Mali princ - knjiga za odrasle

[natasha7b]

jos uvijek se ne mogu pomirit s tim da smo ju citali u 8. razredu...a sad u 4. srednje nam svasta stavljaju, a tu knjigu bi tek sad mogli shvatit. knjiga koja je ispunjena beskrajnom mudroscu i komplicirana upravo zbog svoje jednostavnosti i nevinosti. procitala sam ju 9 puta, svaki put se rasplakala od odusevljenja. ima li vas jos koji dijele moje osjecaje prema toj knjizi?

[Sonora]

Slažem se u potpunosti s tvojim mišljenjem. Svako malo uzmem tu knjigu i pročitam je. Uskoro ću morati kupiti novu koliko je istrošena.

''Samo se srcem dobro vidi. Ono bitno nevidljivo je očima.''

[Ninn@]

Jedna od najljepsih knjiga ikada napisanih.Procitala sam je mnogo puta i svaki put bijah jednako odusevljena.Toliko je cista,iskrena,bas kao sto si ti rekla ''knjiga koja je ispunjena beskrajnom mudroscu i komplicirana upravo zbog svoje jednostavnosti i nevinosti''
Puna je divnih citata i predobre karakterizacije likova.
Ja sam trenutno 8 razred.Knjigu sam prvi put procitala tek prije par mjeseci i odusevila me.Jesam li ju u potpunosti shvatila?Mozemo li ju uopce shvatiti sa tek 15 godina?Neznam.Velik dio jesam,a opet svaki put kad ju iznova citam,skuzim par stvari koje nisam prije.Zbilja,zbilja prekrasna knjiga

[contra rationem]

"Die Rose des kleinen Prinzen" ili u orginalu "Memoirs de la rose", memoari Consuelo de Saint-Exupery koja je bila trinaest godina za njega udata i opisuje ga u malo drukčijem svijetlu: nevjeran, nepostojan, nepouzdan. Ah ti umjetnici!

Inače, "Le Petit Prince" jedina je knjiga koju nikad nisam vratila u knjižnicu. Posudila sam ju davnih dana iz Francuske čitaonice i još mi evo stoji na polici.

[natasha7b]

nema veze kakav je umjetnik kao osoba, on je imao prekrasnu viziju o zivotu, mali princ je njegova slika dobrote i ljudskosti, nije on nicim pokazao da on sebe smatra takvim... kako se zvao onaj francuski pisac koji je jednom rekao: "ako procitas dobru knjigu i pozelis upoznat pisca, to je isto kao da pojedes dobru guščju paštetu i poželiš upoznat gusku od koje je ona napravljena."

[contra rationem]

natasha7b kaže:

nema veze kakav je umjetnik kao osoba, on je imao prekrasnu viziju o zivotu, mali princ je njegova slika dobrote i ljudskosti, nije on nicim pokazao da on sebe smatra takvim... kako se zvao onaj francuski pisac koji je jednom rekao: "ako procitas dobru knjigu i pozelis upoznat pisca, to je isto kao da pojedes dobru guščju paštetu i poželiš upoznat gusku od koje je ona napravljena."

ne sporim. i to je jedna od rijetkih knjiga koje se nakon dugog niza godina još uvijek sjećam u detalj. al je svejedno zanimljivo proučiti i profil pisca. pa zato postoje biografije, zar ne?

nema davno kako se bivši njemački pilot u poznim osamdesetima ispovijedio kako je on skinuo avion Saint-Exuperya negdje iznad Mediterana. nakon Güntera Grassa još jedan koji si je htio olakšat dušu prije nego kihne.

nekad sam znala citirat Saint-Exuperyevo "voljeti nije gledati jedno u drugo, već gledati zajedno u istom smjeru". al njegove riječi i ideje ipak odudaraju od onoga kaj je on, barem u svom braku, živio. naravno da naša uvjerenja nije uvijek lako spojiti sa životom. a da je živio uzbudljivo - stoji.

sličan "Malom princu" mi je i "Galeb Jonathan Livingston" Richarda Bacha. također jedna vrlo lijepa poetska knjiga koju vrijedi pročitati u ranoj mladosti.

[Mantis Religiosa]

i ja sam je citala ponovno nedavno
meni najljepsi dio je onaj s lisicom koja zeli de je se pripitomi i kada objasnjava Malome princu kako da to ucini...
I onaj dio kada nailazi na druge Ruze a njemu je najbolja njegova. i onaj dio s pijancem koji pije "da zaboravi" da pije ili onja dio s covjekom koji broji, a ne zna niti sam zasto

[Miss Hyde]

slažem se da je u osnovnoj školi prerano za čitanje i shvaćanje takve knjige

[Tomkica]

natasha7b kaže:

jos uvijek se ne mogu pomirit s tim da smo ju citali u 8. razredu...a sad u 4. srednje nam svasta stavljaju, a tu knjigu bi tek sad mogli shvatit. knjiga koja je ispunjena beskrajnom mudroscu i komplicirana upravo zbog svoje jednostavnosti i nevinosti. procitala sam ju 9 puta, svaki put se rasplakala od odusevljenja. ima li vas jos koji dijele moje osjecaje prema toj knjizi?

Pročitala sam ju puno puta. Još u 8. razredu sam bila zadivljena, ali ju je većina mojih vršnjaka smatrala bezveznom.
Mislim da je treba stavit kao lektiru u srednjoj školi.

[Ninn@]

Tomkica kaže:

Pročitala sam ju puno puta. Još u 8. razredu sam bila zadivljena, ali ju je većina mojih vršnjaka smatrala bezveznom. Mislim da je treba stavit kao lektiru u srednjoj školi.

Ista stvar i kod mene.
Evo bas sam je neki dan opet procitala i opet me iznova odusevila

[Steppenwolf]

contra rationem kaže:

sličan "Malom princu" mi je i "Galeb Jonathan Livingston" Richarda Bacha. također jedna vrlo lijepa poetska knjiga koju vrijedi pročitati u ranoj mladosti.

Želio bih samo naglasiti da su to jedine dvije lektire koje sam pročitao u osnovnoj školi. Svaka me oduševila, ali kome da to kažem kada je naša profesorica bila više zainteresirana za propise i svoju plaći nego razvoj naših malih umova.

Danas sam si postavio cilj da ću sve knjige koje smatram vrijednim čitanja pročitati u odrečenim vremenskim razmacima, a te dvije knjige na samom su vrhu popisa ( uz Stepskog vuka i slično).

[ditta]

Čini mi se da je to jedina lektira koju nisam mogla pročitati do kraja u osnovnoj školi. Knjiga mi je bila jako dosadna. Zapravo mi nije bila jasna, shvatila sam to tek kasnije.

Malog princa sam pošteno pročitala tek negdje za vrijeme studija, neplanirano, negdje mi je slučajno došla u ruke, mada sam još vukla averziju prema njoj iz djetinjstva. Sa svakom rečenicom, crtežom, dijalogom, osvajala me je sve više. I pojma nemam koliko sam ju puta pročitala do sada. Imam nekoliko raznih izdanja, omiljeno mi je jedno jako lijepo, tvrdo ukoričeno, sa akvarelima u boji. Predivno je. Imam i jednu malu džepnu knjižicu, znala sam je nositi kad putujem.

Sad vidim da je nisam baš dugo čitala. Mogla bih ovih dana, po ko zna koji put.

[ditta]

Mantis Religiosa kaže:

i ja sam je citala ponovno nedavno
meni najljepsi dio je onaj s lisicom koja zeli de je se pripitomi i kada objasnjava Malome princu kako da to ucini...

" Prvo ćeš sesti malo dalje od mene, eto tako, na travu. Gledaću te krajičkom oka, a ti nećeš ništa govoriti. Govor je izvor nesporazuma. Ali svakog dana prilazićeš malo bliže."

....

"Bilo bi bolje da si došao u isto vreme, reče lisica. Ako dolaziš, na primer, u četiri sata popodne, ja ću biti srećna već od tri sata. Što vreme bude više odmicalo biću sve srećnija. U četiri sata biću već uzbuđena i uznemirena; otkriću cenu sreće! Ali ako budeš dolazio bilo kad, ja neću znati za koji čas da spremim svoje srce..."

Mantis Religiosa kaže:

I onaj dio kada nailazi na druge Ruze a njemu je najbolja njegova.

"Lepe ste, ali ste prazne, reče im on. Naravno, običan prolaznik poverovao bi da moja ruža liči na vas. Ali, ona sama značajnija mi je od svih vas zajedno zato što sam ja nju zalivao. Zato što sam nju stavljao pod stakleno zvono. Zato što sam njoj napravio zaklon. Zato što sam zbog nje poubijao gusenice (sem one dve-tri radi leptirova). Zato što sam ja nju slušao kako se žali, hvali ili kako, ponekad ćuti. Zato što je to moja ruža."

Ja isto jako volim ove dijelove knjige.
Idem čitati.

[Talija]

"Odrasle osobe vole brojeve. Kad im pričate o nekom novom prijatelju, nikad vas ne pitaju o tome što je bitno. Nikad vam neće reći:"Kakva je boja njegova glasa? Koje boje najviše voli? Skuplja li leptire?" Nego vas pitaju:"Koliko iam godina? Koliko ima braće? Koliko je težak? Koliko mu zađuje otac?" Tek tada smatraju da ga poznaju"

"Dokaz da je mali princ postojao je taj što je bio divan, što se smijao i što je htio imati ovcu. Kad netko želi ovcu to je dkaz da postoji."

"Ne volim da se moja knjiga čita površno. S mnogo tuge pričam ove uspomene. Prošlo je već šest godina otkao je moj prijatelj otišao sa svojom ovcom. Pokušavam da ga opišem, da ga ne bih zaboravio. Tužno je zaboraviti prijatelje. Nemaju svi prijatelja."

Predivne, jednostavne rečenice. Imam jedno izdanje koje sam dobila na poklon od svoje male nećakinje s posvetom ispisanom dječijim rukopisom, prekrasno. Hajde da i odraslima opišem knjigu
Prijevod 1998. god., 148 str. ilustracije 9 cm, naklada 2000 primjeraka, izdanje 2001.

[Bakfark1]

Koliko dijete sa 13-14 godina, sa nedovoljno iskustva u životu može uopšte da shvati ovu knjigu. Mislim, da bi najprije trebalo da se odraste, da bi ta knjiga mogla da se razumije.

[The Satyr]

Najgora stvar kod ove predivne knjige nije ta što su nas prisiljavali da je čitamo u 8. razredu osnovne škole i nakon toga zaboravimo zbog navale svih ostalih bull~a koje smo morali progutati u srednjoj školi, nego ta što je ni mnogi odrasli ne mogu skužiti. Da, to je knjiga za odrasle, ali odrasle koji imaju otvoreni i neprogramirani um poput djeteta, a opet shvaćanje i iskustvo nekoga tko ima 2-3 banke iza sebe. Kad bi je bar svi odrasli mogli shvatiti. Ma vraga svi, kad bi ih bar bila četvrtina koji je shvaćaju, već bi bilo drukčije.

A odrasli više niti ne pogledaju tu knjigu, a kamoli da je idu čitati ili nedajbože razumijeti... knjiga se pročita u par sati (ako i toliko), a prenabijena je svevremenskim vrijednostima koje bi mnogi trebali usvojiti. A nažalost ih, s godinama, sve više zaboravljaju. I zbog toga je cijeli naš ljudski rod u "ćorsokaku" što se tiče i emocija i razmišljanja, a da ne pričamo o akcijama koje poduzimamo u životu. Nažalost, tako će i ostati još jedno dugo vrijeme, a Mali Princ će nas zauvijek gledati sa svojeg malog asteroida B-612, i jako mali broj nas će mu uzvratiti pogled, a kad ga uzvrati, vidjet će samo tugu u njegovim očima uperenima u nas.

[idassa]

Moje misljenje je da bi mi svi "odrasli"trebali ponovo procitati Malog princa, jer slazem se, djeca je bas i ne dozive kako treba.Mozda bi nam i svijet oko nas bolje izgledao ako bi "poslusali" Malog princa ".

[Krynch]

Bakfark1 kaže:

Koliko dijete sa 13-14 godina, sa nedovoljno iskustva u životu može uopšte da shvati ovu knjigu. Mislim, da bi najprije trebalo da se odraste, da bi ta knjiga mogla da se razumije.

Tako je sa puno štiva iz lektire, pa i u srednjoj školi. Meni je profa za jednu knjigu savjetovala u 4. razredu (sada se ne sjećam koju) da ju pročitam kasnije. Aha: "Na drini ćuprija" od Andrića.

ja nisam uspjela shvatit svo to oduševljenje knjigom.. trebam odrast još malo

[The Satyr]

Ili se vratiti u djetinjstvo.