Potreba za svađanjem s nadređenima
Ovako, još od osnovne škole imam ovaj problem. U osnovnoj školi se više puta dogodilo da su mi roditelji bili pozvani na razgovor zbog neprimjerenog ponašanja koje se najvećim dijelom sastojalo od suprostavljanja nastavnicima. Nakon što sam se u 7.razredu izderao na jednu profesoricu i ona je pozvala roditelje na razgovor roditelji su bili jako ljuti, danima su razgovarali sa mnom o tome, nisu me kaznili, no satima su me upozoravali o posljedicama tog ponašanja i kako se to nikako ne smije ponoviti. Tada sam obećao i sebi i njima kako se tako nešto nikad neće ponoviti i stvarno sam to mislio. No, ispalo je da sam to ponašanje samo potisnuo, a negdje duboko u sebi ga idalje držim. U srednjoj školi, koja je puno stresnija i napornija od osnovne sam imao nekoliko manjih svađa, koje nisu imale posljedica i tijekom online nastave jedan ozbiljan napad na profesoricu preko poruka, o kojem je pedagoginja obavijestila roditelje. Uz to sam imao i puno noćnih mora gdje dobijem lošiju ocjenu od zaslužene i onda u snu vičem na profesora, bacam klupe... Samokontrola mi je postala nešto bolja, tako da u 3. i 4. razredu srednje unatoč velikim frustracijama mnogim profesorima i predmetima nisam imao sukoba.
No, nakon što sam završio srednju, u ljeto između srednje i fakulteta, moja frustracija je prešla sa nastavnika na liječnike. To ljeto sam imao dosta problema sa alergijama i astmom i imao sam osjećaj da liječnici olako shvaćaju moje tegobe i nisu zaisteresirani da mi pomognu i stoga su mnogi moji odlasci liječniku završili svađom. Veći incidenti su bili na hitnoj pulmologiji specijalne bolnice za plućne bolesti, kada sam ja tvrdio da ne mogu disati, a doktorica je tvrdila da mi nije ništa. Nakon ispada bijesa sa vrištanjem i bacanjem po podu ipak mi je dala inhalaciju ventolina na koju mi je bilo bolje. Drugi slučaj je bio kada mi je prof. Ivica Klapan preporučio operaciju nosa, a ja sam bio uplašen operacije, dok je on to smatrao nepotrebnim, bio grub prema meni i nije mi htio odgovarati na pitanja. Tamo sam imao toliki ispad da sam nakon toga bio na hitnoj psihijatriji. Nakon tih slučaja roditelji su imali novi dugi razgovor sa mnom u kojem su mi govorili kako liječnike, jednako kao nastavnike treba poštovati i kako to ponašanje nije u redu.
Ja se zbog tih svađa ne kajem i nije mi žao jer neki liječnici se stvarno nisu trudili da mi pomognu.
No, na otvaranje ove teme me motivirala noćna mora koju sam imao nedavno, a u njoj sam bez nekog jasnog razloga počeo vikati i vrijeđati jednog od nastavnika s fakulteta. Nakon toga je, u snu taj nastavnik zatražio pokretanje stegovnog postupka i prijetilo mi je izbacivanje s fakulteta.
Taj san mi je bio znak da je to ponašanje i dalje potisnuto u meni i da unatoč tome što se kontroliram, ponekad svejedno može izaći, a već jedan takav događaj u krivo vrijeme mi može uništiti život, npr. ako bih bio izbačen s fakulteta ili osuđen za neko kazneno djelo u slučaju ozbiljnijeg ispada.
Može li se ikako riješiti tog potisnutog ponašanja?
|