Odnos otac - sin?

[Tulio]

Za početak, pozdrav svima na MK-u

Evo baš danas nakon cjelog dana na maslinama mi pade na pamet ovo...kakav odnos ste imali s vašim ocem, jeste li se slagali ili ste više bili kao dva ovna(kako moja mater meni kaže).

Sa starim sam uvijek bio ok, mada cijeli život imam neki osjećaj da nije to to. S moje strane, mogu reć da mi on ide uvelike na živce šta misli da sve zna najbolje i uvijek imam osjećaj da se predamnom pavi pametan, ali opet s druge strane uvijek nekako dođem na to da sam i ja isti kao on, pa da se zbog toga ne trpimo. Kad god moram s njime nešto radit, to mi je muka...od najobičnije promjene utičnice, mi napravimo rat...pa nas onda mater miri

S njegove strane..neznam...mislim priuštio mi je sve šta je mogao...nisam nikad ničega bio željan, dobio sam i bicikl, i lego kocke, i PS, i komp, iman u auto... ali nekako, uvijek imam osjećaj da nešto fali... jbg puno radi, pogotov preko sezone, sam sam sebe odgojio praktički, i sebe i mlađu sestru... Možda taj neki nedostatak zajedničkog vremena, koliko god mi to sad bezveze zvuči i uopće mi više nije ni bitno, možda podsvjesno ipak fali.

Evo sad ću 20, pa me malo zanima kako je to izgledalo u vašem odrastanju...kako ste se podnosili, slagali trpili...jel bilo kakvih većih ekscesa...i na kraju krajeva, jeste li i s koliko odselili

[Z_interactive]

ja i otac kako si napisao smo ko dva ovna, on je blesav kao i svi u ovoj selendri a ja da mi je dobit pare otišao bih zauvijek i nikad vidio ni njega ni ovu pripizdinu.

[Nietreink]

Moj cale je za mene heroj i uzor...nas odnos je uvik bio odlican, nikad se nismo nesto zavadili jako, nisam nikad puno trazio od njega, a opet mi je mnogo toga pruzio, pokazao, naucio me gotovo svemu.

Ima sada 51 god, ali u dusi je ostao isti, uvik je spreman za salu, zajebanciju i tesko ga je raspizdit (op. materi koja ga zna ubit u pojam svojom flegmaticnoscu i zaboravnim slaganjem robe po ladicama).

Istina mozda nismo provodili vrime stalno skupa, igrali se ili nesto, ali u sustini bio je uvik tu, a i sad mi cesto kaze da mu je zao sto nismo vise vremena provodili zajedno. Ali ja nemam taj osjecaj, za mene je on ucinio sasvim dovoljno. Na kraju, oni trenutci kad smo bili na otoku brali masline ili kopali nesto i radili, urezali su mi se u sjecanje kao nesto vrijedno i dozivotno, trenutci oca i sina bez problema svijeta i sranja okolo nas. A njegove price...to je svijet za sebe...

Iako imam samo 18 godina prosao sam onaj kljucni dio u kojemu mnoge ljude obitelj sjebe i ostavi im gorke rane i sjecanja, medutim eto, imam tu srecu i privilegiju da mi je otac prakticki savrsen. Bio je u ratu, imao je cacu pijanca, mater koja ga je znala tuci i svasta, ali opet je otao lik i po, ljudina i ponosan sam na njega jer me uspio odgojiti bez nasilja, bez prijetnji ili vridanja tipa glup si ili ne mozes to i to...

Eto...trazili ste...dobili ste..., kamo srece da su i tudi ovakvi ko moj, di bi nam bio kraj.

[mjau mjau]

Nietreink kaže:

Moj cale je za mene heroj i uzor...nas odnos je uvik bio odlican, nikad se nismo nesto zavadili jako, nisam nikad puno trazio od njega, a opet mi je mnogo toga pruzio, pokazao, naucio me gotovo svemu.

Ima sada 51 god, ali u dusi je ostao isti, uvik je spreman za salu, zajebanciju i tesko ga je raspizdit (op. materi koja ga zna ubit u pojam svojom flegmaticnoscu i zaboravnim slaganjem robe po ladicama).

Istina mozda nismo provodili vrime stalno skupa, igrali se ili nesto, ali u sustini bio je uvik tu, a i sad mi cesto kaze da mu je zao sto nismo vise vremena provodili zajedno. Ali ja nemam taj osjecaj, za mene je on ucinio sasvim dovoljno. Na kraju, oni trenutci kad smo bili na otoku brali masline ili kopali nesto i radili, urezali su mi se u sjecanje kao nesto vrijedno i dozivotno, trenutci oca i sina bez problema svijeta i sranja okolo nas. A njegove price...to je svijet za sebe...

Iako imam samo 18 godina prosao sam onaj kljucni dio u kojemu mnoge ljude obitelj sjebe i ostavi im gorke rane i sjecanja, medutim eto, imam tu srecu i privilegiju da mi je otac prakticki savrsen. Bio je u ratu, imao je cacu pijanca, mater koja ga je znala tuci i svasta, ali opet je otao lik i po, ljudina i ponosan sam na njega jer me uspio odgojiti bez nasilja, bez prijetnji ili vridanja tipa glup si ili ne mozes to i to...

Eto...trazili ste...dobili ste..., kamo srece da su i tudi ovakvi ko moj, di bi nam bio kraj.

Imamo isto godina, i imam isti dojam o svom tati
kraljina najveća, smiren, odmjeren, nikad na mene ruku nije podigao, što s mnogim očevima nije slučaj.
Ponosan sam na njega na svim poljima, time što je vatrogasac, time što je izgradio kuću svojim rukama, što je normalan prije svega i dobar otac
Nikad nije ni glas povisio na mene i brata, naučio nas je svemu, a prije svega raditi. Tako da, za mog oca

[mazgov]

Tulio kaže:

Sa starim sam uvijek bio ok, mada cijeli život imam neki osjećaj da nije to to.

shvatit ćeš oca kad postane djed

[zbuky]

mazgov kaže:

shvatit ćeš oca kad postane djed

Najbolji odgovor... imam osjecaj su sva pitanja odgovorena jednom recenicom... Ja i moj stari smo u relativno dobrim odnosima, iako ja ne ispunjavam sve njegove snove, ideje itd., ali vjerujem da, iako se nekad cini nespretan u tom odgoji jer je odvise zaposlen ili zamisljen, uglavnom je dobronamjeran. Ako je kod vas slicno kao i kod mene, otac donosi glavni prihod kucanstva, mozda jednostavno u toj zelji da ti priskrbi sve što može, zaboravi ti zapravo posvetiti i vrijeme. Razmirice su normalne u svim odnosima, ne samo izmedu oca i sina.

[miracc]

Odnos mene i mog oca se svodi na: dobro jutro, bok i doviđenja. Nema nikakve ljutnje između nas, "jednostavno" ne razgovaramo...

[manki1]

miracc kaže:

Odnos mene i mog oca se svodi na: dobro jutro, bok i doviđenja. Nema nikakve ljutnje između nas, "jednostavno" ne razgovaramo...

Nekako se i ja vidim u ovome ...

[Z_interactive]

da, uživaj s ocem! Sve je kako se rodiš, u mojoj sredini svi su pijandure (samo piju alkohol) i pizde (boje se odgovornosti i života) samo znaju reć bit će bolje i po starom umjesto da nešto urade za svoju djecu...a ja sam totalno drugačiji i uvijek u svađi s mojih dvoje idiota...

[mwm]

Ne slažemo se nimalo, neko vrijeme čak se nismo ni viđali zbog njegove bahatosti i gluposti. A onda su krenule godine i bolesti, a ja sam shvatio da kad on ode ni ja više neću biti isti.
Sad se trudim što više vremena provoditi s njim, i on je shvatio svoje greške. Mislim da tek sad imamo jedan normalan odnos, nadam se da će potrajati.
I da, bojim se života bez njega, ma kolilko sam ga nekad mrzio. Falit će mi, đubre staro.

[Nietreink]

Ja znam za svog tetka koji je djubre od covjeka, imao je oca takoder djubreta...i nikad nisu pricali puno, stalno su se svadali i mrzili, pokusavali se sto manje vidati....

ali otkad je stari umro, moj tetak mu dolazi na grob skoro svaki dan i prica s njim, place i slicno vec godinama.....jebiga ako je njemu tako, kako nece biti nekome tko se kako tako slagao sa ocem....teske su to emocije, covjeku dodje da se zapita...

[KungFuMonkey]

Tulio kaže:

S moje strane, mogu reć da mi on ide uvelike na živce šta misli da sve zna najbolje i uvijek imam osjećaj da se predamnom pavi pametan, ali opet s druge strane uvijek nekako dođem na to da sam i ja isti kao on, pa da se zbog toga ne trpimo.

Svašta. Jel to taj neki ka dalmatinski temperment?

Nisi ti ništa isti kao on.
"On je tvrdoglav ali i ja san tvrdoglav", ma koga boli kurac što si ti tvrdoglav.

Od kud tebi ideja da je tvoje pravo bost se sa starim? On ima pravo bit tvrdoglav, ti prema njemu nemaš. Sljedeći put kad ti dođe da nešto prosereš sam se odalami po gubici i pokri se po ušima. Nabrojao si sve što ti je on dao, što si ti njemu dao?

[Lastan]

KungFuMonkey kaže:

Od kud tebi ideja da je tvoje pravo bost se sa starim? On ima pravo bit tvrdoglav, ti prema njemu nemaš. Sljedeći put kad ti dođe da nešto prosereš sam se odalami po gubici i pokri se po ušima. Nabrojao si sve što ti je on dao, što si ti njemu dao?

Dug koji ti natovare roditelji ne vraćaš njima, već svojoj djeci.

[Z_interactive]

Nabrojao si sve što ti je on dao, što si ti njemu dao?

što on njemu treba dati?????
ak mu je stari kupija igračke što je dobar otac???
Dobar otac je teško biti, i ja imam igračke pa sam nezadovoljan i ne volim moje roditelje...
najbolje da mu nema dati za kruh jebate....
ak oćeš imat djecu onda se pozdravi sa sobom, ako ti je stalo samo do sebe živi sam!!!
A ne stvarat izlike, njemu je bilo teško bla bla, Ok bilo ti je teško, ak ti je toliko teško što si onda pravija dicu!!!

[Tulio]

Da je, dalmatinski temeprament...

Ali mislin neznan koliko je sad ovaj moj post ispa negativan, to su samo neke sitnice koje me tako živciraju, mislin da svi imaju nešto slično. Pitanje je samo koliko smo spremni na kompromis, kao i uostalom u svemu u životu.

Više me je zanimalo općenito odnosi, neki zajednički poslovi(slaganje peglice, zidanje kuće...pa na kraju krajeva i možda zajednička firma i sl, kako to funkcionira)...itd

A šta sam ja njemu dao...pa neznam šta bi mu trebao dat. On je taj koji me htio, dobio me je...to mu je dosta

[KungFuMonkey]

Z_interactive kaže:

najbolje da mu nema dati za kruh jebate....

I da ga sa 18 izbacio iz kuće gologuzog, još uvijek ni riječ ne bi imao pravo prigovorit.

Moj stari je sa 14 godina došao sa sela radio ko šegrt išao u školu i plaćao si podstanarstvo. Živio kod babe neke imao sobu od 12 kvadrata, još se sjećam kako mi je pričao kako je štedio i svaki mjesec bi od para koje je uštedio jednom otišao na šnitu kolača od kestena. Jer mu je to bio najdraži kolač.

Sad si pročitaj svoj post ponovo i reci jel ti ima smisla.

Tulio kaže:

Pitanje je samo koliko smo spremni na kompromis, kao i uostalom u svemu u životu.

Kompromis? Ma kakav kompromis čovječe... Nema tu kompromisa, bar ne jedan za jedan. Kompromis s tvoje strane je da on tebi opali 10 ćuški a ti onda odlučiš napravit kompromis pa stisneš zube i ne prigovoriš. Takav kompromis da, a ne da on tebe ćušne pa ćeš ti bit kompromisan pa njega ćušnut s pola snage. Ma biž čovječe. Pljusni se sam ak te on neće.

Tulio kaže:

A šta sam ja njemu dao...pa neznam šta bi mu trebao dat. On je taj koji me htio, dobio me je...to mu je dosta

To je velika istina. To je njemu dosta. Što ti želiš? (retoričko pitanje)

[čobanka]

KungFuMonkey kaže:

Kompromis? Ma kakav kompromis čovječe... Nema tu kompromisa, bar ne jedan za jedan. Kompromis s tvoje strane je da on tebi opali 10 ćuški a ti onda odlučiš napravit kompromis pa stisneš zube i ne prigovoriš. Takav kompromis da, a ne da on tebe ćušne pa ćeš ti bit kompromisan pa njega ćušnut s pola snage. Ma biž čovječe. Pljusni se sam ak te on neće.
To je velika istina. To je njemu dosta. Što ti želiš? (retoričko pitanje)

E baš si ga prećero.. ili možda nisi ako vam je ćaća isti..

Tulio; To ti je jedna normalna pojava, mame su ljubomorne na svoje kćeri, a očevi na sinove...te njihove loše prikrivene "djetinjaste" ispade često tumačimo kao nesnošljivost, da nas ne podnese ili da smo im nešto krivi.

Lego kocke, i te druge pizdarije nisu bile potrebne da ti odrasteš...s njima je samo potkupljivao tvoje osmijehe kako bi na čas smirio svoju savjest. I nemaju pojma koliko u tome griješe.

Ja volim onu izreku; čovjek je savršeno biće koje svaka budala može napraviti

[mmmila]

KungFuMonkey kaže:

I da ga sa 18 izbacio iz kuće gologuzog, još uvijek ni riječ ne bi imao pravo prigovorit.

Moj stari je sa 14 godina došao sa sela radio ko šegrt išao u školu i plaćao si podstanarstvo. Živio kod babe neke imao sobu od 12 kvadrata, još se sjećam kako mi je pričao kako je štedio i svaki mjesec bi od para koje je uštedio jednom otišao na šnitu kolača od kestena. Jer mu je to bio najdraži kolač.

Sad si pročitaj svoj post ponovo i reci jel ti ima smisla.

to je to. zna tata, a i mama, ispričati di su spavali, šta su jeli i radili da bi studirali... onda me je samo sram i sram za sva moja gotovanstva. a onda kad počnu dramiti da šta nama nisu ništa pružili srce mi pukne. stvarno su bili i ostali nevjerojatno divni.
al da je stari dosadan za poludit...

[lastman]

Tulio kaže:

Za početak, pozdrav svima na MK-u

Evo baš danas nakon cjelog dana na maslinama mi pade na pamet ovo...kakav odnos ste imali s vašim ocem, jeste li se slagali ili ste više bili kao dva ovna(kako moja mater meni kaže).

Sa starim sam uvijek bio ok, mada cijeli život imam neki osjećaj da nije to to. S moje strane, mogu reć da mi on ide uvelike na živce šta misli da sve zna najbolje i uvijek imam osjećaj da se predamnom pavi pametan, ali opet s druge strane uvijek nekako dođem na to da sam i ja isti kao on, pa da se zbog toga ne trpimo. Kad god moram s njime nešto radit, to mi je muka...od najobičnije promjene utičnice, mi napravimo rat...pa nas onda mater miri

S njegove strane..neznam...mislim priuštio mi je sve šta je mogao...nisam nikad ničega bio željan, dobio sam i bicikl, i lego kocke, i PS, i komp, iman u auto... ali nekako, uvijek imam osjećaj da nešto fali... jbg puno radi, pogotov preko sezone, sam sam sebe odgojio praktički, i sebe i mlađu sestru... Možda taj neki nedostatak zajedničkog vremena, koliko god mi to sad bezveze zvuči i uopće mi više nije ni bitno, možda podsvjesno ipak fali.

Evo sad ću 20, pa me malo zanima kako je to izgledalo u vašem odrastanju...kako ste se podnosili, slagali trpili...jel bilo kakvih većih ekscesa...i na kraju krajeva, jeste li i s koliko odselili

Većina očeva ide đonom na svoje sinove i to je činjenica. Moje poimanje roditeljstva je uvijek bilo - želim svojoj djeci biti koliko je to moguće najbolji "prijatelj" i to i jesam. Uvijek tu za njih i oni su prioritet u mom životu. Samo čovjek mora paziti da ne bude po onoj - daš prst hoće ruku? Kažeš dao je koliko je mogao, ali vidim da ti nije dao vrijeme. Očito je da shvaćaš da bi žrtvovao nove najkice ili bicikl za više vremena. Žalosno je koliko očevi imaju važnijih stvari od vlastite djece?! Govorim iz iskustva, a prešao sam 60 g.

Nietreink kaže:

Moj cale je za mene heroj i uzor...nas odnos je uvik bio odlican, nikad se nismo nesto zavadili jako, nisam nikad puno trazio od njega, a opet mi je mnogo toga pruzio, pokazao, naucio me gotovo svemu.

Ima sada 51 god, ali u dusi je ostao isti, uvik je spreman za salu, zajebanciju i tesko ga je raspizdit (op. materi koja ga zna ubit u pojam svojom flegmaticnoscu i zaboravnim slaganjem robe po ladicama).

Istina mozda nismo provodili vrime stalno skupa, igrali se ili nesto, ali u sustini bio je uvik tu, a i sad mi cesto kaze da mu je zao sto nismo vise vremena provodili zajedno. Ali ja nemam taj osjecaj, za mene je on ucinio sasvim dovoljno. Na kraju, oni trenutci kad smo bili na otoku brali masline ili kopali nesto i radili, urezali su mi se u sjecanje kao nesto vrijedno i dozivotno, trenutci oca i sina bez problema svijeta i sranja okolo nas. A njegove price...to je svijet za sebe...

Iako imam samo 18 godina prosao sam onaj kljucni dio u kojemu mnoge ljude obitelj sjebe i ostavi im gorke rane i sjecanja, medutim eto, imam tu srecu i privilegiju da mi je otac prakticki savrsen. Bio je u ratu, imao je cacu pijanca, mater koja ga je znala tuci i svasta, ali opet je otao lik i po, ljudina i ponosan sam na njega jer me uspio odgojiti bez nasilja, bez prijetnji ili vridanja tipa glup si ili ne mozes to i to...

Eto...trazili ste...dobili ste..., kamo srece da su i tudi ovakvi ko moj, di bi nam bio kraj.

Lijepo nema što. Bravo za tvog starog.

Tulio kaže:

Da je, dalmatinski temeprament...

Ali mislin neznan koliko je sad ovaj moj post ispa negativan, to su samo neke sitnice koje me tako živciraju, mislin da svi imaju nešto slično. Pitanje je samo koliko smo spremni na kompromis, kao i uostalom u svemu u životu.

Više me je zanimalo općenito odnosi, neki zajednički poslovi(slaganje peglice, zidanje kuće...pa na kraju krajeva i možda zajednička firma i sl, kako to funkcionira)...itd

A šta sam ja njemu dao...pa neznam šta bi mu trebao dat. On je taj koji me htio, dobio me je...to mu je dosta

Mnogi su , pogotovo očevi, dobili djecu, ne jer su htjeli već jer je red, normalno, prirodno je, svi tako rade, podrazumijeva se, zalomilo se...a poslije to svojoj djeci svakodnevno pokazuju i daju do znanja. Tako da to "htio je" često i nije baš najtočnije? Nemoj me krivo shvatiti.

[Z_interactive]

A šta sam ja njemu dao...pa neznam šta bi mu trebao dat. On je taj koji me htio, dobio me je...to mu je dosta

upravo tako, sve što mu možeš dati je:
da se ne drogiraš i nisi alkić
nisi peder
ne siluješ i ne ubijaš i ne pljačkaš

dakle jednostavno da budeš normalan i zdrav!