Slijedi li nam kolaps?

[#kocar#]

Buka kaže:

Standard & Poor's: To što se kod vas događa je žalosno
http://www.slobodnadalmacija.hr/novo...gaa-je-zalosno

S&P bi prema kalendaru novu ocjenu kreditnog rejtinga RH trebao objaviti 15. srpnja, istoga dana kada i agencija Moody's.

Kadskineš gaće , onda te svako prca

Nažalost ne vidim političku opciju koja ima namjeru malo pokazati zube novčarskoj mafiji i braniti naše interese, nego drhte kad ih ona samo mrko pogleda.

Kod nas se u monetarnoj i makroekonomskoj politici nije apsolutno ništa promijenilo i samo budala može očekivati bolji rezultat.
Ako izuzmemo nešto bolje ekonomske pokazatelje , za koje su više zaslužna kretanja u svjetskom gospodarstvu, nego su plod nekih promišljenih poteza SDP-ove o HDZ-Mostove vlade.

[Sh@dow]

Otto83 kaže:

ovdje su neke individue totalno nerealne,da ne kažem štagod grublje,jer mi dolazi.

Slažem se kako ima dosta subjektivnosti oko pogleda na hrvatski gospodarski razvoj, međutim niti ti u svojoj kratkoj analizi nisi dao drugačiji dojam.

Pretpostavimo da je sve ovo što si napisao činjenično točno ( a nije ), nije li poprilično plitko argumentirati kako mi zbog Domovinskog rata nismo bolje napredovali? Tvrditi da je Domovinski rat uzrok svih naših patnji koje traju dan danas je suludo.

BiH je isto tako imala svoju vrstu razornog Domovinskog rata, pa recimo samo u pogledu stopa rasta BDP-a tvoja tvrdnja pada, ne u vodu, nego u blato.

Kada argumentiraš tvrdnjom SFRJ-a i tržišta od 22 milijuna ljudi onda ti je valjda jasno, da su u istoj poziciji bile i ostale članice SFRJ-a, te slijedom toga, nestanak navedenog tržišta i njegov utjecaj na BDP možemo po prilici dosta dobro izračunati. Moja pretpostavka je da je tranzicijski trošak ( prijelaz iz samoupravnog u tržišno orijentirano gospodarstvo i raspad SFRJ ) odgovoran za 40% do 50%, dokle Domovinski rat za preostalih 60% do 50% gubitka BDP-a.

Međutim čak niti to nije u tolikoj mjeri bitno, koliko ono što je usljedilo nakon toga. Točnije nakon 1995. kada su sva ratna djelovanja već bila završena, gospodarski oporavak se dogodio već i godinu prije 1994.

Problematično je dakle ono što se dogodilo nakon 1993. Činjenica da smo u periodu pet godina do 1994. izgubili ogromnih 50% BDP-a nam govori, da je naša početna baza bila izuzetno mala. Sukladno tome u trenutku oporavka gospodarstva stope rasta su po inerciji trebale biti više zbog tzv catch-up efekta. A u narednih deset godina u prosjeku su iznosile samo 4.4%. A bile su takve najvećim dijelom ne zato što je rasla proizvodnja, nego potrošnja koja se bazirala na rastu duga.

Dakle, uspostavljen je jedan potpuno nakaradan gospodarski model koji dugoročno gledano nije mogao osigurati konvergentan razvoj. Za uspostavu takvog modela nisu krivi - odgovorni niti tranzicijski proces, niti Domovinski rat, nego isključivo mentalitet nereda, nerada i nediscipline. Kad smo krenuli u oporavak prvo što smo napravili je da smo momentalno apreciralu nacionalnu monetu cca 20%, te smo u godinama poslije putem ekspanzivne fiskalne i politike dohotka koju su podupirale zaduživanje i rasprodaja imovine s navedenom politikom nastavili. Bilo kakvo profitno konkurentno poslovanje industrijskih kapaciteta naprosto nije bilo moguće, a što zorno prikazuje naša VT bilanca.

I tako smo došli do Velike recesije u kojoj se širom razotkrio naš bolestan gospodarski model. Do krize je fiskalna politika bazirala vlastitu financijsku stabilnost na kreditnoj ekspanzniji privatnog sektora, a nakon izbijanja krize se dogodilo obrnuto. I tako smo danas došli u situaciju kada su javne financije u pitanju, da imamo istu razinu javnog duga kao jedna visoko razvijena Austrija. Samo s tom razlikom, da se RH nalazi tek na 1/3 austrijskog stupnja razvoja. U prijevodu, bitno smo otežali, odnosno praktično onemogućili daljnji konvergentan razvoj.

Ako kao baznu godinu uzmemo 1980., a kao bazni index ( BDP ) 100, onda govorimo da smo 2015. bili na 100.3. Dakle, u posljednjih 35 godina RH je povećala svoj BDP za ravno 0.3%. Taj podatak najviše od svih govori stanje uma naroda koji živi na ovom prostoru.

Nikakvih tranzicijski procesi, Domovinski ratovi, privatizacije i ostali bakarači ne mogu opravdati činjenicu, da trenutno danas bi Hrvati živjeli istu razinu standarda kakvu su živjeli 1980., da kojim slučajem nije bilo rasta globalne faktorske produktivnosti. U tom smislu onaniranje na kratkoročne ekonomske indikatore je besmisleno.

Kako u takvim uvjetima dalje? Vrlo teško, rekao bi nemoguće! Težak zadatak za puno inteligentnije nacije, tako da se bojim kako ćemo u Europi biti poznati kao Grčka ili Portugal br 2.

Otto83 kaže:

jedina zemlja s kojom se mi možemo barem donekle uspoređivat je Ukrajina,a vidimo koliko su oni loše završili.

Ovo si dobro primjetio! Po modelu upravljanja RH je najsličnija Ukrajini, samo s tom razlikom, da potonja nema turistički sektor i devizne doznake gastarbajtera koji zajedno čine gotovo 1/4 BDP-a. Inače da, jednu sličnu vrstu kapitalizma obje zemlje njeguju -> samodestruktivnu.

amadeus65 kaže:

Sad si bas sve izmjesao. Od demokracije poreznih stopa, preko INE, do izbjeglicke krize

Ništa nije izmješano. U jasnom smjeru idem; ne postoji nešto što si ti tvrdio da postoji; istinska vladavina naroda. Ona postoji u svakoj državi do one granice dok svojim odlukama i politikama ne počne raditi protiv trenutnog globalnog poretka. Vrlo jasno, količina novca je ta koji određuje tvoju moć, a ne nikakva vladavina naroda.

amadeus65 kaže:

RH se je odrekla politickog suvereniteta u korist europskog trzista.

RH se odrekla svakog suvereniteta. RH u principu više niti nije država u pravom smislu te riječi. Samo na papiru! E sad, opet je dubina novčanika ta koja je odredila razinu suvereniteta. I tu nema nikakvog mjesta idealiziranju trenutnog zapadnog poretka i pričanju priča o demokraciji - vladavini naroda.

Pa čak niti u jednoj Švicarskoj koja je najviše odmakla po tom pitanju. Ali opet, globalni kontekst cijele priče i u njoj u bitnom ograničava istinske demokratske procese.

amadeus65 kaže:

Ak je EU nabila rusima embargo sigurno da nebi bili sretni da hrvatska daje rusima priliku da preko hrvatske taj embargo mimolilazi.

Netočno! Ekonomske sankcije EU - Ruska Federacija ne tiču se direktnih stranih ulaganja dvije najveće ruske energetske kompanije u EU. Stvari su vrlo jednostavne; Mađari više ne vide INA-u ( pitanje jesu li je ikada vidjeli ) kao strateškog partnera. MOL više nema ozbiljnih namjera s INA-om. Pitanje jel ikada i imao. Navedeno dugoročno vodi ka gašenju INA-e.

Država kao novi - stari vlasnik INA-e je suluda konstrukcija, pogotovo ako govorimo o Hrvatskoj. Navedeno isto tako dugoročno vodi ka njezinom sigurnom gašenju.

Zadnja opcija je pronalazak novog partnera ( vlasnika ). S obzirom da zapadne kompanije ( Zapad ) nije zainteresiran za ulazak u INA-u, onda je logično da se okrećeš onima koji to jesu. Trenutno danas je to jedino Ruska Federacija. Negirati to i pristati na uvjete Zapada znači direktno raditi na politici uništenja INA-e. To je otvoreno radila Vlada Zorana Milanovića, dok za ovu sada već prošlu Vladu to nismo imali prilike niti vidjeti. Premda čisto sumnjam da bi politika bila bitno drugačija od one kakvu je provodila Vlada Zorana Milanovića.

amadeus65 kaže:

Dokaz je da ni Amerikanci niti Nijemci, niti Talijani, Francuzi ili Britanci nemaju interesa na firmi INA. Znaci da INA i ne vrijedi ko firma. Pa je i upitno zasto bas Rusi imaju interesa.

Ti si s oproštenjem notorna neznalica. U kapitalizmu je tržište to koje određuje koliko koja kompanija vrijedi. U slučaju INA-e to je konkretno tržište vrijednosnih papira na kojem su dionice navedene kompanije izlistane. Knjigovostvena nominalna vrijednost INA-e iznosi 900 mln HRK, dokle tržišna vrijednost kompanije cca 27 mlrd HRK ili 3.6 mlrd EUR. U tom kontekstu tvrdnju, da INA ne vrijedi ko firma može napisati samo analfabeta.

To što trenutno danas zapadne naftne kompanije ne pronalaze financijski interes za ulazak u vlasnišku strukturu INA-e ne govori da INA-a ništa ne vrijedi. Osim ukoliko za tebe osobno tržište nisu samo Amerikanci, Nijemci, Talijani, Britanci i Francuzi.

Na kraju krajeva, da se sutra pojavi investitor iz Madagaskara koji je spreman za dionice INA-e izdvojiti 5 mlrd EUR, to bi značilo da INA toliko vrijedi.

Zašto su Rusi odlučili ući u INA-u. Sigurno ne zato što su altruisti. Očito smatraju da kroz poslovnu aktivnost mogu ostvariti određenu ekonomsku korist. Sasvim sigurno i geopolitika igra određnu ulogu u cijeloj priči. Uostalom to nas uopće ne bi trebalo zamarati. Ukoliko bi Rusi bili spremni potpisati određene financijske obveze u slučaju INA-e, onda je hrvatski nacionalni interes da navedenu prodamo Rusima, a ne da je prihvaćanjem naredbi sa Zapada dugoročno uništimo.

amadeus65 kaže:

Sa trece strane i Češka, Poljska, Slovačka i Mađarska mogu jos da izadu iz EU, ak im bas ne pase. Mislim da meni neko nesto prijeti, nebi se vise druzio sa tim.

U koliko dođe do Brexita onda je to početak kraja EU-a. Izašla je prva zemlja koja je u netto iznosu bila davatelj, što znači da će financijsko opterećenje po ostale članice ( Njemačku, Francusku i Italiju ) biti za navedeni iznos uvećano. U zadnje dvije članice gospodarska situacija nije bajna. Upravo suprotno, što će i u njima samo ojačati političke stranke koje se zalažu za izlazak iz EU-a. Tim više kad se uvjere da Velika Britanija nije propala nakon izlaska iz EU. Sve u svemu EU je trenutno u procesu dezintegracije. Teško da se taj proces može zaustaviti. Može, pod uvjetom da sutra dođe do ekonomskog oporavka ( rasta potencijalnih stopa rasta ). S obzirom na dubinu strukturnih problema to je gotovo nemoguće.

Međutim, vilenjaci će učiniti sve što je u njihovoj moći da do Brexita ne dođe.

[Sh@dow]

#kocar# kaže:

Postoje neka istraživanja i mišljenja i ti ćeš kao makroekonomista bolje razlučiti koliko su vjerodostovna i pouzdana

Goranka Fižulića ne doživljavam, kao što ne bi doživljavo druge ex ministre koji su imali priliku, a nisu učinili ništa. Možda bi bilo bolje da je pisao o tome zašto ništa konkretno nije učinio u svojem mandatu, nego dapače, navedenih godina je kreditno orgijanje dobilo dodatno na ubrzanju.

Anyway,

Pad BDP-a između 1989. i 1995. nije bio posljedica samo agresije na Hrvatsku i ratnog sukoba, nego i gubitka jugoslavenskog tržišta roba i usluga kao i katastrofalnog modela privatizacije društvenih poduzeća. Najbrži rast BDP-a po stanovniku u svojoj povijesti Hrvatska je imala od 1950. do 1973., prosječnih 4,99 posto godišnje. Za usporedbu, Njemačka koja je zbog svog rasta u tim godinama nazvana “gospodarskim čudom” imala je prosječni godišnji rast 5,02 posto, Italija 4,95, Austrija 4,94, a Francuska 4,04 posto. Hrvatsku nikada nitko nije mogao nazvati “gospodarskim čudom” jer je bila skrivena u sastavu Jugoslavije, a danas je vidljivo da je spadala u malobrojnu skupinu zemalja koje su u tom razdoblju ostvarile spektakularan ekonomski rast.

U prijevodu, SR Hrvatska je imala identične stope rasta kao navedene zemlje samo s tom razlikom što je baza u odnosu na navedene bila duplo manja. U navedenom razdoblju SR Hrvatska dakle nije uspjela postići konvergentan razvoj. Kada tome pridodamo činjenicu da je raspadom SFRJ došlo do gašenja proizvodnih kapaciteta kao posljedica prelaska na tržišno orijentirano poslovanje - prilagodbe ( o tome dotični ne piše ), onda govorimo o činjenici da smo relativno gledano čak i pali u odnosu na razvijene zemlje Zapada. Ista politika se nastavila u novoj državi. Stope rasta SFRJ su bile identične stopama rasta Rumunjske, a nešto niže od rasta Bugarske.

Međutim, kada gledamo cijelokupno razdoblje ( trošak prelaska na tržišno gospodarstvo ) onda u razdoblju od 1950. do 1993. prosječna stopa rasta u Bugarskoj je iznosila 2.8%, a u SFRJ i Rumunjskoj 2.1%. Za usporedbu navedna u Austriji je iznosila 3.7%, Belgiji 2.8%, Nizozemskoj 2.6%, Danskoj 2.4%, a u Švicarskoj 2.0%. Iz napisanog je razvidno da je konvergentan razvoj u potpunosti izostao. Dapače, bogatiji su vis-à-vis nas postali još bogatiji.

Napisano ne negira da smo imali rast, koji je mogao biti i niži kao što je bio u mnogim drugim državama, ali demantira argument o spektakularnim ekonomskim rezultatima.

Navedeno možemo napisati za određene azijske zemlje. Malo tko zna da su primjerice prosječne stope gospodarskog rasta u 40 godina ( 1951. - 1990. ) u Japanu iznosile 7.0%, Singapuru 7.7%, Hong Kongu 7.9%, Južnoj Koreji 8.0%, a na Tajvanu 8.9%. To je spektakularno, 40 godina rasti po stopama od 8% ili čak 9%. Danas svi jako dobro znamo koliko su teška gospodarstva navedenih država, te da njihovi stanovnici uživaju visoki životni standard.

S drugim, odnosno prvim linkom markisti bi rekli da se radi o libertarijanskom pamfletu.

To je notorni copy paste -> libertarijanski pogled na ekonomiju. Problem je kad svoju teoriju pokušavaju dokazati u praksi manipulirajući statistikom. To nije samo njihov problem, nego problem svih ekonomskih škola. Zato čovjek prilikom učenja treba biti dovoljno mudar da filtira informacije koje mu servisiraju. U protivnom zaglavi u jednu ideologiju i onda više nema pomoći.

Konkretno kod teksta na koji si dao poveznicu citiram i odmah repliciram na sljedeće netočne tvrdnje, a koje u osvrtu dotičnog blogera čine samu kičmu njegove argumentacije.

U vezi s time je “zanimljivo” i da su upravo tri baltičke zemlje jedine članice EU koje su kao odgovor na krizu zaista provele neke konkretne rezove u javnoj potrošnji. Litva je državnu potrošnju smanjila s 45% BDP-a na oko 35%, Estonija s 46% BDP-a na oko 38%, Latvija s oko 44% na 36%, dok se u Hrvatskoj državna potrošnja u međuvremenu čak i povećala, a proračunski deficit je svake godine iznosio bar 5% BDP-a.

Prvi problem je taj, da je dotični bloger napravio klasičnu namjernu ili nenamjernu pogrešku prilikom odabira bazne godine. Ukoliko se radi o namjernoj onda govorimo o toj tzv manipulaciji statistikom, a ukoliko se ne radi o namjernoj onda očito ne zna kako odabrati baznu godinu.

Konkretno, u slučaju Baltičkih država govori o javnoj potrošnji u relativnom iznosu ( % BDP ) iz 2009., te tvrdi kako su navedenu narednih godina snizile. To je veliki problem pošto je njegova bazna godina, godina u kojoj su navedene države već bile u dubokoj krizi. Ako su navedene države ušle u krizu onda su usle valjda zato što su određene stvari radile loše prije krize. U tom kontekstu ne možemo gledati kriznu godinu, nego godine prije krize. One su problematične, a ne krizna godina.

Zašto je dotični gledao kriznu godinu? Moja pretpostavka, upravo zato kako bi mogao napisati ( manipulirati ) gore napisani argument, rezanja javne potrošnje. Međutim, jeli se doista dogodilo snižavanje javne potrošnje u Baltičkim zemljama? U stvarnosti baš i nije. Kriza u Baltičkim državama je započela, Estoniji q1 2008., Latviji q2 2008., a u Litvi q4 2008.

Napisano znači da trebamo gledati koliko je javna potrošnja iznosila u godinama prije krize. Recimo tri godine prije krizne 2008. navedena je prosječno iznosila u Estoniji cca 34% ( a ne kako bloger tvrdi 46% ), Latviji 35% ( a ne 44% ), te Litvi cca 34% ( a ne 45% ) BDP-a. U godini kada su navedene države izašle iz krize Estonija i Litva 2010., a Latvija 2011., navedena je iznosila 41%, 43% i 39% BDP-a respektivno.

Iz napisanog je razvidno da su sve tri države u godini u godini izlaska iz krize imale višu razinu javne potrošnje nego u godinama prije krize. Stoga se pitam, kako je moguće tvrditi, da su navedene države iz krize izašle zato što su snizile javnu potrošnju?

Nadalje, gledanje javne potrošnje u % BDP-a zna zavarati i zato treba biti oprezan. Može se dogoditi da određena država doista snizni javnu potrošnju u aposlutnom iznosu ( primjerice Grčka ), ali je zbog znatne destrukcije nazivnika ( BDP-a ) javna potrošnja ostala ista, ili je čak porasla. To se kažem dogodilo u slučaju Grčke, ali ne i u slučaju Baltičkih država.

Naime, javna potrošnja je pretkriznu 2007. u Estoniji iznosila 5.5, Latviji 7.7, a Litvi 10.2 mlrd EUR, da bi u godini izlaska iz krize navedena iznosila 6, 8 i 12 mlrd EUR respektivno. Iz napisanog je razvidno da je javna potrošnja u navedenim državama u stvari porasla i to za 9%, 4% i 18% respektivno. U RH koju autor navodi u negativnom kontekstu navedena je bila viša za 12%.

Ako gledamo jedinični trošak javnog sektora 2007. vrs 2011., onda vidimo da je navedeni u RH bio u plusu 20%, Estoniji 19%, Latviji 22%, a Litvi 23%. Kako na temelju tih podataka možemo tvrditi, da su Baltičke države smanjile javnu potrošnju, te su zato izašle iz krize, dok RH to nije napravila i zato nije izašla iz krize? Nikako! Radi se o notornoj mainpulaciji koja zbog nerazumijevanja makroekonomskih procesa se ograničava na fiskalnu politiku.

Napisano ne znači da tvrdim kako fiskalna politika nije bitan segment cijele priče, ali upravo to, ona je samo jedan dio cijele priče. Da dublje ne ulazim u problematiku ekonomske krize u Baltičkim državama napisat ću samo sljedeće; u libetarijanskim krugovima navedene su se često koristile kao poster boy politike interne deprecijacije, ali one to ustvari nisu.

Baltičke zemlje su bile jako pogođene recesijom zbog loše (socijalističke) monetarne politike, ali uz liberalizaciju tržišta oporavak je puno brži i lakši.

Prvi dio rečenice moram priznati ne razumijem, dokle je drugi dio obična liberalna floskula. Iako sam osobno za poreznu presiju i primarnu javnu potrošnju koji ne prelaze 30% BDP-a, uravnotežen saldo proračuna, restriktivnu fiskalnu politiku u uvjetima rigidnog tečajnog režima, deregulaciju realnog sektora radi postizanja čim viših potencijalnih stopa rasta itd. itd., od ovakvih floskula bi se diže želudac kao što mi se diže kada čitam marksističe učenike.

Vratimo se na prvi dio rečenice; nije mi jasni o kakvoj to socijalističkoj monetarnoj politici bloger piše. Pa svim je poznato da su navedene države provodile restriktivnu monetarnu politiku pošto su vezale nacionalne monete ( prije nego li su ušle u Euroznu ) za EUR. U tom smislu su bile prisiljene pratiti monetarnu politiku ECB-a.

I opet, Baltičke države nisu bile teško pogođene krizom zato što su provodile lošu socijalističku monetarnu politiku, nego zato što su provodile nekonzistentnu fiskalnu i politiku dohotka u uvjetima rigidne monetarne ( tečajne ) politike. To je bio uzrok krize, dokle je sama dubina krize bila potencirana činjenicom da su navedene izbjegavale bilo kakav razgovor o tome da se makroekonomska prilagodba traži kroz napuštanje politike rigidnog tečajnog režima. U tim uvjetima je jedino preostala politika interne deprecijacije. A nju nisu uspješno provele.

[Sh@dow]

Ako su za visoki državni dug krivi neoliberali, kako tvrde ljevičarski demagozi, kako to da je u “neoliberalnoj” Estoniji od početka recesije javni dug narastao s 4% BDP-a na 10%, a u socijalističkoj Hrvatskoj u isto vrijeme s 35% na 85%? Ogroman teret duga posljedica je povođenja za upravo takvim socijalističkim konceptima kakve propagiraju oni koji nas plaše “bolnim rezovima” i “neoliberalnim kapitalizmom”.

Estonija ne gaji neoliberalni model razvoja. Porezna presija i javna potrošnja na razini 40% BDP-a nisu nikakav liberalizam. Međutim, mene interesira odgovor na sljedeće pitanje; kako je to Estonija uopće 2008. / 2009. ušla u tako duboku krizu u kojoj je izgubila gotovo 20% BDP-a, ako znamo da je bila fiskalno disciplinirana država u kojoj su državni prihodi iznosili 36%, državni rashodi 34%, državni suficit 2% BDP-a, a što je rezultiralo izrazito niskom razinom državnog duga koji je 2007. iznosio niskih 3.7% BDP-a?

Gdje je nastao problem? U tome što Estonija zapravo to nije bila. Naime, prihodi i rashodi javnog sektora su 10 godina prije krize rasli po stopama od 13%. To znači kako fiskalna politika nije bila tako restriktivna, da bi mogli konstatirati kako se radilo o neoliberalnoj fiskalnoj politici.

Dakle, fiskalna politika je participirala u inflatornoj politici koja je za posljedicu imala neprimjeren rast jedinične cijene rada, opće razine cijena, dovelo do misalokacije kapitala privatnog sektora, odnosno razvojnom modelu koji se bazirao na rastu domaće potražnje -> eksternim neravnotežama koje su u navedenom 10 godišnjem razdoblju u prosjeku iznosile 10%, da bi 2007. dosegnule čak 15% BDP-a.

Estonski realni BDP u navedenom razdoblju je uvećan za 8.5 mlrd EUR, od čega domaća potražnja 10.2 mlrd EUR. U prijevodu, domaća potražnja je rasla 20% više od domaće ponude ( proizvodnje ). Navedeni neuravnotežen gospodarski razvoj je za posljedicu imao krizu, koja je de facto bila kriza platne bilance. Mnogi su kao lijek predlagali napuštanje politike rigidnog tečajnog režima ( pucanje pega EUR / 15.6 EKK ), jednokratnu devalvaciju EKK, te neutralnu fiskalnu politiku. Međutim, estonske političke elite su takve prijedloge decidirano odbacivale uz poruku kako će se makroekonomska prilagodba izvršiti putem politike interne deprecijacije ( deflacijom cijene rada u javnom sektoru koja bi se potom trebala preliti u deflaciju cijene rada u realnom sektoru, a što bi za posljedicu imalo deflaciju opće razine cijena ). Estonija naravno nije u potpunosti izvršila internu depreciaciju, te je navedenu politiku napustila 2010. Na kraju prošle godine estonski realni BDP bio je još uvijek niži u odnosu na 2007. ( 1.2% ), dokle devizni račun u ravnoteži najvećim dijelom zato što se domaća potražnja još uvijek nalazi daleko ispod razine iz 2007. ( 11% ).

Sve u svemu estonska priča nije tako jednodimenzionalna kakvom je neki pokušavaju prikazati.

Otto83 kaže:

ESM, najveći kreditor Grčke, nastavit će posuđivati novac Ateni pod povoljnim uvjetima. Kamatne stope na grčke zajmove iznose trenutno 0,8 posto, s dospjećem plaćanja na 32 godine.

Čekaj, nisi li ti ono svojevremeno ovdje šizofrenirao kako se Grčku lihvari s kamatom od preko 10%? I onda, umjesto da si mi se zahvalio na besplatnoj edukaciji, ti si pristupio infantilnom vrijeđanju.

Vezano za Grčku je ono o čemu sam pisao. Grčka je de facto u defaultu ( bankrotu ), te su vjerovnici na ovaj način odlučili šutnuti kanticu niz ulicu, nadajući se da 2050. će ekonomska situacija u Grčkoj biti bolja nego li je danas, odnosno da će udjel javnog duga pasti na održivu razinu. Vjerovnici će učinit sve samo kako ne bi morali priznati gubitak glavnice.

Bilo kako bilo grčki javni dug na današnjoj razini, unatoč ne tako davnom otpisu dijela duga je opet postao dugoročno neodrživ, što znači da se u doglednoj budućnosti sprema još jedan otpis duga.

Otto83 kaže:

hahah..a nas ono drkaju sa kolikom kamatom?

Imaš osnovni problem u ovom argumentu. Naime, Grčka se ne zadužuje kao RH na tržištu. I velika većina grčkog duga nije tradable. Kada bi se Eurozona dignula ruke od Grčke, te ju poslala da se zadužuje na tržištu, onda bi kamatna stopa na grčki dug otišla na +50%. Zašto? Zato što Grčka nije financijski sposobna servisirati svoje obveze. RH se za sad još uvijek ne nalazi u takvoj situaciji, ali granica između povjerenja i nepovjerenja je veoma tanka.

#kocar# kaže:

Spašava ESM eurozonu(Njemačku) a ne Grčku

Što je to ESM? Odakle novac ESM-u? Vrlo jednostavno, od članica Eurozone ( poreznih obveznika ) sukladno veličini gospodarstva. U prijevodu, od 700 mlrd EUR koliko iznosi kapacitet fonda na Njemačku se odnosu 200 mlrd EUR. Dakle Njemačka spašava samu sebe! Njemački porezni obveznici koji su vlasnici štednje u njemačim bankama ( dijela grčkog duga ) su prisiljeni na daljnje financiranje samo zato što ne žele priznati kako je njihova štednja propala. Točnije, njemačke političke elite i njemačke banke to ne žele priznati njemačkim poreznim obveznicima.

To je posljedica stvaranja Eurozone koja je dovela do ogromnih njemačkih VT suficita ( nestanka ekvalizacije rizika ), a koje su reciklirale ( suludo investirale ) ekonomski slabe periferne članice Eurozone. To je jednostavno potraživanje ( kredit - dug ) koji je nenaplativ. E sad, što je ekonomski bilo pametnije - mudrije? To da su Nijemci za taj novac u Njemačkoj izgradili bolnice, škole, vrtiće, stambeni prostor, popravili ceste, kupili grčko maslinovo ulje, kinesku, japansku ili američku potrošačku robu, turistički posjetili Grčku i RH, ili da su za Grke proizveli i besplatno im dali BMW-e i Mercedese ( štedjeli da bi na kraju uvidjeli da ta štednja praktično više ne postoji )?

To je identičan problem kao sa hrvatskom nacionalnom štednjom. Ona je tu, ali ona u principu ne postoji, pošto je alocirana u državni dug ( javnu potrošnju ), te u prezaduženi i nisko profitabilan sektor poduzeća. Najgore je kada štednja postane nelikvidna, pošto tada de facto to više nije štednja.

[Patton]

Gledao sam malo podatke o Estoniji na Wikipediji - nezaposlenost, odnos uvoz-izvoz su im dosta bolji a o javnom dugu da ne pričam. Imaju problem s javnom potrošnjom ali i puno više dobrih karata na stolu. HR i Estonija,otprilike kao prehlađeni sportaš i starac na samrti.

[#kocar#]

[QUOTE]

Sh@dow kaže:

Goranka Fižulića ne doživljavam, kao što ne bi doživljavo druge ex ministre koji su imali priliku, a nisu učinili ništa. Možda bi bilo bolje da je pisao o tome zašto ništa konkretno nije učinio u svojem mandatu, nego dapače, navedenih godina je kreditno orgijanje dobilo dodatno na ubrzanju.

Možemo to isto reći za sve ministre i vlade u RH
Već je Juga bila ovisna o ino-kapitalu a RH samo to povećala. Još je Juga nešto napravila, nestašice i ogranićenje uvoza, što se joj se uzima kao "velika" neuspješnost. RH je to samo nastavila i stavila u "petu brzinu". Naročito poslije 2 000.
Tako da smo se dali uvući u dužnićku ovisnost i prihvatiti za premijera "stećajnog upravitelja" , kojem je glavni zadatak bio da dug dovede u okvire da ga možemo servisirati iliti dug dovesti u "dozvoljeni mininus".
Vjerovnicima nije cilj da svoj dug vratimo, jer nema razloga da se netko odrekne unosne rente, nego da ju dužnik može plaćati.
To je kao kad naši se "finacijsko pismeni građani" navuku u dozvoljeni minus i uredno svake godine cca jednu plaću daju banci , umjesto da ju potroše na sebe.

U prijevodu, SR Hrvatska je imala identične stope rasta kao navedene zemlje samo s tom razlikom što je baza u odnosu na navedene bila duplo manja.

To sa nižom bazom mi je malo problematično.

Jugoslavija je po završetku WW" bila seljačka pripizdina sa 87% seoskog stanovništvas i zametcima industrije. Doks u zemlje poput Njemačke, Italije , V, Britanije , ;SAD, Japana i dr. bile za to doba visoko razvijene zemlje.
U većini njih WW2 polučio je velika razaranja ali ono što su one imale za razliku od Jugoslavije je nešto najvrednije.
Govorim o znanju i tradiciji, kojeg su te zemlje imale višestruko više od Juge i koje je uvijek ključno za napredak bilo koje zemlje.
Netko tko zna i od maloga će napraviti nešto veće, dok onaj koji nezna upropastiti će i ono što je nasljedio.
Tako da iako je osnovica bula niža i postoci se lakše ostvaruju, višestruko veće znanje bila je vrijednost koju se najteže stiže da bi razvoj bio konvergentan. Mislima da se razlika u razvijenosti prije WW" i 90-tih nije ili ese promijenila tek neznatno (to ćeš ti bolje znati, daleko si bolji od mene u brojkama)

Stope rasta SFRJ su bile identične stopama rasta Rumunjske, a nešto niže od rasta Bugarske.

Ako je to točno , pitanje je onda kako je SFRJ bila najrazvijenija među tranzicijskim zemljama i sa najvišim standardom.

Međutim, kada gledamo cijelokupno razdoblje ( trošak prelaska na tržišno gospodarstvo ) onda u razdoblju od 1950. do 1993. prosječna stopa rasta u Bugarskoj je iznosila 2.8%, a u SFRJ i Rumunjskoj 2.1%.

Mnogi tvrde drukčije i da je Hrvatska u okviru SFRJ imala prosjećnu stopu rasta od cca 5%

http://www.novilist.hr/Vijesti/Gospo...ate-nego-danas

Iako su brojke egzaktna veličina , stekao sam utisak da to ekonomski pokazatelji nisu, iako se iskazuju brojkama.

Za usporedbu navedna u Austriji je iznosila 3.7%, Belgiji 2.8%, Nizozemskoj 2.6%, Danskoj 2.4%, a u Švicarskoj 2.0%. Iz napisanog je razvidno da je konvergentan razvoj u potpunosti izostao. Dapače, bogatiji su vis-à-vis nas postali još bogatiji.

Da . ostalči smo na istim raztlikama

Napisano ne negira da smo imali rast, koji je mogao biti i niži kao što je bio u mnogim drugim državama, ali demantira argument o spektakularnim ekonomskim rezultatima.

Ja malo drukčije mislim

Nepismenom je naučiti čitati, pisati računati , spektakularan napredak, dok proširiti to znanje je lakše, jer si opismenjavanjem stekao preduvjete da ga povećaš.

Navedeno možemo napisati za određene azijske zemlje. Malo tko zna da su primjerice prosječne stope gospodarskog rasta u 40 godina ( 1951. - 1990. ) u Japanu iznosile 7.0%, Singapuru 7.7%, Hong Kongu 7.9%, Južnoj Koreji 8.0%, a na Tajvanu 8.9%. To je spektakularno, 40 godina rasti po stopama od 8% ili čak 9%. Danas svi jako dobro znamo koliko su teška gospodarstva navedenih država, te da njihovi stanovnici uživaju visoki životni standard.

Naveo sam svoje mišljenje o napretku razvijenih zemalja(Japan) a ove druge su malo specifične i razlozi njihovog razvoja su malo drukčiji.
Razvoj neke zemljice ili oaze najčešće je vezan uz geopolitiku.

To je notorni copy paste -> libertarijanski pogled na ekonomiju. Problem je kad svoju teoriju pokušavaju dokazati u praksi manipulirajući statistikom. To nije samo njihov problem, nego problem svih ekonomskih škola. Zato čovjek prilikom učenja treba biti dovoljno mudar da filtira informacije koje mu servisiraju. U protivnom zaglavi u jednu ideologiju i onda više nema pomoći.

Konkretno kod teksta na koji si dao poveznicu citiram i odmah repliciram na sljedeće netočne tvrdnje, a koje u osvrtu dotičnog blogera čine samu kičmu njegove argumentacije.

Zbog postojanja tih manipulacija sam i želio čuti tvoje mišljenje jer moje poznavanje "brojki" je daleko manje.

Što se odnosi i na ovaj drugi dio teksta koji ću obrisati jer nemam neki stav a ni znanja o tom dijelu, niti sam pratio događanja u pribaltičkim zemljama.

Trenutno ni vremena da se potrudim nešto saznati iako su poluznalci uvijek "najopasniji" , naročito ako si umisle da sve znaju.
A i na ostali dio teksta odgovorit ću kad budem imao više vremena, ipak kava sa prijateljima ima malu prednost nad zabavom na forumu
Danas na kavu nikako nesmijem kasniti , jer će teme biti "prevažne", ipak smo jučer pobijedili Španjolsku a to je važniji događaj od "pada vlade i Karamarka

No ipak ti hvala na nizu informacija i trudu da ih podijeliš sa onima koji manje znaju.

[Patton]

Čujem od kolege kako je RH počela s još jednom rundom totalno apsurdnog uništavanja vlastitih izvoznika. U svibnju je carina započela s primjenom pravila da uz izvozne dokumente u Srbiju i BiH morate priložiti i NORMATIVE proizvoda te deklaracije o podrijetlu svojih dobavljača sirovina kako bi dokazali da je roba uistinu proizvedena u EU. Drugim riječima, morate odati poslovne tajne nekom jebivjetru u RH carini jer vam inače neće dopustiti da izvozite. Navodno EU želi pomoći tim zemljama pa RH sprovodi te direktive? Pa zar te zemlje nemaju vlastite carinske službe?! Sigurno i od Coca-Cole traže normative? Dok druge zemlje ne biraju sredstva da potpomognu vlastito gospodarstvo u izvozu kojekakvog smeća, RH službe aktivno suzbijaju i ono malo što je ostalo kako bi zaštitili BiH i Srbiju?

Realnost nadmašuje maštu.

[amadeus65]

Sh@dow kaže:

Ništa nije izmješano. U jasnom smjeru idem; ne postoji nešto što si ti tvrdio da postoji; istinska vladavina naroda. Ona postoji u svakoj državi do one granice dok svojim odlukama i politikama ne počne raditi protiv trenutnog globalnog poretka. Vrlo jasno, količina novca je ta koji određuje tvoju moć, a ne nikakva vladavina naroda.

Sam pojam demokracija ko vladavina naroda je utopija.
Da bi imo istinsku vladavinu naroda moro bi imat uvijek 100%-nu vecinu. Tako jedinstven narod nece nikad ni postojat. Znaci uvijek ce postojat dio naroda koji su za i protiv

U svicarskom sitemu se ne radi vladavini naroda nego o donosenje odluka kroz narod putem vecine, a ne kroz pojedince. Znaci o slobodi naroda da nema vladavinu stranaka ili pojeidinca koji donosi odluke za taj narod.

Novac je uvijek interes, sigurno je da ce svicarski narod za novac dat vise moci nekom sa novcem, nego nekom bez novca. Al tad narod gleda svoje interese, sto je i legalno. A ne da to obavlja neki lokalni serif

[rocker1987]

Ima li netko volje napraviti jednu kalkulaciju?

Koliko bi isplativije bilo ne imati Vladu uopće i non-stop ići na izbore, nakon kojih se ne može sastaviti Vlada, u korist porasta BDPa, s ozbirom da političari uvijek usporavaju taj rast svojim glupim odlukama?

[bizon_9 mm]

Patton kaže:

Čujem od kolege kako je RH počela s još jednom rundom totalno apsurdnog uništavanja vlastitih izvoznika. U svibnju je carina započela s primjenom pravila da uz izvozne dokumente u Srbiju i BiH morate priložiti i NORMATIVE proizvoda te deklaracije o podrijetlu svojih dobavljača sirovina kako bi dokazali da je roba uistinu proizvedena u EU. Drugim riječima, morate odati poslovne tajne nekom jebivjetru u RH carini jer vam inače neće dopustiti da izvozite. Navodno EU želi pomoći tim zemljama pa RH sprovodi te direktive? Pa zar te zemlje nemaju vlastite carinske službe?! Sigurno i od Coca-Cole traže normative? Dok druge zemlje ne biraju sredstva da potpomognu vlastito gospodarstvo u izvozu kojekakvog smeća, RH službe aktivno suzbijaju i ono malo što je ostalo kako bi zaštitili BiH i Srbiju?

Realnost nadmašuje maštu.

Skidaj gaće ja sam Daba! Prvo plati nema džaba!

[FED]

rocker1987 kaže:

Ima li netko volje napraviti jednu kalkulaciju?

Koliko bi isplativije bilo ne imati Vladu uopće i non-stop ići na izbore, nakon kojih se ne može sastaviti Vlada, u korist porasta BDPa, s ozbirom da političari uvijek usporavaju taj rast svojim glupim odlukama?

Osim problema (re)financiranja sve bi bilo bolje bez demoskih nakaza hrvatskih Vlada i Sabora jer sa pozicija te dvije vlasti se samo ista zlorabi i uništava društvo, odnosno unosi starh i jeza, nepovjerenje i užas.
Dakle, da se ništa ne upgrade-a, ni sudsvo ni školstvo, samo da nema ovih iznad, bi stvari krenule naprijed. Naravno, do neke točke (do trena spoznaje da se vlast ne može oformiti, odnosno do kraja isčekivanja iste) bi išlo sve a potom anarhija jer je zlo integralni dio pojedinaca ovog društva te bi se formirale nove grupacije moći i destrukcije.

[9009]

Patton kaže:

Čujem od kolege kako je RH počela s još jednom rundom totalno apsurdnog uništavanja vlastitih izvoznika. U svibnju je carina započela s primjenom pravila da uz izvozne dokumente u Srbiju i BiH morate priložiti i NORMATIVE proizvoda te deklaracije o podrijetlu svojih dobavljača sirovina kako bi dokazali da je roba uistinu proizvedena u EU. Drugim riječima, morate odati poslovne tajne nekom jebivjetru u RH carini jer vam inače neće dopustiti da izvozite. Navodno EU želi pomoći tim zemljama pa RH sprovodi te direktive? Pa zar te zemlje nemaju vlastite carinske službe?! Sigurno i od Coca-Cole traže normative? Dok druge zemlje ne biraju sredstva da potpomognu vlastito gospodarstvo u izvozu kojekakvog smeća, RH službe aktivno suzbijaju i ono malo što je ostalo kako bi zaštitili BiH i Srbiju?

Realnost nadmašuje maštu.

a možda i HR izvoznici lažu.

tipa onaj rimac koji uvozi 90% dijelova, a proizvod pokušava prodati pod hrvatski...

[#kocar#]

9009 kaže:

a možda i HR izvoznici lažu.

tipa onaj rimac koji uvozi 90% dijelova, a proizvod pokušava prodati pod hrvatski...

I iPhon se prodaje kao američki proizvod a izrađuje se diljem svijeta, najviše u Kini


Ne tako davno, "Epl" se hvalio da sve svoje proizvode pravi u Sjedinjenim Državama. Danas, skoro svih 70 miliona "ajfona", 39 miliona "ajpeda" i 50 miliona ostalih uređaja prodatih prošle godine napravljeno je van SAD, od čega lavovski deo u Kini.


http://www.blic.rs/it/kako-je-stiv-d...u-kini/vr6hq5k

Rade to i naše druge kompanije i nemoj misliti da kad jedeš krastavce od Podravke da ih je uzgojio hrvatski seljak , na hrvatskom polju

[rocker1987]

FED kaže:

Osim problema (re)financiranja sve bi bilo bolje bez demoskih nakaza hrvatskih Vlada i Sabora jer sa pozicija te dvije vlasti se samo ista zlorabi i uništava društvo, odnosno unosi starh i jeza, nepovjerenje i užas.
Dakle, da se ništa ne upgrade-a, ni sudsvo ni školstvo, samo da nema ovih iznad, bi stvari krenule naprijed. Naravno, do neke točke (do trena spoznaje da se vlast ne može oformiti, odnosno do kraja isčekivanja iste) bi išlo sve a potom anarhija jer je zlo integralni dio pojedinaca ovog društva te bi se formirale nove grupacije moći i destrukcije.

Pitao sam teoretski, računica neka, svjestan sam da u praksi to baš i neće ići.

[Broxigar]

Sh@dow, čekamo komentar Brexita i kako vidiš kretanja EUR/USD/GBP/CHF!

[Kerefek76]

Hebote....
Suluda situacija .... : http://www.dzs.hr
Nezaposlenost manja nego 2012-te (iseljavanje na max.)
BDP raste (pod BDP računaju sad već i količinu kopiranog papira u općinama)
a Deflacija sve veća.
Hrvatska se "ispuhuje" ko probušeni balon.
Sad smo već u onoj "mlohavoj" fazi a za koju godinu ispuhat ćemo se skroz.
Komplet radno stanovništvo je već iselilo, prvenstveno iz kontinentalne Hrvatske. U Hrvatskoj će ostati samo sirotinja, uhljebi i iznajmljivači apartmana.
Jebeš takvu zemlju koja je spala na turizam na crno.

[jim rogers12345]

Kerefek76 kaže:

Hebote....
Suluda situacija .... : http://www.dzs.hr
Nezaposlenost manja nego 2012-te (iseljavanje na max.)
BDP raste (pod BDP računaju sad već i količinu kopiranog papira u općinama)
a Deflacija sve veća.
Hrvatska se "ispuhuje" ko probušeni balon.
Sad smo već u onoj "mlohavoj" fazi a za koju godinu ispuhat ćemo se skroz.
Komplet radno stanovništvo je već iselilo, prvenstveno iz kontinentalne Hrvatske. U Hrvatskoj će ostati samo sirotinja, uhljebi i iznajmljivači apartmana.
Jebeš takvu zemlju koja je spala na turizam na crno.

Hrvatska sad vec bioloski nestaje.

Nakon Brexita ulazimo u uncharted teritory.

Mislim da ce doci do agresivnog sukobljavanja 2 koncepta.

Dezintegracije s jedne strane i agresivnog federalizma s druge strane.

Hrvatska je nazalost jos jednom predvodjena kvislinzima i budalama i na krivoj strani povijesti.

Vrijeme je da se razmislja samo o vlastitoj obitelji.

Bojim se da je hrvatska izgubljena i u jednom i u drugom scenariju.

[Patton]

jim rogers12345 kaže:

Hrvatska sad vec bioloski nestaje.

Nakon Brexita ulazimo u uncharted teritory.

Mislim da ce doci do agresivnog sukobljavanja 2 koncepta.

Dezintegracije s jedne strane i agresivnog federalizma s druge strane.

Hrvatska je nazalost jos jednom predvodjena kvislinzima i budalama i na krivoj strani povijesti.

Vrijeme je da se razmislja samo o vlastitoj obitelji.

Bojim se da je hrvatska izgubljena i u jednom i u drugom scenariju.

Slažem se. Mi jednostavno gubimo i osnovnu demografsku osnovicu za puko održavanje sustava a kamoli razvoj. Evo, maloprije na RTL-u prilog o tvornici baklave u Velikoj Gorici koja ne može naći ljude da pakiraju baklave u kutijice za 4000 kn. EU se trese, nitko ne može pouzdano predvidjeti što se sprema ali to nas ne brine - industrije nemamo, mlade smo otjerali, svaki dan se sve "uspješnije" zadužujemo - voda prodire sa svih strana a orkestar i dalje svira.

[ZloPrase]

Patton kaže:

Evo, maloprije na RTL-u prilog o tvornici baklave u Velikoj Gorici koja ne može naći ljude da pakiraju baklave u kutijice za 4000 kn.

A prije bi se svi kolektivno samoubili nego razmotrili bogohulnu ideju da neki iz armije penzionera prosjecne starosti 52 trebaju dobiti obavijest da je drzava pogrijesila, i da su u stvari samo nezaposleni.

[markotros]

Evo mene opet. Prosla godina i ... tri mjeseca od mog zadnjeg javljanja. Dakle 2016 godina, eurozona jos i dalje ziva i zdrava, s najavom prosirenja. Ah, sto da kazem. Jos mi ostaje negdje 22 godine i 22 posta dok dokazem da sam bio u pravu 2008 Tko zna hoce li forum tolko prezivjeti?

Uglavnom Grcka se vise ne spominje, sad je Britanija u fokusu, pretpostavljam da ce iduce godine biti nesto drugo. Ali kao za vraga, euro se i dalje trzi za 7,5 kuna. Dolar za 6,5. Franak oko 7. Ah, sto da kazem? Bio sam u pravu 8 godina. Tko zna hocu li bit u pravu jos 22? Pa da to bude tocno 30. Tocno koliko je dovoljno za zaraditi mirovinu. 30 godina bivanja u pravu...impresivno. Makar, iskreno i 8 godina bivanja u pravu mi je donijelo znacajnu financijsku dobit i sigurnost. Jednostavno se isplati biti u pravu. Sad mi je u neku ruku i zao onih koji su se 2008-2010 kladili na raspad eurozone i povratak nacionalnim valutama. Ispricavam se, oni se nisu kladili, oni su ZNALI. A ja sam VJEROVAO. Velika je razlika izmedu ZNANJA i VJEROVANJA. Koliko su samo bili u krivu... Koliko su samo vremena, novca i truda izgubili nepovratno zbog svog znanja. Ah, tko ista zna? Nitko nista ne zna. Krhko je znanje. Pozdrav, citamo se za godinu dana opet. I da, ne treba se previse brinuti. Svake godine je nesto, svake godine ce nesto biti, ali nista osim nekog veceg rata ili udara meteora nece znacajno razmrdat ovu situaciju. A ako do rata i dode, onda djabe i novci i investicije, svako brine za sebe