On radi vani, a ja tu...

[poison.Ivy]

whyoowhy kaže:

On nije imamo nikakvog radnog iskustva, ne završen fax sa 27 te je odlazak bila jedine eventualna slamka spasa. S druge strane ja sam radila čitavo vrijeme.

i to je bitno.

on je otišao trbuhom za kruhom jer drugu opciju nije imao. ti opcija imaš pa - ako bi išla - to bi trebalo biti isključivo zato što si dobila ponudu koja se ne odbija, a ova ponuda to definifivno nije. a kad je riječ o ljubavi... mogao je i on ostati u RH, raditi za minimalac i živjeti na tvojoj grbači - došlo bi vam na isto.

i nema to veze s ljubavlju - vjerujem da ga voliš, na zdrav način. jer mjerilo ljubavi nije manjak razuma, sljepilo i to koliko si spremna ugroziti vlastitu egzistenciju zbog druge osobe. to tek nije ljubav.

[arctica]

Nisam pročitao cijelu temu, ali stvari su poprilično jednostavne.

Ako ga stvarno voliš, mislim da nebi podignula ovdje temu, nego bi gledala da se čim prije preseliš k njemu, a jezik je najmanji problem, pogotovo ako imaš podršku ma koliko god teško bilo za probit.

Problem je što si osjetila komfor zonu jer osjećaš sigurnost i u slučaju promjene morala bi krenut od nule, a usput bi i htjela osnovati obitelj. Dečko ti je praktički otišao trbuhom za kruhom što je dobra stvar za njega osobno i veliki respekt na tome neovisno o profesiji.
Po tvojim zaključcima dalo bi se naslutiti bez obzira koliko ga voliš, radije bi htjela ostati ovdje, a što se garancije tiče, ne postoji ni u Njemačkoj, a vjerujem još i manje u Hrvatskoj. To što sada imaš stabilan posao i sređeno stambeno pitanje ne znači da ćeš zauvijek to imati. Zapitaj se što bi uradila kada bi izgubila trenutni posao, bi li dalje razmišljala o ostanku ovdje ili ne ?

Ako je odgovor da, najbolje ti je napustit tog dečka i tražit novog ovdje jer zasigurno nema smisla gnjaviti ga i svako neka krene svojim putem koliko god to teško bilo.
S obzirom da si već počela učit njemački i napisala si da te nije strah promjena, ja bih ti savjetovao da i dalje nastaviš s time. Mada opet bacaš kontradikciju da ti je već pomalo dosta svega zato što bi ti se ovdje iskristalizirao život.
Nitko nemre odlučiti umjesto tebe za ono što te vuče, a forumaš DK-RH je zasigurno u pravu jer jače je tržište i poslova zasigurno ima na pretek tko je voljan marljivo raditi na sebi. Sve se može kad se hoće, pitanje je samo želiš li takvu promjenu uradit ili ne...

[whyoowhy]

Da to je istina. No voli li on mene dovoljno kad se nije spreman vratiti ovdje, a ja sam spremna otici?

[DK-RH]

poison.Ivy kaže:

ma možeš ti tvrditi što god hoćeš - njemački jezik se ne može kvalitetno svladati gledanjem televizije (pogotovo u odraslijoj dobi), tako je jednostavno. ponavljam: ovdje mislim na kvalitetno znanje, a ne na mesarsko bauštelsku verziju. da je njemački tako lako učiti - škole stranih jezika bi propale davnih dana. i očito ga nikada nisi ni učio - jer da jesi, ne bi ti NA PAMET palo da ga uspoređuješ s deset puta jednostavnijim i lakšim engleskim.

Prvi val gastarbajtera su cinili bosanci koji se ni potpisat nisu znali, za godinu dana pjevali taj enormno tezak jezik ko materinj
Skole postoje kako bi samog sebe prisilo da radis i budes redovit, kad si to vec platio.
Je, bolje je kad ides na nastavu. No prokleta je laz da uz danasnje tehnologije i samodisciplinu ne mozes naucit strani jezik besplatno.

Iako, po nacinu tvog pisanja, razini znanja "materinjeg" ti jezika, jasno mi je kako mislis da je jako tesko savladati jezik.


Violina je navodno jedan od najtezih instrumenata za naucit svirat. Jedan sat placenih instrukcija nisam imao, da me vidis i cujes gdi sam dosao nakon 4 mjeseca jubito tutoriala i svakodnevnog vjezbanja.

poison.Ivy kaže:

nema to nikakve veze s inteligencijom, već poslom kojim se baviš & visinom plaće. za mnoge, ovo što si napisao uopće nije istina.

nije ti Njemačka Kanada.

Zivio sam i radio u Kanadi. Sada sam u Irskoj. Na tjednoj bazi komuniciram sa egzoduzasima iz dojclanda.
Cisto referenca radi.

poison.Ivy kaže:

ne razumijem isticanje mamice, tatice i bakinog stana - šta ti misliš, da mladi Švabe sa 25 godina sami sebi kupuju stanove i auta? ne, ne kupuju. debelo im pomaže obitelj, na JEDNAK način kao što to rade i Hrvati.

Da, jedan prosjecan mladi skolovan Njemac si ne moze priustiti samostalan zivot pa ga starci moraju pomagati.
Besmisleno je ulazit s tobom u rasprave nakon ovoga.

poison.Ivy kaže:

da, naravno! tvoj fejl je u tome što misliš da je NEMOGUĆE da ITKO ima budućnost u Hrvatskoj, dugoročno

Moj fejl ha?
Da imas imalo razvijenu svijest, odredenu razinu znanja i inteligencije, primjetila bi kuda taj sistem vodi i kako kolaps kuca na vrata.

poison.Ivy kaže:

ne. oni kojima je u RH jako loše... obično jako teško prihvaćaju činjenicu da ima i ljudi kojima je fantastično i koji imaju dobar život - a ako to i prihvate zaključe da je sigurno riječ o uhljebništvu ili korupciji. to je naš mentalitet - iz jedne krajnosti u drugu. vrlo je jednostavno, zato makni tu patetiku o hrabrosti i avanturama sa strane. nitko ti to ne puši.

Buduci da ti je auto imenica srednjeg roda, i koristis rijeci tipa kontas, mogu slobodno predpostaviti tvoje podrijetlo. Onda postane pomalo ironicno kad pises kak nevalja bit stranac i emigrirat u drugu zemlju :klap:

Lokacija Zagreb, a?
Da ne radis slucajno u javnom sektoru?
Sredio rodo nesto u ministarstvu ili holdingu il tak nekaj (pardon, tako nesta)?

Budi bez brige, i bez poticanja jos to malo mladih ljudi kaj je ostalo dolazi do kolapsa i presusivanja blagajne iz koje cicas placu, tak da se ne moras previse angazirati - doc ce ti na isto.

Ja sam patetican...

[poison.Ivy]

DK-RH kaže:

Iako, po nacinu tvog pisanja, razini znanja "materinjeg" ti jezika, jasno mi je kako mislis da je jako tesko savladati jezik.

ahhhhhhhhhh...

DK-RH kaže:

Prvi val gastarbajtera su cinili bosanci...

Jedan sat placenih instrukcija nisam imao, da me vidis i cujes gdi sam dosao...

...mogu slobodno predpostaviti...

Onda postane pomalo ironicno kad pises kak nevalja bit stranac...

Imao sam Cartoon Network i slikovni rijecnik.

Za nauciti Njemacki jezik...

obožavam ovaj Forum.

[arctica]

whyoowhy kaže:

Da to je istina. No voli li on mene dovoljno kad se nije spreman vratiti ovdje, a ja sam spremna otici?

Teško je to reći. Da je ostao u HR s tobom, šljakao bi vjerojatno dugi niz godina za minimalac, a sastrane bi imao malo ili ništa. S obzirom da te nije strah promjena, pretpostavka je da ćeš se ti lakše prilagoditi tamo nego on ovdje pošto je isprobao, vidio je da ne ide i pronašao zemlju gdje može egzistirati i ušparati nešto.
Kažem, pošto mu je novac bio presudan, ti bi s njim trebala ponovno detaljno porazgovarati i vidjet jer njemu povratak onemogućuje daljni napredak, dok tebi otvara zasigurno veću mogućnost uz trud i odricanje vremena jer u vašem slučaju financije su te koje vas odvajaju, a ne preljubi ili nešto slično.
Da mene pitaš, za voljenu osobu uz dodatnog truda i podršku čitavo vrijeme realno nemaš što izgubit (zaputio bih se na drugu stranu planete ako treba), a kasnije ćeš se osjećat zadovoljnijom jer si naučila dodatni strani jezik, ponovo izašla iz komfor zone, promijenila okolinu i puno toga što obogaćuje čovjeka. Težak je taj prvi korak uradit...
U svakom slučaju, što god odlučili međusobno želim vam puno uspjeha i strpljenja jer će svakako trebati.

[Éowyn]

whyoowhy kaže:

To se slažem nekome je bolje tu nekome vani. On nije imamo nikakvog radnog iskustva, ne završen fax sa 27 te je odlazak bila jedine eventualna slamka spasa. S druge strane ja sam radila čitavo vrijeme. Sada je njegova jedna plaća kao što bi bila zajednička da skupa živimo tu. Nije me strah promjena, samo zdravo razumski želim razlučiti koje su mi mogućnosti tamo za zaposlenjem ... Gledam njegovo društvo (sve naši ljudi) i većina tih curki radi u domovima, čisti itd jer neznaju jezik dostatno. (ne podjcenjujem ni jedno zanimanje) ali govorim o ljudima s fakultetima i iskustvom u svojim zanimanjima.

Znam nekoliko ljudi koji su se zaposlili u struci u Njemačkoj s njemačkim koji ne bi prošao ni pod A1 razinu. Struka je građevina, ne znam kako je s drugim strukama.

Ponekad je i odlično poznavanje engleskog dovoljno.

Što se građevine tiče, nisam baš više u toku, ali prije nekoliko godina nije baš bilo lako naći posao. Za inženjere, nemam pojma kako je za radnike.

DK-RH kaže:

Violina je navodno jedan od najtezih instrumenata za naucit svirat. Jedan sat placenih instrukcija nisam imao, da me vidis i cujes gdi sam dosao nakon 4 mjeseca jubito tutoriala i svakodnevnog vjezbanja.

Ja bih to bome jako voljela vidjeti i čuti. Tko ti preko yutubea ispravlja držanje gudala? O drugome ne moram niti pričati.

Dobro je da imaš puno interesa i uopće ne mislim da je loše svirati doma sebi za gušt, ali ne može se to usporediti s glazbenom školom. Što se stranog jezika tiče, ako ga želiš pričati tečno, ne možeš ga sam naučiti. Ako ga želiš naučiti dovoljno za rad ili studij u stranoj zemlji, mislim da možeš. Ako pokazuješ barem malo talenta.

[TheAria]

whyoowhy kaže:

onda smo prije godinu dana počeli zaista "zaozbiljno". Češći posjeti, upoznavanja roditelja, planovi o zarukama, djeci ..

Kako se to planiraju zaruke? Valjda se zaruke dogode spontano kad muškarac i žena shvate da je to to, da s tom osobom žele provesti ostatak života. To se može napraviti bilo kad, ne zahtijeva pomno planiranje ka konkretno vjenčanje. Nema mi smisla "pričati" o zarukama. Pogotovo ako ste u vezi na daljinu i ozbiljni ste, a on želi da se doseliš. O preseljenju, zajedničkom životu i eventualnom vjenčanju se priča. O zarukama ne, one se događaju. Osim ako ga treba pogurati u vidu toga da mu pojasniš da nemaš namjeru seliti bez nekog konkretnog plana za vašu budućnost. Mislim s obzirom, da te to dosta brine i da ti je cilj udati se i zasnovat obitelj, a ne trošiti vrime na "krivog muškarca".

Mi se nismo zaručili dok smo bili na daljinu, jer smo bili studenti i samo nam je želja bila što prije diplomirati, da možemo živjeti u istom gradu. Niti u jednom trenu nisam promislila što ako veza ne uspije. Slijedila sam svoje srce, jer mi je bilo nepojmljivo da budem i dan duže nego što moramo u vezi na daljinu Doduše, možda bih i ja kalkulirala da sam bila starija i imala riješen posao..al nisam se ni prijavljivala na druge natječaje, samo na one u gradu gdje smo oboje planirali preseliti. Da sam bila u situaciji kao ti, mislim da bih se najprije raspitala o opciji "neplaćene godine", ako ti već treba "testiranje" veze, njega i života vani. Sretno!

[whyoowhy]

Sta se dogodilo s autoricom ove teme. Jeli otisla u Kanadu? 🤔

[jopko_bopko]

Éowyn kaže:

Znam nekoliko ljudi koji su se zaposlili u struci u Njemačkoj s njemačkim koji ne bi prošao ni pod A1 razinu. Struka je građevina, ne znam kako je s drugim strukama.

Ponekad je i odlično poznavanje engleskog dovoljno.

Što se građevine tiče, nisam baš više u toku, ali prije nekoliko godina nije baš bilo lako naći posao. Za inženjere, nemam pojma kako je za radnike.

Baš sam htjela reći, ima dosta firmi koje su već toliko međunarodne da im je i službeni jezik engleski. Pretpostavljam da se to razlikuje od struke do struke, ali neka se autorica raspita.

TotallyAria kaže:

Kako se to planiraju zaruke? Valjda se zaruke dogode spontano kad muškarac i žena shvate da je to to, da s tom osobom žele provesti ostatak života. To se može napraviti bilo kad, ne zahtijeva pomno planiranje ka konkretno vjenčanje. Nema mi smisla "pričati" o zarukama. Pogotovo ako ste u vezi na daljinu i ozbiljni ste, a on želi da se doseliš. O preseljenju, zajedničkom životu i eventualnom vjenčanju se priča. O zarukama ne, one se događaju.

Ne bih baš zagovarala ne-pričanje kao strategiju u vezi, čak i kad se radi o nečem tako nebitnom kao što su zaruke. Uostalom, nekome zaruke i znače početak zajedničkog života, a nekome tek brak, mislim da takvi parovi trebaju razglabati nadaleko i naširoko o zarukama.

[TheAria]

jopko_bopko kaže:

Ne bih baš zagovarala ne-pričanje kao strategiju u vezi, čak i kad se radi o nečem tako nebitnom kao što su zaruke. Uostalom, nekome zaruke i znače početak zajedničkog života, a nekome tek brak, mislim da takvi parovi trebaju razglabati nadaleko i naširoko o zarukama.

Nisam to tako mislila. Nego mi to zvuči kao strategija odugovlačenja. Zajednički život je jedno, vjenčanje drugo, a zaruke su meni predstavljale nešto odvojeno. Nešto što bi se trebalo dogoditi spontano, bez puno rasprave o tome. Kako se uopće počne pričati o tome, ako njoj to predstavlja čin ka i meni, ako ne predstavlja onda je drugi par rukava..Šta, ona kaže: e, mogli bi se zaručiti, on kaže: da, mogli bi..ona: kad? On: kad doseliš pa ćemo vidjet kako to funkcionira, da ne kupujem bezveze dijamant..

[jopko_bopko]

Pa da, šta fali takvom razgovoru?

[whyoowhy]

jopko_bopko kaže:

Pa da, šta fali takvom razgovoru?

To nije razgovor bio u smislu ajmo se zaručit dana tog i tog već svako tolko razgovori šta želimo, gdje bi radila, djeca da ne, itd.

Ako neko odgovlači trenutno to sam ja.

[Splićankaa]

whyoowhy kaže:

On želi to isto. Bar je tako rekao. Kažem on je otisao gore jel tu bi radio za minimalac a za njemacki jako dobro. Dok ja gore dok ne naucim jezik bi morala raditi npr čistiti ili tako nesto. A zaista tako nebi sretna bila. Nisu mi dosta osnovne morala bi funkcionirati u poslovnom svijetu na tom jeziku. Sad ucim jezik pa eto vidjet cemo...

U Berlinu s engleskim ces proci bolje nego u ostatku njemacke.
Mozda da ciljas neke internacionalne firme u kojima se moze na engleskome, postoji li takvo sto u Njemackoj?

[Splićankaa]

whyoowhy kaže:

Da to je istina. No voli li on mene dovoljno kad se nije spreman vratiti ovdje, a ja sam spremna otici?

On je otisao na bolje, njemu je sad bolje.

Ne mjesaj njegove osjecaje prema tebi, sa cinjenicom da on sada zaraduje puuuno bolje i vidi da postoje mogucnosti.
Druzba je druzba, a sluzba je sluzba.

Dobro ti je James Bond rekao, ne moras brzo odlucivati, otidji malo turisticki tamo u obilazak, pa ako mozes neplacen godisnji, pa da i sama isprobas, ali da si sigurna.
Odlazak u stranu zemlju nije samo u novcu, ima puuuno nematerijalnog sto ljudima predstavlja bitnu stavku.

Idealno bi bilo kada bi ti mogla imat neplaceno na poslu i otic tamo pola godine i osjetiti zivot i promjenu, a onda ako ti se ne svidi, vratit se na svoj posao.

Ovako nagadjati i ako stalno razmisljas o tome, skreni misli, od sume ne vidis stablo. Izadji medju ljude, razbistri misli, rijesenje ce doci, vazno je sto ti zelis i sto je za TEBE najbolje.

[Splićankaa]

whyoowhy kaže:

Da to je istina. No voli li on mene dovoljno kad se nije spreman vratiti ovdje, a ja sam spremna otici?

Koliko je zaradivao u Hrv, a koliko tamo?

Koliko mu je u Hrv love ostajalo, koliko tamo?
Jeste u Hrv isprobali zajednicki zivot ?

Jel ti zivis skroz solo ili s roditeljima?
Jer roditelji znaju pritisak na djecu vrsiti u smislu da ih zadrze jer se boje sindroma napustenog gnjezda,a i da imaju unucice u blizini.
Jesi ti ikad, ikad prije ovog svega, razmisljala o odlasku u inozemstvu opcenito. Jesi mastala o dalekim zemljala i slicno? Postoji li neka motivacija koja bi te mogla zainteresirati ili je tebi super tu di jesi?

Ako odes na silu jer on to zeli, a ti ne zelis, lose ce ti bit, to je nesto sto ti sama trebas odluciti, jako je vazno da ne ides grlom u jagode, a na odlazak NIKAD u potpunosti nitko nije spreman bio, postoji trema i kad se na turisticko putovanje ide, a kamoli u skroz novi zivot, daleko od obitelji i svega poznatoga, razmisli dobro gdje se vidis za 10-20 godina.

[Splićankaa]

TotallyAria kaže:

Nisam to tako mislila. Nego mi to zvuči kao strategija odugovlačenja. Zajednički život je jedno, vjenčanje drugo, a zaruke su meni predstavljale nešto odvojeno. Nešto što bi se trebalo dogoditi spontano, bez puno rasprave o tome. Kako se uopće počne pričati o tome, ako njoj to predstavlja čin ka i meni, ako ne predstavlja onda je drugi par rukava..Šta, ona kaže: e, mogli bi se zaručiti, on kaže: da, mogli bi..ona: kad? On: kad doseliš pa ćemo vidjet kako to funkcionira, da ne kupujem bezveze dijamant..

Pa ti si ti , ona je ona. Sto se cudis sto nisu svi kao ti? Ti si imala skroz drukcije okolnosti, oboje ste studirali u razlicitim gradovima, STUDENTI, ova cura ima 30god i decko je otisao u Njemacku na bolje radne uvjete, a ona se boji promijeniti zivot naglavacke i nije sigurna u njegove i svoje osjecaje.

[KILLERDOG]

Splićankaa kaže:

U Berlinu s engleskim ces proci bolje nego u ostatku njemacke.
Mozda da ciljas neke internacionalne firme u kojima se moze na engleskome, postoji li takvo sto u Njemackoj?

postoji
doduše ova nije u Berlinu nego u Munchenu, u Hami možeš raditi samo s engleskim, doduše, osoba je došla na višu poziciju, na njihovu ponudu

i većina kolega je bilo stranci ionako

[Zrikavica]

whyoowhy kaže:

Vraćam temu iz mrtvih.....

I ja imam isti problem. On živi u Njemačkoj ja u Hrvatskoj. Oboje radimo i u vezi na daljinu smo 2 godine. Prije toga smo bili 2 godine skupa u Hrvatskoj. Planiramo da se ja preselim k njemu u 12 mj. Hvata me neopisiv strah od apsolutno svega. Ovdje radim posao u struci sa nekom prosječnom plaćom, imam stambeno pitanje rješeno i po mom mišljenu ne nedostaje mi ništa. On je tamo našao dobro plaćen posao i želi da mu se pridružim. Jezik ne poznajem.

On po meni ima win-win situaciju i naravno da misli da dramatiziram. Plan je će me uzdržavati dok ne naučim jezik te nađem posao (napominjem da zaista želim ostati u struci tako da neznam koliko bi dugo bila bez posla). Da, bit ću s osobom koju volim i ništa mi neće neće nedostajati, osim posla, prijatelja, obitelji. Ono čega se pribojavam zapravo je ako se nakon nekoliko godina dogodi da ljubav pukne iz nekog razloga, ja ću se vratiti s koferom s kojim sam i došla i shvatit da sam vrijeme utrošeno u našu vezu mogli utrošiti i radeći pa bi imala nekoliko godina radnog, a ne ljubavnog staža iza sebe, što nudi mogućnosti napredovanja, kredita, stjecanja neovisnosti. On, naprotiv, neće imati te probleme, pronaći će novu domaćicu i nastaviti tamo gdje je stao.

A sad svjetla strana priče je - da snaći ću se i pronaći posao koji želim, super ćemo oboje zarađivati i živjet sretno do kraja života.

Imam borbe sama sa sobom, svako jutro ustanem sa drugačijim mišljenjem.
Zašto se on nebi žrtvovao i vratio se u rodni grad i tu radio? Zato jer "vani ćemo puno bolje živjeti" . On sigurno ali neznam bi li ja kao invdiuda bila sretna tamo.

1. Daj u najam stan koji imas u rh, od te love ces i dalje imati dio svoje emancipacije

2. Jezik ces nauciti, kad ga naucis i da se vratis u Rh to ti je jedan plus

3. Kad naucis jezik graditi ces karijeru u tudini, ako se vratis nazad imati ces to iskusto iz tudine koje puno znaci

4. Opusti se, uzivaj u tome da se netko brine za tebe, ne radi to iz sazaljenja, radi to jer te voli.

Sretan put!

[TheAria]

Splićankaa kaže:

Pa ti si ti , ona je ona. Sto se cudis sto nisu svi kao ti? Ti si imala skroz drukcije okolnosti, oboje ste studirali u razlicitim gradovima, STUDENTI, ova cura ima 30god i decko je otisao u Njemacku na bolje radne uvjete, a ona se boji promijeniti zivot naglavacke i nije sigurna u njegove i svoje osjecaje.

Nisam se čudila što nije kao ja, nego sam se čudila pričanju o zarukama. Po iskustvu cura oko mene to pričanje je uglavnom završilo na tome-na priči. Oni koji su se htjeli zaručiti, to su i napravili..Bitna su djela, a ne riječi. Ovdje mi se učinilo da "Puno priča, malo meda daje". Možda griješim

Nismo se zaručili kad smo bili studenti, nego kasnije kad sam se ja uselila k njemu, a on je već radio. Pričali smo prije o tome u kontekstu kakvi su nam stavovi, a ne o samom činu. Tad nismo bili spremni, ali znao je da ja nisam freelancer što se tiče veza i da ne bih bila sretna u vezi koja bi trajala beskonačno bez nekog meni posebnog cilja. Tako da, znali smo stavove vezano za zaruke i brak, ali nismo nadugo i naširoko raspredali a kad smo sazrili nakon koje godine kad smo već bili u kasnim 20-ima, onda su pale i zaruke. Spontano i bila sam iznenađena

Ja sam isto riskirala radi te veze, mada nisam imala posla u svom gradu. Ali isto sam stisnula zube i došla u njegov grad, jer za obratno nismo imali uvjete. Baš zato što ona nije student i što ima 30, nema razloga otezati i nećkati se, nego djelovati. Što prije zna na čemu je, to bolje.
Tema je sad stara već 2 mjeseca i ne znamo što se dalje dešavalo, ali se nadam da su se makli s mrtve točke, što god to značilo..