Putovanje

[mravac8]

samting kaže:

Zapravo uspoređujući se sa drugima u većini slučajeva bježimo od sebe ili nadomještamo na čudan način osjećaj vlastite vrijednosti.

Ne mora biti. Uspoređujući se s drugima možemo shvatiti koje su naše greške i nedostatci i/ili kako nešto rade drugi i na temelju toga promijeniti sebe na bolje.

To mogu oni koji su spremni priznati samima sebi svoje greške i nedostatke.

S ostalim se slažem.

[Jednostavko]

samting kaže:

Ako se uspoređujemo sa drugima možemo jedino znati kakvi smo u odnosu na druge.

To je kao da si rekao: ako nešto gledam onda jedino mogu znati kako to izgleda.

samting kaže:

Ako se ti drugi ne poznaju onda ne možemo baš ništa bitnoga naučiti.

A kako si dosad učio o ljudima? Jesi li ih prvo dobro poznavao?

samting kaže:

To je kao da upoznajemo vlastitu podsvjest proučavajući komad metala. Mislim nešto će se i iz toga naučiti, samo to je minorno u odnosu na ono šta je potrebno spoznati.

Čudna je ta usporedba ljudi s metalom. I što se to 'minorno' može saznati o podsvijesti proučavajući komad metala?

samting kaže:

Zapravo uspoređujući se sa drugima u većini slučajeva bježimo od sebe ili nadomještamo na čudan način osjećaj vlastite vrijednosti.

Kakve veze ima uspoređivanje s bježanjem od sebe?

[.keskin.]

Ovih dana čitao sam mnoge Facebook stranice hrvatskih putopisaca.

Nije filozofski diskurs reći, ali moram, svi su isti, na isti kalup, beskičmenjaci i populisti. Zbog takvih imam ove dvojbe oko smisla putovanja. Svi ti putopisci u Hr, Perko, Ivančić, pa onaj iz Buga Maštruko, svi su oni zapravo samo frustrirani, ljuti na sistem, a putuju valjda da pokažu da i oni imaju nešto za reć, ja mislim da te ljude možeš staviti na 365-dnevno putovanje po svijetu, na 20 godina, non stop, oni neće nikakvo duhovno uzdizanje niti sazrijevanje postići, oni će se vratiti jednaki, egoistični, pasivno agresivni ljudi koji zapravo rade kao populisti najgore vrste, dok se izruguju ili omalovažavaju sustav u kojem su odrasli (kakav je takav je, kao svugdje na svijetu) a istovremeno podilaze srednjovječnim babama (to im je cca 90% publike - jel može mi netko objasnit zašto, taj dio nisam stvarno shvatio).

Sve u svemu...putovanje je cilj, a ljudi kao ovi naši diletanti skoro su me omanuli da je cilj putovanja pričat gdje si bio i odlazit čim dalje, kao recimo u današnje vrijeme objesno check-iniranje na Facebooku ili Instagramu.

To je zapravo jako depresivno vidjet da ljudi koji se bave možda jednom od najbitnijih aktivnosti koju čovjek može raditi - otkrivanje svijeta - su često takve plitke, površne i predvidljive osobe.

Čudit će se trećem svijetu i neće imati muda napisati jednu jedinu kritiku o tome, jer zapravo ih pogoni samo jedna stvar, opet tipična za ljude njihovog "liberalnog" svjetonazora, a to je mržnja prema svojemu. Valjda misle ili osjećaju da im je država dužna nešto, da ih je zakinula za nešto, pa eto, onda se putuje po svijetu da se objasni kako je sve bolje od države iz koje su došli. Strašno.

[samting]

mravac8 kaže:

Ne mora biti. Uspoređujući se s drugima možemo shvatiti koje su naše greške i nedostatci i/ili kako nešto rade drugi i na temelju toga promijeniti sebe na bolje.

To mogu oni koji su spremni priznati samima sebi svoje greške i nedostatke.

S ostalim se slažem.

Naravno da ne mora biti, zato sam i napisao u većini slučajeva.

Jednostavko kaže:

A kako si dosad učio o ljudima?

Proučavajući sebe.

[Jednostavko]

samting kaže:

Proučavajući sebe.

Proučavajući sebe učiš o drugima. Proučavajući druge učiš o sebi.
Jedno ne ide bez drugoga. Uspoređivanje je nužno.

[.keskin.]

Došao sam jučer do zaključka da niti jedan putopisac, putnik, štogod, ne može se takvim nazvati ni smatrati (osim ako ima kakve ekonomsko-propagandne ideje, namjere itd) ako ne upozna i sebe i svoju zemlju.

Imam dosta veliku odbojnost prema svojoj generaciji koja blati smeće po turističkim destinacijama po svijetu koje naslikavaju kao kad lovci odstrele medvjeda, pa jedna noga mora bit na plijenu. Putovanje je danas isprazno i patetično u bezbroj načina, a zapravo bi trebao biti nepresušan izvor inspiracije, jer ako se sve mjenja, onda nikad ne možemo otputovati na isto mjesto i nikad ne možemo ponoviti već proživljeno.

Ali ne znam tko to radi, tko zna svoje selo, okolicu, brda, mjesta, ljude, tko putuje npr. 100 km od kuće? Nitko. To je dosadno i ako postaviš na Facebook, nitko neće ni trepnuti, nije jednostavno impresivno napravit check-in par minuta od kuće pod firmom da "putuješ" negdje, ljudi će mislit da si lud.

Pa se maratonizira. Tko može dalje dobacit.

Putopisci su nam očajnici. A zapravo su to neka vrsta posljednjih sanjara. Sudeći po tome kako pišu, sanjara više nema.

[planinar]

.keskin. kaže:

Putopisci su nam očajnici. A zapravo su to neka vrsta posljednjih sanjara. Sudeći po tome kako pišu, sanjara više nema.

Pazi da se ne popikneš preko vlastitih rečenica, kako ti ovo izgleda...Pa, što bi onda bio zaključak, putovanja su super, ali oni koji putuju (i pišu) nisu?

Pusti fejzbuk, malo se interesiraj o Herodotovim putovanjima, on je bio prvi priznati putopisac, ili čitaj o njegovim putovanjima od drugih:http://www.mvinfo.hr/clanak/ryszard-...ja-s-herodotom.

Ili pročitaj Camus-ovo "Ljeto", ili Ceesa Nootebooma i "Skitnje do Santiaga". Od naših putopisaca pročitaj Željka Malnara, Jasena Boka, Roberta Pauletića, Stipu Božića, Darka Berljaka.....

[.keskin.]

planinar kaže:

Pa, što bi onda bio zaključak, putovanja su super, ali oni koji putuju (i pišu) nisu?

Ma trebao sam više naglasit ovo "nam"...mislim da je trenutno, od aktivnih i poznatih putopisaca, sve redom klasa puna populista i običnih sladunjavih klepetala već viđenih fraza, ideja a bome i lokacija. Isprani su, ali publika je svježa, srednjovječne žene koje se dive avanturama tih "hrabrih dečki koji opasno žive" uvijek ima prolaz za neku isprojiciranu srcedrapajuću priču jednog od Hrvoja ili tako nekog mističnog melankoličnog selebriti putnika.

planinar kaže:

Pa, što bi onda bio zaključak, putovanja su super, ali oni koji putuju (i pišu) nisu?

Pusti fejzbuk, malo se interesiraj o Herodotovim putovanjima, on je bio prvi priznati putopisac, ili čitaj o njegovim putovanjima od drugih:http://www.mvinfo.hr/clanak/ryszard-...ja-s-herodotom.

Ili pročitaj Camus-ovo "Ljeto", ili Ceesa Nootebooma i "Skitnje do Santiaga". Od naših putopisaca pročitaj Željka Malnara, Jasena Boka, Roberta Pauletića, Stipu Božića, Darka Berljaka.....

Pročitao Malnara, cijenim ga jako kao osobu i razumjem njegovu noćnu moru, Stipe Božića gledam kao jednog jako velikog gospodina kojeg nikad nebi stavio u kategoriju sa ovim diletantima koje sam gore naveo za primjer makar se, onako općenito gledano, bave istim "zanatom" ako govorimo o putovanju...ove druge ću provjeriti.

Ali mislim da nisam puno promašio, naime puno ljudi kad putuje želi opravdat putovanje nekim višim ciljem, nekakvim nadrealnim plemenitim razlogom koje meni osobno (možda je problem u meni, nije isključeno) djeluje kao pompozno patetiziranje.

Kao da su zapeli u 1975. godini. I smeta me šta nitko od njih nema stav, nitko nema jasan stav, svi toćaju prstiće svuda pomalo i ako postane neugodno, naravno bježe od situacije, na njihovim fejsbuk profilima su osvrti na politička zbivanja ali onako sladunjavo populistički "dole nepošteni, mi siromasi pošteni" ili sijaset stvarno otrcanih motivacijskih poruka koliko ih ni Oprah ne naštanca u jednom danu.

To je njima teretana za ego prije svega. Ja to tako vidim.

[samting]

Jednostavko kaže:

Proučavajući sebe učiš o drugima. Proučavajući druge učiš o sebi.
Jedno ne ide bez drugoga. Uspoređivanje je nužno.

To je kao da se nikada nije čulo za kompjuter, a očekuje naučiti sve o istome promatrajući mu kućište. Ali ajmo ovako, uzmimo da je čovjek nekakva vrsta mašine, pogon za sebe. Ili još bolje da je motor sličan jednom benziskom motoru kakvi se nalaze u automobilima i sl. Međutim pretpostavimo još da unutar te mašine se nalazi još nekoliko manjih motora, a da unutar svakog od njih imamo još par istih koji su opet manji od ovih. Pretpostavimo i to da sve te mašine kako se nalaze jedne unutar drugih nisu manje složene kako im se smanjuje fizička veličina, nego baš obrnuto, one su još složenije.
I sad da se vratimo na ove procjene da se ireverzibilno uči o sebi kako se uči o drugome. Mislim u neku ruku istina je to, samo pitanje je šta se na taj način nauči. Prosječan čovjek je svjestan onog najpovršnijeg kod sebe (iako vjeruje da se duboko pozna), tj. kućišta i par osnovnih principa bez uvida u njihove uzroke. Čovjek kod drugoga može da vidi samo blok vanjskog motora i ono šta se radi dijelovima koji su povezani sa njim, njihove kretnje. Proučavajući drugoga može da vidi finalne postupke, ali ne može da ima ikakvog dubljeg pojma gdje, kada i kako nastaju korijeni istih. Osim ako ne pogleda u sebe. U tuđi motor se ne može ući, a kamoli u onaj motor unutar vanjskog ili tek u onaj krajnji gdje se dolazi do početka spoznaje o nekom mehanizmu. Iako nekada se može dogoditi da se nešto zna o sebi i onda se to slično vidi kod drugoga, nazovimo to - prepoznavanje. Ali opet jedino i samo u odnosu na poznavanje vlastitog stroja.

Zato je spomenuto da se o drugome može išta bitno naučiti jedino proučavanjem sebe i zato je to znanje oduvijek predstavljano na način da ga je nemoguće dati nekome ili uzeti od nekoga, ali ni zaboraviti kad je vlastito. Mi moramo da pozorno promatramo i osluškujemo procese unutar sebe i stalno da imamo na umu da smo skloni pogreškama. Moramo da ulazimo duboko u procese procesa i svakog trenutka biti svjesni da smo vrlo složen mehanizam, nekoliko puta složeniji no šta imamo sliku o tome, da smo upravo sad ili koji trenutak prije u nečemu pogriješili i da cijeli život tako funkcioniramo, a nemamo pojma o tome. I šta ćemo više uviđati to ćemo dolaziti do univerzalnijih principa gdje se naposlijetku dijelovi naših mehanizama neće po ničemu razlikovati od tuđih. Tko to ne uvidi neće ni razumijeti, ali tko spozna taj će moći određene vanjske postupke kod drugoga povezati i prepoznati preko svojih. No nikada obrnuto.

[Jednostavko]

samting kaže:

I sad da se vratimo na ove procjene da se ireverzibilno uči o sebi kako se uči o drugome. Mislim u neku ruku istina je to, samo pitanje je šta se na taj način nauči.

Mislim da se čovjek razvija kroz svoje odnose prema svijetu, osobito prema drugim ljudima. Ono što mi vidimo kod drugih ljudi, a isto tako i oni kod nas, nisu samo tijela i pokreti, nego prije svega djela. Kroz djela se izražavamo i postajemo vidljivi. Ta djela govore o našoj unutrašnjosti. Unutrašnjost izbija na površinu. Mora se manifestirati. Čak i kad razmišljamo u sebi mi to moramo nekako izraziti kroz riječi, kroz unutrašnji monolog. Riječi nismo naučili od rođenja, nego smo ih naučili od drugih. Kad nešto izgovorimo, onda druga osoba nešto nauči o nama, a tako i obrnuto. Isto tako izražavamo se kroz svoje postupke ili stvaranje. Kad čitaš knjigu ti nešto učiš i o sebi, a ne samo o autorovom mišljenju. Kad divljak dođe u civilizaciju on neće puno naučiti o ljudima ako primjenjuje samo do tada stečeno znanje. Istina je da mi u drugima prepoznajemo ono što imamo u sebi, ali i obrnuto, u sebi prepoznajemo ono što vidimo kod drugih. Kroz proces uspoređivanja mi sve više znamo i o sebi i o drugima. Čovjek koji sebe doživljava kao izoliranog pojedinca ne može saznati puno o drugim ljudima.

[mravac8]

.keskin. kaže:

Ovih dana čitao sam mnoge Facebook stranice hrvatskih putopisaca.

Nije filozofski diskurs reći, ali moram, svi su isti, na isti kalup, beskičmenjaci i populisti.

To je zapravo jako depresivno vidjet da ljudi koji se bave možda jednom od najbitnijih aktivnosti koju čovjek može raditi - otkrivanje svijeta - su često takve plitke, površne i predvidljive osobe.

Čudit će se trećem svijetu i neće imati muda napisati jednu jedinu kritiku o tome, jer zapravo ih pogoni samo jedna stvar, opet tipična za ljude njihovog "liberalnog" svjetonazora, a to je mržnja prema svojemu. Valjda misle ili osjećaju da im je država dužna nešto, da ih je zakinula za nešto, pa eto, onda se putuje po svijetu da se objasni kako je sve bolje od države iz koje su došli. Strašno.

Ocjenjuješ putovanja prema putopiscima ? To je kao da ocjenjuješ seks prema knjizi Nives Celzijus. Ili da ocjenješ ukus nekog jela na temelju recepta kojeg si pročitao u kuharici.

Potpuno pogrešan način, putopisci su jedno a putovanja su drugo.

Subjektivnu ocjenu putovanja možeš donijeti isključivo na temelju vlastitog iskustva.

Međutim i tada će tvoja ocjena putovanja govoriti i o tebi i o putovanjima. Jer ljudi su različiti a razlika se vidi upravo u tome što imaju različite dojmove o istim stvarima.

Pa će jedan čovjek maštati o tome da ode na putovanje, skupiti novac, otići, vidjeti svijeta i vratiti se oduševljen, prepun dojmova i promjenjen. I jedva će čekati da opet može otići. Takvoj osobi putovanje će biti neprocjeniv doživljaj.

Drugom čovjeku putovanje će biti tlaka i bit će najsretniji doma, u svom selu, u svom dvorištu, vrtu ........

Naravno, između te dvije krajnosti postoji puno nijansi.

Genetika kaže da je moguće da te razlike imaju genetsku osnovu.

Iz tvog zadnjeg odlomka stičem dojam da su tvoji razlozi zašto mrziš putovanja ( i putopisce ) nacionalistički.

Naime, mislim da bi se tebi putopisci sviđali samo da putuju po Hrvatskoj, pišu o ljepotoma Hrvatske i to isključivo gledajući Hrvatsku i Hrvate kroz ružičaste naočale.

A ako se poneki i odluči otići vidjeti svijeta, treba sve što vidi uspoređivati sa Hrvatskom i to tako da ispadne da je Hrvatska bolja, ljepša, da su ljudi marljiviji, pametniji, uspješniji .......

[samting]

Jednostavko kaže:

Ono što mi vidimo kod drugih ljudi, a isto tako i oni kod nas, nisu samo tijela i pokreti, nego prije svega djela. Kroz djela se izražavamo i postajemo vidljivi. Ta djela govore o našoj unutrašnjosti. Unutrašnjost izbija na površinu. Mora se manifestirati. Čak i kad razmišljamo u sebi mi to moramo nekako izraziti kroz riječi, kroz unutrašnji monolog. Riječi nismo naučili od rođenja, nego smo ih naučili od drugih. Kad nešto izgovorimo, onda druga osoba nešto nauči o nama, a tako i obrnuto.

To i bude najsmješnije šta mislimo da su riječi/misli/emocije/djela naš motiv i da govore o unutrašnjosti. Mislim govore, samo mi ne znamo šta govore, a ono šta vidimo pod unutrašnjost je samo za sloj dublja površina.

[.keskin.]

mravac8 kaže:

Naime, mislim da bi se tebi putopisci sviđali samo da putuju po Hrvatskoj, pišu o ljepotoma Hrvatske i to isključivo gledajući Hrvatsku i Hrvate kroz ružičaste naočale.

A ako se poneki i odluči otići vidjeti svijeta, treba sve što vidi uspoređivati sa Hrvatskom i to tako da ispadne da je Hrvatska bolja, ljepša, da su ljudi marljiviji, pametniji, uspješniji .......

Tek sad vidim ovaj reply, baš si fulao jako.

Kao prvo, mislim da svaki normalan čovjek, onaj koji ne mrzi sebe i sve oko sebe, više cijeni svoj dom nego tuđi hotel sa 8888 zvijezdica, to je valjda jasno. Mislim da ljudi koji ne misle na taj način imaju dubokih problema sa sobom, koji nemaju veze sa "ljepotom" i uspoređivanjem iste.

Ne znam odakle ti ideja da mene zanimaju putopisi samo iz Hrvatske. Ako ćemo realno, nitko još nije napravio pošteni i zanimljivi putopis o Hrvatskoj. Svaka zemlja na ovom svijetu, pa tako i naša, ima tisuću i tisuću i još tisuću zanimljivih priča, načina na kojih se može to ispričat itd.

Ali naravno - nije hipsterski putovat u Bjelovar, ahahah BJELOVAR...radije otić u Indiju i onda kad se provede tjedan-dva ili tako neka beznačajna sića u jednom tako ogromnom geografskom području, onda se na temelju tih par dana prosipa pamet kako je tamo sve bolje, ljudi mudriji, plemenitiji...

...a mi ovdje otuđeni od mobitela i trčimo za parama i bla bla bla bla bla koliko će još ljudi pisat te patetične feel-good "kako smo zastranici ah jao" floskule?

Fulao si poantu, ja sam samo kritizirao putnike koji putuju jer su plitki i egoistični i jer idu na put zbog dokazivanja društvu, vrate se iz neke "nedođije" (karikiram, da se netko ne pjeni na ovo) i onda ovdje ljudima govore kako su tamo naučili nebesa o svijetu, a ovdje su i dalje na vlasti HDZovci i SDPovci.

Tako patetičan i jeftin način putovanja, koji je prevalentan u HR, je sramotan za ljude koji misle svojom glavom.

[mravac8]

.keskin. kaže:

Fulao si poantu, ja sam samo kritizirao putnike koji putuju jer su plitki i egoistični i jer idu na put zbog dokazivanja društvu, vrate se iz neke "nedođije"

Nisu putnici plitiki i egoistični, već plitki i egoistični ljudi sve rade iz plitkih i egoističnih razloga, odnosno da bi se dokazali u društvu.

Dakle, plitki i egoistični ljudi otići će u šoping, kupiti će auto iznad svojih mogućnosti, kupovati će markirane krpice, ići će na zimovanje, ljetovanje, piti će šampanjac, opremati stan, imati skupe lifting kremice ili one plastične nokte ....... ukratko sve će raditi iz plitkih i egoističnih razloga.

Pa i putovati. Po Hrvatskoj, Europi ili svijetu, svejedno.

[mravac8]

.keskin. kaže:

Kao prvo, mislim da svaki normalan čovjek, onaj koji ne mrzi sebe i sve oko sebe, više cijeni svoj dom nego tuđi hotel sa 8888 zvijezdica, to je valjda jasno.

Zašto bi itko mrzio sve oko sebe, pogotovo sebe ?!

Ne znam u kakvom ti to okruženju živiš, ali ja osobno ne poznam nikoga tko *mrzi sve oko sebe*, dakle svoju ženu, djecu, roditelje, majku, oca, brata, sestru, kolege s posla, prijatelje, poznanike ......... pogotovo ne znam nikoga tko *mrzi samog sebe* ?!

Što se tiče doma u odnosnu na hotel, hotel je potpuno drugačija vrsta objekta i ima potpuno drugačiju funkciju od doma.

Dom je građevina u kojoj čovjek živi. Hotel je građevina u kojoj čovjek boravi dok je u mjestu u kojem nema vlastiti dom ili vikendicu ( vikendica je kuća za odmor ).

Dakle, kada si u mjestu u kojem živiš, živiš u domu. Kada odeš na službeno putovanje ili na godišnji odmor boraviš u hotelu.

[.keskin.]

mravac8 kaže:

pogotovo ne znam nikoga tko *mrzi samog sebe* ?!

Onda sve šta ću reći je - blago tebi.

mravac8 kaže:

Dakle, kada si u mjestu u kojem živiš, živiš u domu. Kada odeš na službeno putovanje ili na godišnji odmor boraviš u hotelu.

Hotel sam iskoristio kao alegoriju, ne nužno kao hotel isključivo, bez motela, hostela i inih objekata smještaja putnika.

Ono šta sam time htio reć je da putovanje je jedna od najlijepših aktivnosti koje čovjek može radit ako ima mogućnost (a ima, samo ovisi koji želi nivo komfora). Ali kad putovanje postaje opravdanje za mržnju mjesta iz kojeg si došao, onda je to dno dna, to sam govorio.

Konačno, ne mora niti ne može meni nitko pobiti moju tezu, većina naših putopisaca je ljevičarskog mentaliteta, Hrvatsku gledaju kroz najgore primjere i mislim da se srame svog rodnog kraja, naravno to će uvijek žestoko negirat ali im djela govore drugačije.

Doma je lijepo, ali svugdje je najljepše je dobra metafora na njihov mindset, naravno da je "svugdje" najlijepše kad ko zgubidan proletiš kroz tuđa mjesta i tuđe živote i na tom adrenalinskom fiksu okusiš samo highlights drugih mjesta, kultura i ljudi. To je na istom nivou ko skrolanje po nečijem Fejsu i onda si misliš "kako ovaj dobro živi" jer u tih 30 sekundi vidiš pomno birane bliceve iz njegovog života...a ne 24 sata sekundu po sekundu.

Na te plitke populiste sam mislio, a ne na recimo gromadine ljudine kao što su Stipe Božić koji je obrazovaniji, elokventniji, talentiraniji i jednostavno bolji čovjek od svakog i jednog popularnog "putopisca" u našoj državi, od svih tih vječnih studenata koji vrzmaju sa sponzorskim novcima po svijetu bez ikakvog cilja i razloga i prave se da još uvijek traju 60e godine i da je jučer Kerouac izdao svoju knjigu pa da se mogu furat te priče.

A ne mogu. Prošlo je 50 godina, ali šta ćeš, neki ljudi ne mogu mentalno sazrijet, možda nisu oni krivi, ali se guraju u javni prostor pa ne možeš da ih ne primjetiš.

[mravac8]

.keskin. kaže:

Ono šta sam time htio reć je da putovanje je jedna od najlijepših aktivnosti koje čovjek može radit ako ima mogućnost (a ima, samo ovisi koji želi nivo komfora). Ali kad putovanje postaje opravdanje za mržnju mjesta iz kojeg si došao, onda je to dno dna, to sam govorio.

Nekima je pak domoljublje opravdanje da mrze mjesta na kojima nisu rođeni.

A mržnja je loša za onoga tko mrzi.

Sa svojom mržnjom treba znati. Treba se naći dovoljno vremena, sjesti za stol negdje na osami u miru i tišini, staviti svoju mržnju na stol ispred sebe i secirati je. Vidjeti od čega se sastoji, od čega raste, što ju hrani, okretati je i proučavati sa svih strana, vidjeti kako utječe na nas, na naš život i život naših bližnjih .... zatim se dignuti od stola, odnijeti je tako seciranu u kupatilo, baciti u zahodsku školjku i povući vodu ..... neka ode u kanalizaciju tamo gdje i pripada.

A zatim slobodan, širom otvorenih očiju pogledati svijet oko sebe.

[.keskin.]

mravac8 kaže:

Nekima je pak domoljublje opravdanje da mrze mjesta na kojima nisu rođeni.

A mržnja je loša za onoga tko mrzi.

Sa svojom mržnjom treba znati. Treba se naći dovoljno vremena, sjesti za stol negdje na osami u miru i tišini, staviti svoju mržnju na stol ispred sebe i secirati je. Vidjeti od čega se sastoji, od čega raste, što ju hrani, okretati je i proučavati sa svih strana, vidjeti kako utječe na nas, na naš život i život naših bližnjih .... zatim se dignuti od stola, odnijeti je tako seciranu u kupatilo, baciti u zahodsku školjku i povući vodu ..... neka ode u kanalizaciju tamo gdje i pripada.

A zatim slobodan, širom otvorenih očiju pogledati svijet oko sebe.

Zatucano domoljublje je identično zatucanom favoriziranju svega van tvog rodnog "sela", to je ista razina mržnje prema samom sebi koju takvi pojedinci projiciraju pametovanjem ljudima u tim istim selima iz kojih su potekli.

Zagriženi domoljupci prozivaju SVIH neprijateljima i komunjarama, a zagriženi šatro-kozmopoliti (vole tu riječ premda nisu crno pod noktom od tog pojma u nijednom kontekstu) idu naokolo da mogu ovdje (gdje ih razumju) liječit svoje neke duboke frustracije i pametovat sa visoka

"Bio sam u ______ (ubaci zemlju 3. svijeta, nikako tehnološki razvijenu, nije pomodno) i tamo narodi nešto-nešto-nešto, za razliku od nas koji _________ (kenjaža)"

I slične varijacije na temu.

Čovjek ne može putovat nigdje ako nije prvo "putovao" u svojoj glavi, pa onda u svom selu, pa onda sa tim spoznajama u svijet.


Ovi šta se sa 17 godina naljute na starce jer im nedaju da slušaju glasno muziku pa odu pušit travu u Gou i onda se vrate ovdje pričat kako su svi propali jer "su se oženili i rade u uredu ko robovi"...takve bi jednostavno lišio pasoša i ulaza u državu.

Šta će oni ovdje kad je ovdje dno dna od dna smeće i zlo. Bolje mi je meni kao velikom altruisti da im omogućim trajni boravak u lijepim krajevima i da ih poštedim ološa zvanog ova naša država, najgora po svemu na svijetu, samo pitaj velikog mudraca Matiju Babića da ti objasni, najgori smo, radije bi živio i poslovao u Somaliji, ali jbg nebiš vjerovao zabranili su da idem tamo, a baš bi htio, gorim od želje za tim zavičajem, tamo su ljudi LJUDI (#budimoljudi) a ne ovi ovdje, samo neki mobiteli, fejsbuk, sve je to LAŽ! Probudi se narode! LOL

[mravac8]

.keskin. kaže:

Ovi šta se sa 17 godina naljute na starce jer im nedaju da slušaju glasno muziku pa odu pušit travu u Gou i onda se vrate ovdje pričat kako su svi propali jer "su se oženili i rade u uredu ko robovi"...takve bi jednostavno lišio pasoša i ulaza u državu.

Šta će oni ovdje kad je ovdje dno dna od dna smeće i zlo. Bolje mi je meni kao velikom altruisti da im omogućim trajni boravak u lijepim krajevima i da ih poštedim ološa zvanog ova naša država, najgora po svemu na svijetu, samo pitaj velikog mudraca Matiju Babića da ti objasni, najgori smo, radije bi živio i poslovao u Somaliji, ali jbg nebiš vjerovao zabranili su da idem tamo, a baš bi htio, gorim od želje za tim zavičajem, tamo su ljudi LJUDI (#budimoljudi) a ne ovi ovdje, samo neki mobiteli, fejsbuk, sve je to LAŽ! Probudi se narode! LOL

Koliko ja znam iz Hrvatske nikome ne pada na pamet da ide raditi ili poslovati u Somaliju ili neku drugu zemlju trećeg svijeta.

Istina, odlazi jako puno ljudi, ali odlaze živjeti i raditi u Njemačku, Švicarsku, skandinavske zemlje, Kanadu, Novi Zeland .....