Bolovanje - skupna tema

[te@]

Evo, palo mi na pamet dok sam postala na topicu o plaćanju prekovremenih sati, a na kojima smo se "očešali" i o bolovanju, kako ima ljudi koji su vrlo često na bolovanju iz kojekakvih razloga i onih drugih koji bolovanje vrlo rijetko koriste, pa čak znaju dolaziti na posao vidno bolesni.

Kad kažem da ima onih koji su "iz kojekakvih razloga" na bolovanju tu ne mislim na ljude koji stvarno boluju od nekakvih kroničnih bolesti ili su jednostavno boležljivi po prirodi, već na one koji će doslovce otići na bolovanje kad god im se sprdne. "Razboliti" se radi šopinga u Graz ili pak zato jer im je pun kufer posla, šefa, kolega i jednostavno im treba predah.

Bila sam prije koji mjesec svjedokom da je žena "demonstrativno" otišla na bolovanje samo zato jer ostali u timu nisu podržavali njezinu ideju u kojem smjeru jedan projekt treba ići. Isto tako - znam ljude koji odu na bolovanje kad požele godišnji, a ne žele dirat ono malo dana što im je ostalo ili su sve potrošili još ljetos.

S druge strane, imam kolegicu koja je pravi radoholičar i često zna dolaziti na posao i pod visokom temperaturom. Dakako, da takvo što ne podržavam, jednako kao i što na neki način ne simpatiziram ljude koji zlorabe bolovanje.

Osobno sam vrlo rijetko na bolovanju, možda svega jednom godišnje kad me slome sinusi s kojima se borim već godinama. Štoviše, do prije koju godinu sam i ja bila u onoj skupini što i bolesna dolazi na posao - a onda sam se ipak odlučila skulirat, zdravlje je ipak na prvom mjestu.

Kako je na vašem radnom mjestu?
Kako vaši šefovi gledaju na bolovanje, odnosno dal' vidno negoduju ako nazovete i velite da ste bolesni i da imate temperaturu i slično, ili imaju razumjevanja?
Ima li u vašoj radnoj sredini ljudi koji su prečesto koriste bolovanje, iako je jasno da nisu ozbiljno bolesni?
U kojim situacijama fakat ostajete doma ili odlazite doktorici da vam otvori bolovanje?

[UnExpected]

Ne odobravam dolaženje bolesnih na posao - umjesto da dva dana ostane doma, dođe raditi i zarazi nas sve - tu mislim na viroze, gripe i sl.

Kod nas na poslu direktor inzistira da se ostane doma i to mi je super. Imali smo kolegicu koja je svakih mjesec-dva bila bolesna pa je par dana ne bi bilo, i moram reći da mi nije bila osobito uvjerljiva - pa čak da je to i istina, ne bih rado takvu osobu imala u timu, možda je diskriminatorski, ali je tako.

Ja sam u prosjeku bolesna jednom godišnje maksimalno tjedan dana - to znači temperatura i prateće pojave - ako se osjećam tako loše da se ne mogu dići iz krevata, ako sam zarazna, ako pijem antibiotike...

Svoj posao volim, pa mi nedolaženje iz sebičnih pobuda nije na kraj pameti - ako hoću u šoping tražim slobodna dan, fala Bogu imam dosta prekovremenih.

Inače mislim da se takva muljanja kao u uvodnom postu primjenjuju uvelike u državnim službama i velikim firmama, ne znam kako to opisati...gdje je sve ''službenije''. manje firme gdje su svi povezani, gdje se podrazumijeva da te se zivka vikendom i poslije posla - tu je toga puno manje, jer se ljudi više osjećaju kao dio svoje firme.

Dok sam radila u velikoj firmi, osjećala sam se kao samo jedan kotačić u stroju. Ako bi bila bolesna, ostala sam doma i dofurala onaj nalog za bolovanje ili kako se to već zove. Nit bi koga zvala, nit bi mene tko zvao.

Sad u manjoj firmi, ne moram nosit nikakvu doznaku (eto, sjetila se), nazovem tajnicu da veli kolegama, šefa nazovem osobno, kažem što je, prođemo kroz projekte tak da zna što kome uvaliti, ako me nešto trebaju zovu me na mobitel, a i ja nazovem skoro svaki dan da pitam jel sve ok, a ako mi bude bolje radim i od doma pa im šaljem na mail...

[platex00]

gospa Noris kaže:

Imali smo kolegicu koja je svakih mjesec-dva bila bolesna pa je par dana ne bi bilo, i moram reći da mi nije bila osobito uvjerljiva - pa čak da je to i istina, ne bih rado takvu osobu imala u timu, možda je diskriminatorski, ali je tako.

Da, to je obicno slucaj s majkama koje ostaju na bolovanju zbog djecjih bolesti...
Moja prijateljica barem dvaput mjesecno po dva dana. Barem. Ponekad i vise, cak i po cijeli tjedan.
Dva klinca od dvije i cetiri gpdine, nema baka-servisa....

[te@]

platex00 kaže:
Da, to je obicno slucaj s majkama koje ostaju na bolovanju zbog djecjih bolesti...
Moja prijateljica barem dvaput mjesecno po dva dana. Barem. Ponekad i vise, cak i po cijeli tjedan.
Dva klinca od dvije i cetiri gpdine, nema baka-servisa....

Dobro, al ja ipak ne mislim da gro žena koje imaju malu djecu zloupotrebljavaju bolovanje. Imala sam kolegicu kojoj je mali netom što se zaposlila počeo ići u jaslice. I dijete bi fakat svako malo uhvatilo neko virozu među klincima i trebalo bi trčat po njega. Nekad je znala i ostajat doma kad bi imalo temperaturu i bilo bolesno.

Ali sam vidjela da se zbog svega neugodno osjeća (ono - bila je nova) mada ne bi trebala. Iako nemam djecu, razumijem takve stvari i mislim da bi i drugi trebali imat razumjevanja. Vjerojatno ćemo se i mi koji nemamo djecu naći u istoj situaciji jednog dana.

Smetalo me što su neke babe na poslu frktale na nju baš zbog toga. Iako je žena dolsovce bila razapeta između trčanja po jaslicama i posla. Također nije bilo baka servisa.

[platex00]

te@ kaže:
Dobro, al ja ipak ne mislim da gro žena koje imaju malu djecu zloupotrebljavaju bolovanje.

Nisam mislila to reci (ne kazem da je to zloporaba bolovanja) vec da postoje zene koje su zbog toga vjerojatno diskriminirane. Zbog toga sto imaju malu djecu koja se svaki drugi dan razbole.
Moze se to tolerirati do neke mjere, ali svakom ce poslodavcu s vremenom dopizdit da mu djelatnice ostaju doma cim im klinci pocnu slinit.
Zalosno ali tako je. Nema razumijevanja ni od radne okoline a kamoli od nadredjenih.

[te@]

platex00 kaže:
Nisam mislila to reci (ne kazem da je to zloporaba bolovanja) vec da postoje zene koje su zbog toga vjerojatno diskriminirane. Zbog toga sto imaju malu djecu koja se svaki drugi dan razbole.
Moze se to tolerirati do neke mjere, ali svakom ce poslodavcu s vremenom dopizdit da mu djelatnice ostaju doma cim im klinci pocnu slinit.
Zalosno ali tako je. Nema razumijevanja ni od radne okoline a kamoli od nadredjenih.

Slažem se.

Ali ja govorim baš o zlouporabi bolovanja. O onom "puk'o mi je film, odo na bolovanje ko vas j...".

E, to ne mogu shvatit. Ono - radije ću otići na bolovanje, vjerojatno ostaviti na cjedilu čitav tim s kojim radim, nego se nositi s eventualnim problemima.

Da i ne spominjem da sam na jednom od bivših radnih mjesta imala ženu koja bi se uredno svako ljeto "razbolila" odmah po završetku godišnjeg. Ono - još tjedan dana bi bila na moru "bolesna".

[tilla]

te@ kaže:

Da i ne spominjem da sam na jednom od bivših radnih mjesta imala ženu koja bi se uredno svako ljeto "razbolila" odmah po završetku godišnjeg. Ono - još tjedan dana bi bila na moru "bolesna".

takva je jedna radila za moju staru. manji grad sve se sazna, ona javlja da je bolesna a zapravo je na brodu za anconu.

[Cats]

Kad sam počela radit u ovoj firmi imali smo dvije dame (računovotkinju i knjigovotkinju) koje bi početkom kalendarske godine uz dopuste prijavile i bolovanja. Ali one su s direktorom bile sava-sava pa je to bilo tako i gotovo.

Dugo godina sam spadala u kategoriju onih koji su išli na posao dok mogu stajat na nogama. Sad sam se malo opametila pa ipak ostanem doma, ali svejedno (kuc kuc) sam na bolovanju vrlo rijetko. Prerijetko, kaže moja doktorica.

S druge strane, iskustva u zadnjih 10ak godina kod nas (radna grupa s dosta mladih ljudi) je pokazala da su zbog bolesti sitne dječice daleko više bili odsutni tate nego mame. Imali smo kolegu koji bi, što zbog jednog što zbog drugog djeteta, znao biti na poslu svega po 2-3 dana mjesečno. Stvar je bila stigla do te mjere da su i oni najdobronamjerniji počeli sumnjati u te beskonačne bolesti, ali nije se dogodilo ništa, a on je otišao od nas i tako pojeo vuk magare.

[mobyXXL]

te@ kaže:
Evo, palo mi na pamet dok sam postala na topicu o plaćanju prekovremenih sati, a na kojima smo se "očešali" i o bolovanju, kako ima ljudi koji su vrlo često na bolovanju iz kojekakvih razloga i onih drugih koji bolovanje vrlo rijetko koriste, pa čak znaju dolaziti na posao vidno bolesni.

Kad kažem da ima onih koji su "iz kojekakvih razloga" na bolovanju tu ne mislim na ljude koji stvarno boluju od nekakvih kroničnih bolesti ili su jednostavno boležljivi po prirodi, već na one koji će doslovce otići na bolovanje kad god im se sprdne. "Razboliti" se radi šopinga u Graz ili pak zato jer im je pun kufer posla, šefa, kolega i jednostavno im treba predah.

Bila sam prije koji mjesec svjedokom da je žena "demonstrativno" otišla na bolovanje samo zato jer ostali u timu nisu podržavali njezinu ideju u kojem smjeru jedan projekt treba ići. Isto tako - znam ljude koji odu na bolovanje kad požele godišnji, a ne žele dirat ono malo dana što im je ostalo ili su sve potrošili još ljetos.

S druge strane, imam kolegicu koja je pravi radoholičar i često zna dolaziti na posao i pod visokom temperaturom. Dakako, da takvo što ne podržavam, jednako kao i što na neki način ne simpatiziram ljude koji zlorabe bolovanje.

Osobno sam vrlo rijetko na bolovanju, možda svega jednom godišnje kad me slome sinusi s kojima se borim već godinama. Štoviše, do prije koju godinu sam i ja bila u onoj skupini što i bolesna dolazi na posao - a onda sam se ipak odlučila skulirat, zdravlje je ipak na prvom mjestu.

Kako je na vašem radnom mjestu?
Kako vaši šefovi gledaju na bolovanje, odnosno dal' vidno negoduju ako nazovete i velite da ste bolesni i da imate temperaturu i slično, ili imaju razumjevanja?
Ima li u vašoj radnoj sredini ljudi koji su prečesto koriste bolovanje, iako je jasno da nisu ozbiljno bolesni?
U kojim situacijama fakat ostajete doma ili odlazite doktorici da vam otvori bolovanje?

zašto ne? Do radnog mjesta koje imam mi ionako više nije stalo pa zašto onda nebi malo zajebavao? Uostalom, on mene masira 23-25 dana u mjesecu i nikom niš. Ja od svega toga nemam ništa: mala plaća, bezperspektivno radno mjesto, sumanuti šef... nadam se da ću se prehladit da mogu otić na bolovanje, uzet godišnji i nakon toga dić sidro Ne radi mi se više tu

[sale25]

U principu mislim da je to stvar ljudskih stajališta, odnosa prema poslu i ambicioznosti.
Radio sam u firmi gdje je poslije svake plaće par ljudi otišlo na bolovanje. Kasnije čujem poznate izreke u stilu "za koga da radim?" ili još bolje "ne mogu me toliko malo plaćati koliko ja mogu malo raditi..". Takva mišljenja su mi malo bezveze jer ako nisi zadovoljan plaćom - tražiš drugi posao.
S druge strane, ima poslodavaca koji i ako ti se desi da budeš stvarno bolestan dva puta u mjesec dana, dobiješ nogu.
Uvijek je bila najbolja "zlatna sredina", ali toga je danas sve manje...
Osobno, rijetko idem na bolovanja. Odem eventualno ako me nešto uhvati par dana, najviše iz straha ako ne preležim ta dva dana, da će me kasnije prikovati za krevet na deset dana.

[te@]

mobyXXL kaže:
zašto ne? Do radnog mjesta koje imam mi ionako više nije stalo pa zašto onda nebi malo zajebavao? Uostalom, on mene masira 23-25 dana u mjesecu i nikom niš. Ja od svega toga nemam ništa: mala plaća, bezperspektivno radno mjesto, sumanuti šef...

Sumnjam da ćeš sa takvim stavom daleko dogurat. Stalno cmizdriš po forumu o tome kako te šef izrabljuje i slično - pa, brate, što ne tražiš drugi posao!? Nit imaš 60 godina, nit si invalid. Ili si i ti u onoj skupini ljudi koja se konstantno samosažaljeva, a ni malim prstom ne želi mrdnut da promjeni to stanje.

Osobno mi je spika "ne može on mene toliko malo platit, koliko ja mogu malo radit" - kao što sale kaže - katastrofa. I nekako mislim da će se osobe koje imaju takav stav uvijek negdje, zbog ne čega žalit i negodovat. Bez obzira na radno mjesto i odnos poslodavca.

"Osveta bolovanjem" - genijalno!

[sunčica]

to ti ovisi i od prirode posla - recimo, znam dosta žena koje rade u sustavu znanosti gdje nemaju baš tako stroge kontrole kad dolaze i odlaze tako da neke to koriste itekako ..

ali, to je ionako posao bez radnog vremena i po meni je to idealan način za rad stručnjaka koji ima klince (ili je boležljiv/a )u budućnosti - nemaš radno vrijeme, nego imaš rokove; gdje ćeš raditi je tvoja stvar

a što se mene tiče , prije nego što sam dala svoj jedini otkaz u životu sam se uvelike izvlačila, jer mi je bilo toliko grozno da bih dobila temperaturu bez ikakvih problema samo bih pomislila na neke ljude . A radila sam bez prijave (ali za fiksnu lovu) tako da mi nisu mogli ništa

[sunčica]

te@ kaže:

"Osveta bolovanjem" - genijalno!

to je glupost, jer ako imaš stvarnih problema na poslu neće ti ih riješiti tih nekoliko dana koliko nećeš raditi

[te@]

sunčica kaže:
to je glupost, jer ako imaš stvarnih problema na poslu neće ti ih riješiti tih nekoliko dana koliko nećeš raditi

Očito nisi dobro shvatila mobyjev mentalni sklop.

On i ne brije na riješavanje problema, nego hoće, kao, bolovanjem "zajebat" šefa.

[sunčica]

te@ kaže:

On i ne brije na riješavanje problema, nego hoće, kao, bolovanjem "zajebat" šefa.

da bih reč rekel

[mobyXXL]

te@ kaže:
Sumnjam da ćeš sa takvim stavom daleko dogurat. Stalno cmizdriš po forumu o tome kako te šef izrabljuje i slično - pa, brate, što ne tražiš drugi posao!? Nit imaš 60 godina, nit si invalid. Ili si i ti u onoj skupini ljudi koja se konstantno samosažaljeva, a ni malim prstom ne želi mrdnut da promjeni to stanje.

Osobno mi je spika "ne može on mene toliko malo platit, koliko ja mogu malo radit" - kao što sale kaže - katastrofa. I nekako mislim da će se osobe koje imaju takav stav uvijek negdje, zbog ne čega žalit i negodovat. Bez obzira na radno mjesto i odnos poslodavca.

"Osveta bolovanjem" - genijalno!

kao prvo: probaj doć radit u proizvodnju pa ćeš vidjet kaj je to. Svi radimo u smjenama kad treba pa čak i šef smjene, jedini ON ne dolazi na posao kad treba Zakaj ja počinjem od 7.00 a on od 9 pa ode doma u 15 Radim za kompom i u biti se nemogu požalit, al jebote plaća pišljivih 3000 naravno ne plaća ni prekovremeno, ni smjenski rad a plaća zna i debelo kasnit. Naravno samo zato jer su eto modernizirali proizvodnju, zadužili se za puste milijune i sad nemaju ni da nas navrijeme plate A što se tiče traženja posla: kaj ti misliš da se meni nakon 8-9 sat ide još na intervjue? Ili da dobim izlaz kad trebam na razgovor? ma moš mislit. Evo danas bi trebao bit na intervjuu u 16 sati i to za posao koji mi je al jednostavno mi je pun kufer-idem ravno doma .


Radim ko budala, moje radno mjesto se zove kao nekakav vođa stroja a stvar je u tome da ja moram pazit na kompu kaj stroj radi a kad on popizdi onda ti znaj kak ga pokrenut jer proizvodnja nesmije stat, a onda kad se nekaj pokvari ovaj sere da smo mi sve krivi umjesto da si popravi stroj jbo ga taj krš od ABB-a

[te@]

mobyXXL kaže:
A što se tiče traženja posla: kaj ti misliš da se meni nakon 8-9 sat ide još na intervjue? Ili da dobim izlaz kad trebam na razgovor? ma moš mislit. Evo danas bi trebao bit na intervjuu u 16 sati i to za posao koji mi je al jednostavno mi je pun kufer-idem ravno doma .

Onda ostani tu di jesi i plačipizdi i dalje!

Šta ti misliš da se do relativno dobrog posla dolazi na taj način? I da nam je svima pala mana s neba? Da se nismo nahodali po razgovorima, prethodno radili kojekakve poslove i crnčili za crkavicu? Pa ja sam redovno studirala i redovno radila od druge godine faksa, po 10 sati u komadu sam znala bit na poslu i onda po noći još učit. Da ne velim o trci ujutro rano na faks pokupit skripte, pa na drugi kraj grada na posao.

Fakat se moram skulirat i prestat se nervirat na ovakve gotovanske spike.

[mobyXXL]

te@ kaže:
Onda ostani tu di jesi i plačipizdi i dalje!

Šta ti misliš da se do relativno dobrog posla dolazi na taj način? I da nam je svima pala mana s neba? Da se nismo nahodali po razgovorima, prethodno radili kojekakve poslove i crnčili za crkavicu? Pa ja sam redovno studirala i redovno radila od druge godine faksa, po 10 sati u komadu sam znala bit na poslu i onda po noći još učit. Da ne velim o trci ujutro rano na faks pokupit skripte, pa na drugi kraj grada na posao.

Fakat se moram skulirat i prestat se nervirat na ovakve gotovanske spike.

e jebiga jebem ti sve. Sad radim danas do 15 i sad bi ja trebal doma "lijepo" se obuć i onda jurit na drugi kraj grada do 16 a nemam šanse stić I još ak dođem ovak kak sam na poslu (kombinacija traperice-tenisice) još me budu izbacili van, jer je bitnije kak dođeš obučen neg kaj znaš radit Pun mi je kufer cijeli dan na poslu i onda još jurit ko budala okolo

[atlantis]

coek reko da radi za male pare u proizvodnji

pa ispalo da radi za 3000 kuna (sto nije puno, da se razumijemo, ali ima i manjih placa) za kompom

imash li zavrsen fax? imash li barem 3 godine iskustva u struci?

ak nemash, uci dok ne naucish pa ces moci pregovarati o tome gdje, kako i za koju placu cesh raditi...

_____________

na temu da se vratim

- na bolovanju sam prosle godine bila jednom (koliko se sjecam)... i josh sam jedno 2 dana izostala zbog 'gluposti' tipa gnoj u zubu, a zubar radi popodne od dva (ja radim od 1)...

dogodi mi se da dan dva dodjem ukomirana pa me steraju doma ali tako rjesavam jalne jezicine koje vole svasta pricati

imam firmu doma... al mi nije palo na pamet cak niti izach ranije zbog posla (iako me najbolja kolegica hoce mijenjati), a kamoli uzimat bolovanje zbog mora ili tako necega

[vrabac]

mobyXXL kaže:
e jebiga jebem ti sve. Sad radim danas do 15 i sad bi ja trebal doma "lijepo" se obuć i onda jurit na drugi kraj grada do 16 a nemam šanse stić I još ak dođem ovak kak sam na poslu (kombinacija traperice-tenisice) još me budu izbacili van, jer je bitnije kak dođeš obučen neg kaj znaš radit Pun mi je kufer cijeli dan na poslu i onda još jurit ko budala okolo

Dok sam tražila bolji posao, nosila sam si u vrećici bolju robu "za presvuć" i šminku, presvukla se u WC-u prije nego bi krenula na razgovor, i onda ravno tamo. Ili kad je mogao brat bi došao po mene autom i dovezao mi čistu robu i onda sam se u autu presvlačila dok je on vozio. Nije sve takav problem ako se ima volje.


Ontopic, na bolovanje idem jedino kad me kolegice iz ureda potjeraju ća da ih ne zarazim. Ili ako imam baš 40 temperaturu. Nije da ne bih mogla/smjela i na malo blaže simptome bolesti uzeti bolovanje, ali eto takva sam, ne mogu si pomoć - peče me savjest da se izležavam doma a posao čeka. Zapravo, nije baš da me peče savjest, nego mi je muka od pomisli što će me sve dočekati kad se vratim. A da ima u firmi ljudi koji ne dođu radit jer su loše spavali, ima. Mislim da nemaju neke konkretne sankcije zbog toga, ali svi znaju tko je na "listi boležljivih" pa pretpostavljam da dugoročno ipak osjete (na povišicama ili sl.).