Ženska emancipacija i romantična ljubav

[Apophis]

Meadow kaže:

Koju ti to sigurnost, kao muškarac, ne možeš realizirati ili ne posjeduješ, kao nusprodukt emancipacije žena, a mogao si ju vrlo lako ostvariti prije npr. 200 godina?

Sigurnost da nakon što s njenim ocem dogovori predaju ruke njegove kćeri ima zagarantiranu pralju, jebaljku i odgajateljicu svoje djece?

[memyselfni]

Znači li to da bismo, po tebi, zapravo takvu emociju romantične ljubavi trebali držati na razini fantazije (uz iznimku onih kojima se ista 'potrefi' i u realnosti) u ime 'potrebe' za 'sigurnošću', koja bi pretpostavljam bila u konačnici 'presudna za održanje reda i vrste', za 'sprječavanje kaosa' kakvom ovakva emancipacija u kombinaciji sa liberalizacijom vodi?

Po meni i jedna i druga potreba mogu savršeno koegzistirati u življenju, bez da je jedna zadržana na razini fantazije. Samo da bi se ostvarile, potrebno je razviti osjećaj odgovornosti prema sebi i prema partneru, a potom i takvo ponašanje. To je prije svega rad na sebi, čisto sazrijevanje. Držanje braka na razini pragmatičnosti je po meni svojevrsno robotiziranje i bijeg od sazrijevanja. Emocije su divne, nije stvar u njihovom neživljenju, ali isto tako ih moramo kontrolirati. Dugoročno to možda ide upravo u tom smjeru. Spoj emocije, slobode i odgovornosti u najvećoj mogućoj mjeri.

[Illana]

Zelenogorac kaže:

Prije je brak više ili manje značio stalnost.

Ali nesporna je činjenica da danas u muško-ženskim odnosima ne postoji ni red ni struktura ni predvidljivost, u cjelini, jelte.

Neosporna je činjenica ustvari ta da se sigurnost i stabilnost izgubila općenito, ne samo po pitanju braka.
Nekad se u brak ulazilo jednom i zauvijek, ali ne treba zaboraviti da se slično događalo i s poslovima npr., kad si se jednom zaposlio u nekoj firmi si manje-više dočekao i penziju.
Stvari su se proizvodile da traju.

Sad se živi drugačije, predmeti se brzo troše, potroše i bace. Više se isplati kupiti novo nego popravljati staro. Radna mjesta nastaju i nestaju, poslovi se mijenjaju više nego prije.
Tu promjenu doživljavaju i međuljudski odnosi.

Svijest o ljudskim pravima i slobodi se u svojoj apsurdnoj verziji ispoljava tako da dugoročni i dugotrajni projekti koji jamče stabilnost i sigurnost, a zahtijevaju predanost, odgovornost, strpljivost, ustrajnost i odricanje (kao brak) jednostavno postaju prenaporni.
S druge strane, oslobođenje od tih struktura nas, čini se, nije u potpunosti usrećilo.
Itd, itd.

Hoću reći, pogrešno je sve te velike promjene svesti na posljedicu isključivo ženske emancipacije.

[Meadow]

Zelenogorac kaže:

Ali mene ne zanima pitanje ostajanja ili neostajanja u braku. Poanta je da danas postoji svijest da je brak nešto nestalno.

Jer je brak formalni okvir odnosa, a odnos je nestalan. I jer ljudi imaju mogućnost izbora.

Prije je brak više ili manje značio stalnost.

Formalnu, no stanje na papiru ne mora se poklapati sa slikom stvarnosti odnosa.

Ono što je suremena novina to je da su ljudi sada svjesni da veze više ne traju vječno, nego da traju i više nego ograničeno - odatle i sve više ff odnosa i ulaženja u vezu s mišlju dok traje traje (što znači da neće potrajati).

Ne ulaze svi u FF odnose niti je takva opcija svima prihvatljiva.
'Dok traje - traje' ne znači ulaženje u odnos s mišlju da zasigurno neće potrajati, već da će se ostati u tom odnosu dok bude išlo, a kad ne bude, sreća će se potražiti s nekim drugim. Opet, što je tu sporno?

U tome kontekstu i u tome segmentu to je onemogućivanje zadovoljenja Maslowljeve potrebe za sigrnošću (redom, strukturom i predvidljivošću).

Netočno, jer će pojedinac kojemu su red, struktura i predvidljivost bitni faktori, tražiti sebi slične partnere. Takvog pojedinca, uopće ne bi trebalo zabrinjavati što Maja i Ivana traže FF i ne žele ništa stalno, jer ni on u prvom redu, ne bi htio ništa s njima. Zato će taj pojedinac tražiti sebi prikladne partnerice između Tine, Matee i Zdenke, koje teže isključivo ozbiljnijim vezama.

Ali nesporna je činjenica da danas u muško-ženskim odnosima ne postoji ni red ni struktura ni predvidljivost, u cjelini, jelte.

Ne slažem se; ovisi o pojedincu i ne bih generalizirala.
Ono što bih rekla jest da se m-ž odnosi ne doživljavaju više fatalistički kao ranije, već ciklično.

Nemam ti sad vremena na sve odgovoriti. Ali mislim da sam ti gore pojasnio.

Nema žurbe.
Ja ću te podsjetiti da mi duguješ odgovor na post #14.
Ali sad na brzinu, molim te da mi odgovoriš na ovo:

Meadow kaže:

I kako točno osjećajni fiks anulira aspekt društvene nadogradnje odnosa?

Ali prije nitko (do romantizma) niti nije ulazio u brak s takvim motivima. Ako su osjećaji postojali (sviđanje, zaljubljenost, što god, super), ali to nije bio uvjet, a kamoli osnovni cilja braka bez obzira na vrijeme, mjesto ili stalež.

Uistinu mi nije jasno što je tu sporno. Okvir braka se s vremenom razvijao i produbio, posljedično, s razvojem društva i svijesti pojedinca, a s druge strane, i razvojem modernog zakonodavca.

Apophis kaže:

Sigurnost da nakon što s njenim ocem dogovori predaju ruke njegove kćeri ima zagarantiranu pralju, jebaljku i odgajateljicu svoje djece?

Ne znam ja ništa, neka Zeleni obrazloži kad stigne.
No u okvirima teme, idem za pretpostavkom da moderan i samosvjestan muškarac 21. st. uistinu nema potrebe za navedenim.

[Zek0slav]

Meadow kaže:

No u okvirima teme, idem za pretpostavkom da moderan i samosvjestan muškarac 21. st. uistinu nema potrebe za navedenim.

Samo zato jer živi u 21. stoljeću ne mora značiti da njemu i pripada.

[Zelenogorac]

Srebrni-medvjed kaže:

Stalno pokušavam shvatiti o čemu se ovdje radi, ali mi ne ide

Pokretač teme bi htio da žena pati u vezi/braku zbog stabilnosti i društvenih očekivanja?

Riječ je o tome koliko je ženska emacipacija povezana s novim poimanjem ljubavi, braka i odnosa među spolovima i koliko to novo poimanje onemogućuje ostvarenje potrebe za sigurnošću u tom segmentu ljudskoga života - već sam napisao i da su neke od posljedica povećanje broja samaca i samohranih roditelja, što dobrim dijelom onemogućava i zadovoljavanje potrebe za ljubavlju i pripadanjem.

Apophis kaže:

Kako ti znaš koliko je tko doživio brodoloma pred 200 godina?

Pa da, sigurno je seljak u srednjem vijeku imao iza sebe do 35 godine u prosjeku 7-8 emotivno-seksualnih veza koliko ih ima prosječan današnji Europljanin.

Apophis kaže:

Kako to ti kvantificiraš količinu problema u muško-ženskim odnosima sa razmakom 100-200-300 godina?

Nije stvar kvantite nego kvalitete - o tome cijelo vrijeme pišem. Nije stvar u konkretnim odnosima nego u drugačijoj strukturi.

Apophis kaže:

Niti imaš pravo zastupati gotovo sve psihologe i psihijatre.
Klasična izjava "za dugoročnu vezu trebaju poštovanje, kompromis, uvažavanje partnera itd"
ne znači da je ljubav nebitna, kao ni da romantika nebitna. Znači da treba nešto više od ljubavi i zaljubljenosti, ne da su nebitne.

Dogovoreni brakovi u koje je žena ulazila trampana kao stoka, te je imala red i sigurnost da će ostatak života nekome prati gaće i rađati djecu te ga naučiti poštovati i voljeti, s vremenom, možda?


Za razliku od dogovorenog braka primjerice?

Ako želiš ciničan odgovor - da! Nemali broj istih tvrdi upravo to - da dogovoreni brakovi (nemoj sad o ekstremima o curici od 5 godina i starcu od 60) u prosjeku su sretniji nego brakovi iz romantične zaljubljenosti.

A ovo "trampana kao stoka" neću ni komentirati. Pravi dogovoreni brakovi karakteristika su aristokracije, kod puka to baš nije bilo kako ti misliš da se mlade ništa nije pitalo. Misim bilo je svačega, ali takvi ekstremi ipak su bili u manjini.

Urbanna kaže:

Brak je bio i ostao nestalan...

To što čovjek ima na pameti da brak ima rok trajanja, ne znači da ne će potrajati i da će doći do razvoda.

A je l, prije su se ljudi na selu i puk rastavljao kao danas?

Dao sam ti primjer s kućom pa razmisli. Ako si u selu gdje znaš da od 100 kuća njih sto stoji čitavo, onda ćeš valjda i ti sagraditi kuću s mišlju da će ostati čitava, ali ako je od 100 kuća njih već 50 se srušilo, onda ćeš valjda graditi kuću sa spoznajom da će se i tvoja možda srušiti, bez obzira na to srušila se ona u konačnici ili ne.

[Zelenogorac]

memyselfni kaže:

Po meni i jedna i druga potreba mogu savršeno koegzistirati u življenju...

Broj rastava svih veza u kojoj je jedna strana ostala povrijeđena ili razočarana sasvim lijepo demantira tvoju savršenu koegzistenciju u življenju.

Illana kaže:

Neosporna je činjenica ustvari ta da se sigurnost i stabilnost izgubila općenito, ne samo po pitanju braka.

Hoću reći, pogrešno je sve te velike promjene svesti na posljedicu isključivo ženske emancipacije.

To je posve točno. Ali emancipacija žena po meni je jedan od važnih faktora.

Meadow kaže:

1. Formalnu, no stanje na papiru ne mora se poklapati sa slikom stvarnosti odnosa.

2. Dok traje - traje' ne znači ulaženje u odnos s mišlju da zasigurno neće potrajati, već da će se ostati u tom odnosu dok bude išlo, a kad ne bude, sreća će se potražiti s nekim drugim. Opet, što je tu sporno?

3. Netočno, jer će pojedinac kojemu su red, struktura i predvidljivost bitni faktori, tražiti sebi slične partnere. Takvog pojedinca, uopće ne bi trebalo zabrinjavati što Maja i Ivana traže FF i ne žele ništa stalno, jer ni on u prvom redu, ne bi htio ništa s njima. Zato će taj pojedinac tražiti sebi prikladne partnerice između Tine, Matee i Zdenke, koje teže isključivo ozbiljnijim vezama.

4. Okvir braka se s vremenom razvijao i produbio, posljedično, s razvojem društva i svijesti pojedinca, a s druge strane, i razvojem modernog zakonodavca.

1. Kakvom slikom stvarnosti odnosa?

2. A jesam ja to napisao? Imaš metaforu s gradnjom kuće.

3. To nije moja teorija nego od jednoga od najpoznatijih psihologa na svijetu. I, ne, ne tiče se pojedinca nego svih nas. Inače njegove su teorije već 50 godina osnov marketinga, tako da se o eksperimentalno iskušavaju i vrednuju.

No možda nisi shvatila: potreba za sigurnošću (koja se sastoji od potrebe za redom, stalnom strukturom i predvidljivošću) temeljna potreba svih ljudi a ne Tine, Matee i Zdenke. Uz fiziološke potrebe to su temeljne ljudske potrebe - njihova posljedica je i potreba za duhovnim, npr.

4. po tebi promjena motiva za ulazak u nešto ne znači ništa i neće promijeniti sam taj odnos?

[Srebrni-medvjed]

Zelenogorac kaže:

Riječ je o tome koliko je ženska emacipacija povezana s novim poimanjem ljubavi, braka i odnosa među spolovima i koliko to novo poimanje onemogućuje ostvarenje potrebe za sigurnošću u tom segmentu ljudskoga života - već sam napisao i da su neke od posljedica povećanje broja samaca i samohranih roditelja, što dobrim dijelom onemogućava i zadovoljavanje potrebe za ljubavlju i pripadanjem.

A kakav bi ti odgovor, kad je to neminovna posljedica industrijske revolucije. Pojavom strojeva više nije potreban težak fizički rad za privređivanje, pa žene postaju financijski neovisne.

To ti je tak, neizbježno.

Naravno da drugačije gledaju na brak jer MOGU.

[memyselfni]

Zelenogorac kaže:

Broj rastava svih veza u kojoj je jedna strana ostala povrijeđena ili razočarana sasvim lijepo demantira tvoju savršenu koegzistenciju u življenju.

Zašto bi to demantiralo 'moju' koegzistenciju? Kad bi baš sve rastave završavale tako, onda bi to možda bilo točno, no to, dakako, nije slučaj. Što samo pokazuje koliko je bitna ona stavka o odgovornosti i sazrijevanju, kad je u pitanju objedinjenje potreba koje imamo.

'Emancipacija' je nešto što se moralo dogoditi, nije za očekivati da žene dovijeka ostanu "sluge". I drugačiji poredak će također funkcionirati. Jasno da nekima s konzervativnim pogledima je to teže prihvatiti.

[north wind]

Zelenogorac kaže:

Širenje ideje romantične ljubavi izravno je povezano sa ženskom emacipacijom. Ili misliš da nije?

Izravno mislim da nije, neizravno jest. Ali, mislim da je bitnije od toga veza koju ti želiš potenicirati - o utjecaju ženske emancipacije na nemogućnost ostvarivanja potrebe za sigurnosti, kako kažeš. To nisi objasnio. A možeš li?

[Apophis]

Zelenogorac kaže:

i koliko to novo poimanje onemogućuje ostvarenje potrebe za sigurnošću u tom segmentu ljudskoga života - već sam napisao i da su neke od posljedica povećanje broja samaca i samohranih roditelja, što dobrim dijelom onemogućava i zadovoljavanje potrebe za ljubavlju i pripadanjem.

Zašto su onda neki parovi u kojima je žena sasvim emancipirana sasvim u stanju ostati skupa u čisto dobrom braku?

Zelenogorac kaže:

Nije stvar kvantite nego kvalitete - o tome cijelo vrijeme pišem. Nije stvar u konkretnim odnosima nego u drugačijoj strukturi.

Nebitno, moje pitanje se ne mijenja bitno - kako ti to onda kvantificiraš i kvalificiraš koliko su i kakvih problema imali ljudi u brakovima prije 100-200-300 godina?

Govoriš o kvaliteti, a pretpostavka te kvalitete koju prizivaš počiva na manjim ženskim pravima(?). To je zaključak koji se nameće, stoga upitnik ipak u zagradi.

Zelenogorac kaže:

Ako želiš ciničan odgovor - da! Nemali broj istih tvrdi upravo to - da dogovoreni brakovi (nemoj sad o ekstremima o curici od 5 godina i starcu od 60) u prosjeku su sretniji nego brakovi iz romantične zaljubljenosti.

Nemali broj može tvrditi šta hoće. 20-25% amerikanaca tvrdi da je Zemlja u središtu sunčeva sustava. "Nemali broj tvrdi" osim što je floskula, ne znači baš ništa.

Zelenogorac kaže:

A je l, prije su se ljudi na selu i puk rastavljao kao danas?

Što bi trebalo značiti šta točno? Prije su ljudi ostajali u nesretnim brakovima jer se bojalo što će selo reći.
Da, to je baš prekrasno.

[kockasta]

zelenogorac nema ti potreba sa sigurnoscu veze s propalim brakovima.
na dnu piramide su fizioloske potrebe, hrana, pice etc. to omugucava emancipacija i mogucnost da ih si zena sama osigura.znaci zena se moze sama osigurati zahvaljujuci emacipacije.

onda dolazi stepenica vise potreba za sigurnoscu, znaci potreba da mozes sam sebi osigurati sigurnost da neces biti gladan, etc. tjelesna sigurnost. i to omugucava emancipacija, zene mogu brinuti same o sebi.

jos vise gore onda su socialne potrebe, komunkacija, integracija, familja. zelja za time je egzistentna i kod zena koje osiguravaju same sebe, jer je to ljudska potreba nevezana za materijalno. kad je zena emacipirana ta potreba ne nestaje, tako da emancipacija s tim nema veze.

ali na sto ti ciljas, ocito zelis oduzeti zenama prve dvije stepenice, (sigurnost osiguravanje hrane i prezivlavanje) znaci da same mogu brinuti o sebi i staviti ih u ovisnicku poziciju, kako bi ih vezao za muskarca, ko cuku ?

i zato su se mozda prije ljudi ranije i vise zenili, ne zato kaj je to bila romantcina ljubav vec cisto zato kaj zene nisu bile u stanju brinuti same o sebi i brak im je omogucavao prezivljavanje.

[Meadow]

Zek0slav kaže:

Samo zato jer živi u 21. stoljeću ne mora značiti da njemu i pripada.

Zasigurno da se da naći i takvih primjeraka.

Zelenogorac kaže:

1. Kakvom slikom stvarnosti odnosa?

Kako kakvom?
Ako je nešto formalno tako, ne znači da je i u stvarnosti.
Ako je dvoje formalno ubračeno, ne znači da u stvarnosti njihov odnos uistinu i predstavlja pojam braka, niti da u praksi žive brak.

2. A jesam ja to napisao? Imaš metaforu s gradnjom kuće.

Pa..... jesi.

odatle i sve više ff odnosa i ulaženja u vezu s mišlju dok traje traje (što znači da neće potrajati).

Moja replika se odnosila na boldani dio s kojim se ne slažem.
Dok traje - traje, ne znači nužno bold (neće potrajati).

3. I, ne, ne tiče se pojedinca nego svih nas.

OK.
Možeš li mi reći kako se mene tiče to što će Miroslav i Andrej tražiti isključivo FF, a ja ga ne želim ni pod razno? Kako njihov odabir direktno utječe na mene?

No možda nisi shvatila: potreba za sigurnošću (koja se sastoji od potrebe za redom, stalnom strukturom i predvidljivošću) temeljna potreba svih ljudi a ne Tine, Matee i Zdenke.

Pa u ovom kontekstu i ne baš.
Jer ako gledamo sigurnost kroz prizmu koju ti pruža ozbiljnija, formalna veza, a neki ljudi odbijaju istu jer je u suprotnosti s njihovim željama, onda se moramo složiti da ipak nemaju svi ljudi temeljne iste potrebe.

4. po tebi promjena motiva za ulazak u nešto ne znači ništa i neće promijeniti sam taj odnos?

Ne govorimo o istom odnosu, već povijesno-tradicionalnom razvoju bračne institucije kroz vrijeme. Sukladno tome, ne razumijem tvoju referencu točke 4.



I da, duguješ mi odgovor na ovo:

I kako točno osjećajni fiks anulira aspekt društvene nadogradnje odnosa?

[fauxpersona]

Zelenogorac kaže:

To nije nikakva pretpostavka, nego činjenica da se u tako zamišljenim i doživljenim odnosima ne može naći red i predvidiljivost jer su, kako je to dobro izrazila mlada umjetnica, osjećaji nestalni.

Nisu oni uopće nestalni. Kao i sve na ovom svijetu imaju svoj statički i dinamički aspekt. Druga je stvar što mi težimo "ostakljivanju" trenutka ili trenutaka njihove najintenzivnije i najviše potencije. Takvo što je nemoguće, baš zbog njihova dinamičkog svojstva.

Ljudi su u osnovi "emotivna" bića; naš neokorteks je tek novija konstrukcija evolucije mozga. To znači da su motivi, potrebe i emocije pokratačka snaga čovjeka. Logika, razum, je iznimno koristan alat.

E sad, pitanje je - u kolikoj mjeri ljudi koriste razum da bi "manipulirali" emotivno-psihološkim pravilnostima svoga bića. Da napomenem - poznajem vrlo inteligentne ljude, intelektualno vrlo sposobne, i uvijek uočavam iste motivacijske faktore kao i kod ne-intelektualno orijentirani ljudi; razlika je samo u intelektualnoj manifestaciji osnove prethodnih.

Već iz same strukture mozga proizlazi naša ambivalentna priroda - limbički sustav naprema neokorteksu - osjećaji naprema razumu. To je jedna od temeljnih ambivalencija koju moramo prevladati - dovesti u ravnotežu.

Međutim, negirati osjećaje, negirati dio naše osnove, počesto vodi u razna "intekektualna" opravdanja devijantnih i destruktivnih ponašanja. S druge strane, prihvatiti osjećaje ne znači prepustiti im se na milost i nemilost.

U mladosti sam imao velikih problema sa tom emotivnom komponentom - pokušavao sam ju odbaciti, negirati, izbrisati. Rezultati su bili gotovo katastrofalni.

Intelekt treba biti u službi emocija, ne kao njihov sluga, već prije nešto kao conduit. Kada si svjestan svojih "emotivnih uvjetovanosti", tada možeš lakše njima manipulirati, smišljeno i planski stvarati situacije i okruženja (odnose) koji će polučiti željen emotivni feedback.

Nisu problem muško-ženskih odnosa osjećaji, već njihovo nepoznavanje i slijedom toga željenje nečega što po prirodi stvari (ostakljenje) nije moguće. Problem tih odnosa je nedostatak racionalne komponente, a posljedično odsutnost ili ne-vješta integracija tih dvaju elemenata koja daje nestabilne kompozite.

Dakle, osjećaji nisu nestalni, oni imaju dinamički kontinuitet. Ljubavni problemi nastaju zbog nerazumijevanja naše ljudske prirode, robovanja usvojenim rodnim obrascima koje se ne usuđujemo preispitivati, modificirati i nadrastati. Nedostaje osvještenosti uslijed koje se, pod krinkom razuma, pretvaramo u nesretan spoji visoko-aspirirajućih ne-vještih zadovoljitelja elementarnih potreba.

Ljepota ljudskih bića, posljedično i svega što ona mogu stvoriti - proizlazi iz sinergije opozita; ljudskost je emotivna, ljudskost je razumna - ljubav je razumijevanje i prihvaćanje.

Pitanje je - znamo li, možemo li i želimo li ustrajati raditi na njezinu oživotvorenju. Uostalom, možemo li to ukoliko nismo spremni učiti i propitivati?

[fauxpersona]

Illana kaže:

Neosporna je činjenica ustvari ta da se sigurnost i stabilnost izgubila općenito.....

Samo da se nadovežem. Ta posvemašnja dinamika, promjene, koja stvara iluziju slobode i bezbrojnih opcija, s druge strane stvara strah od neizvjesnosti; kreira se iznimno plodno tlo za prihvaćanje autoriteta "institucija" i njihovih pravila koje imaju za cilj "kompenzirati" strah; sloboda (ili barem njezina percepcija) i strah - kakva ironija!

Isprika na ne-multiquote-u.

[felixx]

Apophis kaže:

Ako išta, hipergamija je daleko više postojala prije, kada žene nisu mogle biti ravnopravne muškarcima sve i da su htjele. Onda je svaka udaja bila hipergamne prirode.

Hipergamija je prisutna u ženskoj psihi danas više nego ikada prije.

Zašto ima toliko puno dobro situiranih žena koje ne uspjevaju naći 'adekvatnog' partnera?

Zašto su sapunjare tako popularne?
Zašto emancipirane žene svršavaju na '50 shades of grey'?

[felixx]

Meadow kaže:

Here we go again, again, here we go

Impresivno je da je otvorena još jedna tema, ali drago mi je da je svoje mjesto pod suncem našla na ovom PDF-u.

Očito žene misle da je o temi feminizma i emancipacije sve više-manje rečeno, (samo još treba muškarce do kraja izdiskriminirati i porobiti u praksi, je li)...

E hebiga, muškarci tek počinju pričati o tome.
Slijedi 'emancipacija muškaraca', sorry...

Ovakvih tema bit će sve više i više, koliko god to feministkinje i bijeli vitezovi pokušavali ugušiti i potisnuti, čak i na ovom forumu.

[north wind]

felixx kaže:

Hipergamija je prisutna u ženskoj psihi danas više nego ikada prije.

To postoji kod muškaraca od pamtivijeka, ali se protiv toga ne buniš.

Zašto ima toliko puno dobro situiranih žena koje ne uspjevaju naći 'adekvatnog' partnera?

Zato što takve više ne pristaju živjeti sa svakakvim budalama, kakvih je pun svijet. U prosjeku populacije muškarci su ipak konzervativniji od žena, u velikim brojevima, prema sociološkim istraživanjima. Situirane žene češće su i visokoobrazovane i emancipirane. Dakle... što će im konzervativci?

Zašto su sapunjare tako popularne?

Pa, sad, ne bih to trpala u isti koš s emancipacijom, a niti s romantičnom ljubavi. LJudi su danas općenito dosta usamljeni i pate od nedostatka ljubavi, jer nemaju više vremena da se bave svim tim emocionalnim pitanjima u strci za egzistencijalnim i ostalim problemima. Nije to samo problem žena, nego i muškaraca, pretpostaljam. Samo, oni će to teže priznati. Osim toga, pitanje je koja uopće publika gleda sapunjare? Koliko su žene koje gledaju sapunjare emancipirane, to bi bilo zanimljivo istražiti? Koliko sapunjare gledaju muškarci?

Zašto emancipirane žene svršavaju na '50 shades of grey'?

Pa zato što im u rl fale dobri ljubavnici, dugotrajni intenzivan seks sa mozgom na paši. Muževi to obično (više) nisu, ili za to nemaju dovoljno vremena ili ih "boli glava", a drugi traže neku korist, a onda to opet nije to. Fali im seksa u kojem se mogu potpuno prepustiti ljubavniku i staviti mozak na pašu. U stvarnom životu takve žene su prilično dominantne, vrlo intenzivno obavljaju više zahtjevnih stvari odjednom, tako da im je submisivan seks neka vrsta "oduška" sa "začinima".

[north wind]

felixx kaže:

Očito žene misle da je o temi feminizma i emancipacije sve više-manje rečeno, (samo još treba muškarce do kraja izdiskriminirati i porobiti u praksi, je li)...

Meni nije jasno zašto se neki muškarci, uključujući i tebe, toliko bojite ženske emancipacije? Meni se čini da muškarci od toga mogu imati samo koristi, najviše seksualne prirode, a takva vam ne bi trebala "škoditi".

E hebiga, muškarci tek počinju pričati o tome.
Slijedi 'emancipacija muškaraca', sorry...

Ma, da, polako, stignete još...

Ovakvih tema bit će sve više i više, koliko god to feministkinje i bijeli vitezovi pokušavali ugušiti i potisnuti, čak i na ovom forumu.

Naravno, kad neki sporo kopčaju, ali i oni će se morati pomiriti sa sudbinom. Vremeplov za vraćanje u prošlost još nisu izumili.

[Apophis]

felixx kaže:

Hipergamija je prisutna u ženskoj psihi danas više nego ikada prije.
Zašto ima toliko puno dobro situiranih žena koje ne uspjevaju naći 'adekvatnog' partnera?

Na temelju čega tvrdiš da dobro situiranih žena koje ne uspijevaju naći adekvatnog partnera "toliko puno"? I kako ćeš pokazati odnos tog broja i broja "loše" situiranih žena koje uspijevaju (ili ne uspijevaju) naći adekvatnog partnera?
Po za sad prezentiranoj logici, i ja pokazujem hipergamna obilježja kada ne želim biti sa ženom koja ne želi raditi/Nije u stanju zaraditi neku plaćicu ili se brinuti o sebi.

felixx kaže:

Zašto su sapunjare tako popularne?

Nude tonu emocija, previranja i intrige; nešto na što ženski emotivni sklop nije imun. A nadalje, sapunjare su ciljane na strogi prosjek i ispodprosjek, ne na visokoemancipirane uspješne poslovne žene.
Uspješne i emancipirane žene nemaju vremena svaki dan sjediti za televizijom u isto vrijeme bilo koji dan, a pogotovo ne od 12 do 16h. kada sapunjare najviše idu.

felixx kaže:

Zašto emancipirane žene svršavaju na '50 shades of grey'?

50 Shades od Grey je napravio boom radi fokusiranja na bondage i SM, općenito fetišističku, predaniju stranu seksualnosti; nešto što su standardni erotski i ljubavni romani zaobišli. A ne zato jer je glavni protagonist usput bogat.
0/3.