Postojanje bez uzroka

[addx]

1. Da li ljudski mozak moze pojmiti beskonacnost?


2. Da li je postojanje bez uzroka tj. postojanje oduvijek i zauvijek oblik beskonacnosti?


3. Da li onda ljudski mozak moze pojmiti postojanje bez uzroka?


Dodatno pitanje: Ako je odgovor na 3. pitanje "da", da li ta onda spoznaja iz temelja mijenja osnovne filozofske dogme?


Hvala svima.


P.S. Rijec "uzrok" mozemo zamijeniti sa "svrha" ili "cilj", svejedno je. Uzrok oznacava da nesto ima pocetak. Cilj oznacava da nesto ima kraj a svrha oznacava da nesto ima oboje. U svakom slucaju sva tri pojma su ogranicavajuca u smislu beskonacnog postojanja pa je tako svejedno koji koristimo u gornjim premisama.

[F.A.Q]

addx kaže:

U svakom slucaju sva tri pojma su ogranicavajuca u smislu beskonacnog postojanja pa je tako svejedno koji koristimo u gornjim premisama.

eeeh .. izrazio si se bolje nego sto bi ja

sori al nejde mi beskonacnost najbolje iako prepotentno smatram da je moj mozak prihvatio tu spoznaju (na svoj nacin sigurno) ali kako da ikoga uvjerim u to? osim da mi vjeruje na rijec

mogo bi pricati puno vise o "uzrocima" nemogucnosti prihvacanja pojmova .. i to bes problema o svojim osobnim svjesnim odlukama o odbijanjima prihvacanja odredjenih pojmova .. naprimjer pojam vremena ..

dok recimo dan danas ne postoji definicija pojma "prostor" (space)

ukratko takve brainstormove uredno ublazava dobra doza komedije ako je mozak sposoban za prijem tipa: https://www.youtube.com/watch?v=i4FGvMdhG80

postavljas pitanja koja su nedostizna .. cak i "borgu" ak me razmes .. sretno

[addx]

F.A.Q kaže:

eeeh .. izrazio si se bolje nego sto bi ja

sori al nejde mi beskonacnost najbolje iako prepotentno smatram da je moj mozak prihvatio tu spoznaju (na svoj nacin sigurno) ali kako da ikoga uvjerim u to? osim da mi vjeruje na rijec

mogo bi pricati puno vise o "uzrocima" nemogucnosti prihvacanja pojmova .. i to bes problema o svojim osobnim svjenim odbijanjima prihvacanja odredjenih pojmova .. naprimjer pojam vremena ..

dok recimo dan danas ne postoji definicija pojma "prostor" (space)

ukratko takve brainstormove uredno ublazava dobra doza komedije ako je mozak sposoban za prijem tipa: https://www.youtube.com/watch?v=i4FGvMdhG80

postavljas pitanja koja su nedostizna .. cak i "borgu" ak me razmes .. sretno

Kako su nedostizna?

Moji odgovori:


1. Ljudski mozak ne moze pojmiti beskonacnost, dakle NE

(ovo je zapravo omen4k napisao meni argumentirajuci beskonacnu svijest koja svojom voljom manifestira materiju)

2. Postojanje bez uzroka jest oblik beskonacnosti, dakle DA

3. Ljudski mozak ne moze pojmiti postojanje bez uzroka, dakle NE

Mozemo zakljuciti da svo ljudsko nastojanje na nalijepi uzrok svom postojanju i postojanju materije i svemira opcenito proizlazi iz 3. -> nemogucnosti pojmljenja postojanja bez uzroka.

Dakle, jedna filozofska dogma koju mi tu stalno bacaju u lice jest da je materija manifestacija svijesti i da nista ne postoji bez da to pozeli neka svijest. Ta filozofska dogma je zapravo demonstracija tocke 1. odnosno 3. -> nemogucnost shvacanja beskonacnosti. Ta filozofska dogma, dakle, na naopak nacin, govori istinu o prirodi naseg mozga a ne o istinu o prirodi svijeta.

[F.A.Q]

da skratim;

https://www.youtube.com/watch?v=dbh5l0b2-0o

sretno

p.s. da ispravim svoj netocni navod .. neodbijam pojam kao pojam .. nego spoznaju tog pojam .. dakle .. spomenuti pojam vremena za koji sam rekao da obijam "prihvatiti" je nesto vise u kontekstu ne davanja vaznosti odnosno ne predstavlja nista drugo nego najobicniju izmisljotinu .. ukratko meni je to laz .. neistina .. nema nikakve veze sa bitkom i sustinom moje filozofije .. ukratko samo jos jedna dogma

[addx]

F.A.Q kaže:

da skratim;

https://www.youtube.com/watch?v=dbh5l0b2-0o

sretno

p.s. da ispravim svoj netocni navod .. neodbijam pojam kao pojam .. nego spoznaju tog pojam .. dakle .. spomenuti pojam vremena za koji sam rekao da obijam "prihvatiti" je nesto vise u kontekstu ne davanja vaznosti odnosno ne predstavlja nista drugo nego najobicniju izmisljotinu .. ukratko meni je to laz .. neistina .. nema nikakve veze sa bitkom i sustinom moje filozofije .. ukratko samo jos jedna dogma

Vrijeme je nepostojeca dimenzija, nije dobro shvaceno ni znanstveno ni filozofski. Slicno kako kako zbog prirode naseg mozga ne mozemo pojmiti beskonacnost pa "namecemo stvoritelja" tako ne mozemo pojmiti niti svoje iskustvo svijete bez "nametanja vremena".

Meni kada kazu da se energija manifestira voljom svijesti samo prodje kroz glavu da mora da je ta svijest mrtva, jer mi uspjesno predvidjamo volju svijesti (ponasanje materije) i ta pravila po kojima predvidjamo(pravila fizike) su staticna. Svemir je statican. Svi putevi svih cestica su odredjeni njihovim pozicijama i staticnim pravilima fizike.

Iskustvo trajanja je iskustvo opetovanog pojavljivanja na istoj poziciji a noseci sa sobom dovoljno fizickog materijala da u njega zabiljezes da si vec bio na istoj poziciji i da ga dalje nosis sa sobom da bi se mogao podsjetiti.

Dakle, kruzenje/petlje u kretanju manifestiraju dojam vremena.

I tako krenuvsi od najsitnijih cestica - u njima kruze kvarkovi.

Zbog toga sto kvarkovi kruze u elektronu(recimo kao binarne zvijezde koje kruze jedna oko druge), elektron ne moze ici brzinom svjetlosti, jer se on sam sastoji od kvarkova koji KRUZE brzinom svjetlosti.
Kada bi cijeli taj sustav koji je elektron isao brzinom svjetlosti kvarkovi koji unutar njega orbitiraju bi morali nadici brzinu svjetlosti odnosno sustav bi se raspao.
Svjetlost je takav "raspadnuti" sustav, i zato mu nedostaje dimenzija vremena tj. u smjeru gibanja fotona dimenzija vremena je ista kao i dimenzija prostora pa je tako nastala "svjetlosna godina". Za foton je svejedno da li se udaljenost izrazava u vremenu ili prostoru, nema razlike. Foton je zapravo jedina vjecna "cestica" ostale cestice koje imaju masu zapravo nisu vjecne.

Uglavnom ovo je skoro pa OT na ovoj temi, prilazem tek toliko da se kroz razumijevanje prirode poimanja vremena shvate ogranicenja u misljenju oko vremena. Mozemo otvoriti temu za to

[LIQ]

addx kaže:

1. Da li ljudski mozak moze pojmiti beskonacnost?


2. Da li je postojanje bez uzroka tj. postojanje oduvijek i zauvijek oblik beskonacnosti?


3. Da li onda ljudski mozak moze pojmiti postojanje bez uzroka?

1. DA
2. DA
3. DA

addx kaže:

Dodatno pitanje: Ako je odgovor na 3. pitanje "da", da li ta onda spoznaja iz temelja mijenja osnovne filozofske dogme?

Sve ima svoj uzrok osim prvog uzroka.
Prvi uzrok je beskonačan, oduvijek je, i mora "nekako osjećati" ili
"biti svjestan" da postoji, to jest - da jest.

addx kaže:

Hvala svima.

A eto.

[addx]

LIQ kaže:

1. DA
2. DA
3. DA



Sve ima svoj uzrok osim prvog uzroka.
Prvi uzrok je beskonačan, oduvijek je, i mora "nekako osjećati" ili
"biti svjestan" da postoji, to jest - da jest.




A eto.

Svijest je "oduvijek" jer je nase iskustvo tako. Ne sjecamo se svog pocetka i necemo prezivjeti kraj. Ali logicki znamo da je postojalo vrijeme prije nas i postojat ce poslije nas. Ali to nas ne sprjecava da se osjecamo kao da ne mozemo prestati postojati.

Materiju pak s druge strane dozivljavamo kao objektivnu stvarnost a ona je podlozna nasoj volji. Iako logicki mozemo misliti da je materija bila oduvijek, ne mozemo to "osjecati" jer materiju vidimo kako dolazi i odlazi, daje joj se svrha, koristi se i odbacuje.

Pa tako rijesimo problem shvacanja svijeta tako da, prema svom iskustvu, ono sto je "oduvijek" (nasa svijest) projiciramo i kazemo da je neka "slicna svijest" bila tu "oduvijek" i da je ona manifestirala materiju koju vidimo. Tako zapravo pukom izmisljotinom zadovoljavamo potrebu(iskljucivo iskustveno podrzanu sumnju koju imamo potrebu zadovoljiti) da materija ne nije vjecna vec da ima svoj trenutak postanka koji duguje toj nekoj vjecnoj svijesti(koja je takodjer iskljucivo iskustveno podrzana sumnja koju imamo potrebu zadovoljiti).

Onda jos na kraju s tim istim rjesenjem rijesimo i svoj problem osjecanja kao da ne mozemo prestati postojati (iako svjedocimo tome da drugi prestaju postojati). Taj osjecaj da ne mozemo prestati postojati zadovoljimo s modelom u kojem postoji nekakva generalna svijest(ili bozanstvo) kojoj se nekako pridruzimo kad ne postojimo u ovom materijalnom svijetu. Pa tu imamo svemirske svijesti, bogove, rajeve, vjecna lovista, rijeka styx i ostatak mitologije whatever.

To je psiholosko-neuroloski fenomen koji govori istinu o nasem mozgu a ne istinu o prirodi svijeta.

Jasno se vidi iz objasnjenja da se radi o emocionalnom/subjektivnom/iskustvenom zakljucivanju a ne logickom.

I jasno se vidi da je nemoguce imati iskustvo koje bi nam pomoglo da to shvatimo subjektivno.

Logika je pak neumoljiva i jasno ukazuje na to da nam je alat za razmisljanje ogranicen u tom smislu i da se moramo pouzdati u cistu logiku bez uzimanja "argumenata iz iskustva vlastitih misli" jer je ono ograniceno.

Za tu "svemirsku svijest" jedina argumentacija dolazi iz "iskustva samog sebe" a ono je preograniceno da bi se moglo koristiti u razumijevanju prirode svemira. Samo logika.

[Sigmund]

addx kaže:

1. Da li ljudski mozak moze pojmiti beskonacnost?

Ovo tvoje pitanje potiče pitanje zašto ti misliš da bi se jedna tako jednostavna apstrakcija kao beskonačnost trebala pojmiti, odnosno što to tebi znači? Čini se, kad to kažeš, da zapravo želiš reći nešto drugo, ali teško je vidjeti što.

addx kaže:

2. Da li je postojanje bez uzroka tj. postojanje oduvijek i zauvijek oblik beskonacnosti?

To nije prava beskonačnost, nego loša beskonačnost, odnosno beskonačni regres (ili progres). Loša beskonačnost je doduše negacija konačnosti, ali se ne može osloboditi te konačnosti. Zato ta beskonačnost jest samo u referenciji prema konačnosti (prema svom "drugom"). To je monotono izmjenjivanje konačnog i beskonačnog. Beskonačnost beskonačnog progresa je tako ograničeno onim konačnim u sebi, pa je tako, logički gledano, i samo konačno. Zapravo, postulira se kao jedinstvo konačnog i beskonačnog. Drugim riječima, loša bekonačnost podiže konačno u beskonačnom i beskonačno u konačnom - to je impuls koji pogoni beskonačni progres (ili regres). Kad god imaš beskonačni progres, to je znak da razumijevanje nije u potpunosti obuhvatilo svoj predmet.

addx kaže:

3. Da li onda ljudski mozak moze pojmiti postojanje bez uzroka?

Postojanje bez uzroka je contradictio in adjecto.

addx kaže:

Dodatno pitanje: Ako je odgovor na 3. pitanje "da", da li ta onda spoznaja iz temelja mijenja osnovne filozofske dogme?

U filozofiji ne postoje dogme. Postoje eventualno logički postulati. Ali ako nešto postane dogma, onda više nije dio filozofije. Dogma je nešto što zahtijeva vjeru, a vjera nema veze s filozofijom.

addx kaže:

P.S. Rijec "uzrok" mozemo zamijeniti sa "svrha" ili "cilj", svejedno je. Uzrok oznacava da nesto ima pocetak. Cilj oznacava da nesto ima kraj a svrha oznacava da nesto ima oboje. U svakom slucaju sva tri pojma su ogranicavajuca u smislu beskonacnog postojanja pa je tako svejedno koji koristimo u gornjim premisama.

Ne možemo te riječi zamjenjivati, jer su to riječi koje imaju različita značenja, i to ne ona koja si ti naveo. Npr, cilj ne označava da nešto ima kraj, itd.

[addx]

Sigmund kaže:

Ovo tvoje pitanje potiče pitanje zašto ti misliš da bi se jedna tako jednostavna apstrakcija kao beskonačnost trebala pojmiti, odnosno što to tebi znači? Čini se, kad to kažeš, da zapravo želiš reći nešto drugo, ali teško je vidjeti što.

Ok, ja ne dolazim iz sfere filozofije ali kao "rodjenom programeru" logika mi je prirodan jezik i mislim da ces me razumjeti ako se potrudis, ja cu se potruditi objasniti. Zasad bi prokomentirao ovo.

"Pojmiti" za mene znaci: biti u mogucnosti zamisliti pojam u glavi na funkcionalan nacin tj. zamisliti ga u odnosu s drugim objektima, modelirati s njim u mislima.

Sto se tice beskonacnosti, ona se ne moze pojmiti. Najcisci primjer je beskonacnost svemira, nju ljudi nikako ne mogu pojmiti. Uvijek se pitaju sta je oko svemira, jednostavno model "beskonacnosti" nije funkcionalan u glavi. Na primjeru svemira je najlakse objasniti jer pokusaj zamisljanja bekonacnog svemira uvijek rezultira zamisljenim konacnim objektom kojeg cijelog vidimo u mislima. Ne samo to nego prema "mislim, dakle postojim" (svjedocim svom postojanju) kada zamisljamo beskonacni svemir nase "jastvo" kako neko rece je izvan "granica" svemira i gleda u njega, tj. svjedoci svemiru izvan njega. Prema tome ako smo mi koji zamisljamo svemir izvan njega u svojim mislima, znaci da postoji prostor izvan njega i time nas model beskonacnosti nije zapravo beskonacan. Nema nacina kako u mislima baratati s tim u smislu modela/objekta vec se samo moze logicki rezonirati o njemu.

Da li razumijes i prihvacas to?

[Sigmund]

addx kaže:

"Pojmiti" za mene znaci: biti u mogucnosti zamisliti pojam u glavi na funkcionalan nacin tj. zamisliti ga u odnosu s drugim objektima, modelirati s njim u mislima.

U redu, nije u pitanju što znači pojmiti, nego zašto misliš da se beskonačnost ne može pojmiti. Beskonačnost je jednostavna apstrakcija i vrlo lako ju je pojmiti (imati pojam o njoj, shvatiti ju, itd,). Teško ju je, međutim, predočiti ili doživjeti, a to je već druga stvar. Tu mislimo na neposredno doživljavanje, ali zapravo mi ni ograničene, konačne stvari, objekte, ne doživljavamo neposredno, nego upravo preko - pojmova.

addx kaže:

Sto se tice beskonacnosti, ona se ne moze pojmiti. Najcisci primjer je beskonacnost svemira, nju ljudi nikako ne mogu pojmiti. Uvijek se pitaju sta je oko svemira, jednostavno model "beskonacnosti" nije funkcionalan u glavi.

U usporedbi s ljudskim tijelom, svemir je vrlo velik ali nije beskonačan. Svemir sadrži konačan broj atoma. Ali, čak i da uzmemo da je beskonačan, vrijedi opet isto - teško je ili nemoguće tu veličinu pretočiti u adekvatnu reprezentaciju. To, opet, ne znači da su ti redovi veličine nespoznatljivi.

addx kaže:

kada zamisljamo beskonacni svemir nase "jastvo" kako neko rece je izvan "granica" svemira i gleda u njega, tj. svjedoci svemiru izvan njega. Prema tome ako smo mi koji zamisljamo svemir izvan njega u svojim mislima, znaci da postoji prostor izvan njega i time nas model beskonacnosti nije zapravo beskonacan. Nema nacina kako u mislima baratati s tim u smislu modela/objekta vec se samo moze logicki rezonirati o njemu.

Pa, da, to je normalan pristup razumijevanja. Imaš ja i imaš "drugost", a to je sve ostalo. Spekulativna logika, nasuprot formalnoj logici razumijevanja, ispravno uzima da u ovom slučaju svemir promatra samog sebe ("iznutra" tako reći). Radi se samo o jednoj instanci sinteze subjekta i objekta. Naime, sama logika ti govori da logika ne opisuje samo zakone mišljenja, nego opisuje i narav vanjske realnosti. Ukratko, logika subjekta i logika objekta je ista logika, zato i govorimo o sintezi subjekt/objekt. Čovjek može pojmiti lošu beskonačnost kao apstrakciju, ali ju ne ože neposredno doživjeti, ako ni zbog čega drugog, onda zato što loše beskonačnosti u stvarnosti i nema. Pravu beskonačnost pak može iskustveno i neposredno doživjeti - to je sam subjekt kao takav. Može se slikovito reći da je loša beskonačnost linearna, a prava beskonačnost cirkularna.

[civilizacija I]

addx kaže:

1. Da li ljudski mozak moze pojmiti beskonacnost?


2. Da li je postojanje bez uzroka tj. postojanje oduvijek i zauvijek oblik beskonacnosti?


3. Da li onda ljudski mozak moze pojmiti postojanje bez uzroka?


Dodatno pitanje: Ako je odgovor na 3. pitanje "da", da li ta onda spoznaja iz temelja mijenja osnovne filozofske dogme?


Hvala svima.


P.S. Rijec "uzrok" mozemo zamijeniti sa "svrha" ili "cilj", svejedno je. Uzrok oznacava da nesto ima pocetak. Cilj oznacava da nesto ima kraj a svrha oznacava da nesto ima oboje. U svakom slucaju sva tri pojma su ogranicavajuca u smislu beskonacnog postojanja pa je tako svejedno koji koristimo u gornjim premisama.

Odgovor na sva tri pitanja ti je DA. To je moje mišljenje.

Ako postoji beskonačnost ona ne može drugačije izgledati nego kao NIŠTA.

Jer NIŠTA nema oblika, a i može postojati SAMO OD SEBE, dakle bez uzroka.

Za nešto je potreban uzrok, ali ne i za ništa.

Zapravo bi rekao da su NIŠTA i beskonačnost jedno te isto. Neki znanstvenici misle da se svi mi nalazimo u ništa. Cijeli naš svemir. Slažem se s time. Dapače! Eto ukratko.

[addx]

Sigmund kaže:

U redu, nije u pitanju što znači pojmiti, nego zašto misliš da se beskonačnost ne može pojmiti. Beskonačnost je jednostavna apstrakcija i vrlo lako ju je pojmiti (imati pojam o njoj, shvatiti ju, itd,). Teško ju je, međutim, predočiti ili doživjeti, a to je već druga stvar. Tu mislimo na neposredno doživljavanje, ali zapravo mi ni ograničene, konačne stvari, objekte, ne doživljavamo neposredno, nego upravo preko - pojmova.

Nije u pitanju sta znaci pojmiti opcenito, nego je u pitanju sta znaci pojmiti u mom pitanju broj 1.

Pokusao sam razjasniti sta je za mene znacila ta rijec u toj recenici da bi rascistio sum u komunikaciji, jer ja iskreno nisam siguran ni da sam upotrijebio najbolju rijec, ali cu zato rado objasnit sta sam mislio.

Iz ovog tvog posta mi nije jasno koji je tvoj odgovor na moje pitanje zapravo, jer ipak, ovo je moja tema i volio bi je se drzi. U tom pogledu nemam poblem s tim da istankes nejasnosce ili nepreciznosti u postaljvanju pitanja, dapace, i rado cu ih razjasnit i za tebe i buduce koji citaju. Ali u finalu bi bilo lijepo da das nedvosmislen, needucirajuci i jasan odgovor.

U usporedbi s ljudskim tijelom, svemir je vrlo velik ali nije beskonačan. Svemir sadrži konačan broj atoma. Ali, čak i da uzmemo da je beskonačan, vrijedi opet isto - teško je ili nemoguće tu veličinu pretočiti u adekvatnu reprezentaciju. To, opet, ne znači da su ti redovi veličine nespoznatljivi.


Pa, da, to je normalan pristup razumijevanja. Imaš ja i imaš "drugost", a to je sve ostalo. Spekulativna logika, nasuprot formalnoj logici razumijevanja, ispravno uzima da u ovom slučaju svemir promatra samog sebe ("iznutra" tako reći). Radi se samo o jednoj instanci sinteze subjekta i objekta. Naime, sama logika ti govori da logika ne opisuje samo zakone mišljenja, nego opisuje i narav vanjske realnosti. Ukratko, logika subjekta i logika objekta je ista logika, zato i govorimo o sintezi subjekt/objekt. Čovjek može pojmiti lošu beskonačnost kao apstrakciju, ali ju ne ože neposredno doživjeti, ako ni zbog čega drugog, onda zato što loše beskonačnosti u stvarnosti i nema. Pravu beskonačnost pak može iskustveno i neposredno doživjeti - to je sam subjekt kao takav. Može se slikovito reći da je loša beskonačnost linearna, a prava beskonačnost cirkularna.

Ako pogledas temu par postova iznad vidjet ces tekst u kojem pisem sljedece:

Svijest je "oduvijek" jer je nase iskustvo tako. Ne sjecamo se svog pocetka i necemo prezivjeti kraj. Ali logicki znamo da je postojalo vrijeme prije nas i postojat ce poslije nas. Ali to nas ne sprjecava da se osjecamo kao da ne mozemo prestati postojati.

Materiju pak s druge strane dozivljavamo kao objektivnu stvarnost a ona je podlozna nasoj volji. Iako logicki mozemo misliti da je materija bila oduvijek, ne mozemo to "osjecati" jer materiju vidimo kako dolazi i odlazi, daje joj se svrha, koristi se i odbacuje.

Da li su to mozda "tvoje" prave i lose beskonacnosti?

[Sigmund]

addx kaže:

Nije u pitanju sta znaci pojmiti opcenito, nego je u pitanju sta znaci pojmiti u mom pitanju broj 1.

Iz ovog tvog posta mi nije jasno koji je tvoj odgovor na moje pitanje zapravo,

Ja mislim da sam ti odgovorio - beskonačnost je kao apstrakciju ili kao logičku kategoriju lako pojmiti. Ljudski mozak, kako ti kažeš, bolje bi bilo reći subjekt, može u načelu pojmiti sve. Ništa mu nije načelno nespoznatljivo. Dakle nije ograničen - on je prava beskonačnost. Vječni život je loša beskonačnost.

addx kaže:

Da li su to mozda "tvoje" prave i lose beskonacnosti?

Sve što u sebi sadrži "oduvijek" ili "zauvijek", je loša beskonačnost. Ona je, kao što rekoh, linearna. Moja samosvijest, sada, u sadašnjem trenutku je beskonačna. To je prava beskonačnost. Pojam kao takav je prava beskonačnost. Svemir je prava (a ne loša) beskonačnost.

[addx]

Sigmund kaže:

Ja mislim da sam ti odgovorio - beskonačnost je kao apstrakciju ili kao logičku kategoriju lako pojmiti. Ljudski mozak, kako ti kažeš, bolje bi bilo reći subjekt, može u načelu pojmiti sve. Ništa mu nije načelno nespoznatljivo. Dakle nije ograničen - on je prava beskonačnost. Vječni život je loša beskonačnost.

Ne, objasnio sam sta sam ja mislio pod pojmom "pojmiti" u smislu pitanja 1. uvodnog posta ove teme.

Nazovi to kako hoces, ne mora biti rijec "pojmiti" moze biti bilo sta, eto, ti, kad si procitao moje objasnjenje si koristio rijeci "predociti" i sl.

Odgovori, dakle, u tom smislu, u onom kojem sam htio a ne onom kojem si ti htio.

Za "predociti" si rekao "tesko ili nemoguce" pa je onda valjda to odgovor, nije li?

Sve što u sebi sadrži "oduvijek" ili "zauvijek", je loša beskonačnost. Ona je, kao što rekoh, linearna. Moja samosvijest, sada, u sadašnjem trenutku je beskonačna. To je prava beskonačnost. Pojam kao takav je prava beskonačnost. Svemir je prava (a ne loša) beskonačnost.

Slusaj, nemoj me zajebavat, jel se ti zelis sporazumjet ili pametovat?

Pogledaj ovo.

Moj kvot:
Svijest je "oduvijek" jer je nase iskustvo tako. Ne sjecamo se svog pocetka i necemo prezivjeti kraj.
Tvoj kvot:
Sve što u sebi sadrži "oduvijek" ili "zauvijek", je loša beskonačnost.


Dakle zakljucio bi prema ovome da mi zelis reci da je svijest losa beskonacnost.


Zatim tvoj kvot:
Moja samosvijest, sada, u sadašnjem trenutku je beskonačna. To je prava beskonačnost.
A vidi moj kvot:
Ali to nas ne sprjecava da se osjecamo kao da ne mozemo prestati postojati.


Ajde sad ti meni objasni prije nego dobijem sizofreniju od ovakve razmjene, jel ti tu pametujes ili zelis nesto diskutirat?

[Sigmund]

addx kaže:

Odgovori, dakle, u tom smislu, u onom kojem sam htio a ne onom kojem si ti htio.
Za "predociti" si rekao "tesko ili nemoguce" pa je onda valjda to odgovor, nije li?

Ne razumijem kako to misliš da ti odgovorim u smislu u kojem si ti htio? Jasno sam rekao da je beskonačnost kao logičku kategoriju vrlo lako pojmiti. Odnosno, radi se o jasnom pojmu, jednostavnoj apstrakciji. Međutim, nemoguće ju je predočiti ili reprezentirati. Jedan od razloga je i to što loša beskonačnost nije aktualna (zbiljska), tj. ne postoji na konkretan način. Što je sad tu sporno ili nejasno?

addx kaže:

Moj kvot:
Svijest je "oduvijek" jer je nase iskustvo tako. Ne sjecamo se svog pocetka i necemo prezivjeti kraj.
Tvoj kvot:
Sve što u sebi sadrži "oduvijek" ili "zauvijek", je loša beskonačnost.

Dakle zakljucio bi prema ovome da mi zelis reci da je svijest losa beskonacnost.

Zaključak ti je pogrešan, jer samosvijest nije "oduvijek", niti je naše iskustvo takvo.

[civilizacija I]

Sigmund kaže:

jer samosvijest nije "oduvijek", niti je naše iskustvo takvo.

Dakako da samosvijest nije oduvijek.

A još manje je to naše iskustvo.

Svi smo mi bića koja imaju POČETAK svojega postojanja, i tek onda nam dolaze određena iskustva, nekome više a nekome manje.

A beskonačnost uopće nije teško pojmiti.

Barem meni. Pozdrav

[addx]

Sigmund kaže:

Ne razumijem kako to misliš da ti odgovorim u smislu u kojem si ti htio? Jasno sam rekao da je beskonačnost kao logičku kategoriju vrlo lako pojmiti. Odnosno, radi se o jasnom pojmu, jednostavnoj apstrakciji. Međutim, nemoguće ju je predočiti ili reprezentirati. Jedan od razloga je i to što loša beskonačnost nije aktualna (zbiljska), tj. ne postoji na konkretan način. Što je sad tu sporno ili nejasno?

Tok razgovora.

1. Iznio sam 3 pitanja kao temu

2. Ti nisi dao ciste odgovore, vec si dao primjedbu na to sta mi znaci "pojmiti" i dalje si objasnjavao vrste beskonacnosti

3. Ja sam pojasnio sta sam mislio pod pojmiti (dakle nisam mislio logicki/racionalno)

4. Ti si rekao da moze pojmiti(logicki, racionalno) ali ne moze predociti

------

Zakljucak: onda sam ja valjda trebao koristiti rijec predociti da bi ti to razumio drugacije incijalno. Mea culpa sto nisam, ali sam objasnio sto sam mislio. Mislim da se to ni nije trebalo drugacije shvatiti, naravno da cim pricam o beskonacnosti ocito logicki/racionalno znam sta je, pa pretpostavku da to ne razumijem vidim i djelomicno kao uvredu ili podcjenjivanje sugovornika, al nema veze...

Dakle mislio sam, izgleda, isto sto i ti samo upotrijebio rijec koju ti tako ne razumijes ili ja pak krivo razumijem, svejedno. Meni nije problem traziti zajednicki jezik i ustanovit ga i koristiti, ali ti i dalje pokusavas odgovoriti na moje pitanje onako kako ga nisam mislio postaviti, sto me frustrira.

Ako moje 1. pitanje teme onda prefraziramo s obzirom na tvoj trazenje pojasnjenja i moje davanje pojasnjenja onda bi prema tebi pitanje trebalo biti: Da li ljudski moze predociti beskonacnost?

Pitanje sam postavio tako kako jesam zbog kolege omen4k i zbog toga sto je ovaj thread iskocio da izdvoji jedno konkretno pitanje iz drugog threada u kojem mozda bilo OT, vise je bio ko kamen spoticanja koji je zanimljiv sam za sebe za rijesiti, a ne radi privlacenja paznje.

Konkretan kvot:

omen4k kaže:

Covjek "misli" da je dosao do "najsitnije cestice" kao sto je to mislio i nekoliko puta prije, jer njegovi alati ne mogu trenutno detektirati jos sitnije a svijest ne moze pojmiti "beskonacno".

Sto se tice prave i krive beskonacnosti:

Istina, broj cestica u svemiru je konacan i prema tome predmet ne moze biti beskonacno velik. Ali prostor moze, kao i vrijeme s obzirom da je to ista stvar. Pa je tako put fotona beskonacno dugacak kao sto je i njegov vijek, s obzirom da su put i vrijeme za foton ista stvar. Niti to se ne moze "predociti" osim ako foton kruzi beskonacno, u tom slucaju mozemo predociti njegov put, ali nam opet "fali dimenzija" da bi mogli predociti beskonacno kruzenje.

[Sigmund]

addx kaže:

Ako moje 1. pitanje teme onda prefraziramo s obzirom na tvoj trazenje pojasnjenja i moje davanje pojasnjenja onda bi prema tebi pitanje trebalo biti: Da li ljudski moze predociti beskonacnost?

To sam već rekao, da subjekt ne može predočiti (reprezentirati) beskonačnost, kao što ne može reprezentirati ništa drugo što nije realno. Da pojasnim još jednom na drugi način: logičke kategorije koje nemaju konkretnu egzistenciju ako ih promatramo odvojene ili izolirane od drugih kategorija, nisu istinite, nemaju bitak-po-sebi, nego se radi o ekstremnim apstrakcijama. One su samo momenti (moment=dio neke cjeline koji se od nje ne može realno odvojiti, nego se može odvojiti samo na apstraktan način) veće cjeline. S obzirom da te stvari nemaju konkretnu egzistenciju, nisu aktualne (zbiljske), onda se nema što reprezentirati. Subjekt ne može stvoriti neposrednu sliku, predodžbu, nečega čega nema kao zasebne cjeline, kao odvojenog od drugih momenata - beskonačnost, bitak, ništavilo, prostor, vrijeme, broj jedan, svijest, itd, itd...

[addx]

Sigmund kaže:

To sam već rekao, da subjekt ne može predočiti (reprezentirati) beskonačnost, kao što ne može reprezentirati ništa drugo što nije realno. Da pojasnim još jednom na drugi način: logičke kategorije koje nemaju konkretnu egzistenciju ako ih promatramo odvojene ili izolirane od drugih kategorija, nisu istinite, nemaju bitak-po-sebi, nego se radi o ekstremnim apstrakcijama. One su samo momenti (moment=dio neke cjeline koji se od nje ne može realno odvojiti, nego se može odvojiti samo na apstraktan način) veće cjeline. S obzirom da te stvari nemaju konkretnu egzistenciju, nisu aktualne (zbiljske), onda se nema što reprezentirati. Subjekt ne može stvoriti neposrednu sliku, predodžbu, nečega čega nema kao zasebne cjeline, kao odvojenog od drugih momenata - beskonačnost, bitak, ništavilo, prostor, vrijeme, broj jedan, svijest, itd, itd...

Ja to vidim vise ovako.

Svijest dozivljava sebe neprestano (sto se zapravo osjeca kao "vjecno), dozivljava svoje misli kao nebrojive pred svijesti, svoj spatio-temporalni prostor "za mastu" kao neogranicen pred svijesti.

Nije toliko nerealno da postoji beskonacnost, koliko je nemoguce zamisliti velicinu ili trajanje koje bi obuhvacalo nasu svijest.

Kada radis program u nekom "sandboxu" ne mozes izaci iz njeg. Pa tako, nas um je "sandbox" za nase mastarije, misli, percepcije, ne mozemo izaci iz toga, niti zamisliti nesto sto je vece od prostora u kojem zamisljamo stvari.

Cinjenica jest da se cijeli svijet(odnosno njegova refleksija) stvara, radja i umire u nasim glavama kako se radjamo/budimo/zaspemo/umremo je tako reci carobna, ali i dalje prosto komputacijski fenomen, kao i svijest termostata o temperaturi sobe. Mi nismo bogovi, vec termostati.

Dok se mozda ta dva shvacanja mozda i dalje cine jednako argumentirana, cinjenica jest da shvacanje svijesti kao mozga tj. kompjutera obecava mnogo buduce objektivne vrijednosti za covjecanstvo dok shvacanje svijesti kao carobnog daha neke svemirske svijesti nema nikakvu objektivnu vrijednost osim kao prica za djecu i sredstvo za guruisanje.

[implosive]

addx kaže:

1. Da li ljudski mozak moze pojmiti beskonacnost?

Ne.
Beskonačnost iz naše kauzalne perspektive nije moguće definirat.
Definicija je sama po sebi uvjetovana prostoru i vremenu.

addx kaže:

2. Da li je postojanje bez uzroka tj. postojanje oduvijek i zauvijek oblik beskonacnosti?
3. Da li onda ljudski mozak moze pojmiti postojanje bez uzroka?

Kada bi beskonačno postojao ne bi bio uvjetovan ičime. Ne bi imao razloga biti ljut, sretan. Ne bi imao razloga za ništa. Razlog dolazi iz uvjeta a uvijet je prostor i vrijeme.
Kakvog li uvjeta može imat beskonačnost? Bolje rečeno, kakve bi svrhe bio uvjet?

addx kaže:

Dodatno pitanje: Ako je odgovor na 3. pitanje "da", da li ta onda spoznaja iz temelja mijenja osnovne filozofske dogme?

Religiozan si?