Postoji li vrijeme?

[čaša_vode]

Vrijeme je nešto kao prostor. Znači, dimenzija. Ono je tu, ne ide nikud. Samo postoji. Relativno je.
Ako postoje bića kojima vrijeme sporije prolazi, koja drugačije percipiraju, kako bi bilo kada bi nekim bićima vrijeme izgledalo toliko usporeno, odnosno ubrzano da im jedno tisućljeće izgleda kao naš jedan sat?
Što ako je sve do percepcije?
Što ako se nikada ništa nije ni mijenjalo, a mi samo percipiramo kako je?
Kada bi se našli potpuno izolirani, tj. bez sluha, njuha, vida i dodira, bismo li i tada mogli reći da vrijeme postoji?
Iako, to je kao pitati se postoje li boje za psa? Što je glazba mački ili zecu? Noćna lampa pauku na zidu?

[clouseau]

future kaže:

I meni je to vrijeme čudno. Zašto negdje teče brže a negdje sporije, zašto za onoga tko putuje brzinom svjetlosti ne teče uopće?

A čuj, to ti je kao da pitaš zašto postoji gravitacija, zašto postoje električki naboji...

Eto, priroda je takva.

servantes kaže:

Govorim o sadašnjosti. Čija bi sadašnjost bila mjerilo vremena? Valjda moramo imati neku čvrstu točku ili konstantu da bi mogli mjeriti vrijeme.

Pa ima konstanta, eno netko je napisao definiciju sekunde.

Također moramo imati i neku univerzalniju definiciju vremena. Ona mora sadržavati i brzinu promjene, i entropiju, i psihološku strijelu vremena, i prošlost i sadašnjost i budućnost i....... prostor. Ili da ga definiramo samo kroz prostorvrijeme, ali u tom slučaju vrijeme ne bi postojalo.

Sorry... al ovo ništ ne kužim. Kakva psihologija? Zašto vrijeme ne postoji ako postoji prostorvrijeme?

Inače moj post je malo razrađenija verzija primjera o blizancima. Na vrijeme ne utječe samo brzina već i udaljenost.

Kako sad pak utječe udaljenost?

[servantes]

clouseau kaže:

Pa ima konstanta, eno netko je napisao definiciju sekunde.

To je definicija, a ne konstanta. Konstanta bi bila npr. brzina svjetlosti.

Zašto vrijeme ne postoji ako postoji prostorvrijeme?

Kao što se čovjeka ne možemo definirati na razini primjerice ruke, tako i prostorvrijeme ne možemo definirati na razini vremena. Uostalom, evo jedno jednostavno pitanje.
Da li se ti ili ja, krećemo "brzinom svjetlosti"?

Kako sad pak utječe udaljenost?

Uh. Ovo je malo složenije za objasniti.
OTR je "geometrija". Prostorvrijeme se zakrivljuje pod utjecajem gravitacije, brzine, tlaka, a pogotovo kada uspoređuješ dva tijela koja su udaljena u prostoru.
Fora je da ni jedan promatrač nije u povlaštenom položaju, te njegovo "sada" ne znači "sada" svih ostalih promatrača. Svako "sada" je jednakovrijedno i istinito.

[clouseau]

servantes kaže:

To je definicija, a ne konstanta. Konstanta bi bila npr. brzina svjetlosti.

Aha, misliš, kako svi mjere istu brzinu svjetlosti, tako bi i svi trebali mjeriti isto vrijeme? Pa to ne može... upravo zato jer svi mjere istu brzinu svjetlosti neovisno o svom kretanu, ne mogu svi mjeriti isto vrijeme.

Kao što se čovjeka ne možemo definirati na razini primjerice ruke, tako i prostorvrijeme ne možemo definirati na razini vremena. Uostalom, evo jedno jednostavno pitanje.

Pa nećemo prostorvrijeme definirati na razini vremena... trebamo 4 koordinate za opis događaja, ne možemo to nikako smanjiti na 3 ili manje. Jednu od tih koordinata zovemo vrijeme. Kako onda vrijeme ne postoji u prostorvremenu?

Da li se ti ili ja, krećemo "brzinom svjetlosti"?

Pa zapravo, u specijalnoj teoriji relativnosti 4-vektor brzine ima uvijek apsolutnu vrijednost jednaku brzini svjetlosti, pitanje je samo koliki dio te brzine otpada na kretanje po vremenskoj osi a koliko po prostornima... po tom shvaćanju, objekt koji stoji na mjestu, zapravo putuje brzinom svjetlosti kroz vrijeme.

Uh. Ovo je malo složenije za objasniti.
OTR je "geometrija". Prostorvrijeme se zakrivljuje pod utjecajem gravitacije, brzine, tlaka, a pogotovo kada uspoređuješ dva tijela koja su udaljena u prostoru.

OK, promatračima u gravitacijskom polju vrijeme sporije teče. Ali oni to osobno ne osjećaju; svakom se uvijek čini da vrijeme teče jednako, razlike se vide tek kad se uspoređuju izmjereni vremenski intervali različitih promatrača.

Fora je da ni jedan promatrač nije u povlaštenom položaju, te njegovo "sada" ne znači "sada" svih ostalih promatrača. Svako "sada" je jednakovrijedno i istinito.

Naravno, ali zašto je to argument za ne-postojanje vremena?

[servantes]

clouseau kaže:

Aha, misliš, kako svi mjere istu brzinu svjetlosti, tako bi i svi trebali mjeriti isto vrijeme? Pa to ne može... upravo zato jer svi mjere istu brzinu svjetlosti neovisno o svom kretanu, ne mogu svi mjeriti isto vrijeme.

Zašto bi svi trebali mjeriti isto vrijeme?
Gdje sam ja to tvrdio?

Pa nećemo prostorvrijeme definirati na razini vremena... trebamo 4 koordinate za opis događaja, ne možemo to nikako smanjiti na 3 ili manje. Jednu od tih koordinata zovemo vrijeme. Kako onda vrijeme ne postoji u prostorvremenu?

Ja sam govorio da vrijeme kao samostalan pomjam ne postoji, a ne da ne postoji u prostorvremenu. Pa zašto se zove prostorvrijeme?

Pa zapravo, u specijalnoj teoriji relativnosti 4-vektor brzine ima uvijek apsolutnu vrijednost jednaku brzini svjetlosti, pitanje je samo koliki dio te brzine otpada na kretanje po vremenskoj osi a koliko po prostornima... po tom shvaćanju, objekt koji stoji na mjestu, zapravo putuje brzinom svjetlosti kroz vrijeme.

OK, promatračima u gravitacijskom polju vrijeme sporije teče. Ali oni to osobno ne osjećaju; svakom se uvijek čini da vrijeme teče jednako, razlike se vide tek kad se uspoređuju izmjereni vremenski intervali različitih promatrača.

Tako je. Vrijeme se iskazuje samo kroz usporedbu. Blizancu na zemlji i blizancu u raketi vrijeme osobno teče isto. Razlika se vidi tek kada se izvrši usporedba.

Naravno, ali zašto je to argument za ne-postojanje vremena?

Zato što nemaš ni jednu čvrstu točku od koje bi mogao razmatrati postojanje vrmena. Možda veliki prasak, ali tada moraš razmatrati postojanje prostorvremena, a ne samoga vremena.

[clouseau]

servantes kaže:

Zašto bi svi trebali mjeriti isto vrijeme?
Gdje sam ja to tvrdio?

Ja sam govorio da vrijeme kao samostalan pomjam ne postoji, a ne da ne postoji u prostorvremenu. Pa zašto se zove prostorvrijeme?

Sorry, krivo sam te razumio.

Zato što nemaš ni jednu čvrstu točku od koje bi mogao razmatrati postojanje vrmena. Možda veliki prasak, ali tada moraš razmatrati postojanje prostorvremena, a ne samoga vremena.

Pa da, ja nisam ni rekao da bi trebali promatrati vrijeme odvojeno, nego samo kao dio prostorvremena, ali to ne znači da vrijeme ne postoji. Ono je jednostavno dio prostor-vremena.

[Nadahon]

Mišljenja sam da bi raspravu o vrimenu,tribali tematski podjeliti u odvojene
cjeline.
Prva cjelina bi bila sadržana u pitanju;Dali vrime fizički postoji?
Uvjerenja sam da nepostoji i samo je uvedeni pojam iz praktičnih razloga,koji
nas uvode u sljedeču cjelinu.Inače sam izvor pojma vrimena,ja povezujem
sa nastankom i samim temeljem materije,od koje je nastao (napravljen)
današnji svemir.Sada se pojam vrime,veže uz pitanje;"Koliko dugo če se
elektron okretati oko jezgre atoma",što je svojevrsan perpertumobile,na
jedinici,ništa uzeo,ništa dao.Dakle,niti smo mi uložili,bilo kakvu energiju u tu
vrtnju,niti čemo ili možemo,bilo šta dobiti.
Kao šta vidimo,opet je to pojam duljine trajanja nečega,(vrimena) u čekanju
da se nešto desi!!!
Druga cjelina bi bila,praktična primjena pojma vrimena,koju bi postavija
ovako;
Ako nam je za preći put,od točke (A) do točke (B),potreban period
NEČEGA,onda to NEŠTO,je potrebno nekako nazvati.Neka se zove vrime,
kao još jedan parametar u fizici.
Tu vidim praktičnu primjenu pojma,vrime.

[krena]

Upravo je u ovoj našoj raspravi Einstein postao značajni znanstvenik. On je prvi koji je dokazao da prostor i vrijeme imaju neke karakteristike do kojih ne možemo doći standardnom logikom. Ova se logika ruši kada se pokušava shvatiti da prostor i vrijeme. Za neke stvari nam ne pomaže svakodnevna logika. Dapače, čak nam i ODMAŽE.
Možemo slobodno reći da je Einsten uništio klasični način filozofiranja. Daljnji tijek razvoja filozofije je ušao u vrlo apstraktne vode nemoguće za predočavanje. Filozofiranje se svodi na predočavanje nekih analogija koje su običnom umu razumljive. A stvarno predočavanje je onemogućeno.

[Kaspper]

Svemir je nastao Velikim praskom, odnosno praskom su nastali prostor, materija, energija i vrijeme koji čine Svemir kakav poznajemo. Tako kaže važeća teorija.

Prostor i materija su stanje, a vrijeme i energija su procesi. Materija zauzima neki prostor, a gibanje energije uzrokuje vrijeme. Materija je energija koja se giba prostorom što uzrokuje pojavu vremena. Sve je to skupa u svojoj srži čista svijest, Bog.

Vrijeme kao takvo ne postoji, ono je samo prividna pojava gibanja materije/energije prostorom zaslužna i potrebna da se sve ne dogodi odjednom.

Stoga možemo reći da vrijeme, kao i ostale 3 komponente Svemira postoji uvjetno, u skladu s njima. Bez jednoga nema drugoga. Ništa ne postoji zasebno. Jedno postoji zbog drugoga.

Sve je to skupa u svojoj srži čista svijest, Bog, koju mi ljudi doživljavamo kao zasebne pojave.

A kad ih tako doživljavamo i shvaćamo dolazimo do apsurda. Znači, svi koji tvrdite da vrijeme postoji ili da ne postoji ste u pravu, ovisi samo iz kojeg kuta gledate.

Sad kad sam to razjasnio, ponajprije sam sebi, shvaćam da sam odgovorio i na pitanje postoji li Bog.

Da, Bog postoji ali izvan ovog našeg Svemira, Svemir je samo manifestacija njegove kreativnosti u koju je on ugradio dio Sebe, u svakom čovjeku i u svemu živom i neživom je djelić Boga.

[Nadahon]

Kaspper kaže:

Vrijeme kao takvo ne postoji, ono je samo prividna pojava gibanja materije/energije prostorom zaslužna i potrebna da se sve ne dogodi odjednom.

Stoga možemo reći da vrijeme, kao i ostale 3 komponente Svemira postoji uvjetno, u skladu s njima. Bez jednoga nema drugoga. Ništa ne postoji zasebno. Jedno postoji zbog drugoga.


Da, Bog postoji ali izvan ovog našeg Svemira, Svemir je samo manifestacija njegove kreativnosti u koju je on ugradio dio Sebe, u svakom čovjeku i u svemu živom i neživom je djelić Boga.

Ako mislite na prostor,vrime i materiju,onda se za prostor i materiju,može
reči da postoje,a da je postojanje vrimena uvjetovano,(nužnost,moramo ga
izmisliti,ako ga nema),ponašanjem ove dvi komponenete.Vrag je sa vrimenom
i u tome,što može da se veže,samo za prostor,bez materije,kada se karakterizira kao TRAJANJE.

Ako složimo mogući slijed zbivanja,pri nastajanju svemira npr;
-Postojanje prostora.Teško je zamisliti nastanak ili namjernu kreaciju prostora,
pa za sada,ostanimo na postojanju.
-Nastanak materije.Malo šupljo zvući,da je nešto tek tako nastalo i odmah
eksplodiralo,kao u Američkim filmovima.Zato se postavlja pitanje ustrojstva
materije.
-Ustrojstvo materije.Pitanja su veličina elektrona,jezgre,veličina njuhovog
statičkog potencijala.Uopće,šta je to negativni i pozitivni potencijal,itd,itd.

Ako zamjenimo mjesta i prvo postavimo ustrojstvo materije,pa onda nastanak
materije,što bi bilo logičnije,onda ubacujemo nečiju pamet.
"Dakle,svemir je napravljen namjerno".
Prvo je netko osmoslija,kako če nešto da se okreče i na koji naćin,pa je onda
to i napravija.Pa i mi tako projektiramo i proizvodimo bilo šta.

Sada smo malo,a mislim da je ovo ipak,malo veći korak,ka istini ka nekome,
kojeg nemoramo nužno da zovemo Bog.Sasvim prikladno je stvaralac,bez
dodavanja božanskih atributa,jer to vuče na nešto drugo.
Sada se šire vidici,kada se pitamo zašto samo jedan stvaralac,zašto ne oni,
neka vrlo stara civilizacija,koja je zamislite ovo,izmislila svemir.

Mi idemo ka njima,tehnološkim napredovanjem,otkrivajući upravo te temeljne
postavke,dakle radimo na postoječem.Nevjerovatnost i čudo je u tome,
što je uopče materiju i njeno ustrojstvo,NETKO TRIBA IZMISLITI!!!

[kolayna]

Prostor, a posljedično tome i vrijeme, nije iluzija.

Ako želite da objasnim, objasnit ću.
Kad gledate u najbližu zvijezdu nama, što vidite? Žutu kuglu ili svjetlost koja velikom brzinom putuje do nas? Odgovor je da vidite sve oko sebe pošto nam Sunce daje tu svjetlost.

A zašto to nije iluzija?

Pa, nema nekog čvrstog razloga. Iako postoje razlozi pro u hinduskoj i budističkoj filozofiji, oni nisu definitivni. Ali je zanimljiva činjenica kako ono svjetlo koje je proizvelo Sunce vidimo svakog dana i svake noći zbog mjeseca.

Zato, ja ne bih toliko razmišljao o filozofskom pojmu vrimena, nego o tome kako ćemo iskoristiti vrime koje imamo. Kako bi Grci rekli, Kairos ne prolazi više puta, potrebno ga je ugrabiti za onaj čuperak.

[Me,myself and I]

Vrijeme poluraspada elemenata bi bilo sasvim dovoljan dokaz da "nesto" prolazi.

A vid vraga,mi smo to nesto nazvali "vrijeme" .

[Druid]

Vrijeme je apriorna forma zrenja.

[IpMan]

Vratimo se na sami početak gdje čovjek još nije poznavao pojam ''vrijeme'' samim time nije moguće objasniti sve ove pretpostavke i teorije.Prema logičkom mišljenju vrijeme je samo izmišljena jedinica za sve ono što se događa oko nas i u nama samima.Jedinica koja je veoma unikatna ako usporedimo jedinice dužine ili mase jer u duljini možemo odrediti toćku A i B, u masi možemo odrediti količinu gustoće tj. masu tog objekta, dok u jedinici za vrijeme ne možemo odrediti apsolutno ništa, nitko ne može reći kada je vrijeme počelo odbrojavati i kada će stati.Ako se sporo krećemo da li sat sporije odbrojava?.Kao razumna bića svjesni smo da vrijeme ne možemo ubrzati ni usporiti, prema tome vrijeme u prirodnom svijetu/svemiru ne postoji.Iz prvog dijela teksta želim objasniti kako se na slažem s teorijom da postoji krajnja brzina kretanja, što je opet u logičkom razmišljanju nemoguće.Da smo odredili da je jedna sekunda zapravo dvije koliko bi onda bila brzina svjetlosti?.Zapravo nepostoji ljudsko biće koje to može dokazati.Brzina je element koji je beskonačan kao i brojevi u matematici.Ako vrijeme povežemo s kretanjem tjela zar ne bi vrijeme trebalo pratiti brzinu tog tjela i tako usporavati/ubrzavati? Mi jednostavno živimo u zabludi pa kažemo, NE vrijeme stalno teče samo je to tijelo promjenilo brzinu.U mojem obješnjenju ne postoji brže ni sporije kretanje, jer vrijeme ne postoji.Razlika između jedinice za vrijeme i ostalih jedinica jest da jedinicu vrijeme nemožemo definirati.Da li je to put koji vodi naprijed/nazad, kretanje brže/sporije ?Lakše je definirati masu, dužinu jer imamo osnovne elemente kao gustoću, A i B točke.
Definicija vremena: Proces kretanja svega u našem poznatom svemiru.
Zamislite u filmovima kada prikazuju da sve stoji da je zamrznuto, tada je teško zamisliti da vrijeme teče da se nešto dešava, jer ako se nešto ne događa/kreće/odvija onda nemožemo to ni izmjeriti pomoću jedinice za vrijeme.Kako pridodati jedinicu vremena na vlak koji stoji na tračnicama, a kako je lako pridodati na vlak koji se kreće.Vrijeme je jedinica koja funkcionira samo ako se mjereni element kreće kroz prostor ili se odvija neki proces.Vremenom se mjeri kretanje/proces/događanje, kako možete mjeriti vremenom stijenu, kako možete reći :Ona tu stoji već 10.000 godina, vrijeme se koristi za mjerenje kretanja od A do B točke, a upravo u tome i jest paradoks.



(ovaj text je iz ''otpadaka'' moje knjige koje pišem, koji neće biti u knjizi jer je loš i nije lektoriran...eto pošto je tema vrijeme samo sam copy-paste) poz!

[kolayna]

Heraklit: "Sve je mijena". (vrijeme postoji, kao što postoji i prostor)

Ovo je moj omiljeni grčki filozof. Jednostavan, a tako okrutan.

I da stavim jedan citat s wikipedije o Pozidipovom epigramu iz 3.st. p.n.e.:

- Odakle stiže kipar?
- Sa Sikiona.
- Njegovo ime?
- Lizip.
- A ti, tko si?
- Kairos, ja prestižem sve.
- Zašto hodaš na prstima?
- Uvijek sam u žurbi.
- Krila na stopalima, čak?
- Od vjetra sam brži.
- Zašto tako stežeš britvu desnom rukom?
- Kako bi upozorio ljude da sam oštriji od oštrice britve.
- Zašto ti pramen kose pada niz lice?
- Nek' ga zgrabi svatko tko se nađe na mom putu
- A straga, zašto si ćelav?
- Ma koliko velika želja bila, onaj koga preletim uhvatit' me neće.
- Zbog čega te umjetnik stvorio?
- Da podsjećam ljude, stranče! S ovog trijema, ja sam opomena svima.


Zato bi ovo vrime (isto tako i sam pojam vremena) trebalo biti opomena za sve. Dosta je života u iluziji nerada, vrijeme se nalazi tu da ga iskoristimo, ne da ga bacimo u vjetar.

[Stronger Free]

Vrijeme postoji kao proces materijalne promjene. S druge strane postoji problem vremena u fizici, ali postoje i problemi prostora, svjetlosti, materije općenito i sl., tj. potpunih objašnjenja što bi ti koncepti zapravo bili.

[arna]

Prošlost ne postoji ( osim u sjećanjima), budućnost se još nije dogodila ( samo je u pretpostavkama), što bi značilo da postoji samo sadašnjost, a i ona je tu tek trenutak- i već je u prošlosti. Stoga je logično da vrijeme kako ga mi doživljavamo, zapravo, ne postoji. Ali da bi um mogao detektirati iskustva života, morao si je stvoriti, omeđiti dimenziju onoga što nazivamo vremenom, kako bi uopće mogao funkcionirati u materijalnoj stvarnosti. Pa onda imamo sadašnji trenutak kao jedino vrijeme u kojem možemo djelovati, a prošlo i buduće vrijeme nam samo služe kao svojevrsni okvir te sadašnjosti.

[Nadahon]

Postoji pojam vrimena,koji se automatski usvaja,našom percepcijom zbivanja
u našoj okolini i samim našim postojanjem i djelovanjem u njoj.
To je nekakav intuitivni osječaj našeg trajanja,ekzistiranja i postupnog,
"vrimenskog" djelovanja.

Sama izmjena noči i dana,jeste neki period,dužina trajanja,nečega.

Ta prirodno postavljena,perioda trajanja nečega,je poslije uvođenjem
pojma vrimena,kao fizikalne jedinice u znanosti,sa svojom sasvim realnom
dužinom trajanja (talonom od jedne sekunde),postala prirodni sljed događaja.

Sada,pokušavajući da damo odgovor na pitanje,dali vrime postoji,mi se
susrečemo sa problemom,u prvom redu,razdvajanja tog intuitivnog osječaja postojanja nečega,od znanstvene,fizikalne postavke.
Ako to uspijemo,onda idemo dublje i sukobljavamo se sami sa sobom u traženju
realne percepcije vrimena,sadržano u pitanju;
"Dali je vrime samo naš intuitivni,subjektivni osječaj,bez stvarnog uporišta,
u našoj realnosti".
Ovakvim razmatramjem dolazimo do zanimljivog zahtjeva;
"Pokušajmo preko ustrojstva vrimena".Kao i sa materijom!!!

Sada možemo da tražimo,bilo teoretski ili u praksi,dokaz o nepostajanju vrimena!!!

[vamvam]

Nadahon kaže:

Sada možemo da tražimo,bilo teoretski ili u praksi,dokaz o nepostajanju vrimena!!!

Je, ali problem je, bilo da zadatku pristupimo teoretski ili u praksi, u tome da nam za to treba dosta vremena

[SanjoLS]

krena kaže:

Možemo slobodno reći da je Einsten uništio klasični način filozofiranja.

Einstein je plagijator!! Kopiro je teoriju relativnosti od Boškovića..

Moja misao je da ljudska civilizacija još nije razvila svoj um za razumjevanje temeljnih egzistencijalnih pitanja, uključujući i vrijeme.
A ovo ostalo što sam dosta čitao u ovoj temi (raspadanje kao definicija za sekundu, udaranje nogom o pod i brojanje udaraca; također i vrtnja Zemlje oko Sunca) su ciklusi kojima smo mi samo podijelili vrijeme i percipirali ga kao prolazno.
Negdje sam čitao, ili pak gledao neki dokumentarac po pitanju vremena (davno je to bilo), ali tamo sam "saznao" da se vrijeme ne mijenja, ne teče.. da je konstantno. Također se sjećam da baš u tom tekstu/dokumentarcu preporučuju knjigu jednoga ruskog filozofa Ouspenskya, Tertium organum. Knjigu nisam pročitao, ali nadam se da ubrzo hoću, dakle preporučio bih je i vama koji imate dobre volje i nadam se da ćemo doći malo bliže shvaćanju koncepta vremena.

p.s.
Izvinite ako imam kakvih grešaka u postanju, nov sam na forumu.