Ne mogu ga preboljeti :/

[misterioznadje]

Pozdraav svima,
Ovakvih tema je mozda vec bilo ali svejedno moram nekome otvoriti dusu i traziti savjet jer nemam kome.

Uglavnom, sada imam 22 godine i krenila sam izlaziti s jednim deckom kada sam imala 17 godina on jednu godinu mladi, on je prvi deckom s kojim sam uopce izasla, prvi poljubac, dodir, seks. Tada sam bila jako naivna ( mozda sam i jos ) i on nikada nije govorio o nekoj vezi izmedu nas, uvijek se sve svelo na briju i seks i ja sam se zaljubila kao budala i nadala se da ce nesto biti vise izmedu nas, da se trebam strpit, da ce se on zaljubiti u mene kad tad.
Nikada se nije lose ponasao prema meni niti ista ali nikada me nije izveo na kavu ili upoznao s prijateljima, tajili smo sve to , osjecala sam se kao da me se srami ili nesto i nikada nisam shvacala zasto. Nista mi nije falilo, iz dobre obitelji, normalna, zabavna,nisam ruzna, dosta sam zgodna, decki su mi se cak bojali prici jer sam prezgodna ( tako su mi barem oni pricali) ali ja sam opet htjela samo tog kretena, nijednog drugog nisam ni pogledala. On nije niata posebno izgledom ili nesto, ja sam ga zavoljela unatoc manama i jer se ponasao kao kreten i meni je bio najljepsi.

Nikada mu zapravo nisam ni rekla da ga volim jer to nekako ocekujem od decka da mi prvi kaze, a i bojala sam se reakcije jer sam znala da me on ne voli. Cak sam znala da voli neku drugu, svoju prijateljicu. Ali i dalje sam se ludo zaljubljena nalazila s njim. Po cijele dane samo mi je on bio u glavi, nisam vise bila ona stara ja i sretna, cak sam i smrsavila.

Svi su mi govorili ( oni koji su znali da se vidamo, jer smo se vidali tajno) da mogu bolje da zavrsim to s njim ali ja glupaca nisam naravno i to se oduzilo i oduzilo, osla sam studirati u drugi grad, on je ostao kuci, ali i dalje smo sve to nastavili. Ja u tom drugom gradu nisam nikog ni pogledala, od.pomisli na drugog gadilo mi se, htjela sam samo njega. I tako dosla vec do 22.godine i dalje sam se nalazila s njim, svaki put kad dodem kuci, cijelo ljeto, praznike. Jako sam se vezala zato jer mi je prvi i nikom nikada nisam ni rekla kolko mi on znaci niti je itko mogao pomisliti na to. Svi me ispitivali pa kako to da nemam decka, ja bi samo rekla na nije dosao pravi a istina je da sam bila luda samo za njim nikog drugog nisam ni pogledala. Probala sam izlaziti s jednim deckom ali opet to je brzo zavrsilo, nisam osjetila to sto osjecam s njim.

U tih par godina naseg izlazenja ni ja ni on nismo bili u vezama. Stalno sam mu govorila ako nade neku da je mrtav za mene.

I sada nedavno ja u tom gradu studiram, 3.godina faksa i saznam da je nasao curu tj. vidim preko fejsa i poludim, blokiram ga odmah. Znaci nije mi se nakon toliko godina ni usudio javiti da ima curu. Ja skoz propadnem, nisam jela tjedan dana, vristala i plakala. Nekako shvacam da me nimalo ne zasluzuje ali opet me boli i tesko to prihvavam. Ne shvacam zasto mu je neka druga bolja od mene, zasto se uvijek ponasao da je bilo koja bolja od mene.

I prode par mjeseci, malo se smirim i tek dobijem onda poruku od njega, zasto ga mrzim ovo ono, jel mozemo biti dobri i ja ga odjebem i opet mi se sve nekako vrati i opet pocnem patiti i misliti na to sve. Cak me je i zvao jednom, nisam se javila, htio je sig da se vidimo zbog seksa, a vidim voli se s curom preko drus mreza, ne shvacam zasto mi to radi.

I tako opet prode par mjeseci i ja se malo smirim iako bilo je dana kad sam plakala , jednostavno se pitam zasto, zasto se ponasao prema meni kao da ne vrijedim nista. Inace sam jako osjetljiva i sve me pogodi, osjecala sam se kao da ne vrijedim. Nisam imala nekog drugog, tesko se zaljubim i pocela sam za sve misliti koji mi se jave da me zele zbog seksa, izgubila sam samopouzdanje. I onda se on nedavo opet javi, kao pogrijesio je sto se tako ponjeo prema meni, nisam ja to zasluzila, zeli da budemo dobri. I ja naravno povjerujem u sve to, i dalje na spomen njegova imena zadrhtim i pocnem skakati kada dode poruka. I tu se mi dopisujemo oko 2 tjedna dok ja nisam dosla kuci nakon faksa na praznike i nadem se s njim jednom i poseksamo se, znam kriva sam nisam si mogla pomoci, umjesto da ga odjebem ja napravim jos vece sranje i shvatim pa javio se opet samo zbog seksa, naravno , sta bi drugo bilo.
iako je i dalje u sretnoj vezi i vidim ludo se vole, ali ju je prevario samnom. I meni je falio seks s njim i da ga vidim ali znam da sam jako pogrijesila i sada opet patim. Ponizila sam se. Zelim to okoncati jednom za zauvijek. Zelim biti sretna. Stojim na istom mjestu kao i kada sam imala 17 godina a sada imam 22. Ne znam kako kreniti dalje. Kako zaboraviti prvu ljubav. Zelim nekog ko ce me gledati kao najbolju stvar na svijetu i znam da to zasluzujem.
Ne mogu vjerovati da sam si dopustila da se s nekim nazlazim toliko godina samo zbog seksa, znam da ima kemije i sve ali ja sam to radila s emocijama, on ocito ne.

Znam da on nikada ni nece shvatiti da smo mogli sve nas dvoje samo da je on htio, ali ja ne zelim vise patiti. Dosta mi je depresije zbog njega. Ne zelim da mi najbolje godine produ jer sam samo gledala krivog.

Znam da ga necu nikada zaboraviti jer mi je u svemu prvi, ali ako bi mogla bar malo prestat misliti na njega bila bi najsretnija.

Jel bi bilo lakse da mu sve kazem ako se javi opet, da mu kazem da me jako povrijedio i da sam ga voljela svo vrijeme ili da samo probam ignorirati?

Jel tko bio u slicnoj situaciji ili ima nekakav savjet, pomozite mi :/

[Zoey]

mozda ce zvucati grubo, ali iz tvog posta iscitavam da ti je on kriv za sve, zasto nije ovo, zasto nije ono, kreten... jebiga, sama si zakuhala situaciju.
bila sam u... recimo slicnoj situaciji. kreni dalje, bit ce ti bolje. prva ljubav? mozda s tvoje strane, s njegove, koliko vidim, nije neka ljubav.

a inace, uvjerena sam da kad netko zeli bit s tobom, bude s tobom.

[misterioznadje]

Zoey kaže:

mozda ce zvucati grubo, ali iz tvog posta iscitavam da ti je on kriv za sve, zasto nije ovo, zasto nije ono, kreten... jebiga, sama si zakuhala situaciju.
bila sam u... recimo slicnoj situaciji. kreni dalje, bit ce ti bolje. prva ljubav? mozda s tvoje strane, s njegove, koliko vidim, nije neka ljubav.

a inace, uvjerena sam da kad netko zeli bit s tobom, bude s tobom.

Znam nije on kriv, ja sam kriva zapravo sto sam si dopustila to sve i mislila da ce me zavoljeti :/

[Zoey]

misterioznadje kaže:

Znam nije on kriv, ja sam kriva zapravo sto sam si dopustila to sve i mislila da ce me zavoljeti :/

ne treba sad tu trazit krivca, trebas samo shvatiti da nista od toga i krenuti dalje. sto je bilo, bilo je. bilo kakvo analiziranje i propitkivanje ce te samo unazaditi. dakle... odluci nesto i drzi se toga. zbog sebe.

razumijem da ti je tesko, da ga volis, da si bila samo s njim, ali vjeruj mi na rijec, treba ti samo vrijeme. kad to vrijeme prode, smijat ces se svemu.

[Ufur]

Preboliti ces, to je gotovo, nema tu vise nicega, osvijesti to.

Tebi je stalo do njega (iako ima tu i dosta patologije sa tvoje strane), njemu nije do tebe.

Amputacija, a ne sta je moglo bit ovo ono, to ti nije zdravo.

[misterioznadje]

Ulfur kaže:

Preboliti ces, to je gotovo, nema tu vise nicega, osvijesti to.

Tebi je stalo do njega (iako ima tu i dosta patologije sa tvoje strane), njemu nije do tebe.

Amputacija, a ne sta je moglo bit ovo ono, to ti nije zdravo.

Eh nadam se da hocu.

[raptured]

dečko te nije zavlačio i nije ti lagao. bila si mu dobra za seks. nemreš nekog natjerat da te voli. činiš mi se i za svoje godine ipak jako nezrela. odrasti malo i nađi si dečka koji hoće bit s tobom, a ne da histeriziraš.

[raptured]

a ovakvu prvu ljubav je najlakše preboljet tak da nađeš nekoga tko mu ni u čemu ne sliči (ovaj tvoj me podsjeća na moju prvu ljubav, malo i previše). i usrećiš se. premlada si da paničariš oko jednog k***

[edi_bosanceros]

raptured_insomniac kaže:

a ovakvu prvu ljubav je najlakše preboljet tak da nađeš nekoga tko mu ni u čemu ne sliči (ovaj tvoj me podsjeća na moju prvu ljubav, malo i previše). i usrećiš se. premlada si da paničariš oko jednog k***

da
on je kriv
hajmo malo o njegovom autu

[raptured]

edi_bosanceros kaže:

da
on je kriv
hajmo malo o njegovom autu

jel ovo misqoutano?

[Vatra14]

stisni zube, pregrmi i idemo dalje.

[Depeche E.]

Zvučat će malo hardcore, znam.

Ali je li ti ikada umro netko od obitelji/prijatelja tko ti je bio iznimno važan i koga si neizmjerno voljela? Ili nešto poput neke teže bolesti? (Ogavno sam otišla u krajnost, ali potrebno je )

Ako je i ako si uspjela to prebroditi, tj. nosiš se sa time na zdrav način onda razmišljaj u smjeru da možeš i bez tog nekog. Ja to gledam ovako: dakle, prvi posao i sva si prestrašena yada yada.. ali snađeš se, a samim time dobivaš i na samopouzdanju. Uspjela si iako si bila prestravljena svega što ti je nepoznato i novo. Pa si dobila neki još zahtijevniji posao i opet se javlja onaj strah od prije, no u manjoj mjeri i sad si misliš “pa ako sam uspjela ono, zašto ne bih i ovo savladala”. Eto! Ne znam koliko je razumljivo, ali mislim da je sasvim realno.

Ne znam, to je neka moja analogija koja mi je nekakav životni moto

Okej, da, jasno da je teško kada prekineš s nekime i sve to nosi svoju bol, ali ako promijeniš percepciju shvatit ćeš kako ima i gubitaka koji mogu mnogo više boljeti. Ljepota takve percepcije jest u tome da je primjenjiva na mnogo više životnih brodoloma nego samo onih ljubavnih.

Ali, naravno, ipak ostaje onaj element koji je najbitniji, a to je koliko si ti osviještena na osobnoj razini. U smislu da upoznaješ sebe i kod svake životne situacije, neovisno o tome je li to prekid ili nešto drugo, možeš samoj sebi biti oslonac i znati da ćeš izdržati.

Netko tko dovoljno poznaje i voli sebe neće si postavljati pitanje kako preboljeti ili već unaprijed konstruirati napaćen život zbog prekida nego će stati na loptu i ići dan po dan imajući jasnu viziju da može i sam. Pa koliko god teško bilo. A teško je samo u početku. Svaki takav događaj u životu ti je prilika da poradiš na sebi.

Pa ti biraj hoćeš li ovome pristupiti na konstruktivan način ili ćeš se nadati tome da ti netko da nekakav magičan savjet koji će te riješiti svih postprekidnih muka

Sretnooo!!


Sent from my iPhone using Tapatalk

[misterioznadje]

Depeche E. kaže:

Zvučat će malo hardcore, znam.

Ali je li ti ikada umro netko od obitelji/prijatelja tko ti je bio iznimno važan i koga si neizmjerno voljela? Ili nešto poput neke teže bolesti? (Ogavno sam otišla u krajnost, ali potrebno je )

Ako je i ako si uspjela to prebroditi, tj. nosiš se sa time na zdrav način onda razmišljaj u smjeru da možeš i bez tog nekog. Ja to gledam ovako: dakle, prvi posao i sva si prestrašena yada yada.. ali snađeš se, a samim time dobivaš i na samopouzdanju. Uspjela si iako si bila prestravljena svega što ti je nepoznato i novo. Pa si dobila neki još zahtijevniji posao i opet se javlja onaj strah od prije, no u manjoj mjeri i sad si misliš “pa ako sam uspjela ono, zašto ne bih i ovo savladala”. Eto! Ne znam koliko je razumljivo, ali mislim da je sasvim realno.

Ne znam, to je neka moja analogija koja mi je nekakav životni moto

Okej, da, jasno da je teško kada prekineš s nekime i sve to nosi svoju bol, ali ako promijeniš percepciju shvatit ćeš kako ima i gubitaka koji mogu mnogo više boljeti. Ljepota takve percepcije jest u tome da je primjenjiva na mnogo više životnih brodoloma nego samo onih ljubavnih.

Ali, naravno, ipak ostaje onaj element koji je najbitniji, a to je koliko si ti osviještena na osobnoj razini. U smislu da upoznaješ sebe i kod svake životne situacije, neovisno o tome je li to prekid ili nešto drugo, možeš samoj sebi biti oslonac i znati da ćeš izdržati.

Netko tko dovoljno poznaje i voli sebe neće si postavljati pitanje kako preboljeti ili već unaprijed konstruirati napaćen život zbog prekida nego će stati na loptu i ići dan po dan imajući jasnu viziju da može i sam. Pa koliko god teško bilo. A teško je samo u početku. Svaki takav događaj u životu ti je prilika da poradiš na sebi.

Pa ti biraj hoćeš li ovome pristupiti na konstruktivan način ili ćeš se nadati tome da ti netko da nekakav magičan savjet koji će te riješiti svih postprekidnih muka

Sretnooo!!


Sent from my iPhone using Tapatalk

Hvala 😊

[violeta1980]

misterioznadje kaže:

Pozdraav svima,
Ovakvih tema je mozda vec bilo ali svejedno moram nekome otvoriti dusu i traziti savjet jer nemam kome.

Uglavnom, sada imam 22 godine i krenila sam izlaziti s jednim deckom kada sam imala 17 godina on jednu godinu mladi, on je prvi deckom s kojim sam uopce izasla, prvi poljubac, dodir, seks. Tada sam bila jako naivna ( mozda sam i jos ) i on nikada nije govorio o nekoj vezi izmedu nas, uvijek se sve svelo na briju i seks i ja sam se zaljubila kao budala i nadala se da ce nesto biti vise izmedu nas, da se trebam strpit, da ce se on zaljubiti u mene kad tad.
Nikada se nije lose ponasao prema meni niti ista ali nikada me nije izveo na kavu ili upoznao s prijateljima, tajili smo sve to , osjecala sam se kao da me se srami ili nesto i nikada nisam shvacala zasto. Nista mi nije falilo, iz dobre obitelji, normalna, zabavna,nisam ruzna, dosta sam zgodna, decki su mi se cak bojali prici jer sam prezgodna ( tako su mi barem oni pricali) ali ja sam opet htjela samo tog kretena, nijednog drugog nisam ni pogledala. On nije niata posebno izgledom ili nesto, ja sam ga zavoljela unatoc manama i jer se ponasao kao kreten i meni je bio najljepsi.

Nikada mu zapravo nisam ni rekla da ga volim jer to nekako ocekujem od decka da mi prvi kaze, a i bojala sam se reakcije jer sam znala da me on ne voli. Cak sam znala da voli neku drugu, svoju prijateljicu. Ali i dalje sam se ludo zaljubljena nalazila s njim. Po cijele dane samo mi je on bio u glavi, nisam vise bila ona stara ja i sretna, cak sam i smrsavila.

Svi su mi govorili ( oni koji su znali da se vidamo, jer smo se vidali tajno) da mogu bolje da zavrsim to s njim ali ja glupaca nisam naravno i to se oduzilo i oduzilo, osla sam studirati u drugi grad, on je ostao kuci, ali i dalje smo sve to nastavili. Ja u tom drugom gradu nisam nikog ni pogledala, od.pomisli na drugog gadilo mi se, htjela sam samo njega. I tako dosla vec do 22.godine i dalje sam se nalazila s njim, svaki put kad dodem kuci, cijelo ljeto, praznike. Jako sam se vezala zato jer mi je prvi i nikom nikada nisam ni rekla kolko mi on znaci niti je itko mogao pomisliti na to. Svi me ispitivali pa kako to da nemam decka, ja bi samo rekla na nije dosao pravi a istina je da sam bila luda samo za njim nikog drugog nisam ni pogledala. Probala sam izlaziti s jednim deckom ali opet to je brzo zavrsilo, nisam osjetila to sto osjecam s njim.

U tih par godina naseg izlazenja ni ja ni on nismo bili u vezama. Stalno sam mu govorila ako nade neku da je mrtav za mene.

I sada nedavno ja u tom gradu studiram, 3.godina faksa i saznam da je nasao curu tj. vidim preko fejsa i poludim, blokiram ga odmah. Znaci nije mi se nakon toliko godina ni usudio javiti da ima curu. Ja skoz propadnem, nisam jela tjedan dana, vristala i plakala. Nekako shvacam da me nimalo ne zasluzuje ali opet me boli i tesko to prihvavam. Ne shvacam zasto mu je neka druga bolja od mene, zasto se uvijek ponasao da je bilo koja bolja od mene.

I prode par mjeseci, malo se smirim i tek dobijem onda poruku od njega, zasto ga mrzim ovo ono, jel mozemo biti dobri i ja ga odjebem i opet mi se sve nekako vrati i opet pocnem patiti i misliti na to sve. Cak me je i zvao jednom, nisam se javila, htio je sig da se vidimo zbog seksa, a vidim voli se s curom preko drus mreza, ne shvacam zasto mi to radi.

I tako opet prode par mjeseci i ja se malo smirim iako bilo je dana kad sam plakala , jednostavno se pitam zasto, zasto se ponasao prema meni kao da ne vrijedim nista. Inace sam jako osjetljiva i sve me pogodi, osjecala sam se kao da ne vrijedim. Nisam imala nekog drugog, tesko se zaljubim i pocela sam za sve misliti koji mi se jave da me zele zbog seksa, izgubila sam samopouzdanje. I onda se on nedavo opet javi, kao pogrijesio je sto se tako ponjeo prema meni, nisam ja to zasluzila, zeli da budemo dobri. I ja naravno povjerujem u sve to, i dalje na spomen njegova imena zadrhtim i pocnem skakati kada dode poruka. I tu se mi dopisujemo oko 2 tjedna dok ja nisam dosla kuci nakon faksa na praznike i nadem se s njim jednom i poseksamo se, znam kriva sam nisam si mogla pomoci, umjesto da ga odjebem ja napravim jos vece sranje i shvatim pa javio se opet samo zbog seksa, naravno , sta bi drugo bilo.
iako je i dalje u sretnoj vezi i vidim ludo se vole, ali ju je prevario samnom. I meni je falio seks s njim i da ga vidim ali znam da sam jako pogrijesila i sada opet patim. Ponizila sam se. Zelim to okoncati jednom za zauvijek. Zelim biti sretna. Stojim na istom mjestu kao i kada sam imala 17 godina a sada imam 22. Ne znam kako kreniti dalje. Kako zaboraviti prvu ljubav. Zelim nekog ko ce me gledati kao najbolju stvar na svijetu i znam da to zasluzujem.
Ne mogu vjerovati da sam si dopustila da se s nekim nazlazim toliko godina samo zbog seksa, znam da ima kemije i sve ali ja sam to radila s emocijama, on ocito ne.

Znam da on nikada ni nece shvatiti da smo mogli sve nas dvoje samo da je on htio, ali ja ne zelim vise patiti. Dosta mi je depresije zbog njega. Ne zelim da mi najbolje godine produ jer sam samo gledala krivog.

Znam da ga necu nikada zaboraviti jer mi je u svemu prvi, ali ako bi mogla bar malo prestat misliti na njega bila bi najsretnija.

Jel bi bilo lakse da mu sve kazem ako se javi opet, da mu kazem da me jako povrijedio i da sam ga voljela svo vrijeme ili da samo probam ignorirati?

Jel tko bio u slicnoj situaciji ili ima nekakav savjet, pomozite mi :/

Ova me nepismenost jako podsjeća na jedan nedavni topić....aha, Čekanje za onu pravu.

[AlessandraB]

violeta1980 kaže:

Ova me nepismenost jako podsjeća na jedan nedavni topić....aha, Čekanje za onu pravu.

Nije pismeno ni kada kvotas ceo njen uvodni topic i napises samo jednu recenicu, a ona jos ima gresku, jer si posle zareza napisala veliko slovo.

[skorpionka87]

Svatko se može preboljet; ako se hoće.
Nitko nije nezamjenjiv.

[the beginning]

Samo pijan mogu da prebolim,
ove noci duge i sudbinu zlu,
kradem dane Bogu, a jos je volim,
svaka koju ljubim me podseca na nju

[raptured]

the beginning kaže:

Samo pijan mogu da prebolim,
ove noci duge i sudbinu zlu,
kradem dane Bogu, a jos je volim,
svaka koju ljubim me podseca na nju

op op op:klap:

[rolandus]

misterioznadje kaže:

Pozdraav svima,
Ovakvih tema je mozda vec bilo ali svejedno moram nekome otvoriti dusu i traziti savjet jer nemam kome.

Uglavnom, sada imam 22 godine i krenila sam izlaziti s jednim deckom kada sam imala 17 godina on jednu godinu mladi, on je prvi deckom s kojim sam uopce izasla, prvi poljubac, dodir, seks. Tada sam bila jako naivna ( mozda sam i jos ) i on nikada nije govorio o nekoj vezi izmedu nas, uvijek se sve svelo na briju i seks i ja sam se zaljubila kao budala i nadala se da ce nesto biti vise izmedu nas, da se trebam strpit, da ce se on zaljubiti u mene kad tad.
...

Jel tko bio u slicnoj situaciji ili ima nekakav savjet, pomozite mi :/

Klasična 100x viđena priča. Svatko želi imati ono što ne može. Ti pomalo posesivna, nedovoljno sigurna u sebe, on to koristi jer ne izgleda najbolje. Da je on trčao za tobom sada ne bi ovo pisala jer ti ne bi bio napet.

Takva je ljudska, ali prvenstveno ženska priroda, volite ono što je nedostižno i teško za imati. Kada to dobijete više vam nije zanimljivo https://goo.gl/zvxy5k

Živi dalje i odrasti, ostat će ti samo lijepo (ili ružno) sjećanje. Treba naučiti gubiti i treba biti malo manje razmažen pa bude sve ok.

[misterioznadje]

rolandus kaže:

Klasična 100x viđena priča. Svatko želi imati ono što ne može. Ti pomalo posesivna, nedovoljno sigurna u sebe, on to koristi jer ne izgleda najbolje. Da je on trčao za tobom sada ne bi ovo pisala jer ti ne bi bio napet.

Takva je ljudska, ali prvenstveno ženska priroda, volite ono što je nedostižno i teško za imati. Kada to dobijete više vam nije zanimljivo https://goo.gl/zvxy5k

Živi dalje i odrasti, ostat će ti samo lijepo (ili ružno) sjećanje. Treba naučiti gubiti i treba biti malo manje razmažen pa bude sve ok.

Ne znam, da on trci zamnom ja bi ga i dalje htjela jer ga volim.
Znaam da treba kreniti dalje i ostaviti proslost. Hvala ti 😊