Problemi s vjerovanjem...

[Anicet]

Apemant kaže:

Zbog čega je bolje živjeti svoje potrebe i želje, nego biti proizvod svoje okoline?

Teško je to jasno odijeliti. Biti svoj je vjerojatno bolje iz razloga što smo svi mi cjelovite jedinke, i bolje je misliti svojom glavom nego biti "proizvod".
Drugim riječima, biti slobodan (što je poprilično relativno, no ipak).

[Ego]

Apemant kaže:

Ja sam bio smrtno ozbiljan.

Kužiš, mnogo puta čujem da netko kaže 'ne slušaj tuđe savjete'.

E sad, ako me ova siva tvar unutar moje lubanje ne vara, i to gore je također savjet neke vrste. Stoga, ako poslušam taj savjet, onda bih ga odmah trebao i odbaciti, u skladu s njim samim. Koji je onda njegov smisao?

Eh... to su sad već leksičke zavrzlame...

Kao što rekoh, ja ne tvrdim da znam istinu, već samo na temelju definicije svojstava iste izvlačim određene zaključke.

[Dragan]

Apemant kaže:

Zbog čega je bolje živjeti svoje potrebe i želje, nego biti proizvod svoje okoline? Nadalje, ako smijem primijetiti, ta okolina u mnogim ljudima može 'proizvesti' ono što će čovjek naprečac nazvati 'svojim' potrebama i željama. Recimo, određeno priznanje svoje okoline, određeno prihvaćanje tebe kao osobe - rekao bih da je malo ljudi koji nemaju potrebu za time; a ona pak generira potrebu suobličavanja s tom okolinom bar u nekoj mjeri. Mogli bismo to nazvati i 'socijalizacija'. Ergo, potrebe koje nastaju zbog socijalnog pritiska su dakle primjer tih potreba koje ne proizlaze iz našeg nutarnjeg bića, nego ih upravo proizvodi okolina.

No čak i da nije tako - onda su naše potrebe i želje rezultat naše prirode, a naša priroda je rezultat evolucije, recimo. Zbilja ne vidim zašto se ta naša priroda smatra nečim važnijim od 'okoline', pogotovo kad se ta okolina sastoji također od jedinki vrste homo sapiens sapiens kao što smo i mi sami, što znači da te jedinke imaju potrebe i želje vrlo slične našima, određene istom tom evolucijom. Netko bi čak mogao tvrditi da je okolina utoliko važnija od naše individualne prirode, baš kao što je čovjek važniji od svake svoje pojedine stanice... (no, ja nisam od tih, ja sam individualist; samo spominjem da ima i takvih razmišljanja.)
...

Cini mi se da su tvoja pitanja teorijske prirode a ono sto sam ja napisao je vise (mozda nedostatni) izraz onoga sto sam video u zivotu (svome ali i drugih ljudi).
Ako si primetio i ja (i Nemruth) sam isto spomenuo socijalnu komponentu coveka i nju ne treba zanemariti.
Svoje potrebe i zelje je bolje ziveti zato sto si onda u kontaktu sa zivotom u sebi. Biti proizvod svoje okoline, moze na izgled biti uspeh u socijalizaciji, dovesti do priznanja od okoline i prihvatanja tebe kao licnosti... Sa druge strane ubedjen sam da se time samo pravi odredjena "kula od karata" koja u krajnjoj liniji ne zadovoljava ni gradioca ni posmatrace.
Po meni covek treba da igra drustvenu ulogu samo onoliko koliko je minimalno neophodno da ga ne bi zatvorili u zatvor ili u ludnicu. Prihvatanje nase licnosti moze se desiti i bez povladjivanja misljenju suseda.

Meni je ovo nekako ocigledno ali ti to ne mogu matematicki dokazati. Take it or leave it.

Druge jedinke homo sapiens sapiensa jesu nama slicne i imaju slicne potrebe koje su proizvod evolucije no tu vec prestaju slicnosti i pojavljuju se druge bitne razlike. Siguran sam da ti nije svejedno u kom se drustvu kreces i zivis.
Na koji nacin biras kojim od tih drustvenih normi i spoljasnjih uticaja ces da se prilagodis ? Onaj ko ti ponudi vecu platu, neku vrstu moci nad drugima, nebeskije nebo ili uzbudljiviju avanturu imace i vece pravo da te oblikuje ?
Moj kriterijum bi bio - nakon perioda u kojoj me je okolina oblikovala uzimam sebi za pravo da u okvirima mojih sposobnosti jedan deo okoline prilagodim onome sto je u meni. I taj deo koji dolazi iznutra mi je veoma bitan.
Ja ne tvrdim da je on opste bitan, ali za mene, za moj osecaj ispunjenosti ili nazovimo to osecaj srece, je veoma bitan i zato se trudim da ga ispostujem.

...Otkuda dakle ta ideja, da treba biti u harmoniji sa svojom prirodom itd? Iz moje strogo racionalne perspektive, nema bitne razlike između čovjeka koji je savršeno u harmoniji sa svojom prirodom, i onog koji je savršeno u harmoniji sa svojom okolinom, ergo koji je njezin proizvod, kao što kažeš. Onog koji živi točno onako kako okolina od njega očekuje, koji s 'srodio' s njom. Nešto poput Borg radilice.

Ta ideja je (na pocetku) delimicno preuzeta od drugih, citanjem i razgovorom, ali se glavni deo nje, vremenom, ipak oslanja na vlastito iskustvo.

Ove dve recenice koje sam boldovao su po meni u suprotnosti jedna sa drugom iako ih ti stavljas kao istoznacne.
Sa prvom bih se bezrezervno slozio. Medjutim iz druge vidim da joj pridajemo sasvim razlicita znacenja. Prva je za mene vrhunska mudrost a druga samo "sta ce reci susedi" filozofija koja mi nikako ne pase.
Biti u savrsenoj harmoniji sa svojom okolinom, po meni ne znaci biti njen proizvod vec u svakom trenutku moci ziveti ono sto dolazi iz tvoje nutrine tako da niti ti povredjujes okolinu, niti ona tebe. Ili jos bolje naravno biti toliko budan i svestan svojih potreba i potreba okoline tako da mozes u svakom trenutku primereno (=zivotno podrzavajuce) da reagujes.
Upravo sa gledista racionalnog ovo mi se cini najefikasniji put - "maksimiranje radosti". Naravno vecina se i trudi da bude srecna. Pitanje je ipak zasto u tome bas i ne uspevaju (kada su se vec tako dobro, evolutivno prilagodili okolini) ? Mozda bas zato su se previse prilagodili ?! Ili traze na pogresnom mestu i na pogresan nacin ?!
Zapravo malo ih je koji uistinu traze. Vecina sledi svoje biolosko-socijalne programe.
A za te programe uopste nije nuzno, ni bitno, da covek bude srecan.

[Apemant]

Anicet kaže:

Teško je to jasno odijeliti. Biti svoj je vjerojatno bolje iz razloga što smo svi mi cjelovite jedinke, i bolje je misliti svojom glavom nego biti "proizvod".
Drugim riječima, biti slobodan (što je poprilično relativno, no ipak).

Pa ja i mislim svojom glavom. Samo što ne mislim da je to nužno 'bolje'. Jer, na čemu da utemeljim takav vrijednosni sud? Može li se vrijednost izvesti racionalnim putem iz pretpostavke materijalnog svemira i skupa fizikalnih zakona koji određuju njeno ponašanje?

[Dragan]

Apemant kaže:

...
Stoga, bi li tebi bilo teško odgovoriti na pitanje, što tebe čini sretnim, i jesi li razmišljao o tome zašto te to čini sretnim, što god to bilo? Također, misliš li da sve ljude iste iste kategorije stvari čine sretnim (ne mislim na iste stvari - ukusi se razlikuju - nego na iste kategorije stvari), ili da se ljudi po pitanju sreće fundamentalno razlikuju jedni od drugih?

Pokusacu da ti odgovorim na pitanje uopsteno iako je postavljeno i konkretno meni.
Moglo bi se reci da postoje dve kategorije bitne za ovo pitanje - zadovoljstvo i sreca.
Razlika je slicna razlici izmedju zelje i volje.
Zelja i zadovoljstvo nam dolaze "spolja" a volja i sreca "iznutra". Spolja i iznutra su stavljeni pod navodnike zato sto u stvarnom svetu nema te podele, tj. ona je samo funkcionalna i nastaje na osnovu nacina na koji nas um procesira stvarnost (dakle linearno i verbalno). Zato i celoj ovoj teoriji koju sada pisem ne treba pridavati neki veci znacaj, cak i da je 100% tacna.
Osim ovoga kaze se da je zadovoljstvo prolazno i da zato zapravo ima karakter patnje a da je prava sreca neprolazna i neuzrokovana (=kvalitet naseg pretpostavljenog unutrasnjeg jastva/svesti - hindusi kazu sat-cit-ananda).
Sto se mene tice izgleda i zvuci lepo. Ono sto je ipak po meni zanemareno u toj prici je da covek nije svestan tog svog jastva i da zadovoljstvo takodje potice direktno iz tih bozanskih svetova jastva. No to su sve metafizicka pitanja koja ne vode nikuda jer niko jos nije jednoznacno mogao da odgovori zasto je ovaj svet nastao i zasto smo mi tu.

Ali ono sto je ocigledno - mi smo viseslojna bica i svaki od tih slojeva ima svoje potrebe, zadovoljstva i "srecu". Sve dok ne upoznamo tu vrhunsku, pravu srecu (ako postoji) smatram racionalnim truditi se na ostvarivanju tih malih "sreca" a cak i sumnjam da nas te male srece mogu odvesti do velike i na neki nacin je kompletirati. Treba poceti tacno tamo gde jesi - iskreno, inteligentno i uporno.
Dakle, smatram da "sve ljude iste kategorije stvari cini sretnima" iako na izgled ljudi teze razlicitom i rade razlicito.
Fizicki - ljudi teze da budu nahranjeni, da mogu da odspavaju, da im je telo zbrinuto (odeca, skroviste) i da mogu da produze vrstu
Emotivno - ljudi zele neznost, bliskost, saosecanje, intimnost, emotivno uzivanje, seksualno uzivanje...
Misaono - ljudi teze da misle
Ljubavno - ljudi teze osecaju jedinstva
Voljno - ljudi teze egzistiranju na svim planovima svemira
...
Naravno da postoje bezbrojene varijacija ljudskih teznji i naizgled neke su u suprotnosti sa gore skiciranim (u zavisnosti od toga na kom stupnju razvoja je covek) ali generalno mislim da sema stoji. Nekome je u odredjenom trenutku vaznija samo jedna oblast pa vidi srecu u hedonizmu, drugi je pak trazi u "zivotu u dvoje", "naucnickoj, sportskoj, politickoj karijeri", "spajanju sa bogom", "zrtvovanju za decu, familiju, naciju, veru...".

U tom smislu, ceo svet je vec ok i "kraljevstvo nebesko je vec tu medju nama".

I evo odgovora sta mene cini sretnim na jedan konkretno-opsti nacin.
Mene cini sretnim kada sam dovoljno i ukusno jeo, pio, kada sam se dovoljno i dobro naspavao, kada sam imao dovoljno dobrog seksa, kada sam ispunjen pozitivnim emocijama i mogu da ih podelim sa okolinom, kada su mi misli jasne i precizne i mogu da ih podelim, kada odradim svoj posao uspesno, kada osecam ljubav i kada mogu da je zivim sa drugima, kada osecam svoju dusu i njen kontakt sa bozanskim, kada osecam snagu svoje volje a ujedno osecam i da to nije bas moja volja, kada osecam da sam deo jedne vece celine...

Eto to bi bilo ukratko sta me cini srecnim (sigurno sam nesto i zaboravio).
Dalo bi se tu jos nakititi konkretnoga, tipa - kada vidim snenu dragu jutrom ili kada zaspemo zagrljeni, dete koje raste, dozivljaji prirode, duboke meditacije... ali to za temu zapravo nije ni bitno.
PS
I onda se moze postaviti pitanje " zar je tako puno toga potrebno za srecu? " i " zasto tako puno stvari sa "povrsine"? " Da, ponekad nije potrebno nista od toga vec samo biti, ali to su vec neke druge dimenzije.

Bilo bi mi interesantno cuti glema1 sta on misli o ovom nasem pisanju ?

[N3M1R]

gleme1 kaže:

Vrlo cesto razmisljam o tome dali uopce postoji Bog, ali CISTA INTELIGENCIJA se svađa s religijom jer ne postoji apsolutno nikakav materijalni dokaz da postoji Bog, sve su nekakva izvlacenja nista konkretno sto bi ukazivalo da On zbilja postoji. Zivim u nadi da postoji nekakav zivot poslije ovog, da ovo nije kraj no opet nad mnom prevladava onaj strah surove stvarnosti da apsolutno nema nista poslije ovog, mrtvi smo, nema naseg srca, naseg mozga, nasih razmisljanja, moje lijeve ruke s bradavicom, sve se pretvara u prah i jednostavno me nema vise kada umrem, kao i svih ostalih ljudi.

Sada kada ovo pisem osjecam kao nekakav strah od Boga, kao ono "kako uopce mogu govoriti ovakve stvari da nema nicega". Neznam cili sam zbunjen oko tog pitanja, vjerujem da vecina vas ima ovakvih dilema oko religije.
Uz to mislim da bih se osjecao sretnije, ispunjenije i jednostavno bolje kad bih poceo ponovno ici na misu, nekad se pomolio i kad nebih cesto psovao kao sto sad radim. Dali da se vratim starim obicajima, kao kad sam imao 10 godina, ali naravno da cu uvijek SUMNJATI da ista postoji poslije ovoga. Da napomenem da stalno imama nekakav osjecaj kad god nesto lose ili nazao nekome napravim da mi se vrati istom mjerom ako ne i gore.

Da ne okljaštrim baš cijeli post, a da opet ne bude predugačak boldao sam dio citata. Mislim da si s ovim tekstom upravo opisao glavni motor ljudske religioznosti. Strah. Kao i svako drugo ljudsko biće, dovoljno si pametan da znaš da živiš, no ne i dovoljno da znaš zašto (pod uvjetom da neko zašto uistinu i postoji). I zašto na kraju moraš umrijeti. Možda je sve to samo evolucijska prilagodba na razvoj svijesti o svijetu oko nas i ono najvažnije, svijest o nama samima kao pojedincima i našem mjestu u tom svijetu. Gdje bi čovječanstvu bio kraj kada bi ljudi cijeli dan sjedili i očajavali nad vlastitom smrtnošću? Zato izmisliš priču, neku vjeru bez dokaza, samo s unutarnjim osjećajem koja će ti pružiti kakvu-takvu utjehu. Kasnije sve krene svojim putem i dobijemo ovo što imamo danas.

Nadam se da se nitko neće uvrijediti. Ovo je samo moje mišljenje i nije mi na kraj pameti postavljati ga kao neku apsolutnu istinu.

[gleme1]

a cujte... procitao sam sve postove sta ste napisali... Sve to stoji sto kazete no ta vasa rasprava ipak nadmasuje moje "mogucnosti" tako da se nebih upustao u to...

samo zelim reci da preispitivam sebe dali bih mozda bio sretniji, zapravo ispunjeniji kada bih ponovno poceo postovati krscanske duznosti... Znaci onaj osjecaj da neidem u crkvu nikako, da ne postujem te nekakve dunosti kada to ne bih imao na pameti odnosno na savjesti mozda bi mi bilo, bolje zabavnije jednostavno bi se vjerujem u svemu bolje osjecao. Naravno da ja imam 16 godina, premlad sam jos, sada bih trebao zvaliti neku curku(naravno ne kazem da ne radim to isto) ali ipak ponekad se zapitam i zasto ne biti jos vise sretan ako sam to u mogucnosti napraviti. Nije mi nikakva obveza otici jednom tjedno u crkvu ispovjediti se 2-3 puta godisnje i eventualno se skulirati sto se tice psovanja. Samo imam taj osjecaj nekakva dileme dali da opet krenem u crkvu ili da ostajem na ovom, u jednostavnoj bezbriznosti pa kasnije sta bude... Evo nekako sam dosao do trenutka da neznam sta da napisem, neznam sta mi je sinoc bilo uopce da pisem onaj post vjerojatno zato sto je bilo 12 ipo a onda sam posebno opusten i mozak mi je na "paši".
Neznam sta da kazem vise, samo zelim procitati nekoliko dobrih savjeta odnosno misljenja al pokusajte sto jednostavnije bez nekakvog pretjeranog intelektualnog rijecnika. dragane i ostali zahvaljujem na trudu. pozzz

[angelina1]

e gleme ...baš si našao mjesto gdje ćeš pitati nešto o Bogu...

pusti filozofije gleme i ovdašnja nadmudrivanja...

Bog ti je u srcu i ne muči se nego osjeti..

[N3M1R]

gleme1 kaže:

a cujte... procitao sam sve postove sta ste napisali... Sve to stoji sto kazete no ta vasa rasprava ipak nadmasuje moje "mogucnosti" tako da se nebih upustao u to...

samo zelim reci da preispitivam sebe dali bih mozda bio sretniji, zapravo ispunjeniji kada bih ponovno poceo postovati krscanske duznosti... Znaci onaj osjecaj da neidem u crkvu nikako, da ne postujem te nekakve dunosti kada to ne bih imao na pameti odnosno na savjesti mozda bi mi bilo, bolje zabavnije jednostavno bi se vjerujem u svemu bolje osjecao. Naravno da ja imam 16 godina, premlad sam jos, sada bih trebao zvaliti neku curku(naravno ne kazem da ne radim to isto) ali ipak ponekad se zapitam i zasto ne biti jos vise sretan ako sam to u mogucnosti napraviti. Nije mi nikakva obveza otici jednom tjedno u crkvu ispovjediti se 2-3 puta godisnje i eventualno se skulirati sto se tice psovanja. Samo imam taj osjecaj nekakva dileme dali da opet krenem u crkvu ili da ostajem na ovom, u jednostavnoj bezbriznosti pa kasnije sta bude... Evo nekako sam dosao do trenutka da neznam sta da napisem, neznam sta mi je sinoc bilo uopce da pisem onaj post vjerojatno zato sto je bilo 12 ipo a onda sam posebno opusten i mozak mi je na "paši".
Neznam sta da kazem vise, samo zelim procitati nekoliko dobrih savjeta odnosno misljenja al pokusajte sto jednostavnije bez nekakvog pretjeranog intelektualnog rijecnika. dragane i ostali zahvaljujem na trudu. pozzz

Hm, i opet se sve izgleda svelo na ovu dualnost, skrušeni moralni vjernik ili hedonističko nevjerničko čudovište. Ma bravo!

[Dragan]

gleme1

Na osnovu toga kako pises procenio bih da si stariji od 16 sto znaci da ne treba da brines za svoje "mogucnosti".
Imam par pitanja za tebe koja se odnose na ovo sto si napisao.

Zasto bi sada "... trebao zvaliti neku curku..." ?
Ovako kako si napisao, bolje nemoj ni pocinjati - neces se usreciti.

Zasto mislis da ce te odlazak u crkvu ispuniti ?
Ovo nije anti-religiozno i provokativno pitanje vec me interesuje da li i kakva iskustva si vec sa time imao (koja su ti eventualno donela osecaj ispunjenosti).
Ako si ih imao, u cemu je problem ? Usrecuje te - idi u crkvu.
Ako nisi, zasto pretpostavljas da ces biti jos srecniji ?
Zasto psujes i sta ima lose u tome ?
Kada kazes krscanske duznosti, da li mislis na formalne crkvene duznosti, na samu srz krscanskog ucenja ili na neku kombinaciju ?
PS
Primedba od N3M1R stoji.

[Anicet]

Apemant:

Pa ja i mislim svojom glavom. Samo što ne mislim da je to nužno 'bolje'. Jer, na čemu da utemeljim takav vrijednosni sud?

Ne mora nužno biti bolje - to je subjektivno.

Može li se vrijednost izvesti racionalnim putem iz pretpostavke materijalnog svemira i skupa fizikalnih zakona koji određuju njeno ponašanje?

Teško. Materijalni svemir i fizikalni zakoni se ne bave vrijednosnim sudovima. Barem ne fizika, npr. proton je ljepši od elektrona.

[Nemruth Dagi]

[QUOTE=Dragan;7853313]

Zasto bi sada "... trebao zvaliti neku curku..." ?
Ovako kako si napisao, bolje nemoj ni pocinjati - neces se usreciti.

Toliko sam slobodna da se uključim; bolje da sad žvali nekog nego da sa 40 žvali, jer se nije ispucao kad je trebalo...tko je vidio starog konja kako trči livadom i razbacuje sa sa sve četri ko ždrebe?

Zasto mislis da ce te odlazak u crkvu ispuniti ?

Zato što ima taj program kojeg su mu usadili i koji se aktivira kad nešto i samo pokuša razmišljati a kamoli napraviti drugačije, ono što usvojeni softver ne podržava.

Ako si ih imao, u cemu je problem ? Usrecuje te - idi u crkvu.

U tome i jest kvaka...njegov softver ima bug. I to napada program i on ne funkcionira kao prije, a kad nešto ne štima onda u nama nastaje bojazan
da nešto krivo radimo i da smo krivi zbog toga što to ne funkcionira.

Ako nisi, zasto pretpostavljas da ces biti jos srecniji ?

prepostavka; kad bi bilo viši bio bi sretniji..ili kad bi bilo manje žgoljav bio bi privlačniji...
Mi djelujemo u prepostavkama. One se aktiviraju kad razmišljamo što je uzrok našeg nezadovoljstva..kad bi-bilo da bi bilo.

[Dragan]

Nemruth Dagi kaže:

Toliko sam slobodna da se uključim; bolje da sad žvali nekog nego da sa 40 žvali, jer se nije ispucao kad je trebalo...tko je vidio starog konja kako trči livadom i razbacuje sa sa sve četri ko ždrebe?
...

Shvatam sta hoces da kazes, samo eto kada vec trazi savet onda da mu ga i dam.
Nije uopste problem u ljubljenju sa devojkama, ali njegov pristup mi se vec u startu cini pogresan ("curkama" i "zvaljenje" su cini mi se pojmovi koji vec ukljucuju odredjeni negativni, potcenjivacki stav). Sto znaci da ce sa matematickom preciznoscu uprskati stvar (sto bi opet moglo da ga odvede jos vise u pravcu prave, religiozne srece ).
Mada ko zna, mozda je i ispucavanje samo po sebi dobra metoda.

Sto se tice ostalih komentara - ne pitam ja to sebe radi, nego njega.

[Dorina-kutija]

Nemruth Dagi kaže:

Toliko sam slobodna da se uključim; bolje da sad žvali nekog nego da sa 40 žvali, jer se nije ispucao kad je trebalo...tko je vidio starog konja kako trči livadom i razbacuje sa sa sve četri ko ždrebe?

molim te, zar misliš da žvalti se s 40 je primjer neprimjerena ispucavanja?
i s 40 ne moraš biti ka stari konj oliti kobila.
a valjda konji nisu kao i ljudi, ovi si ponekad dozvoljavaju biti "ludi" onda iz toga slijedi da se nisu ispucali dok su bili mali... pusek, ispucani

[Veritaserum]

Dorina-kutija kaže:

molim te, zar misliš da žvalti se s 40 je primjer neprimjerena ispucavanja?
i s 40 ne moraš biti ka stari konj oliti kobila.
a valjda konji nisu kao i ljudi, ovi si ponekad dozvoljavaju biti "ludi" onda iz toga slijedi da se nisu ispucali dok su bili mali... pusek, ispucani

zakaj imam feeling da si blizu cetrdesetima.......

[Orah]

[QUOTE=Nemruth Dagi;7855679]

Dragan kaže:

Toliko sam slobodna da se uključim; bolje da sad žvali nekog nego da sa 40 žvali, jer se nije ispucao kad je trebalo...tko je vidio starog konja kako trči livadom i razbacuje sa sa sve četri ko ždrebe?

:Osjećaji su isti neovisni o godinama samo manifestacija priliči dobu!
Onaj ko se ispucao taj je umro iako hoda , jede ,diše...

[Dorina-kutija]

Veritaserum kaže:

zakaj imam feeling da si blizu cetrdesetima.......

vjerojatno zato što ti je tako poooooznaaaato o čemu piiiišem. ipak, 40desete je spomenula Nemruth a ne ja.

[Nemruth Dagi]

[QUOTE=Orah;7866844]

Nemruth Dagi kaže:

:Osjećaji su isti neovisni o godinama samo manifestacija priliči dobu!
Onaj ko se ispucao taj je umro iako hoda , jede ,diše...

ne kaže se badava sve u svoje vrijeme...ili stari pas vučja sprdačina

[Nemruth Dagi]

[QUOTE=Dorina-kutija;7863944]

molim te, zar misliš da žvalti se s 40 je primjer neprimjerena ispucavanja?

Kak ne, to tatice sa 40 i više kuki na sebi, žvale u svojim autima mlade studentice i ispadaju smiješni...ti labuđi pjevovi po šipražju

i s 40 ne moraš biti ka stari konj oliti kobila.

ne ako dobro nosiš svoje godine i znaš što ti je primjereno a što nije

[Dorina-kutija]

[QUOTE=Nemruth Dagi;7871307]

Dorina-kutija kaže:

Kak ne, to tatice sa 40 i više kuki na sebi, žvale u svojim autima mlade studentice i ispadaju smiješni...ti labuđi pjevovi po šipražju




ne ako dobro nosiš svoje godine i znaš što ti je primjereno a što nije

pa da posložimo...
gospodi s 40 i nešto kuka preporuča se prikriti titulu tateka ,a ljubakanja po autima i šipražju je neprimjereno pa se preporučar nešto prikladnjije njihovoj dobi. recimo, neki hotelčić diskretne i raznovrsne usluge, pa jujhahaj sa studenticom, važno da drugi ne vide i ne čuju, a ova se ipak osjeća damski počašćenom zahvaljujući okruženju što joj ga izabrao onaj s kukuicama-pa se zakačila i ... kad je pun penez idemo i do zlatarne da me okiti nekim skupocjeim primjerkom kojeg nikako ne želim izgubiti u šipražju...

to si mislila?