Alkohol i društvo odnosno društvena percepcija istog

[mestar]

Druid kaže:
Ovisnik o alkoholu = alkoholičar. Nemojmo bježati od istine i ublažavati riječi, jer značenja su im ista. Može biti alkoholičar manjeg intenziteta, može piti dosta više, a može biti i tolko sjeban da ne može funkcionirati bez cuge i da mu fakat nema pomoći, kako bi se to zdravo seljački reklo.

I nemojmo brkati lončiće, ja mogu biti ovisan o jedenju finih stvari koje volim, kao što su tjestenina, pohana piletina, pizza i sve i kad mi je dosadno, idem si kuhati i onda tosve fino pojedem. To mi pruža osjećaj da se debljam (jer sam uvijek bio mršaviji), fino mi je i opušta me. Naravno, ovo je teoretska situacija, ja znam taj osjećaj, pa iznosim ideju koja drži vodu. Ali moja TAKOZVANA ovisnost o hrani jer puno normalnija, jer hrana nam treba da preživimo, neophodna je, druga je stvar što ja to spajam sa guštom. PLUS (i puno važnije), ja sam o hrani ovisan samo psihički, dakle volim svoj ritual pravljenja večere, ručka, užine i sto obroka dnevno kad nešto "maznem sa strane". Ali hrana nikad neće biti "mind-altering kemikalija" kao što je droga koje kada nema, čovjek psihofizički propada jer je praktički osuđen na to od trenutka kada se poistovjetio sa drogom u užem smislu te riječi (dakle opojnim sredstvom).

Nastavit ću poslije, moram ići, jer ne postam sa svog računala .

Naravno, posljedice ovisnosti o supstancama ili ritualima koje ti trajno promjene psihu i tjelesnu kemiju su teske i treba se boriti svim silama da se ljude educira i makne od takvih posasti. Ali i dalje mislim da je korijen ovisnosti, teske ili lake, u istom problemu, neprilagodenosti velike vecine ljudi prevladavajucem obrascu zivljenja koji se zasniva na strahu i sili, odnosno na sistemu nadcinjenog i podcinjenog. Tako je bilo u coporu, tako je i danas. Adriatic je potpuno u pravu, demokracija je farsa nase zapadne civilizacije, samo jos jedna stvar koja te moze uciniti dodatno "ludim" dok inferiorno gledas tu igru moci u kojoj navodno imas udjela.
Mislim da tvoja teoretska ovisnost o hrani ima samo blaze posljedice i daje ti vecu sansu da je se rijesis, i sto je vrlo vazno ima manje posljedice po okolinu. Ali i dalje je ovisnost koja ima svoje razloge i koja ce imati svoje posljedice. S obzirom da smo uhvaceni u suludu zamku i da jednostavno ne mozemo mijenjati razloge zbog kojih dolazi do ovisnosti (bar ne bez velikih i bolnih rezova), onda se u nemoci donose nekakvi cudni, meni neprihvatljivi zakoni. Svjestan sam da se svi dobrovoljno odricemo dijela slobode u zamjenu za sigurnost koju pruza zivot u zajednici, i upravo zbog toga je vrlo bitno fino balansiranje u donosenju zakona i prepoznavanju sto jest, a sto nije vazno, te koliko i kome trebas ograniciti slobodu da bi zajednica noramlno funkcionirala, i na kraju da se zakoni baziraju na onome sto definiramo kao normalno, a ne na onome sto definiramo kao devijatno. Mozda bi trebalo kriminalizirati bavljenje politikom, cini mi se da je to poprilicno opasno "mind-altering" zanimanje!?