Ima li u ovom trenutku nekog u raju/paklu?

[ivana2009]

kabadel7 kaže:

Odgovor: Ja sam citala tu knjigu, - to je jedan znanstvenik lijecnik koji je imao mnogo primjera u bolnicama da su ljudi umrli i tada su ih lijecnici ponovo reanimacijom vratili u zivot i " koji su umrli " su gledali kako ih lijecnici vracaju u zivot, vidjeli su sebe mrtvoga lezeci na krevetu i znali su opisivati sve u detalje sto su lijecnici radili, tako da su se lijecnici cudili jer su znali da na niti jedan nacin nebi mogli to sve opisati jedino biti prisutan i gledati.A poslije je bio " povucen ili pozvan " od jednog Bica satkanog od svijetlosti i koji je govorio sa njime, ispitivao sta je dobrog ucinio u svom zivotu i na kraju mu je rekao da on jos nije zavrsio svoju misiju na zemlji i da se mora vratiti na zemlju u svoje tijelo, koje je lezalo mrtvo na krevetu okruzeno lijecnicima, dok je on bio van tijela,nije osjecao nikakav bol, a kad se vratio u svoje tijelo, koje su reanimirali lijecnici. ON je pricao taj svoj dozivljaj doktorima.Tada je taj mladi lijecnik RAYMOND MOODY ispitivao i druge ljude ( i studente na fakultetu ) dali itko ima slicno iskustvo i onda se zacudio da ima jako puno ljudi sa tim dozivljajem samo cute o tome jer ih nevjernici izruguju i smatraju glupima. To je sve strucno istrazivao i napisao knjigu o tim ljudima koji su bili mrtvi i ozivjeli i pricali kako je nakon smrti tijela, i sad se vise ne boje smrti jer kazu da znaju kamo idu i kako je gore,to jest s druge strane,... Vrijedno je knjigu za procitati.. jer se ne moze ovdije sve opisati...

ja ju upravo čitam,što je jedan dokaz jamislim da pakao ne postoji jer pola od tih ljudi je moglo svašta ne dobrog radit uživotu a vidjeli su svjetlost, a ima još jedna knjiga koja negira postojanje pakla Razgovori s Bogom gdje je pakao zpravo tj.pakao je ono što sami sebi stvorimo i mučimo se..tako nešto..

[odgovorko]

Prvo citriam sam sebe:

Očito, pitanje s naslova topika je postavljeno temeljem nebiblijskog učenja o paklu i raju. I nebiblijskoj predodžbi o besmrtnoj ljudskoj duši.
Ima li nekog u ovom trenutku u raju?
Ne, naravno. Raj nije nebeski entitet. Raj je mjesto koje više ne postoji. To je bilo mjesto na točno određenom zemljopisnom popdručju gdje je stovren prvi ljudski par. Zadnji tragovi raja nestali su vjerojatno u općem potopu.
Raj je, međutim, i budućnost čovječanstva. On će biti tamo gdje ga naš razum i srce smješta. Na koncu, tamo gdje Bog osobno kaže da će biti. Na zemlji?
Ima li nekog u ovom trenutku u paklu?
U paklu je trenutačno nekako izmedju 20 i 70 milijardi ljudi? Bolje rečeno, u paklu su svi ljudi na planeti Zemlji koji su do sada umrli.
No je li to mjesto vječnih mučenja grešnika, nevjernika i sl.?
Nije dakako?
Hebrejski - sheol, grčki - hades, a na našem jeziku jednostavno - pakao, riječi su koje prenose misao o općem grobu čovječanstva. Dakle jedno simbolično mjesto koje biblijskim jezikom često želi prenjeti misao o strašnom neprijatelju - smrti.
Ništa mistično.

A kabadel7 kaže:

Ja sam citala tu knjigu, - to je jedan znanstvenik lijecnik koji je imao mnogo primjera u bolnicama da su ljudi umrli i tada su ih lijecnici ponovo reanimacijom vratili u zivot i " koji su umrli " su gledali kako ih lijecnici vracaju u zivot, vidjeli su sebe mrtvoga lezeci na krevetu i znali su opisivati sve u detalje sto su lijecnici

Zanimljivo, no ogromni nedostak argumentiranja pomoču iznošenja iskustava ljudi "koji su umrli" je to da su to iskustva ljudi koji zapravo nisu umrli.
Imamo li doista iskustvo umrle osobe?
Nemamo.

[Orah]

Žao mi je što ste moji, a ne djeca nekog mog neprijatelja. Ko je vas poznavao ni pakao mu neće teško pasti.

[Nepoznati]

Nepoznati kaže:
Čak i da mi je silovao i ubio moju trudnu majku, kakav bi ja to bio čovjek da osudim tog čovjeka na VJEČNU TORTURU I ŠKRGUT ZUBIJU !?

Kažeš da čovjek sam sebe osuđuje na Pakao, a ne ja, ti, ili Bog. OK. Idemo dalje.

Quote:
Nepoznati kaže:
Isto vrijedi i za Hitlere, Staljine i Sadame. Ima ih koliko hoćeš oko nas. Odgovorni su oni (narod? pasivni?) koji su takvom primitivcu dali vlast u ruke.

Kako čudno? Krivica je uvijek relativna. Ako narod izabere za vladara nekog umišljenog kaplara ili seosku budalu, taj će napraviti toliki kaos u državi i skriviti toliku patnju, da će ga zasigurno držati zlotvorom. A da je ostao u svom selu, ne bi načinio tolika zla.

[Golub Dinko]

Lamb-of-God kaže:

nitko nije u paklu...
oni koji su umrli a nisu htjeli ostati u zajedništvu s Bogom su jednostavno "čao bejbe"-gotova priča..a oni koji su se Bogu dubinski..poklonili..sad svoju vječnost dijele s njim.... čao!

Pokusaj pomirit to svoje misljenje sa ova dva citata:

"I ako te oko sablažnjava, izvadi ga i baci od sebe. Bolje ti je jednooku u život ući, nego s oba oka biti bačen u pakao ognjeni." Mt 18, 9

"I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni." Mt 25, 46

"Dim muke njihove suklja u vijeke vjekova. Ni danju ni noću nemaju počinka oni koji se klanjaju Zvijeri i kipu njezinu i tko god primi žig s imenom njezinim." Otk 14, 11

[Golub Dinko]

Nepoznati kaže:

Kako čudno? Krivica je uvijek relativna. Ako narod izabere za vladara nekog umišljenog kaplara ili seosku budalu, taj će napraviti toliki kaos u državi i skriviti toliku patnju, da će ga zasigurno držati zlotvorom. A da je ostao u svom selu, ne bi načinio tolika zla.

Krivica nije uopce relativna. Ako recimo narod izabere diktatora, narod (ustvari svatko posebno za sebe tko ga je podrzavao) nosi svoj dio odgovornosti, diktator svoj. Svak po SVOJIM djelima, a ne tudjim. Ali opet moze se dogodit da se taj diktator na kraju pokaje za to djelo, dok se netko od onih sto su ga izabrali ne pokaje.

[Nepoznati]

Golub Dinko kaže:

Osim Bozje dobrote postoji i Bozja pravda. Nema relativnosti u njemu jer On zna sve. Mi sebe mozemo zavaravat, ali njega ne. I BTW nije da to bice nije njega zavoljelo, vec nije zavoljelo nikoga. Odbacivsi Stvoritelja odbacujes i sebe (jer si nastao od njega).
Iz Katekizma:
"Bog nikoga ne predodredjuje za pakao; za to je potrebno svojevoljno odvracanje od Boga (smrtni grijeh) i ustrajanje u tome sve do kraja."

Ako netko ima sansu odluciti biti dobar ili zao, to je njegova odluka. Ako si STVARNO odlucio biti dobar ne mozes nakon nekog vremena rec "Ma daj ovo nije fora, idem radit nerede". Isto tako i suprotno. Nije istinska odluka biti dobar ili zao relativna. Kao - sada mi odgovara biti zao jer vise profitiram od toga, sutra cu biti dobar jer ce se situacija promijenit itd.

Puno si toga ispisao (hvala na trudu) ali mi ništa pojasnio nisi.

Ako sam uspio shvatiti, čak i "najgori grješnik" može otići u Raj ako prije presudnog zadnjeg trenutka (?) "prihvati Boga-Dobro i odrekne se Sotone-Zla". Tako postaje čak irelevantno i je li bio kakav zločinac ili nije. Treba se samo pokajati. Ako se ne pokaje pred Bogom, "sam bira" pakao i odlazi u njega.

No sve su to teološke teorije o Apsolutnom Dobru i Zlu.
Ali oko nas su živi, realni ljudi. Vidjeli smo da je nemoguće biti kažnjen vječnom kaznom za ovo malo grijeha koje možemo sakupiti tijekom našeg prekratkog života.

Koji su to, dakle, ljudi, koji će odbiti Boga i prihvatiti vječni Pakao?

Jesu li oni u tom trenutku uopće svjesni što ih čeka (prema radosnoj vijesti: "škrgut zubiju i plač od muke"). Hoće li im Isus pokazati "Ognjeno jezero" kako bi mogli donijeti ispravnu odluku? Bi li itko pri zdravoj pameti mogao odbaciti blaženstvo Raja i mijenjati ga za prokletstvo Pakla ako zna o čemu se radi? Vjerojatno ne bi. Ali Isus kaže "jedan će se uzeti, a jedan ostaviti". Onda će ih biti podosta koji "će se odlučiti" za Pakao.

Bog je svakako unaprijed znao tko će se spasiti a tko ne, i koliko će ljudi završiti vječno odijeljeni od njega u mukama dok ih je stvarao. Zašto ih je onda uopće stvarao? Mogao ih je jednostavno ne-stvoriti. Zašto ih stvarati kad je znao da će odabrati Pakao (iz njima znanih razloga koji meni nisu dokučivi) ? Zašto ih stvarati za ovih par godina na Zemlji i vječnost patnje u Paklu?

[Orah]

Nepoznati kaže:

Puno si toga ispisao (hvala na trudu) ali mi ništa pojasnio nisi.

Ako sam uspio shvatiti, čak i "najgori grješnik" može otići u Raj ako prije presudnog zadnjeg trenutka (?) "prihvati Boga-Dobro i odrekne se Sotone-Zla". Tako postaje čak irelevantno i je li bio kakav zločinac ili nije. Treba se samo pokajati. Ako se ne pokaje pred Bogom, "sam bira" pakao i odlazi u njega.

No sve su to teološke teorije o Apsolutnom Dobru i Zlu.
Ali oko nas su živi, realni ljudi. Vidjeli smo da je nemoguće biti kažnjen vječnom kaznom za ovo malo grijeha koje možemo sakupiti tijekom našeg prekratkog života.

Koji su to, dakle, ljudi, koji će odbiti Boga i prihvatiti vječni Pakao?

Jesu li oni u tom trenutku uopće svjesni što ih čeka (prema radosnoj vijesti: "škrgut zubiju i plač od muke"). Hoće li im Isus pokazati "Ognjeno jezero" kako bi mogli donijeti ispravnu odluku? Bi li itko pri zdravoj pameti mogao odbaciti blaženstvo Raja i mijenjati ga za prokletstvo Pakla ako zna o čemu se radi? Vjerojatno ne bi. Ali Isus kaže "jedan će se uzeti, a jedan ostaviti". Onda će ih biti podosta koji "će se odlučiti" za Pakao.

Bog je svakako unaprijed znao tko će se spasiti a tko ne, i koliko će ljudi završiti vječno odijeljeni od njega u mukama dok ih je stvarao. Zašto ih je onda uopće stvarao? Mogao ih je jednostavno ne-stvoriti. Zašto ih stvarati kad je znao da će odabrati Pakao (iz njima znanih razloga koji meni nisu dokučivi) ? Zašto ih stvarati za ovih par godina na Zemlji i vječnost patnje u Paklu?

Izgleda da je stvar zakomplicirao Sotona! Bog je svemoguć - to ne znači da mora sve odmah poslagati. Kako je vječan vrijeme mu ne igra ulogu kao nama ljudima! Važniji Mu je stil nego brzina!

[Golub Dinko]

Nepoznati kaže:

Puno si toga ispisao (hvala na trudu) ali mi ništa pojasnio nisi.

Nema apsolutno na cemu, i pokusat cu objasnit koliko mogu.

Nepoznati kaže:

Ako sam uspio shvatiti, čak i "najgori grješnik" može otići u Raj ako prije presudnog zadnjeg trenutka (?) "prihvati Boga-Dobro i odrekne se Sotone-Zla". Tako postaje čak irelevantno i je li bio kakav zločinac ili nije. Treba se samo pokajati. Ako se ne pokaje pred Bogom, "sam bira" pakao i odlazi u njega.

Tako je, ali Bog pronice u potpunosti covjeka tako da ga se ne moze prevariti u pokajanju (znaci ne mozes rec, cisto radi sigurnosti da Pakao ipak postoji, da si se pokajao i da to prodje kod njega). Mora biti ISKRENO pokajanje, a onaj koji cijeli zivot radi zlo sve vise "u njega ulazi" te mu se teze pokajat.

Sto se tice ovoga da li je irelevantno kakav je bio zlocinac bilo bi otprilike ovako. Svako djelo ima svoju posljedicu, tako da je vjerovatno da ce ako se pokaje trpiti u Cistilistu (ali nakon toga se moze samo u Raj, btw Cistiliste je doktrina KC, vecina drugih krscanskih crkvi ga ne prihvaca ili bar ne u tom smislu).

Nepoznati kaže:

No sve su to teološke teorije o Apsolutnom Dobru i Zlu.
Ali oko nas su živi, realni ljudi. Vidjeli smo da je nemoguće biti kažnjen vječnom kaznom za ovo malo grijeha koje možemo sakupiti tijekom našeg prekratkog života.

Nije tolika bit u kolicini grijeha (iako je vazno, i BTW ucinimo ih mi puuuuno vise nego sto mislimo, puno vise mi pokazujemo nezahvalnost, sebicnost, i pretjerano puta povrijedimo druge iako cesto nismo svjesni) koliko u odabiranju dobra ili zna i pristajanja uz njega. Covjek ne moze biti Apsolutno Dobar (Bog jedini je), ali moze teziti i raditi na tome i to je ono sto se racuna. Isto tako moze se u dubini svojoj odluciti to odbacit.
Bog zove svakog covjeka da ga upozna. Hoce li to covjek prihvatiti ovisi bas o samom covjeku. Vjerujem da je tebi ovo "da Bog zove" poprilicno nejasno, ali osjetio sam na svojoj kozi da unutarnjim poticajima stvarno zove, zove na cinjenje dobra u svakom trenu. Isto tako Sotona zove na cinjenje zla. Sto cemo odabrati je cisto nase.

Nepoznati kaže:

Koji su to, dakle, ljudi, koji će odbiti Boga i prihvatiti vječni Pakao?

Nazalost postoje takvi. Recimo mozda isti oni koji gledajuci ljude kako umiru od gladi odlucuju odmah nakon toga prirediti zabavu za svoje prijatelje od milijun dolara, a vjerovatno ima i manje ocitih primijera itd. Ne mogu sada ulazit u to duboko jer ne mogu rec da je bas ta i ta osoba sigurno u Paklu, to KC nikada nije rekla, ali da postoji mogucnost postoji (cemu je dokaz i Sotona i njegova ekipa, duhovi su i svi su odreda u Paklu).

Nepoznati kaže:

Jesu li oni u tom trenutku uopće svjesni što ih čeka (prema radosnoj vijesti: "škrgut zubiju i plač od muke"). Hoće li im Isus pokazati "Ognjeno jezero" kako bi mogli donijeti ispravnu odluku? Bi li itko pri zdravoj pameti mogao odbaciti blaženstvo Raja i mijenjati ga za prokletstvo Pakla ako zna o čemu se radi? Vjerojatno ne bi. Ali Isus kaže "jedan će se uzeti, a jedan ostaviti". Onda će ih biti podosta koji "će se odlučiti" za Pakao.

Ali imas ti vec na neki nacin blazenstvo i pakao ovdje. Zasto mnogi ljudi ne zele sjesti s drugim covjekom i pomoc mu, vec idu ubijat i krast. To je vec naznaka pakla i to poprilicna. Nebitno je za samo djelo jel ti to radis u vjecnosti ili kroz odredjeni dio godina, ti to ipak u sebi odabires. Njima Bog konstantno govori da to nije ispravno (savjestcu i poticajima) a oni nastavljaju cinit.

Nepoznati kaže:

Bog je svakako unaprijed znao tko će se spasiti a tko ne, i koliko će ljudi završiti vječno odijeljeni od njega u mukama dok ih je stvarao. Zašto ih je onda uopće stvarao? Mogao ih je jednostavno ne-stvoriti. Zašto ih stvarati kad je znao da će odabrati Pakao (iz njima znanih razloga koji meni nisu dokučivi) ? Zašto ih stvarati za ovih par godina na Zemlji i vječnost patnje u Paklu?

To je istina jako tesko pitanje i nisam siguran koliko cu ja moc ista tu objasnit (citao sam jednom cini mi se sv. Augustina o tome, ali ne mogu sada nac gdje). Pa te molim na jako pazljivo citanje ovog mog jadnog pokusaja objasnjenja. Pretpostavimo da ti stvoris nekoga, ako ga volis ostavljas mu slobodu da odluci sto god hoce (Bog nas je stvorio dobre, ali sto cemo mi s tim radit je nasa sloboda i nije nas ogranicio... te nikog nije predodredio za Pakao ili Raj). Svako djelo tvog stvorenja ima svoju posljedicu i ti ces ga ucit da cini ono sto je najbolje za njega, ali neki jednostavno odabiru drukcije.
Npr. jos jedan primijer bi bio da ti imas vlastito dijete i ono na kraju odluci biti zlo i zbog toga trpi zauvijek, pretpostavljam da bi ga ti (da se vratis na trenutak njegova stvaranja) odlucio ne stvorit.
Sto je to Boga nagnalo da, kao sto kaze sv. Katarina Sijenska (nemam tocan citat ali otprilike ovako ide), "zamislih u sebi tebe, zaljubih se i odlucih te stvoriti".

I jos par stvari pomalo vezanih uz to. Zasto odabire netko zlo, a netko dobro je pitanje te slobode, osobno je meni potpuno nejasno zasto netko reagira na cinjenje dobra, a netko suprotno. Jer ako nemamo nesto sto nas unaprijed odredjuje kako to da svatko od nas za sebe posebno odlucuje, po cemu (mozda ovo moje malo razmisljanje nema smisla, ali to je zato sto ne mogu uopce to u rijeci strpat). Blago receno velicanstvena je ta nasa dusa.
I sada kada se covjek odlucio cak i za zlo postoji meni jedna pomalo vezana interesantna stvar koju sam primijetio. Cini mi se da nitko (iz svog iskustva znam, a i s ljudima kojima sam pricao su to isto rekli) ne zeli nestat. Mozda zeli zivjeti u nekom nerazmisljanju, tuposti, snivanju, ali ne i nestat u potpunosti.

[Golub Dinko]

Malo o samoj kazni kada se vec o njoj govori kako na to gleda sv. Ćiril Jeruzalemski:
"We shall be raised therefore, all with our bodies eternal, but not all with bodies alike: for if a man is righteous, he will receive a heavenly body, that he may be able worthily to hold converse with angels; but if a man is a sinner, he shall receive an eternal body, fitted to endure the penalties of sins, that he may burn eternally in fire, nor ever be consumed. And righteously will God assign this portion to either company; for we do nothing without the body. We blaspheme with the mouth, and with the mouth we pray. With the body we commit fornication, and with the body we keep chastity. With the hand we rob, and by the hand we bestow alms; and the rest in like manner. Since then the body has been our minister in all things, it shall also share with us in the future the fruits of the past" (Catechetical Lectures 18:19 [A.D. 350]).

[Golub Dinko]

BTW jedan od nacina kojim Bog potice covjeka na obracenje je i ono sto kaze sv. Augustin "Nemirno je srce nase, dok se ne smiri u tebi, o Boze".

[šuš]

Teško mi je razmiškljati na način da ni Pakao ni Raj i čistilište ne postoje. Kada bi vjerovala da svi moji mrtvi sada ne postoje i da nisu u bOžjoj svjetlosti moj život ne bi više imao smisla, kada bi vjerovala da je smrt konačna umrla bih istog trena od jada. Tko bi u takvoj vjeri (nevjeri) preživio smrt djeteta, majke, oca, voljene osobe. Kada bih i na trenutak pomislila da dobra duša moje bake nije sa mnom, život bi izgubio smisao.
Pokoj vječni daruj im Bože i svjetlost vječna svjetlila njima!

[Orah]

šuš kaže:

Teško mi je razmiškljati na način da ni Pakao ni Raj i čistilište ne postoje. Kada bi vjerovala da svi moji mrtvi sada ne postoje i da nisu u bOžjoj svjetlosti moj život ne bi više imao smisla, kada bi vjerovala da je smrt konačna umrla bih istog trena od jada. Tko bi u takvoj vjeri (nevjeri) preživio smrt djeteta, majke, oca, voljene osobe. Kada bih i na trenutak pomislila da dobra duša moje bake nije sa mnom, život bi izgubio smisao.
Pokoj vječni daruj im Bože i svjetlost vječna svjetlila njima!

Blago tebi što si našla svoj mir! Uopće nije važno da li si u pravu ili ne!

[Kartikeya]

Golub Dinko kaže:

Osim Bozje dobrote postoji i Bozja pravda. Nema relativnosti u njemu jer On zna sve. Mi sebe mozemo zavaravat, ali njega ne. I BTW nije da to bice nije njega zavoljelo, vec nije zavoljelo nikoga. Odbacivsi Stvoritelja odbacujes i sebe (jer si nastao od njega).
Iz Katekizma:

"Bog nikoga ne predodredjuje za pakao; za to je potrebno svojevoljno odvracanje od Boga (smrtni grijeh) i ustrajanje u tome sve do kraja."

A, to za večni pakao to je po tebi izraz Božije pravde? pa samim tim i izraz Božije dobrote i ljubavi? To je pravedno? Što li se nikako ne mogu složiti s tim? Ajd nipolu jada što se ne mogu ja složiti (ko sam ja pa da se pitam!) nego što se to ne može pomiriti ni sa samim sobom - jedna dogma se nepomirljivo suproti drugoj dogmi istog teološkog spisa.

Zatim ne tvdim ja za sebe da je taj zaključak hrišćana pogrešan - to tvrdi Božija objava, koja nije hrišćanska, al je Božija. To da je može biti tako kazato kroz hrišćansku objavu, možda i jeste, da se tako i mislilo time što je kazato, možda i jeste, al da je Apsolutna Istina, - nije.

Dabome da Bog ne "predodređuje" bilo koga za pakao, to svako zasluži svojim zlodelima, ali po hrišćanskom tumačenju Bog osuđuje na i šalje u pakao - i to (ono što je sporno) - večno!!! Nije da neko sam sebe osudi i pošalje se u pakao, to Bog učini, i On, opet po hrišćanskom tumačenju, zapečati večno vrata pakla da se ne može izaći odatle. To je ono što je apsolutno neprihvatljivo, nelogično, nepedagoški, neteološki, pa ako hoćeš i nehumano. Pakao za krvnika i zločinca - da, čak i tako dug da se može zbog beskrajne dužine nazvati "večnim", ali faktički večnim - ne - to nema apsolutno nikakvog smisla niti bilo kakve veze sa božanskim, to je posve demonski -večna odvojenost od Boga, je večno zlo u najapsolutnijem smislu reči. A da Bog to učini sa svoje strane, nema šanse, ako živo biće tako odabere nek bude tako sve dok ono samo, ako ikada, ne promeni odluku. Zašto bi Bog sa svoje strane zatvarao vrata? Zašto!?

[Golub Dinko]

Kartikeya kaže:

A, to za večni pakao to je po tebi izraz Božije pravde? pa samim tim i izraz Božije dobrote i ljubavi? To je pravedno? Što li se nikako ne mogu složiti s tim? Ajd nipolu jada što se ne mogu ja složiti (ko sam ja pa da se pitam!) nego što se to ne može pomiriti ni sa samim sobom - jedna dogma se nepomirljivo suproti drugoj dogmi istog teološkog spisa.

Zatim ne tvdim ja za sebe da je taj zaključak hrišćana pogrešan - to tvrdi Božija objava, koja nije hrišćanska, al je Božija. To da je može biti tako kazato kroz hrišćansku objavu, možda i jeste, da se tako i mislilo time što je kazato, možda i jeste, al da je Apsolutna Istina, - nije.

Dabome da Bog ne "predodređuje" bilo koga za pakao, to svako zasluži svojim zlodelima, ali po hrišćanskom tumačenju Bog osuđuje na i šalje u pakao - i to (ono što je sporno) - večno!!! Nije da neko sam sebe osudi i pošalje se u pakao, to Bog učini, i On, opet po hrišćanskom tumačenju, zapečati večno vrata pakla da se ne može izaći odatle. To je ono što je apsolutno neprihvatljivo, nelogično, nepedagoški, neteološki, pa ako hoćeš i nehumano. Pakao za krvnika i zločinca - da, čak i tako dug da se može zbog beskrajne dužine nazvati "večnim", ali faktički večnim - ne - to nema apsolutno nikakvog smisla niti bilo kakve veze sa božanskim, to je posve demonski -večna odvojenost od Boga, je večno zlo u najapsolutnijem smislu reči. A da Bog to učini sa svoje strane, nema šanse, ako živo biće tako odabere nek bude tako sve dok ono samo, ako ikada, ne promeni odluku. Zašto bi Bog sa svoje strane zatvarao vrata? Zašto!?

Cuj ocito ne vjerujes u naucavanje KC (ili bilo koje krscansko) vec neko drugo. Samo naprijed, a to sto je tebi nesto nepomirljivo ne mora znacit da i je tako.

I zasto, zato sto je odluka donesena konacno, nema vise kajanja i mijenjanja nakon toga (dok toga ima Bog i daje sansu). Opet tebi neshvatljiv koncept znam.

[Kartikeya]

Golub Dinko kaže:

A kako ne moze? Ako netko ima sansu odluciti biti dobar ili zao, to je njegova odluka. Ako si STVARNO odlucio biti dobar ne mozes nakon nekog vremena rec "Ma daj ovo nije fora, idem radit nerede". Isto tako i suprotno. Nije istinska odluka biti dobar ili zao relativna. Kao - sada mi odgovara biti zao jer vise profitiram od toga, sutra cu biti dobar jer ce se situacija promijenit itd.


A sada kakav je pakao ustvari je vec drugo pitanje, je li samo vjecna odvojenost od Boga jer ga je odbacio ili su vatre itd, otom potom. Jedino sto sam siguran da nije ni najmanje ugodno.

Kako može? To je prosto apsurd (besmislica, nemogućnost). Bog jeste svemoćan (poseduje sve moći) al ne može činiti apsurde.

Konkretna odluka nije relativna, al sloboda volje je neotuđiva. Živo biće uvek ima slobodu volje, i s njom može činiti šta god da ga je volja - odreći se Boga ili živeti s Bogom u ljubavi u bilo kom trenutku svog postojanja, a budući da je po prirodi večno - onda u bilo kom "trenutku" večnosti.

A što se tiče dal je odvojenost od Boga ili krčkanje živih u vrlom ulju... to su dva posve različita koncepta koja se u hrišćanstvu izgleda mešaju sa pojomom "pakao"

Naime niži planetarni sistemi (planete "ispod" zemlje), su demonski planetarni sistemi - a ne paklen, koji su posebna kategorija planetarnih sistemai! Na njima borave duše krajnjeg demonskog mentaliteta, oni koji sva je prilika nikada neće prihvatiti Boga i život u ljubavi sa Njim. Ali tamo nema nužno paklenih muka (kao ni što ovde na zemlji nema nužno paklenih muka, al može biti potencijalno, zavisi od delatnosti ljudi), žive svoje živote u skladu sa svojim delatnostima, za zlo dobiju zlo za dobro - dobro. Po zasluzi i pravdi (ako tako zasluže idu jedno vreme i u pakao, pa onda opet nazad na demonske planete, po zasluzi), a ako im je volja mogu da idu i na rajske i na zemaljske, zavisno od delatnosti. I još uvek Bog sa svoje strane ne zatvara vrata za njih - kad god hoće mogu se obratiti Bogu, na volju im. E, to stanje bi se moglo opet nazvati "večnim" i u izvesnom smislu paklenim, ali ne u materijalnom smislu već u duhovnomsmislu paklenim - jer odvojenost duše od Boga i nije ništa drugo nego pakoa, samo omamljena duša toga ne može biti svesna sve dok je odvojena jer prosto nema čime da uporedi jedno stanje sa drugim i dad jasno sagleda da je, bez Boga, u - paklenim mukama, već u svojoj iluziji pogrešno zamenjuje duhvonu patnju za materijalno uživanje.

Taj koncept je i teološki zasnovan u objavi, i logičan, i pravedan, ima potpunu unutarnju saglasnost sa ljudskim srcem i pedagoški, pa ako hoćeš i širokogrud, božanski. U prisustvu takvog konepta ne vidim bilo kakvu mogućnost da se priklonim konceptu večnoga pakla,k a pri tome je čežnja za Bogom još i pojačana po unutanjoj saglasnosti.

[Kartikeya]

Golub Dinko kaže:

A kako ne moze? Ako netko ima sansu odluciti biti dobar ili zao, to je njegova odluka. Ako si STVARNO odlucio biti dobar ne mozes nakon nekog vremena rec "Ma daj ovo nije fora, idem radit nerede". Isto tako i suprotno. Nije istinska odluka biti dobar ili zao relativna. Kao - sada mi odgovara biti zao jer vise profitiram od toga, sutra cu biti dobar jer ce se situacija promijenit itd.


A sada kakav je pakao ustvari je vec drugo pitanje, je li samo vjecna odvojenost od Boga jer ga je odbacio ili su vatre itd, otom potom. Jedino sto sam siguran da nije ni najmanje ugodno.

Kako može? To je prosto apsurd (besmislica, nemogućnost). Bog jeste svemoćan (poseduje sve moći) al ne može činiti apsurde.

Konkretna odluka nije relativna, al sloboda volje je neotuđiva. Živo biće uvek ima slobodu volje, i s njom može činiti šta god da ga je volja - odreći se Boga ili živeti s Bogom u ljubavi u bilo kom trenutku svog postojanja, a budući da je po prirodi večno - onda u bilo kom "trenutku" večnosti može iskoristitu tu slobodu volje, na ovaj ili onaj način.

A što se tiče dal je odvojenost od Boga ili krčkanje živih u vrlom ulju... to su dva posve različita koncepta koja se u hrišćanstvu izgleda mešaju sa pojomom "pakao"

Naime niži planetarni sistemi (planete "ispod" zemlje), su demonski planetarni sistemi - a ne pakleni, koji su posebna kategorija planetarnih sistema! Na njima borave duše krajnjeg demonskog mentaliteta, oni koji sva je prilika nikada neće prihvatiti Boga i život u ljubavi sa Njim. Ali tamo nema nužno paklenih muka (kao ni što ovde na zemlji nema nužno paklenih muka, al može biti potencijalno, zavisi od delatnosti ljudi), žive svoje živote u skladu sa svojim delatnostima, za zlo dobiju zlo za dobro - dobro. Po zasluzi i pravdi (ako tako zasluže idu jedno vreme i u pakao, pa onda opet nazad na demonske planete, po zasluzi), a ako im je volja mogu da idu i na rajske i na zemaljske, zavisno od delatnosti. I još uvek Bog sa svoje strane ne zatvara vrata za njih - kad god hoće mogu se obratiti Bogu, na volju im. E, to stanje bi se moglo opet nazvati "večnim" i u izvesnom smislu paklenim, ali ne u materijalnom smislu već u duhovnom smislu paklenim - jer odvojenost duše od Boga i nije ništa drugo nego pakao, samo omamljena duša toga ne može biti svesna sve dok je odvojena jer prosto nema čime da uporedi jedno stanje sa drugim i da jasno sagleda da je, bez Boga, u - paklenim mukama, već u svojoj iluziji pogrešno zamenjuje duhvnu patnju za materijalno uživanje.

Taj koncept je i teološki zasnovan u objavi, i logičan, i pravedan, ima potpunu unutarnju saglasnost sa ljudskim srcem i pedagoški je, pa ako hoćeš i širokogrud, božanski. U prisustvu takvog koncepta ne vidim bilo kakvu mogućnost da se priklonim konceptu večnoga pakla, a pri tome je čežnja za Bogom još i pojačana po unutanjoj saglasnosti.

[Nepoznati]

šuš kaže:

Teško mi je razmiškljati na način da ni Pakao ni Raj i čistilište ne postoje. Kada bi vjerovala da svi moji mrtvi sada ne postoje i da nisu u bOžjoj svjetlosti moj život ne bi više imao smisla, kada bi vjerovala da je smrt konačna umrla bih istog trena od jada. Tko bi u takvoj vjeri (nevjeri) preživio smrt djeteta, majke, oca, voljene osobe. Kada bih i na trenutak pomislila da dobra duša moje bake nije sa mnom, život bi izgubio smisao.
Pokoj vječni daruj im Bože i svjetlost vječna svjetlila njima!

Zar bi prestala vjerovati u svog Boga, ako On ne bi omogućio da ti i tvoji živite vječno? Upravo to si izjavila.

[Kartikeya]

vječni žid kaže:

hvala na objašnjenjima. zanima me još nešto. ako netko umre kao dijete, hoće li u raju njegova duša biti dječja jer nikad nije imala šansu odrasti? što je s ljudima čiji najbliži na kraju ne dospiju u raj? mogu li oni tamo biti potpuno sretni bez tih dragih osoba/duša?

Duša nije ni dete ni odrasla - ona je prosto duša i njeno izvorno stanje ne zavisi od bilo kog konkretnog telesnog utelovljenja. A kad se vraća u duhovni svet zapravo se vraća svom izvornom stanju, tako da je nebitno iz kog telesnog stadijuma se vraća.

U suštini, naš odnos s Bogom je večan, sa svima ostalima (uz potencijalne izuzetke) - privremen.

[Golub Dinko]

Kartikeya kaže:

Kako može? To je prosto apsurd (besmislica, nemogućnost). Bog jeste svemoćan (poseduje sve moći) al ne može činiti apsurde.

Konkretna odluka nije relativna, al sloboda volje je neotuđiva. Živo biće uvek ima slobodu volje, i s njom može činiti šta god da ga je volja - odreći se Boga ili živeti s Bogom u ljubavi u bilo kom trenutku svog postojanja, a budući da je po prirodi večno - onda u bilo kom "trenutku" večnosti.

Nije to nikakav apsurd i besmislica. Prva stvar vjecnost nije ono sto mi se cini da ti mislis. Tj. da se vrijeme nastavlja u nedogled. Bog je stvorio i prostor i vrijeme za nas ljude. Vjecnost nije u smislu vremena nego u smislu stanja koje je definitivno razlicito od ovoga sto sada zivimo. Tako da nesto sto se konacno donese (kada je to, je drugo pitanje) je konacno i povratka nema.
Ako zelis biti zao bit ces, ako zelis biti dobar bit ces. Ne ide to na nacin "Danas cu biti dobar prema susjedu, a sutra cu ga izmlatit", vec ako si dobar dobar si, ma kakvo stanje bilo.