Priča o Jobu

[kokobill]

Link kaže:

Tako je. Jer sto Bogu nije moguce?
B se cini najlogicniji izbor.
Ne opterecujem se previse s Bogom i Jobom ali mogu ti reci da sam sve veci skeptik sto se tice Bozje dobrote. Mozda zato sto osobno znam jednog "Joba" pa mi je tesko prihvatiti da pravedni Bog moze tolerirati muku neduznih.

To je samo bozije iskusenje.Prema nekome ostrije,a prema nekomu blaze.Znaci svi smo pod kusnjom i tako se odredimo.

[Sofiapolis]

sunasce kaže:

Sofiapolis,

Toj nacin izlaganja u prvom tvom postu na ovoj temi je malo „podjebavajuci”...naravno da sam procitala pricu od pocetka do kraja. Ali sam krivo zakljucila da ljudi koji vec diskutuju ovdje o prici o Jobu, da im bas ne moram prepricavati citavu pricu od pocetka do kraja.

Uglavnom, ne razmijem ovakve reakcije par ljudi ovdje...
Trazim jednostavno vase misljenje o ovoj biblijkoj prici (a ne da li sam ja u pravu ili ne, da li sam procitala pricu ili ne).

Prema tome, ako hoces normalno i konstruktivno odgovarat bilo bi mi drago,
Ako ne – onda ne...

Poštovano Sunašce, ja pa mome razgovaram normalnije nego mnogi drugi na forumu.

Držim da nisi spomenula u svom uvodu ključnu točku, tj. okladu, pa sam je dodala,
a drugo, smatram ponuđene odgovore ograničenima. Stoga sam postavila dva nova pitanja koja zahtjevaju odgovor prije biranja jednog od ponuđenih.

[Sofiapolis]

Jedna interpretacija koja mi pada na pamet, jest:

U ranoj dobi hebrejske duhovnosti, smatralo se da Bog na zemlji pokazuje ljudima da li su u njegovoj milosti ili ne. Tako se smatralo da su bogatsvo, mnoštvo djece, zdravlje su božje nagrade za njegove vrline .

Siromaštvo, neplodnost i bolest su se smatrale božjom kaznom za grijehe te osobe.

U tome je knjiga o Jobu neobična: Job je dobra i plemenita osoba, koju stiže nesreća za nesrećom.

Možda je autor htio promijeniti predodžu toga doba i pokazati da nesreća može stići i dobroga, a da nemoralna osoba, lopov, ratni profiter ili ubojica može biti bogat i zdrav. Da naše bogatsvo i zdravlje ništa ne govore o našim vrlinama.

[praško]

sofia je u pravu.

Link drago mi je da si oženjen, evo ti link na koji me je ovaj mjesečev topic podsjetio, jer ti nisi u toku: link

Evo slične trileme:

Prvo početna situacija:

1. Sunašce je dobra osoba.
2. Sunašce je pametna osoba.
3. Sunašce je pročitala joba.

A sad nakon što pročitamo njezin uvodni post, gdje i sama boldano kaže: Ovdje mi nešto nedostaje! slijedi:

A) Ako su 1 i 2 točni onda 3 nije
B) Ako su 2 i 3 točni onda 1 nije
C) Ako su 1 i 3 točni onda 2 nije

Zaključite sami i zaokružite odgovor!

[ursamajor]

sunasce kaže:

znaci ti tvrdis da je odgovor B tacan. Bog nije posten i nije apsolutno dobro?

kad jahve naređuje žrtvovanje prvorođene djece il klanje cijele palestine (osim onih klinki kojima je himen netaknut) on i dalje samo pošteno odrađuje svoj posao i može bit apsolutno dobro.koliko god job bio dobar eva i adam su ipak malo zeznuli stvar a možda i djedo i pradjed pa jahve možda malo trenira strogoću jer je unutar četiri generacije.

malo o jobu iz "biblijske mitologije" w. beltza

1. Knjiga o Jobu je jamačno nastala u 4. st. pr. n. e. U jezičnom pogledu, mnogi nas
arameizmi navode na pretpostavku da je pjesnik živio u krugu perzijskog službenog jezika, tj.
aramejskog jezika. Pouzdano je da Job 9, 24 aludira na Aleksandra Makedonskog a u 12,
17—13, 2 opisuje događaje koji su uslijedili iza osvajanja perzijskoga carstva po Aleksandru.
2. Knjiga o Jobu je spjev, ep. Podatak u Ezekiel 14, 14 i 14, 20, gdje se Joba, pokraj Noe i
Daniela, spominje kao uzor pravednika, stavlja njegovu osobu, kao i Nou i Daniela, u red
mitologijskih junaka i pouzdano ukazuje kako Job nije bio historijski lik. Dijelovi knjige koji
nisu metrički povezani: 1, 1—2, 13 i 42, 7—17 — zapravo okvir oko velikih govornih poglavlja
— vjerojatno potječu iz novele o Jobu koja je bila poznata već Ezekielu. Ona je, dakle,
jamačno starija od Knjige Ezekiela. Veliko djelo pjesnika Knjige o Jobu se sastoji u tome što
je od tog »malog predloška« načinio veliki ep o odnosu između Boga i ljudi.
U Septaginti je na kraju Knjige dodana bilješka, prema kojoj Job nije nitko drugi nego
edomski kralj Jobab. Taj se podatak i inače tradira, ali ne na vjerojatan način, premda su
inače već biblijski autori posizali za neizraelićanskom pripovjednom građom. No ipak se
može zamisliti da je pjesnik posegao za jednim likom iz bajki iz onoga područja, jer u
poglavlju 1,1 smješta Joba u zemlju Us: prema svećeničkoj predaji, Us pripada Aramu, sinu
Noinog sina Sema (I Mojsije 10, 21—23), dok je jahvističkoj predaji poznato da je Us bio sin
Abrahamova brata Nahora (I Mojsije 22, 21) kojega se smatra praocem Aramejaca. Zbog tog
je vjerojatno da ta građa potječe iz područja istočno od Jordana i da je prodrla u svijet
judejskih bajki s prodorom Edomaca u područje, iz kojega je Nabukodonozor evakuirao
Judejce.
3. Tekst ove Knjige nosi općenito pečat rukopisa jednoga pjesnika, izuzev poglavlja 32—37 i
nekih manjih ulomaka, među koje valja ubrojiti i poglavlje 28 koje, kao poglavlje o mudrosti —
samo Jahve pozna put do nje — na tom mjestu narušava radnju, kao i riječi što ih izgovara
Elihu, poglavlja 32—37, koji se sasvim nepripremljeno pojavljuju u priči, te drži četiri govora, i
time ne dopušta Jobu da dođe do riječi, a zatim opet nestaje bestraga. Njegovi govori imaju
za cilj da odbiju Jobove optužbe protiv Jahve. Elihu uči kako Jahve šalje patnju da bi iskušao
ljude, da bi ih odgojio. On nije nepravedan, jer je — kao vrhovni vladar svijeta — sušta
pravda. Budući da je čitatelju poznata okvirna radnja i on zna kako je Job dospio u jadan
položaj, riječi što ih izriče Elihu se pokazuju kao pokušaj da se spasi slava Jahvina u koju je
Job dirnuo. Te su riječi očito učena rasprava rječitoga svećenika koji si je postavio za zadaću
da neutralizira buntovni element u Knjizi o Jobu.
4. Glavni problem Knjige je sukob pravednoga čovjeka s njegovim nepravednim gospodarom
ili bogom. Osobe gospodara, Jahve, Satana su tradirana imena za situaciju kakve su se
događale u svijetu pripovjedača u 4. st. pr. n. e., u kojima su kraljevi i despoti, kao i njihovi
namjesnici, u vršenju svojih prava lišavali druge ljude njihovih prava, imovine, časti, djece i
zdravlja. Podjednako kao što veliki kralj u svom ćudljivom raspoloženju dopušta namjesniku
da eksploatira koju vjernu provinciju, tako Jahve koncedira Satanu da dokaže njegovu
afirmaciju. Pravedni veliki kralj, koji je inače nevidljiv i koji je svojim podanicima poznat samo
po čuvenju, se na kraju ipak pojavljuje i restituira sve što je njegov namjesnik uništio.
Međutim, stvarno se značenje epa sastoji u tome što Job nema ispočetka svoje shvaćanje —
da čovjek koji trpi od nepravdi ne smije izgubiti vjeru u svoju nedužnost, već prije mora
vjerovati u ponovno uspostavljanje nedužnosti i dobroga glasa — već ga tek stječe. Novela o
Jobu, koja je pjesniku poslužila kao predložak, je zasigurno prikazala kako je Jahve bogato
nagradio Joba za njegovu vjernost. Pošto je Job izjavio da bi ostao vjeran imenu Jahve-kralja
čak i kad bi mu Jahve oduzeo sve, ovaj mu može vratiti sve u dvostrukoj mjeri. Razlika
između Knjige o Jobu i novele se sastoji u tome što pjesnik na Jobu, kroz raspravljanje s
njegovim prijateljima i sa samim Jahvom, prikazuje proces kako čovjek razlaže svoje
diferencije s moći koja njime vlada. Jednostavna i uvriježena shema o krivnji i kazni,
teologijska dogma odmazde, kojom svećenici i proroci žele objasniti političku stvarnost 4. st.
pr. n. e., je ovdje napadnuta sasvim otvoreno. Jobove optužbe protiv Jahve jesu optužbe
pjesnika protiv njegovoga svijeta. Pjesnik pati i živi s Jobom, ali ne s Jobom okvirne priče
koja otuđuje stvarnost, već s Jobom koji govori, koji traži svoje pravo. Okvirna priča pokazuje
svojim sadašnjim položajem u cijeloj Knjizi kako postojeći svijet ovisi o savjetu bogova i kako
čovjek poput Joba, za kojega su razgovori između Satana i Jahve ostali sakriveni, može
spoznati s povezanosti koje određuju njegovu životnu sreću, ukoliko se samo potrudi i ne
napusti vjeru u svoje pravo. Job je na kraju čuo i samoga Jahvu, vidio ga i razumio, pošto ga
je dosad poznavao samo prema čuvenju.

[Scáthach]

Tako objasnjeno ima puno vise smisla...

I zato...DOLJE TIRANI!

[danijel12]

sunasce kaže:

Prica o Jobu… meni je tu nesto nejasno.

Da krenemo iz pocetka.
Ko uzmemo sljedece cinjenice:

• Bog je svemocan i uzrok svega sta se desava u svijetu. Nista se ne desava izvan njegove volje.
• Bog je pravican i posten i garantuje da svako dobija ono sto zasluzuje. Dobri – dobro, losi-lose.
• Job je dobar covjek.

Ja vidim ove čonjenice malo drukčije:
1. Bog je svemoćan, ali nije uzrok svega što se dešava u svijetu u smislu da je njegova želja da se upravo ovako dešava kao što se dešava. Bog ne želi zlo, ali ga pripušta (zbog slobodne volje koju je dao svojim stvorenjima).
2. Da, Bog garantira da će svatko dobiti ono što zaslužuje, ali ne nužno na ovom svijetu, već na drugom.
3. Slažem se (no vjerujem da ipak nije bezgrešan; u svakom slučaju baštini istočni grijeh)

sunasce kaže:

(A) Ako je Bog posten i svemoguc (1 & 2) onda je Job grijesnik i zasluzuje to sto mu se desilo (istina 3 ne vrijedi).

I dobri ljudi mogu patiti. Koliko je samo Isus patio, a bio je bezgrešan. Koliko je njegova majka patila gledavši Njegovu muku i smrt.

sunasce kaže:

(B) Ako je Job dobar covjek (3) ali ga Bog ipak na patnju stavlja, ona Bog nije posten. (istina 2 ne vrijedi)

Po kršćanskom shvaćanju, patnja nije nužno nešto negativno. Ne ulazeći dublje u teologiju, patnja može pročistiti čovjeka (čovjek kroz patnju može shvatiti što je bitno u životu, a što nije).

sunasce kaže:

(C) Ako je Job dobar covjek (3) ali mu Bog nije poslao tu patnju, onda Bog nije svemocan (istina 1 ne vrijedi)

Ako Bog Jobu nije poslao patnju, to ne znači da Bog nije svemoćan. Bog može patnju (kušnju) dozvoliti, kako bi iz toga proizveo veće dobro.

sunasce kaže:

Znaci ovi Jobovi prijatelji ce se odluciti da odgovor 3 nije istina. Job nije dobar covjek. To im je najlakse! Njima zivot i dalje ima smisla, i ne moraju se bojati da zive u kaoticnom svijetu bez kontrole i Bog je apsolutno dobar. Ali ovi prijatelji ne mogu nista drugo reci. Oni vjeruju u Boziju moc i dobrotu i zele i dalje vjerovati u to!

Padaju mi na pamet Isusove riječi kada je upitan u vezi jednog slijepca, tko je sagriješio: on ili njegovi roditelji (apostoli su mislili da je njegova slijepoća kazna za njegove grijehe ili grijehe njegovih roditelja). Isus je odgovorio da niti on niti njegovi roditelji nisu sagriješili, već je slijepac slijep zato da se na njemu očituje Božja snaga (i potom ga je izliječio). Mi ljudi često ne razumijemo zašto dobri ljudi pate i često prolaze lošije od zlih ljudi, ali vjerujem da Bog zna zašto.