O oprostu i opraštanju

[Jaya]

Šta po vama znači oprost? Kako znam da sam nešto oprostila i da mi se neće vračat ko bumerang?
Kad se riješiš osjećaja ljutnje, zamjeranja al još imaš distancu prema toj osobi, da li je to samo "oprošteno al ne zaboravljeno" ili nije ni oprošteno? Loši postupci ljudi prema nama ostavljaju trag, pređemo preko toga, ali da li smo i oprostili?
Pamtimo da bi naučili, opraštamo da bi se oslobodili..

[laura D]

Mislim da je za oprost bitno da ga druga strana iskreno i otvoreno traži i da razumije razloge zbog kojih ga traži. To je koliko-toliko osiguranje da neće ponoviti istu stvar tj. da neće biti bumerang efekta. Jer, velika je vjerojatnost da će se ponoviti ono za što ne kuže "čemu dižemo toliku prašinu".
Kad se riješiš osjećaja ljutnje, zamjeranja ...
-za mene je to trenutak kada oprost nastupa, kada prihvatiš ponovno osobu unatoč ponašanju ili riječima koje su te povrijedile. A distanca je prirodan proces zaliječenja te rane koju smo dobili i izblijedjet će s vremenom. Ako neće, onda nismo stvarno i istinski oprostili a to je nama samima najteži teret, a ne drugoj strani.
Loš postupak se desi jer nismo savršeni i ako imamo snage i poverenja, trebamo oprostiti.
No, moje iskustvo je da kad netko uporno (dakle drugi i svaki sljedeći put) ponavlja ono za što zna da nas povređuje, da je to onda začarani krug i jedini način da se zaštitimo je da ograničimo ili preusmjerimo taj odnos...

[Nemruth Dagi]

Jaya kaže:

Šta po vama znači oprost? Kako znam da sam nešto oprostila i da mi se neće vračat ko bumerang?
Kad se riješiš osjećaja ljutnje, zamjeranja al još imaš distancu prema toj osobi, da li je to samo "oprošteno al ne zaboravljeno" ili nije ni oprošteno? Loši postupci ljudi prema nama ostavljaju trag, pređemo preko toga, ali da li smo i oprostili?
Pamtimo da bi naučili, opraštamo da bi se oslobodili..

Sa opraštanjem drugome, mi zapravo i ujedno praštamo sami sebi što smo dozvolili da se ljutimo i što smo dozvolili da nam se netko zamjeri do te mjere da je potreban oprost da bi se stvari izgladile.
U oprostu ipak ostaje povratna informacija da smo MI oprostili ali nismo zaboravili što bi trebalo značiti da smo naučili lekciju ali pitanje je dal smo se "oslobodili"....

Oprost uvijek ostavlja posljedice u nama jer je on ima povratno djelovanje na nas što može u nekog izazvati katarzični osjećaj da čini drugome i sebi dobro djelo ili je pak posljedica prisile u formalnom oprostu koji nije pravi oprost.
Glumljeni oprosti su najčešći jer su nužni i spadaju u kompromise.
Oprost neki "daju" samo da bi vidjeli kajanje i osjećaj krivnje u onih koji su ih povrijedili. Tako nastaju lažni oprosti koji tvore tanke slojeve našeg ega.
Uostalom, ima stvari koji se ne mogu izgladiti oprostom jer je oprost previše slaba forma nju onda zamijenjue forma osvete.
Lakše se osvetiti nego oprostiti, jer u oprostu mi aktivno mijenjamo sebe opraštajući i sebi i drugome. A za to treba ne samo volja nego i snaga.

Oprost je složeni mehanizam jer u sebi sadrži psihičku kategoriju prihvaćanja i odbijanja, kažnjavanja.....

[pumpkin pie]

Mislim da oprost zapravo nema puno veze s drugom stranom.
Oprostom zapravo smirujemo sebe.Pomirimo se s činjnicom da se to desilo u prošlosti i da na to više ne možemo utjecati,te da ostavimo sve te negativne emocije i krenemo dalje.
Npr neki oblik zlostavljanja... Možete biti cijeli život ljuti i mrziti tu osobu,ili joj oprostiti tj pomiriti se da je to bilo prije i da se više ništa oko toga ne može učiniti. Što naravno ne znači da će vam zlostavljač biti najbolji prijatelj,niti da će te mu dozvoliti da vam učini istu stvar. Samo će vam duša biti mirnija.
Ja to tako vidim...

[gottcha]

opraštam ali ne zaboravljam

[sheila]

gottcha kaže:

opraštam ali ne zaboravljam

ja isto

[elala]

mogu oprostit, ali ne mogu zaboraviti ..ok, možda nakon puno godina..

[Enchantress]

Ne opterećujem se oproštajima. Radije sačekam da vreme učini svoje i na sebi svojstveni blagi način izbriše tragove povreda, izgladi ljutnju i pruži neki novi pogled na situaciju, te me možda nečemu i nauči.

[Superskeptik]

Pametan oprašta, ali ne zaboravlja...

Znati ćeš kad si nekom oprostila (a i taj isto tako) kad ćete se moći smijati tome i prepričavati u društvu kao dobru foru...

[captainvuki]

Jaya kaže:

Šta po vama znači oprost? Kako znam da sam nešto oprostila i da mi se neće vračat ko bumerang?
Kad se riješiš osjećaja ljutnje, zamjeranja al još imaš distancu prema toj osobi, da li je to samo "oprošteno al ne zaboravljeno" ili nije ni oprošteno? Loši postupci ljudi prema nama ostavljaju trag, pređemo preko toga, ali da li smo i oprostili?
Pamtimo da bi naučili, opraštamo da bi se oslobodili..

Nema oprosta.Triba držat do sebe i ne opraštat nikome.Nema milosti.

[polyhymnia]

uvijek opraštam. ne zbog drugoga nego zbog sebe. tuđi postupci su tuđi postupci i ne da mi se s tim zamarat. zapravo u posljednje vrijeme uopće ne opraštam jer u potpunosti shvaćam da nemam što za oprostiti. jer štogod da je taj netko napravio, napravio je sebi, i to doslovno. ponekad me nešto povrijedi ali i to....ni ne zamjerim.

a naravno da ne zaboravljam, zbog sebe.

općenito sam pomalo flegmatična pa.....

[pumpkin pie]

Superskeptik kaže:

Znati ćeš kad si nekom oprostila (a i taj isto tako) kad ćete se moći smijati tome i prepričavati u društvu kao dobru foru...

Mislim da pretjeruješ!
Ovo vrijedi kad ti netko stane na nogu ili sl Ali ne za teže stvari.
Zamisli da se bračni par smije ...haha i onda ti ja uđem u sobu i haha on haha jebe neku plavušu hahah...

[Superskeptik]

pumpkin pie kaže:

Mislim da pretjeruješ!
Ovo vrijedi kad ti netko stane na nogu ili sl Ali ne za teže stvari.
Zamisli da se bračni par smije ...haha i onda ti ja uđem u sobu i haha on haha jebe neku plavušu hahah...

Naravno. Zaboravio sam staviti BOCTAOE* (po naški ANPOI**). A osim toga, tu je i prvi dio mog posta - pametni opraštaju, ali ne zaboravljaju.

Ipak, u mojem svjetonazoru - ako se desi "indiskrecija" kakvu ti opisuješ, oprost je činjenica da je preljubnik ostao živ i zdrav, a zaborav bi bio da se partner pomiri sa tom činjenicom i vrati takvoj osobi, APNOI...

*But Of Course There Are Obvious Exceptions (by Scott Adams)

**Ali Naravno Postoje Očite Iznimke

[Tinchi]

Kad se ne ogledavaš u bilo čemu što netko izjavljuje, teško je i zamjeriti a kamoli tek ne oprostiti

Hmmmmm... sa malo većim sjebovima je teže.
Onda bi trebala krenut elegantna osveta.

Al samo kad je zbilja gadno

[pumpkin pie]

Mislim da osveta ne pomaže.
Po prirodi nisam osvetoljubiva,pa mislim da to ne bi pomoglo.
Npr dečko me prevari,a ja mu razbijem auto ili sl. Rana ipak ostaje...

[Tinchi]

Ma pomaže, onom zlom dijelu tebe

A tog se ne može uvijek kontolirat, jednostavno hoće svoje...

U posljednje vrijeme teško da me mogu trajnije razdrmat neke situacije, izjave, postupci drugih osoba jer ih se ne trudim vezivati previše uz sebe, pa čak ni ako su direktno usmjerene prema meni (tipa, izjave s ciljem da me dotuku i sl).
Smatram da mi naknadno razmišljanje o tome ne treba, pa ne razmišljam. Ako ne reagiram odmah u principu zaboravljam. Ako reagiram, zna biti gadno. Ali to onda nije osveta.

Ona je suprotno od toga - naknadno promišljanje o tome, i promišljeno djelovanje s ciljem da, između ostalog, druga strana dobije po nosu. SVAKO promišljanje nakon samog događaja usmjereno ka rješavanju problema ima u sebi elemente osvete. IMHO
Zašto? Evo, kad već sudim po sebi - samo istjerivanje svojih prava i dokazivanje nečega nekome ("rješavanje problema" ) donosi mom egu određenu satisfakciju u nekoj mjeri, a to primjećujem i kod drugih ljudi.

Malo sam možda ekstremna, istina, ali ne vidim previše razlike između paljenja nečijeg auta i NAKNADNOG razgovora o problemu Jer cilj je - isti. "Vidi me, ja postojim, nedam se zajebavat, imam i ja ponos, imam EGO. što si učinio meni, mogu jednako tako ja i tebi"

[pumpkin pie]

Dokazivanje-DA
ne dozvoljavanje da te se gazi - uvjek da
ali ne na način oko za oko

[Tinchi]

Naravno
Al nejde uvijek
(my dark side has spoken )

[polyhymnia]

Kad se ne ogledavaš u bilo čemu što netko izjavljuje, teško je i zamjeriti a kamoli tek ne oprostiti

upravo to

[polyhymnia]

pumpkin pie kaže:

Dokazivanje-DA
ne dozvoljavanje da te se gazi - uvjek da
ali ne na način oko za oko

ne znam...ja mislim da osvete u velkoj većini proizlaze iz neke nesigurnosti u sebi....jer čovjek koji je siguran shvaća da NEMA tog kaj neko može reć a da to ugrozi bilo koji vid njegovog "postojanja". pa tako nestaje bilo koja potreba za "vraćanjem". bar je tako kod mene

edit: ne samo da nestaje potreba za vraćanjem nego i shvaćaš da te ama baš NITKO ne može "zgaziti". može samo pokušati, više ili manje se potruditi, biti više ili manje uvjerljiv......al sve ostaje na tome da je NETKO NEŠ REKAO/UČINIO. to te nikako ne pogađa. bar mene