Donirana sperma, iskustva

[nikoli24]

Pozdrav svima, slicnu sam temu otvorila na podforumu Religija ali bih htjela i ovdje otvoriti.

Buduci da se vec godinama borimo s neopstruktivnom azoospermijom i jedini nam je izlaz oplodnja doniranim spermatozoidima ili posvajanje djeteta, trenutno smo na raskrscu jer vrijeme prolazi i trebamo nesto poduzeti. Imamo 31 godinu, oboje, 7 godina u braku. Muz neopstruktivna azoospermija, ja sam zdrava.

Muz me bas podrzava, skoro pa tjera da idem na oplodnju uz pomoc donora, on kaze ako ga on odgoji to je njegovo dijete i nista mu vise nije vazno, jer zeli postati otac, te misli ako Bog ne zeli da se to dijete rodi na taj nacin, ono se nece roditi, dok sam ja s druge strane malo konzervativnija buduci da se Katolicka Crkva ne slaze sa takvom vrstom oplodnje.

Koja ukljucuje trecu osobu a i moguca su nekakva eksperimentiranja sa zamrznutim embrijima.

Ja bih, ako bih isla na to, dala prvo oploditi samo dvije jajne stanice pa kako bude, samo da se ne zamrzavaju.

Da je nekako "naispravnije".

Zanima me vase misljenje i iskustva, posebno doniranim spermijima, kako su prosle trudnoce, misljenje s vjerske strane, jer se trenutno lomimo i voljela bih cuti sto mislite.


Hvala vam

[ice312]

Mi smo isli na donaciju u Cesku jer mi muz ima Klienefelterov sindrom. Nema nikakvih eksperimentiranja na smrznutim embrijima. Metoda kojom se to radi, ukoliko postoje neke moguce genetske malformacije kod partnera, se zove PGD i dodatno se placa. Ali, a obzirom na cinjenicu da su svi donori dobro provjereni, nema potreba za tim kad se radi donacija sperme. To ionako nije obavezno, nego po zelji.

Po meni, dijete je dijete, tu nema nista umjetno, samo se potpomaze u laboratorijskom uvjetima, pa cak i ako roditelj nije genetski roditelj.

Nama, nazalost nije uspjelo zbog nekih drugih faktora, ali da smijem i da mogu, pokusavala bih dok god bih imala sredstava i mogucnosti.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[mihag098]

(Vec sam postavila na forumu Djeca ovu temu, ali mozda je i ovo dobro mjesto)

Mozete li mi molim vas reci kakav je osjecaj imati dijete na takav nacin? Kakvi su osjecaji vaseg supruga, osjeca li se dovoljno povezan sa djetetom buduci da nije bioloski otac?

Naime suprug i ja vec dugo godina pokusavamo dobiti prirodno dijete i odlucili smo se za donora u Ceskoj klinici PFC jer smo presli trideset prije nekoliko godina a suprug ima azoospermiju.

Muci me toliko pitanja jedno od tih je ovo na pocetku posta.

Jeste li ista govorili svojim obiteljima ili ste zadrzali to izmedu vas i supruga?

Jako me zanima i suprugova perspektiva, moj suprug to jako zeli ali ne znam je li drukcije kada se dijete rodi. Osjeca li se on "manje musko" spoznajom da je dijete zaceto spermom nekog drugog muskarca?

Katolkinja sam i zanima me jeste li imali potrebu reci na ispovijedi kako je dijete zaceto ili ne?

Sto se toga tice, imate li problema sa savjesti?

Jeste li zadovoljni izgledom dijeteta, pod time mislim da su u klinici uspjeli naci donora dovoljno slicnog vasem suprugu i je li primilo mozda vise vasih majcinih karateristika izgleda?

Uzeli su boju ociju od supruga, visinu, krvnu grupu, boju kose. Donor je anoniman i to oni dalje usporeduju bez da mi mozemo vidjeti. Ja sam ih pitala je li moguce da barem nadu nekoga sa slicnim oblikom lica ili nosa jer me strah da dijete kad odraste ne slici na potpuno nekog drugog.


Nadam se da me razumijete i da mi mozete pomoci kojim odgovorom, hvala vam.<3

[mihag098]

Hvala za prebacivanje teme, bilo bi lijepo kada bi se jos netko sa iskustvom javio. Samo sam se htjela nadovezati na svoj post buduci da imam toliko strahova i nedoumica, naime u Bibliji pise, cega se pridrzava i Katolicka Crkva da dijete treba biti plod ljubavi izmedu supruznika. Ja jesam vjernica, barem se takvom smatram ali kako onda objasniti da Bog dopusta da zene zanesu nasilnim putem tj silovanjem sto od nepoznate osobe a puno je znalo biti i iz bliske obitelji, cak od vlastitog oca i Bog to dopusti da se rodi iako u jako puno slucajeva takve majke daju djecu na usvajanje da ih ne podsjecaju na taj cin. Poslije i ta djeca Pate po domovima. Kazu da za sve postoji razlog i put, mozda ja nisam dovoljno pametna da shvatim takve stvari i jednostavno nama ljudima nije dano da sve razumijemo ali je zbog neke vise svrhe.

Stalno se preispitujem da cinimo pravu stvar sa donorom ali kad se sjetim da postoje situacije poput ove gore koje sam navela barem se nekako tjesim da to nije toliki grijeh jer postoje puno gore stvari.

[Lei]

@mihag, na Religiji postoji tema o tome sto te muci: https://www.forum.hr/showthread.php?t=1271631 Mozda da se tamo nadovezes sa razmisljanjima i nedoumicama jer tu na RiDu nemamo bas neku adekvatnu temu osim na MPO, a opet MPO je vise medicinske tematike koja ne zadire u vjerska pitanja

Sretno

[mihag098]

Lei kaže:

@mihag, na Religiji postoji tema o tome sto te muci: https://www.forum.hr/showthread.php?t=1271631 Mozda da se tamo nadovezes sa razmisljanjima i nedoumicama jer tu na RiDu nemamo bas neku adekvatnu temu osim na MPO, a opet MPO je vise medicinske tematike koja ne zadire u vjerska pitanja

Sretno

Hvala puno, tamo sam isto prebacila a uz to me zanima jesu li zene zadovoljne i izgledom djeteta, pod time mislim da su nasli adekvatnog donora da sto vise slici suprugu.

[ostoppbar]

Bez uvrede, ali mislim da tebe brine više "što će selo reći", a ne tvoja vjera i suprug.

Kao prvo, Biblija nije napisana da je se slijepo slijedi od slova do slova. Ona se proučava, isčitava i iz nje se izvače zaključi i pouke. Valjda si i sama svjesna da je Novi Zavjet u nekim stvarima direktno proturječan Starom.
Pouka cijele Biblije se može svesti na dvije riječi: ljubav i zahvalnost.

Katolička crkva puno toga ne podržava (npr. umjetnu oplodnju, abortus, razvod...), ali s druge strane šuti o puno toga i skriva (npr. pedofilija u svećeničkim redovima -i da, ovo je stvarno, nije izmišljeno da bi netko potkopavao Crkvu. Ako imaš dobrog ispovjednika, s nekima od njih možeš i popričati o tome.)

S druge strane, u zadnje vrijeme (ne znam jel zbog pokušaja da se približi mlađima ili jer su shvatili napokon poantu biblije) - mijenjaju ključne svjetonazore - npr. papa franjo i poruka o homosekualnosti

Tako da mislim da je pitanje vremena kad će Crkva izaći s promjenom stava oko MPO-a.


Ako maknemo na stranu religiju, dijete je dogovor tebe i muža. Ne babe/dide/rođaka/sela... vas dvoje. Hoće li imati nos na tatu ili ne - zar je to stvarno bitno?
Ja nemam ni boju očiju niti oblik lica na svoje starce, a sigurno sam njihova zbog genetskih bolesti nebitno za ovu priču.



Imam prijatelje koji danas imaju sina uz pomoć donora. Mali je genijalan, tata ga obožava više od ičega. Valjda si dovoljno odrasla i zrela da znaš da roditelji su oni koji te odgajaju i pružaju svu moguću ljubav.



Bolje da se zapitate da li zaista želite dijete ako već toliko preispituješ ovu odluku.

[mihag098]

Ostoppbar hvala na odgovoru, svaki savjet i uputu cijenim. Mozda ste i u pravu da se bojim sto ce netko reci jer i jesam nesigurna u sebe. Dijete vec zelimo tako dugo godina da mi je mozda cak i tesko povjerovati da je to sada tako blizu nas. Jedna od stvari oko kojih se kolebamo je, reci ili ne reci suprugovim roditeljima. Oni naravno znaju za njegovu diagnose, ali nas je oboje strah kako ce reagirati kada cuju da dijete nije od njihovog sina biolosko i bi li ga mozda drukcije gledali posto vec imaju unuke, da bi mu pridavali manje paznje.

Mozda je to sve u glavi ali eto...

[ribic]

mihag098 kaže:

Ostoppbar hvala na odgovoru, svaki savjet i uputu cijenim. Mozda ste i u pravu da se bojim sto ce netko reci jer i jesam nesigurna u sebe. Dijete vec zelimo tako dugo godina da mi je mozda cak i tesko povjerovati da je to sada tako blizu nas. Jedna od stvari oko kojih se kolebamo je, reci ili ne reci suprugovim roditeljima. Oni naravno znaju za njegovu diagnose, ali nas je oboje strah kako ce reagirati kada cuju da dijete nije od njihovog sina biolosko i bi li ga mozda drukcije gledali posto vec imaju unuke, da bi mu pridavali manje paznje.

Mozda je to sve u glavi ali eto...

S TESE i slicno ne bi mogli dobiti par spermija od muza? Da li ste sve probali u tom smjeru? Ovo pitam jer vidim da si ful neodlucna…

[mihag098]

ribic kaže:

S TESE i slicno ne bi mogli dobiti par spermija od muza? Da li ste sve probali u tom smjeru? Ovo pitam jer vidim da si ful neodlucna…

Nazalost ne, vec je radio Tese, nisu niti jedan pronasli. Spermiogrami godinama same nule. Niti znaju reci zasto je to tako, svi su nalazi dobri. Savjetuju nam posvojenje ili donora. Ja bih radije posvojila a suprug je vise za donora, iako je u Hrvatskoj jako tesko doci do djeteta. Statistika je navodno 8 posvojitelja na jedno dijete.

[LingerMaggie]

Znam parove koji su išli na donaciju sperme, i parove koji su išli na donaciju jajne stanice - svi su sretni
Trebaš si posložiti u glavi stvari

[Vucica]

Htjela bih prokomentirati ono za silovanje. Bog svasta dopusta, pa tako i ova zla, koja cinimo mi ljudi u nasoj slobodnoj volji. Dopusta i da se dijete zacme na razlicite nacine, silovanjem, prirodno, MPO. To ne znaci da je sve ispravno. Rodeno dijete ce uvijek biti dijete Bozje, kojemu je on udahnuo dusu, no, grijeh ce ostati grijeh.. ne postoji grijeh manji od drugog. U nasim ocima naravno, ali ne u Bozjim.. puno toga utjece na to.
Probaj razgovarati s nekim duhovnikom, neka te savjetuje. Imas griznju savijesti, razmisli malo zasto je to tako.. posvajanje je isto jedna opcija.
A drugi ljudi neka te uopce ne zamaraju..
Puno srece u donosenju odluke

[LingerMaggie]

Vucica kaže:

Htjela bih prokomentirati ono za silovanje. Bog svasta dopusta, pa tako i ova zla, koja cinimo mi ljudi u nasoj slobodnoj volji. Dopusta i da se dijete zacme na razlicite nacine, silovanjem, prirodno, MPO. To ne znaci da je sve ispravno. Rodeno dijete ce uvijek biti dijete Bozje, kojemu je on udahnuo dusu, no, grijeh ce ostati grijeh.. ne postoji grijeh manji od drugog. U nasim ocima naravno, ali ne u Bozjim.. puno toga utjece na to.
Probaj razgovarati s nekim duhovnikom, neka te savjetuje. Imas griznju savijesti, razmisli malo zasto je to tako.. posvajanje je isto jedna opcija.
A drugi ljudi neka te uopce ne zamaraju..
Puno srece u donosenju odluke

Neplodnost je bolest kao i svaka druga - tvoji reproduktivni organi ne rade dobro a MPO je način liječenja.

Ne želim ti ali slučajno da se razboliš, ajmo uzeti npr bolest štitnjače - ne rade ti dobro hormoni - odeš u crkvu ili kod doktora da ti to porikta?
Presađivanje organa? Umjetni orgrani ugrađeni (zalisci, kukovi)?
Hello... sve su to nečiji tuđi dijelovi, jednako kao i sperma ili jajna stanica...

Na trpanje MPO u isti koš sa silovanjem momentalno popizdim, momentalno

[Monstera]

LingerMaggie kaže:

Neplodnost je bolest kao i svaka druga - tvoji reproduktivni organi ne rade dobro a MPO je način liječenja.

Ovo je mozda najjasnije i najsazetije sto bih ja rekla na tu temu.
Izbrisala sam ostatak posta jer je pitanje postavljeno kako da se osoba koja je vjernica postavi prema dosadasjem ucenju katolicke crkve i njenoj potrebi da se ostvari kao roditelj putem MPO.

Buduci da ovdje zalaze roditelji koji su uspjesno prosli postupak, vjerujem da ima netko tko bi mogao podijeliti svoje iskustvo, misljenje, strahove, savjet, pogotovo ako je vjernik.

Meni je sasvim jasno da se ljudi boje i sto ce selo rec, kao i to da se pitaju koliko ovim postupkom odstupaju od svoje dosadasnje vjere (ulaze li u grijeh)

Nisam ni vjernica, a nisam se ni nasla u situaciji da razmisljam kako postati roditlj na alternativan nacin, ali sam upoznala brojne parove koji su prolazili (prolaze) medicinske postupke "lijecenja reproduktivnih organa" ili su posvojili dijete.
I dileme koje muce autoricu posta, muce i druge. I to jest tema o kojoj je vazno razgovarati. S ljudima kojima vjerujes i koji te u drugim podrucjima zivota podrzavaju, s ljudima koji prolaze slicna iskustva (pa i ovako anonimno u skupini roditelja koji su to prosli) ili negdje u terapiji.

O tome koliko reci drugima, ja mislim da nikome ne morate reci nista, a mozete i sve. Kao i tajming kada cete reci.
Zapravo, sami birate koliko cete drugima reci.
Neki kazu i na TVu kad ih se pita i stavljaju na sve drustvene mreze, neki ne kazu ni siroj obitelji.

[El Gato Félix]

Vucica kaže:

Htjela bih prokomentirati ono za silovanje. Bog svasta dopusta, pa tako i ova zla, koja cinimo mi ljudi u nasoj slobodnoj volji. Dopusta i da se dijete zacme na razlicite nacine, silovanjem, prirodno, MPO. To ne znaci da je sve ispravno. Rodeno dijete ce uvijek biti dijete Bozje, kojemu je on udahnuo dusu, no, grijeh ce ostati grijeh.. ne postoji grijeh manji od drugog. U nasim ocima naravno, ali ne u Bozjim.. puno toga utjece na to.
Probaj razgovarati s nekim duhovnikom, neka te savjetuje. Imas griznju savijesti, razmisli malo zasto je to tako.. posvajanje je isto jedna opcija.
A drugi ljudi neka te uopce ne zamaraju..
Puno srece u donosenju odluke

Ne slažem se da je ovom upisu mjesto na ovom pdf-u, no kolegice su odlučile ostaviti ga pa neka sada ostane.

Kao moderator ovog pdf-a molio bih da upise ovakvih karakteristika ne ostavljate ovdje jer ovo nije mjesto za etičke ili religijske dileme, za to postoje odgovarajući pdf-ovi društveno-humanističkog usmjerenja.

Zahvaljujem!

[pyerto]

Djete je djete i ono se voli.
Kada ti djete raste u kući više se ne postavlja pitanje čije je, da li je biološki tvoje ili nije.
Čovjek zavoli životinju a tek djete.
Nemojte se puno time opteretiti.
Rado bi bio donor normalnim osobama.

[Breeda]

Molila bih parove koji su u zadnje vrijeme išli na donaciju sjemena, gdje ste išli u koju zemlju, kakva su iskustva? Koje banke su dostupne gdje?

[tarantul]

Breeda kaže:

Molila bih parove koji su u zadnje vrijeme išli na donaciju sjemena, gdje ste išli u koju zemlju, kakva su iskustva? Koje banke su dostupne gdje?

Pozdrav svima. Imam 35 godina i u braku sam s ženom skoro 9 godina. Znamo se skoro 20 godina. Ona ima malih problema s jajnicima, a ja imam azoospermiu. Radio sam TESE i nažalost ništa nisu pronašli. Hodamo endokrinologu ne bi li pronašli kakav najmanji mogući tračak nade za prirodnim začećem, ali su nam nađe sve manje. U meni je najveći problem što sam gotovo suh-u prevodu, moji testisi ne proizvode spermije. Svega kap-dvije tako da nisam u mogućnosti ženi pružiti dijete na prirodan način. Počeli smo razmišljati o MPO odnosno vanjskom donoru, ali se nikako ne mogu s tim pomiriti u glavi. Svi će mi čestitati i vedriti ako zatrudni, svi će biti sretni zbog bebe, a ja nesretan, jer nije moje. Ujedno ću biti sretan zbog žene, jer ona želi zatrudniti i to je također i moja želja, no bojim se kako ću reagirati na sve. Da li ću biti zadovoljan kad me dijete nazove tatom, dns -sutra će to dijete možda saznati da mu nisam biološki otac...
Sve su to neke traume koje vučem iz ranije dobi. Imate li kakvu sugestije ili identično iskustvo? Hvala

[joallina]

Nemam iskustvo donacije, ali imam iskustvo dugorajnog razmišljanja o njoj, pa ću to podijeliti.
Nakon brojnih bezuspješnih IVF-ova došli smo do faze - hoćemo li ići na donaciju (u našem slučaju jajne stanice). Dugo sam razmišljala.
1. VJERA
Jesam vjernik, ali onaj koji sve uzima sa zrnom soli (što u prijevodu znači - nisam "pravi vjernik", jer su "uzimanje sa zrnom soli" i vjera oprečni pa me taj aspekt nije brinuo. Crkva danas žmiri na IVF. Sigurna sam da u nekoj bliskoj budućnosti čak neće niti žmiriti. A predviđam da će tako biti i sa donacijama (možda u još malo daljoj budućnosti).
Ali ako je nekome vjera jako važna i predani je vjernik, onda nisam sigurna da je ovaj aspekt moguće ignorirati (s obzirom na aktualni stav crkve).
2. GENI
To me najmanje mučilo - zapravo to me uopće nije mučilo! Jer kao da su moji geni od "zlata"?! ili bilo čiji. Genetika je zajebana stvar. Možda bi donacijom dobila dijete koje je pametnije, ljepše, simpatičnije, zdravije od mene i muža. S druge strane tko mi garantira da moje dijete neće biti ovakvo ili onakvo. Imam u daljoj familiji jednu obitelj koja ima više djece, roditelji su naprosto divni, sva djeca također - osim jednog - stravično problematično, psihološki poremećaj, ovisnost, strašan karakter.. nitko.. ali nitko u obiteljskom stablu (koliko se moglo ići daleko) nije imao nikakakve psihičke probleme. Oba roditelja su divnog karaktera, stabilni, neskloni porocima, također i njihova uža rodbina. I to dijete je odgajano kako treba.. što su dokaz druga divna djeca u obitelji. Eto. Stvarno nema pravila.
Što se izgleda tiče - ne treba brinuti, donora izaberu sličnog jednom roditelju, drugi dio genetskog materijala je naš, tu ne vidim problem.
3. OKOLINA / DIJETE
Mene je ovaj faktor strašno mučio. I to toliko da se nisam mogla odlučiti na donaciju. Pre otvorena sam osoba da skrivam okolini i užoj obitelji tako važnu stvar. A živimo u društvu (trenutno) gdje bi bilo bolje takvu stvar skrivati. Nažalost, to je tako. Priznali ili ne. Bar u HR. Najrađe ne bi NIKOME rekla. I ok. Možda bi to i nekako pregrmila sama sa sobom. Ali onda dolazi - dijete. Njemu bi svakako rekla, i to bi mu počela govoriti od najranije dobi (tako i preporučaju psiholozi). No, tada mi u glavi nastaje kaos - dijete zna, okolina ne zna. Kako bi to izgledalo? A drugi dio koji me mučio kod djeteta je pitanje identiteta i korjena. Svakom čovjeku je to važno. Hoće li ga mučiti što ne zna tko mu je biološka majka? A neću mu moći nikada reći jer je donacija anonimna. Riješenje za to bi bilo da donaciju prestanu biti anonimne! I koliko znam EU ide prema toma! U potpunosti podržavam!

Predviđam u budućnosti promjenu stava Crkve, promjenu pogleda društva (jer donacije postaju sve učestalije) i ukidanje anonimnosti donacija.

[tarantul]

Pozdrav, hvala na dobroj volji za postom joallina.
Iskreno, ne želim uopće komentirati vjeru niti kompletnu situaciju uzimati u obzir sa vjerom. Radi se o životima mene i moje žene te našoj budućnosti i željom za djecom. Nikakva crkva ni vjera mi nemre zabraniti niti određivati kaj bum ja radio od svog života. Da je tome tak, a btw poštujem svačiji život i odabir, onda mnogi roditelji koji to postanu ne zaslužuju biti ni r od roditelja. Pa se na konto toga djeca daju u domove ili ih uzdržavaju bake i djedovi, odvajaju odgojne ustanove itd. Svima koji si zdravi je bogom dana mogućnost postati roditeljem, ali mnogi to ne zaslužuju. Mi koji smo normalni ljudi i koji se trudimo kroz život naki k napraviti od sebe i za svoje bližnje, nama je onemogućeno postati roditeljem i još mi se"brani" od strane crkvenog stola postati roditeljem na umjetni način. Ma nemoj...
Uglavnom, ozbiljno razmišljam o donaciji sperme izvana ali se bojim da će nam to promijeniti život. Možda u boljem smislu, a možda i u lošem...ne znam...ali znam da želim da mi supruga rodi prirodnim putem, da osjeti majčinsku ljubav, a ja budem valjda nekak živio s tim da nikad neću postati biološki otac i ,ako ona rodi, voljeti to djete kao da je biološki moje. Možda se sve to posloži kad me prvi put zazove tata...a možda će mi se srce slamati svaki put...Znam da je možda sebično i neozbiljno zahtjevati nekoga s tim iskustvom da nam se pridruži te podijeli svoje iskustvo da nam bar malo približi osjećaje koji su pred nama po prvi put u životu.

Hvala svima unaprijed