Nasilje u obitelji/vezi

[pike]

Kuhana žaba je dobar primjer ali nije sve tako jednostavno...
Ja sam u jednom trenutku odlučio da ću otići kada me djeca više ne budu trebala svakodnevno, naravno da ću uvijek biti tu za njih, ma gdje oni ili ja bili.
A da sam i ja mislio da će se ona promjeniti, jesam, do određenog trenutka kad ti se stvari razbistre i kad shvatiš da se ljudi ne mjenjaju ako ne misle da su u krivu i ako se osjećaju dobro u svojoj koži.

[silverplate]

Da, vjerojatno je to zapravo najvaznije pitanje, je li osoba zadovoljna u svojoj kozi? Ako je, nema se potrebe mijenjati i brak zapravo nema sanse.

[Splićankaa]

Problem je sto zene ili muzevi koji trpe nasillje su u tolikoj mjeri izmanipuliranu pesimizmom, negativnoscu i nasiljem da im je sav FOKUS na partneru. Sve je podređeno njemu.
Žene morate razdvojiti u svojim glavama dva pojma: kakav je vaš muž i kakav bi muž tribao bit. Ne može nasilnik bit dobar OTAC. NE MOZE I TOCKA.Ja sam odraslo djete nasilnika. Koji vam je k kad mislite da djete uziva u igri s ocem dok zna da taj otac je mlatio majku i skoro je ubio. Djete ne uziva, nego se ponasa onako kako otac ocekuje, zabavlja ga i hoda po ljuskama jajeta. Djete je zrtva uvreda a majka brani oca: "NIJE TATA TAKO MISLIO". "Nemoj govorit loše o ocu, sram te bilo". Recite mi kako ja i vaša djeca mozemo odrast u normalne samopouzdane odrasle osobe nakon sto smo gledali mater koja glumi pačenicu, katolkinju i pleše kako selo i rodbiba hoće. Koja se brine o njemu kad je pijan, koja dobiva batine. Koja na to kad on djecu dozivljava ko trošak i govori da cemo mu sve sto nam je dao pare morat vratit. ALKOSI gledaju prvo svoju guzicu, to su nezrela odrasla djeca. ALKOHOLICAR NE MOZE biti dobar roditelj, ma ni R od roditelja. Djete odrasta uz uvrede, onda kad djete odjebe takvog roditelja- majka pačenica pokusava odrzat neku svoju iluziju obitelji i opravdava oca. Znate sta ce vam se dogoditi radi tog sto sutite i pustate djecu da su maltretirana. Jednog dana kad vam djete odraste, otic ce od vas i vise vam se nikad nece javit. I nemojte se cudit ako vas djete udre ili porazbija po kuci zbog sve nakupljenje tuge, agresije koja se akumulirala godinama jer su djetetove potrebe stavljene na zadnje mjesto a godinama se titralo kako je luđak htio i svi clanovi obitelji su robovi hirova.NEMOJTE DOPUSTITI DA NEURACUNLJIVI ALKOHOLICAR UPRAVLJA VAMA.HALOOOO!!!!!
Razmislite malo "out of box" . Ako vam prijeti da cete zapet ostatak zivota na balkanu bez primanja i nemate nikakav back up plan, posaljite mi por na pm. Koliko mogu pomoc ch sa savjeton kako otic iz žabokrečine u inozemstvo i maknut se od svega.
Ljudi moji pa niste se vi rodili da bi vas gazili i da prihvacate: pa nije on tako loš. Ma šta nije- premlatio te i ponaša se prema tebi ko prema krpi. Urazumite se zene i odjebite to sve. Aki treba promijenute zupaniju, drzavu.Maknite se od toga, ne dajte se. Okrecat ce djecu protiv vas Moj je stari cili zivot sra po mojoj materi, kad san ga odj onda je i po meni srao da san materino djete i da nisam njegovo djete, da ne vridin nista, da sam balavica koja nema pojma o zivotu. Pocela radit sa 17godina i ubijala se od posla tokom lita, on prokomentira da placa koju primam je za kurac. Isto tako nas je odjeba bija. Jednom se godinu dana nije pojavija. Ja san pitala mater di je i rekla joj da me samo zanima jel živ i da se ne triba vracat. A sve bi bilo drukcije da se moja mater lijepo rastavila. Mogla je ona i sama. Al je bila glupa, eto ne znam sta drugo rec. Ona dan danas smatra da ja nisam u pravu, da su se oni volili i da je on IPAK brinuo o nama. Ok donosio je pare ba kapaljku i hranu. Al ostalo=nula bodova. Ja sam sigurna da su se rastavili da bi on bio bolji otac i ona bolja majka i oboje sretni sa zivotima.
Ja sam svjesna da pola zena tu ko pokvarene ploce komentiraju: radi djece. Uvrijedili se vi sad il ne. Boli vas k za vasu djecu Jer da vam je stalo. Ne bi dopustile da vam djeca trpe nadilnukove promjene raspolozenja ludosti i da moraju proguglajte pojam "klaun djete" izigravat tu ulogu.Procutajte jos 3puta ako treba moj post. Djete treba normalne roditelje koji nisu ovisnici i koji se je ponasaju ko cendravo djete natankano alkoholom. Ako vi niste u stanju to osigurat. Odvedite djete u dom i točka. Ja bi bila sritnija da sam u domu bila i da nisan morala te ludosti trpit. Da ne spominjem svaki put kad bih vidila da nema boce vina pripremljene za njega. kako sam se tresla. Zene moje maknite se. Nemojte bit u zoni komfora i rutine. Jos jednom ponavljam ako kome treba pomoc oko odlaska iz zabokrecine ili psiholoska pomoc, razgovor., javite se preko poruke.
Nemojte mi pisat slucajno da vam je zao sta san ovo prosla, ovo pisem kao VAPAJ u ime vase djece jer ona su premala i boje se ovo rec!!! Zapamtite kad odrastu vase slijeganje ramenima i sutnja ce vas skupo kostati. Proc ce vam godine uz nasilnika, djeca mozda postanu nasilnici i prekinu iz ljutnje kontakt s vama. Ne odgajajte djecu da budu zrtve iz nasilne porodice.

[Septembar]

Splićankaa kaže:

Problem je sto zene ili muzevi koji trpe nasillje su u tolikoj mjeri izmanipuliranu pesimizmom, negativnoscu i nasiljem da im je sav FOKUS na partneru. Sve je podređeno njemu.
Žene morate razdvojiti u svojim glavama dva pojma: kakav je vaš muž i kakav bi muž tribao bit. Ne može nasilnik bit dobar OTAC. NE MOZE I TOCKA.Ja sam odraslo djete nasilnika. Koji vam je k kad mislite da djete uziva u igri s ocem dok zna da taj otac je mlatio majku i skoro je ubio. Djete ne uziva, nego se ponasa onako kako otac ocekuje, zabavlja ga i hoda po ljuskama jajeta. Djete je zrtva uvreda a majka brani oca: "NIJE TATA TAKO MISLIO". "Nemoj govorit loše o ocu, sram te bilo". Recite mi kako ja i vaša djeca mozemo odrast u normalne samopouzdane odrasle osobe nakon sto smo gledali mater koja glumi pačenicu, katolkinju i pleše kako selo i rodbiba hoće. Koja se brine o njemu kad je pijan, koja dobiva batine. Koja na to kad on djecu dozivljava ko trošak i govori da cemo mu sve sto nam je dao pare morat vratit. ALKOSI gledaju prvo svoju guzicu, to su nezrela odrasla djeca. ALKOHOLICAR NE MOZE biti dobar roditelj, ma ni R od roditelja. Djete odrasta uz uvrede, onda kad djete odjebe takvog roditelja- majka pačenica pokusava odrzat neku svoju iluziju obitelji i opravdava oca. Znate sta ce vam se dogoditi radi tog sto sutite i pustate djecu da su maltretirana. Jednog dana kad vam djete odraste, otic ce od vas i vise vam se nikad nece javit. I nemojte se cudit ako vas djete udre ili porazbija po kuci zbog sve nakupljenje tuge, agresije koja se akumulirala godinama jer su djetetove potrebe stavljene na zadnje mjesto a godinama se titralo kako je luđak htio i svi clanovi obitelji su robovi hirova.NEMOJTE DOPUSTITI DA NEURACUNLJIVI ALKOHOLICAR UPRAVLJA VAMA.HALOOOO!!!!!
Razmislite malo "out of box" . Ako vam prijeti da cete zapet ostatak zivota na balkanu bez primanja i nemate nikakav back up plan, posaljite mi por na pm. Koliko mogu pomoc ch sa savjeton kako otic iz žabokrečine u inozemstvo i maknut se od svega.
Ljudi moji pa niste se vi rodili da bi vas gazili i da prihvacate: pa nije on tako loš. Ma šta nije- premlatio te i ponaša se prema tebi ko prema krpi. Urazumite se zene i odjebite to sve. Aki treba promijenute zupaniju, drzavu.Maknite se od toga, ne dajte se. Okrecat ce djecu protiv vas Moj je stari cili zivot sra po mojoj materi, kad san ga odj onda je i po meni srao da san materino djete i da nisam njegovo djete, da ne vridin nista, da sam balavica koja nema pojma o zivotu. Pocela radit sa 17godina i ubijala se od posla tokom lita, on prokomentira da placa koju primam je za kurac. Isto tako nas je odjeba bija. Jednom se godinu dana nije pojavija. Ja san pitala mater di je i rekla joj da me samo zanima jel živ i da se ne triba vracat. A sve bi bilo drukcije da se moja mater lijepo rastavila. Mogla je ona i sama. Al je bila glupa, eto ne znam sta drugo rec. Ona dan danas smatra da ja nisam u pravu, da su se oni volili i da je on IPAK brinuo o nama. Ok donosio je pare ba kapaljku i hranu. Al ostalo=nula bodova. Ja sam sigurna da su se rastavili da bi on bio bolji otac i ona bolja majka i oboje sretni sa zivotima.
Ja sam svjesna da pola zena tu ko pokvarene ploce komentiraju: radi djece. Uvrijedili se vi sad il ne. Boli vas k za vasu djecu Jer da vam je stalo. Ne bi dopustile da vam djeca trpe nadilnukove promjene raspolozenja ludosti i da moraju proguglajte pojam "klaun djete" izigravat tu ulogu.Procutajte jos 3puta ako treba moj post. Djete treba normalne roditelje koji nisu ovisnici i koji se je ponasaju ko cendravo djete natankano alkoholom. Ako vi niste u stanju to osigurat. Odvedite djete u dom i točka. Ja bi bila sritnija da sam u domu bila i da nisan morala te ludosti trpit. Da ne spominjem svaki put kad bih vidila da nema boce vina pripremljene za njega. kako sam se tresla. Zene moje maknite se. Nemojte bit u zoni komfora i rutine. Jos jednom ponavljam ako kome treba pomoc oko odlaska iz zabokrecine ili psiholoska pomoc, razgovor., javite se preko poruke.
Nemojte mi pisat slucajno da vam je zao sta san ovo prosla, ovo pisem kao VAPAJ u ime vase djece jer ona su premala i boje se ovo rec!!! Zapamtite kad odrastu vase slijeganje ramenima i sutnja ce vas skupo kostati. Proc ce vam godine uz nasilnika, djeca mozda postanu nasilnici i prekinu iz ljutnje kontakt s vama. Ne odgajajte djecu da budu zrtve iz nasilne porodice.

slazem se sa svkom rijecu cijelog posta


i ja sam odrasla u diskfunkcionalnoj porodici, nije bio alkoholicar, ali im je brak bio mrak
razisli prije 25g i to kad sam ja odrasla i nasla nacinada im pobjegnem, te se odselila u inozemstvo a ona dosla zamnom!!! dakle JA sam se rastala za nju!
a jos uvijek govori da ona nije zeljela da se rastane kad sam bila mala kao zbog mene, kao nemam ja drugog oca da on je bio dobar za mene
a ja sam svoj pubertet provela svako vece placuci i moleci boga da se ujutro ili ja ili on ne probudimo

i on je "bio dobar otac", nije prema meni bio nasilan, ali je bio prznica i galamdzija i verbalno i fizicki obracunavao sa majkom
a ona sad jos govori ponosno kako "nije samo on mene tukao i on je dobijao svoje od mene hahaha"
i ja sam morala te ludosti trpiti ni kriva ni duzna. hodati po jajima i sklanjati se od zla
naravno da je to ostavilo traga na meni, na psihu, zivce i zivot, odnos prema obitelji i muskarcima
nikad joj to necu oprostiti

[Azz]

Septembar kaže:

...

lakse joj je tako - zivjeti u uvjerenju da su to bili ispravni potezi. klasican mehanizam obrane - racionalizacija, koji joj je potreban da bi zivjela sa svojim odlukama. sumnjam da se takvi obrasci razmisljanja uspijevaju promijeniti, jer bi s tim moguce duboko poljuljala sliku o sebi. u jednu ruku, vrlo razumljivo - prirodna ljudska zastita da se covjek zastiti.

[Nica]

Septembar kaže:

razisli prije 25g i to kad sam ja odrasla i nasla nacinada im pobjegnem, te se odselila u inozemstvo a ona dosla zamnom!!! dakle JA sam se rastala za nju!

Što si napravila kad je došla za tobom?

[Kymatica]

Nica kaže:

Što si napravila kad je došla za tobom?

i mene zanima ovo

[Septembar]

Nica kaže:

Što si napravila kad je došla za tobom?

ah nista, sta bih napravila?
bio je rat, bila sam sretna da se sklonila. nisam tad o tom razmisljala. tad sam jos mislila da je ona velika zrtva i zalila je. s godinama sam dosla do zakljucka da sam u stvari samo JA zrtva bez svoje krivice. ona je mogla nesto napraviti, ja ne.

a kad je dosla tu zivjeli smo skupa samo par mjeseci ispocetka. poslije naravno vise ne. jos uvijek smo obje vani.
otac je ostao u paklu i napatio se (sad je sve ok)
nekad pomislim da ga je to stigla neka karma. jer oboje su krivi svak na svoj nacin.

roditelji su im i volim ih, ali ne mogu im oprostiti i zaboraviti oboma sta su mi napravili

[lawoman]

Imate posla sa narcisisticnim muskarcem. Egoistom. Koji uziva u gaslighting-u, pa love-bombingu (To su oni kvazi dobri periodi u vezi, no zapravo je to iluzija), manipulacijama i kontrolom. U jednoj vezi trebalo bi biti barem 90% dobrih perioda, pa neki malo tezi, no nakon toga opet dobri periodi i to dugi. Kada nema ravnoteze, to je ko klackalica bez vase moci i kontrole silaska sa iste.

Manipulatori su sami sebi najvaznija bica. Patrijarhalno drustvo pomaze takvoj slici, a Hrvatska je i dalje strasno patrijarhalna zemlja u kojoj zene slusaju muskarce (svaka cast izuzecima). Gledajte da uzadjete iz te veze. Moguce je da ste vi ovisnica o vasem muzu. A i on o vama. Medjusobna ovisnost, na onaj negativan nacin.
Na you tube ima mnogo videa na temu narcisisticnih, posesivnih muskaraca i zena, majki i brace...preporucam vam Meredith Miller (Inner Integration) i Permission to exit, kao i Kim Saeed. Gaslighting je manipulativna metoda kojoj se ljude uvjerava u nesto sto nije istina, a ovi su to rekli, napravili, vidjeli...sa time se kod ljudi zeli stvoriti dojam da su sami labilni, da ono sto su rekli, vidjeli ili napravili zapravo nije 'to'. Tako ljudi pocinju sumnjati sami u sebe...i s vremenom lude.

Video's su na engleskom jeziku, pogledajte, poslusajte, skupite snagu da izadjete iz bolesnih veza, niti ne pokusavajte racionalizirati i opravdavati nicije ponasanje koje vas u bilo kojem obliku ponizuje, cini zbunjenom, nesigurnom i da se preispitujete sami, kao da ste vi izvor nesuglasica (osim ako jeste izvor nesuglasica, no onda ne bi bili ovdje trazili pomoc, dakle najvjerojatnije je da vi niste narcisoidni, vec co-dependent, ovisan*a o nasilniku.

Kao u svim vezama, tako je i u vezi sa partnerom bitno da on_ona znaju vase granice.

To mogu biti vase vremenske granice, dakle ne dopustate Marku i Janku da vas zovu ili dolaze kada to njima odgovara, vec vama, dalje, vase moralne granice, tj. sto smatrate vasim vrijednostima preko kojih necete dati nikome da prijedje: misljenja o rasi, klasi, spolu, religiji itd., i naravno, fizicke granice: ne dopustate Mirku i Peri da vas diraju tamo gdje ne zelite, kada ne zelite i dal da vas uopce diraju...

Tek kada jasno ocrtate svoje granice, i drzite se njih, korov ce od zita sam otpasti, jer ce negativni ljudi vidjeti da se postujete i da to postovanje trazite od svih ljudi oko vas, signal, koji ce manipulatorima i vucibatinama biti dovoljan da vas zaobidju u sirokom luku.

Tema o nasilju kotira medju 5 prvih na ovom forumu.
Suvisno je zapitati se zasto, no opet, isto potvrdjuje cinjenicu da je nasilje svih oblika i formi uglavljeno tamo negdje izmedju brige za djecu i nogometa, hoce reci, epidemijski prisutno.

Kako to moze biti, ipak pitam?

[Zek0slav]

Tema ti je tzv. sticky. Stavljena je na vrh odlukom moderatora.

[lilanaind]

Do prekida veze nije bilo scena pred djetetom, osim dok je bilo jako malo tako da se toga sigurno ne sjeća, scene su počele nakon prekida, znači da nije bilo izloženo nasilju do prekida veze. Scene nakon prekida sam pokušala svesti na najmanju moguću mjeru, ali nažalost bila sam prepopustljiva. Uglavnom prijavila sam ga ponovo policiji zbog vrijeđanja, uhođenja i zastrašivanja i dobio je zabranu prilaska i od tada je mir. Ne smije niti nazvati niti poslati poruku, ni približiti se kući ni meni. Javiti će mi se s centra i pozvati nas na razgovor. Ne znam što da radim sa skrbništvom. (Imamo zajedničko) dal da ostavim kako je ili da tražim više vremena sa mnom, ne znam. Nakon razgovora s njima ću pokušati shvatiti što bi za dijete bilo najbolje. Jesam izložila dijete nasilju, ali ne znam kako drugačije jer prekid je moguć očito bio samo uz nasilje iako je tvrdio da će biti drugačije. Istina je da sam trebala otići davno prije, ali kako je je, sad to ne mogu promijeniti... on je tek nakon podjele skrbništva počeo raditi scene. Ne znam što je za dijete bolje, biti manje s ocem zbog tih scena ili da i on ravnopravno sudjeluje jer se stvarno odlično slažu... Ne znam.. uopće nisam pametna. Ne mogu za njega reći da nije sudjelovao u odgoju ravnopravno... Da se trebao suzdržati od scena pred djetetom, naravno da za to nema opravdanja, ali da i djete kaznim da viđa oca jednom tjedno ili jednom u dva tjedna.. ne znam. Moguće je da ja to nakon svih tih godina krivo vidim. Nije mene općenito njega bilo strah već samo po pitanju razilaženja. Zadnjih godina komentari tipa kurvo, droljo i slično nisu bili česti. Niti on to za mene i misli već mu je to način da mi uništava samopouzdanje. Znači veza nam je bila zadnjih godina bez nekih većih svađa ali naravno i bez dobre komunikacije. Svi problemi bi išli pod tepih i pičimo dalje baveći se sitnicama... i sada kad ima zabranu prilaska njegova mama me zove i pita dal' može dobiti dijete van termina!!?



Upozorili su me da kada hoću nešto dodati trebam editirati post, ali ne znam kako pa molim pomoć. Pročitala sam sve stranice na ovoj temi pa za sve koji su pljuvali po policiji, kod mene je policija odlično odradila svoj posao. Profesionalno skroz. Pročitala sam knjigu zašto on to radi autor je Lundy nešto da ne idem sad tražiti. Knjiga je meni odlična baš mi je pomogla da si posložim neke stvari. Npr autor kaže da se oni mogu kontrolirati i navodi primjere između kojih i taj da gotovo nikada u bijesu ne razbijaju SVOJE stvari. Kod mene je bilo baš tako. Ili moje ili dječije. I da rijetko koji od njih (a piše da je radio na više od 2000 slučajeva ima stvarnu dijagnozu, već sve proizlazi od onoga naučenog kroz godine kao posljedica patrijarhalnog društva, ne nužno u obitelji već kroz kulturu općenito. Također kaže da zajednička terapija partnera nema smisla jer fokus treba maknuti s njega i njegovih potreba jer se ionako sve vrti oko njih i njihovih potreba i da se tako još može i pogoršati situacija jer sve što na terapiji kaže kad bude zgodno upotrijebiti će protiv žrtve. Već da oni sami moraju pristupiti programu za zlostavljače i da su pozitivni ishodi i u takvim ciljanim tretmanima jako rijetki jer oni moraju promijeniti svoje shvaćanje šta je dopustivo a što nije te da nasilje ne smiju koristiti za postizanje svojih ciljeva a čega se jako teško žele odreći. Trenutno mi takve stvari pomažu pa čitam... Uglavnom, meni je knjiga odlična.



Opet me pati i to što ja nisam znala dal bi on mene stvarno mogao ubiti ili ne, i pomalo mi je nestvarno da se sve riješilo zabranom prilaska... I dalje me na mahove hvata stravičan strah i panika a u drugom trenu mislim da pretjerujem. Ne znam koliko je bila manipulacija a koliko stvarno, ali znam da ga vidim negdje u mraku ili zabačenom mjestu da bi umrla od straha.. Još pretrnem na svaki šum u kući jer se od zabrane nismo vidjeli ni čuli i nemam pojma u kakvom je stanju...


Njemu je rastava bila okidač jer je smatrao da moram biti zauvijek s njim jer smo mi obitelj i nema toga što bi ja ili on i mogli napraviti da bi rastanak u njegovoj glavi bio opcija. Nikakva varanja, nasilje, uvrede... Ne rastaje se i točka...

[Splićankaa]

lilanaind kaže:

moja 20 god veza kojoj smo zivjeli zajedno od samog , a vezano uz ovo temu ukratko bi isla ovako: Kurva, drolja, smece, fukara i sl.Prevarila sam ga nakon god veze i on je to saznao i ije htio prekinuti jer prekid nije opcija, varao je i on mene, pokoji samar, uvreda, cupanje za kosu, guranje, udarac nogom i sl. I tako mi u slozi i veselju otisli zajedno na faks . Nakon sto sam ja diplomorala i radila (placala stan, rezije, troskove) a on vjecni student pdlucujem ga ostaviti. On moli, place, prijeti samoubojstvom, ucjenjuje golim slikama sl. I u trenutku slabosti i ispiranja mozga ( jer nema odvajanja i zavrsetka rasprave dok on ne cuje sta hoce ( zlaz je ili popustiti ili riskirati bijes) ja popustim i on mi "slucajno" napravi dijete.

Preselimo se u drugi grad i ostanemo zajedno. dva mj nakon poroda pocne me varati, ja skuzim, onda me poceo i tuci. Samari, nogom, cupanje za kosu, razbijanje stvari (i djecjih) sve te scene pred malim djetetom. Prodao je svo zlato i sl. Zivimo u mojoj kuci , ali on se ne da van. Nikako! Zovem njegove, oni dodju po njega, on me pred njegovima pocupa i srusi na pod, razbija i sl. I oni ga ostave kod mene. Ja na probnom roku, dijete malo i nemam snage suprostaviti mu se, strah me bilo zvati policiju. 4 god kasnije ostavim ga, odem s djetetom i javim mu iz drugog grada da sam podnijela zahtjev za skrbnistvom. On sve kao normalan, al kad je shvatio da mislim ozbiljno opet scene, skakanje s nozem, razbijanje, urlanje, vrijedjanje i sve pred djetetom. Pozvala sam dva puta policiju i pozvali su nas na centar za socijalnu skrb, uplasio se za skrbnistvo jer imamo po pola i nekako se ipak malo primirio. Na poslu mi je radio scene, slao bliskim ljudima odvratna pisma, pratip, manipulirao, ucjenjivao, prijetio. Ma strahota. Ali ipak mi se cini da je to iza nas.

Dio 3
Sve koje ste u takvim vezama ne vjerujem da bude bolje, mozda iznimno, ali s godinama se nasilje povecava. Tek sad pomalo vidim kako sam bila i ja nenormalna kad sam svasta trpila, ali jednostavo te dovedu u to stanje. To nije ljubav, nek oni tvrde sto god hoce ali kad nekoga volis tako se ne ponasas. Imam odlican posao i svoju kucu i jedva sam to rijesila. Stvarno to nije lako, jer ti je s vremenom promijenjena svijest i nacin ponasanja i iako drugdje funkcioniras normalno i racionalno u ovom dijelu to ne ide. Strah od nasilnika, odgadjanje, cekanje boljeg trenutka, izjave ljubavi njihove, jer oni to rade jer nas tolilo vole da si ne mogu pomoci... Sve i da si ne mogu pomoci to nije nas problem. usade ti osjecaj bezvrijednosti, i tesko je jer iako realno znas da si sposoban, zgodan, normalan, nisi u to siguran. Strah ti usadi osjecaj bespomocnosti.. Jako je tesko izaci jer oni tako tesko odustaju. To su bolesnici. I ovaj moj je zgodan, sposoban, dobar, ali i poremecen nazalost. Dal su geni ili odgoj, jer i njegovu mamu muz tuce i svasta joj govori.
To su takve rasprave u kojoma ne mozes izaci kao pobjednik! Tko se s tako necin nije susreo tesko to moze shvatiti. Ima jedan super fićmic mislim da se zove iza vrata slicnih vasima koji odlicno docarava jednu takvu raspravu pa koga zanima trebao bi pogledati, mozda bi bolje razumio neke stvari. Nije osim toga bilo sve tako crno, mi smo odlicno funkcionirali kao par osim tih ispada nakon kojih se kunu nece vise, potraziti ce ponoc, sve se to smiri, samo se ceka novi okidac. A okidac se uvijek nadje... Prije ili kasnije...

Ovo je tvoj nekadasnji post. Cisto da osvjezis misli, postp si sad pod pritiskom i misli su ti zbrčkane.
LILANAIND Jesi li ti kao dijete bila izlozena scenama nasilja, kako su se tvoji roditelji slagali, kakav su brak imali?

[lilanaind]

To je bilo u prvih 10 god veze, od 10 do 15-e god je više manje bilo ok, ružne stvari su vile svedene na minimum. Razlog što sam ga u 15 god veze htjela ostaviti je bio taj što je bio inertan nit je radio niti studirao i šlepao se uz mene. I kada sam ga tada htjela ostaviti onda je plakao, molio, ubijao se, spavao u kadi na podu, prijetio objavljivanja nekih slika ali nije bio fizički nasilan. Tek sada kužim da je to sve itekako bilo nasilje... Ne znam, on mi je bio prvi dečko zajedno smo bili više manje stalno oduvijek. Moja mama je bila sama s nama. Razvedeni su od kada smo bili mali, on nije u Hrvatskoj, tako da sam ga vidjela svega nekoliko puta u životu. Pošalje čestitku za rođendan i slično i to je to. Nedavno smo se našli i proveli dva dana zajedno što nam je bilo prvi put u životu zapravo. Nisu imali scene jer njega nije ni bilo. On nije bio nasilan prema mami već je bio neodgovoran i nezainteresiran. Ne pije. Ali ga je moja mama totalno izbacila iz naših života jer je ona takva. Tko joj se zamjeri ona ga prekriži i to je to. Ja njoj ništa ne zamjeram, a on je jaaako daleko i isto nije bio u mogućnosti dolaziti i slično. Kako je tako je, prihvatila sam to. Ne zamjeram ni njemu dok moj brat odbija svaku komunikaciju s njim. Jutros kad sam se probudila prvo mi je bilo da sam trebala zvati policiju odmah nakon što je prekršio obećanje da neće više maltretirati ( pišem za razdoblje od ovih zadnjih 8 mjeseci) i stvarno mi je jasno da sam izložila dijete svačemu što nikako nisam smjela... Ali uz taj pritisak njegov nisam mogla jasno vidjeti niti se odmaknuti od toga i jasnije vidjeti situaciju. A trebala sam, jer bi dijete bilo pošteđeno svih tih scena. Tek sada kada ima zabranu, tek sada mogu razmišljati bez njegovog utjecanja i njegovih opravdanja i vidim da sam gadno zajebala.



Moj prvi post je bio o vezi u cjelini. Ali moglo bi se svesti na neka tri razdoblja. Prvih 10 god kad me vrijeđao, ošamario, počupao, ograničavao mi kretanje u svađama, prisiljavao me da ga slušam i ne bi odustao dok nije po njegovom. Od 10-15 god je bilo mirnije razdoblje. Od 15 - 20 god ga pokušavam ostaviti gdje on meni napravi dijete namjerno u trenutcima kajanja i moje neodlučnosti. Poslije rođenja djeteta me vara i tuče, a ja ne znam kako iz toga izaći. Ja tada nisam to mogla. Niti sam uopće znala za nasilje u obitelji kako i što se uopće može. Pokušam ga ostaviti 2 god kasnije i on napravi takvu scenu i zablokira me iduće 2,5 god, ali onda sam osvijestila donekle što se događa, počela čitati, planirati i maštati o odlasku. Nakon što sam dobila stalan i dobar posao skupila podršku u svojima odlučujem se na socijalno i na konkretne korake. Uzor su meni zapravo bili njegovi koji po njima imaju dobar brak i uopće ne vide daje to nešto loše, naravno i on tako misli s njima... A njegov stari je bitanga žešća. Po kući ne radi baš ništa, ali baš baš ništa, ni vode si ne uzme, njegova mama mu robu priprema svako jutro a on se napije i mlati ju. A ja sam po njima uvijek nešto izmišljala jer ja nisam takva da nekoga služim, već sam te kućanske poslove htjela po pola jer ja stvarno ne uživam u njima i nikada mi nije bilo normalno da je njegovo slobodno vrijeme važnije od mojega pa su njegovi njemu mene pljuvali da što si ja to zamišljam šta mislim tko sam ja i slično da tako nešto tražim. Ali eto prvih 10 godina uopće nisam kužila da on radi nešto loše jer bi ja bila kriva za nasilje i on me totalno uvjerio u to. Inače na van mi uopće nismo djelovali loše, njega svi vole, zabavan je, zgodan, ma sve pet na van. Ma ne izgledam ni ja loše, a eto taj loš ovisnički odnos smo održali tolike godine svatko zbog svojih trauma... To još nekako, ali djete nije smjelo vidjeti ni jednu scenu, a za to je isključivo on kriv iako je i tu pokušavao svaliti krivnju na mene jer po njegovoj logici nema prekida-nema scena. Mislim da on nije ni svjestan da djetetu radi nešto loše jer njegovi po njemu imaju ok brak i on je sam sebi super pa ne vidi problem u scenama pred djetetom. Mislim da su sad scene iza nas jer su fizički onemogućene zbog policije, ali ja ne znam što sa skrbništvom da i djete ne odrasta bez oca kako smo brat i ja jer evo na vlastitom primjeru se ispostavilo da to i nije baš najbolje. Inače u ostalim sferama života sam super, sama sam si faks platila, završila, sama sam si posao našla, od nas 500 bila sam druga na testiranju bez ikakvih veza. Imam svoje hobije, interese, prijatelja nemam baš puno, svi se odselili nekuda.. ali ljubav je bila koma.. uopće nisam znala vjerojatno ni ne znam kako bi to trebalo izgledati u normalnoj vezi... A jedno od glavnih oružja u uništavanju mog samopouzdanje je taj što je često našao reći mi ovaj za tebe rekao ovo, onaj ono i službeno​ i na takav način me udaljio od puno ljudi.

[lilanaind]

Bar mi je mama usadila taj osjećaj da ne smijem biti o nikome ovisna, samo o sebi pa mi barem dio sa karijerom ide. Da nije tako ja nikad ne bi otišla jer sam i ovako bila toliko uništena psihički i osjećala se bespomoćno i nesigurno. Stoga razumijem žene koje su i bez posla i bez stana da ne znaju i ne mogu otići. Ja sam okružena ljudima s kojima on nema doticaja pa sam bila potpuno pod njegovim utjecajem i vidjela sebe njegovim očima. To je promijenjena svijest, uska prizma kroz koju promatramo svijet i još je ta prizma premazana njegovim bojama. Ispričavam se na dugim postovima, ali meni je ovaj forum bio polaznica u riješavanju svojih problema i stvarno mi je pomogao raznim iskustvima, savjetima, raspravama iz raznih uglova, ovo mi je mjesto gdje mogu napisati što je stvarno i kako se stvarno osjećam, jer mene je i dalje sram u rl i nitko ne zna sve što je bilo jer bi osuda pala sa svih strana a ja si ne želim još i zalijepiti etiketu žrtve i glupače koja je toliko dugo trpila takve stvari. Ovako sam kuja koja je razjebala svoju vezu više manje iz hira jer se njoj više eto ne da biti u bračnom životu. Možda griješim,ali trenutno mi je draža ova druga etiketa, ne znam... možda kada jednog dana riješim sve to sama sa sobom, ali nisam sigurna hoće li taj dan uopće doći... Jer ja to želim zatvoriti i više se ne osvrtati... ako se u post ubaci koja blesava riječ to je zbog autokorekta pa ja napišem nešto a mobitel napiše nešto peto 😀 😀

Poslano sa mog Lenovo A6010 koristeći Tapatalk

[lilanaind]

Meni se piše pa ću ja pisati, kome se ne da čitati, ne mora... S nekim moram podijeliti svoje osjećaje. Kada je napravio cirkus kod moje mame i ona ga prijavila policiji rekla mi je kako se ja njega kako bojim i da me ona takvu ne pozna, da sam ja bar bila borbena i nisam nikome dala da me zajebava. A on je uspio slomiti moj otpor, postepeno i polako sam ga se počela ozbiljno plašiti kada je u takvom ludom stanju. A on meni i dalje je tvrdio da sam ja agresivna i bezobrazna i da ne znam stati. Tu me mama ipak tom rečenicom navela na ozbiljno promišljanje. Rekla je i da se nikako ne pomirim, a do tada mi nikada nije rekla takvo što uvijek je rekla neka radim kako ja mislim da treba. Čak mi je i baka rekla da se nikako ne pomirim, ali baka je puno odriješitija u iznošenje svojih stavova od moje mame, ali ipak baba od 80 godina kaže da to nikako ne valja. Ja nisam imala dvojbe pomiriti se ili ne ali je njih bilo strah da me opet ne uvjeri da će biti sve ok, i da je najbolje i za nas i za dijete da se pomirimo. I dalje imam trenutaka, a znam da ne bi trebala radim li uopće ispravno i onda se sjetim nekih situacija i skužim da da, ali da je teško, teško je jako...

Poslano sa mog Lenovo A6010 koristeći Tapatalk

[dire Dawn]

Možda ovo o čemu želim pisati nije baš za "javnost", odnosno ne želim reći nešto krivo ili da rasprava ode u nekom negativnom smjeru, ali želim podjelit svoje mišljenje/iskustvo.

Ajmo reći da sam shvatila da je i "malo nasilje" svejedno nasilje.

Kad god sam krenula čitati neku temu o žrtvama nasilja, uvijek sam čitala slučajeve koji su mnogo gori od mog, te bi se onda povukla i sama sebe "klepila po glavi" sa onom "vidiš što žene ustvari prolaze, a ti dramiš oko xy situacije".
I time sam dopustila sama sebi da ostanem u braku u kojem me muž psihički zlostavljao, ali samo mrrrvicu. Ma to se ni ne računa, nije da me tuče.

Veza je bila svakakva. Od veoma lijepih do veoma ružnih perioda, a on je vrlo brzo počeo pokazivati određene dijelove svog karaktera koji nisu bili baš ... Lijepi.

Dečko koji je na van, za druge, bio dobar, drag, pristojan, ljubazan, miran, tih, povučen, divan, ma sve najbolje ikad... Dečko koji je flegma i schillan... Nije to bio.
Diralo ga je svašta. Od nepravde u svijetu koja se ne tiče direktno nas, do nekih stvari koje su mu se izdogađale.
Ono što pak nikad nije imao je hrabrost da se suoči sa ljudima koji njega "maltretiraju", pa je radije mene koristio kao verbalnu vreću za udaranje.

Sve je počelo sa kratkim periodima loših raspoloženja kada bih ja pokušavala ne postojati. Svaki moj korak, svaki moj pokret, mjesto na koje odložim šalicu ili način na koji mu odgovorim na pitanje - sve to je bilo potencijalno krivo. Pa sam hodala po jajima i pokušavala biti mirna, tiha i nevidljiva, no ispostavilo se da je i to problem. Jer ne komuniciram.
Problem je doslovno bio svaki moj postupak i vrlo brzo sam postala svjesna da što god napravila - ne mogu postupiti ispravno.

Nakon nekog vremena ti "kratki loši periodi" su zamjenili mjesta sa onim "dugim dobrim periodima", pa je ustvari sve bilo dobro i opušteno veoma malen broj dana u godini. Dana!

Od osobe koja mrzi svoj posao i jedva čeka doći doma gdje se mogu opustiti, sam se pretvorila u nekog tko jedva čeka jutro da ode i tko zadnji ostaje na poslu jer doma odlazi sa grčem u želudcu.

Ne, nikad nije bio nasilan prema meni.
Da, bojala sam ga se kao samog vraga.

Ono što se proteže kroz sve naše "svađe". Tako je on nazivao svoje napadaje histerije. Je to da se ja nikad nisam suprostavila. Nikad se nisam zauzela za sebe, za svoje...

Svi parovi se svađaju, jelda?
To je skroz normalno, jelda?
Svađa izgleda tako da on viče, vrišti, bijesni, a ona plače i moli ga da se smiri, ispričava se bez obzira dali je nešto krivo napravila, smiruje ga i ima napadaj panike, jelda?
On također vrijeđa njenu obitelj, nju, sve ikad. I to je normalno, zar ne?
Povod takvoj svađi je neoprano suđe.
To je opravdana reakcija, right?

I dalje se osjećam kao drama queen kad pišem o ovome jer i dalje mi to ne zvuči "tako loše". No to je ostavilo neopisivo mnogo posljedica na mene.
Od osobe sa karakterom, mišljenjem... Postala sam ameba kojoj je "svejedno".
Postala sam podložna do mjere da ne moramo raditi nešto što je meni ugodno/zabavno, ali samo nemoj vikati na mene.

Više se ne znam postaviti, a veoma mi je neugodno pričati o ovoj temi.
I dalje osjećam da dramim, da pretjerujem. I dalje ne mogu opisati količinu straha koju bih osjećala kad bi samo vidjela koji izraz lica on ima.
Znala sam po pokretima, po tonu, po pogledu - prepoznati kakve je volje.
I odmah sam znala kakav dan me očekuje.
Onda bih se trudila ugoditi mu, trudila bih se sjetiti što sam napravila krivo, a ustvari sam cijelo vrijeme samo strepila kad će krenuti paljba. Kad će početi histeriziranje.

Ne volim pričati o ovome jer me sram.
Što sam si to dopustila, što sam toliko slaba.
Što dramim.
Što se ne znam nositi sa time.

I dalje mi treba validacija u vidu potvrde da to nije normalno.
I dalje sam onaj mali, slabi beskičmenjak koji je u strahu kad netko digne glas.

[lilanaind]

Ne smatram se kompetentnom da ti dajem savjete i vezi ali posudi si knjigu zašto on to radi koja na oko 300 strah se bavi problematikom nasilja možda ona odgovori na tvoja pitanja... Svakako preporučujem , odlična je. 😉

Poslano sa mog Lenovo A6010 koristeći Tapatalk

[dire Dawn]

Više me ne zanima zašto to radi.
Nije više moj problem .

Nisam nadodala, ali pokušala sam ga nagovoriti da odemo skupa na razgovor sa psihologom... Ili da ode sam.
Oba prijedloga je odbio i sve je završilo vikom jer kako se ja usuđujem reći da on "nije normalan" iako to nisam ustvari rekla.
Željela sam da poradimo "na nama" i možda u nekom malo sigurnijem okruženju bi ja mogla reći stvari koje mene smetaju.
Ovako sam mela pod tepih sve emocije, sve strahove i njemu pokušavala biti potpora i oslonac.
Dok je on nabrajao što ja radim krivo i što kod mene ne valja, ja sam šutila jer se nisam usudila reći da ni on nije savršena osoba kakvom se smatra.


Na kraju cijele priče ne krivim njega za razvod, ali ne krivim ni sebe.
To je bio veoma doslovan spas za mene.
Nakon razvoda sam "procvjetala" u smislu toga da sam se osjećala tisuću puta smirenije, mirnije i sretnije.

[lilanaind]

Napisala si da ti treba validacija u smislu potvrde da to nije normalno. A prvo poglavlje se bavi temom što je zlostavljanje i kako ga prepoznati, drugo - tipovi zlostavljača..

Poslano sa mog Lenovo A6010 koristeći Tapatalk

[dire Dawn]

Potvrdu tražim od ljudi kojima se ustvari usudim otvoriti o tome.
Rijetki su takvi.