imam veću količinu love, već danas bih se odlučio na neku vrstu samostalnog života, no da mi banka visi za vratom - e to baš nemam volju.

Ali tko zna, možda mi se cura ne složi sa ovim pa opet završim sa opcijom 1 ili 2, no znam kakva je i da je razumna osoba koja mislim da će shvatiti ove moje teze.




A možda sam ja u krivu sa ovim svojim tezama, i volio bih da me netko ispravi ako griješim u ovome što sam iznio!

Pa ti si već odabrao i napravio excel tabelicu na poket pisi-ju i ovo je u stvari generalna proba razgovora sa djevojkom a mi smo crash dummies na kojima ćeš iskušati uvjerljivost svojih argumenata...


Zvuči dobro i u pravu si na ovaj treći način ćeš uštedjeti najviše ako vam je plan štedjeti.

To sve štima.

Sad je pitanje samo hoće li ona pristati na to i hoće li pristati na život s tvojom familijom na duži rok jer ti već i djecu spominješ i najmanje 5 godina života u toj kući.

Ja opet mislim da je ići u podstanarstvo (na neko vrijeme, vrlo brzo ćete vidjeti kako taj vaš zajednički život funkcionira) zanemarivo mala svota para za provesti jedan na jedan upoznavanje i zajednički život u idealnim uvjetima.

[jebozovna]

najbolje je uložiti u nešto što će jednog dana biti tvoje. npr. zašto ne dići kredit za stan. naravno ako imaš mogućnosti. s druge strane, neki će radije otići u podstanare samo da imaju duševni mir mada imaju gdje biti. kao što recimo ti planiraš suživot sa starcima. pošto već imaš petogodišnji plan, probaj ga sprovesti. sukob generacija? zabadanje nosa di ne treba? ako uspiješ u svojim financijskim planovima da skupiš 40 tisuća eura za to vrijeme, što onda? seliš u stan? kupuješ kuću?

[Difference]

Stara narodna ( a nije kineska ).
Zajednica isto što i gola guzica.
Sve je naše , a onda je odjednom sve njihovo