Kada ti ne oproste

[Sopor]

Graham kaže:

Problem je jer brutalna iskrenost traži brutalno prihvaćanje tuđe iskrenosti.

"Istina" se ne sipa u lice, to je obično znak nepoštivanja drugih bića oko sebe i produkt nerazmišljanja.

Ne vidim zašto bi se u slučaju isprike nužno očekivalo da druga strana oprosti?
Opet nepoštivanje.


U ovom slučaju nadam se da će autorica naučiti lekciju.

Točno!!

I tema je o tebi - jer očito - ti nisi u stanju oprostiti njemu - jer on tebi ne oprašta brutalnost (iskrenu)!!

[Štrikalica]

w.stella kaže:

ni ja ti ne bi oprostila
ne razumijem kako si ljudi dopuste da rade i govore svakakve gadarije, i onda misli da ako kazu "oprosti" sve je okej i ko da se nije nista desilo!?
pa daj promisli prije nego sto nekog brutalno izvrijedas i kazes mu stvari koje ocito ne zasluzuje (jer ti je poslje bilo zao sto si rekla i imala si potrebu ispricati se sto znaci da mislis da si pogrijesila i da taj doticni to nije zasluzio)..

preko nekih stvari je tesko prijeci, i potrebno je puno vise od riječi oprosti da se nekom oprosti.

Zzbunjeni kaže:

ne bi ti ni ja oprostio a ja sam inače baš miroljubiv

a baš to,zašto bi samo 'oprosti' ispravilo sve,prvo izvrijeđaš nekog a uz to još kao da želiš toj drugoj osobi dio odgovornosti pripisat tj. neće kao oprostit jer ima preveliki ego

a mozda je i u cijeloj prici osoba zbilja neki snob koja je zasluzila vrijeđanje

a jeste neki nježni cvjetići..

totalno mi je suludo da netko ne prihvati iskrenu ispriku za najobičniji verbalni sukob.. što biste tek učinili da vam je ta osoba nešto ukrala, nekog ubila, nanjela vam neko konkretno zlo, a ne samo u facu stresla što vas ide ili ne ide..

[silly_lovefool]

Aries13 kaže:

Ovdje je riječ o tebi naravno.

Iako bi ti voljela govoriti o ljudima koji opraštaju, kao boljim i čovječnijim osobama od ljudi koji ne opraštaju tako lako, to nije tvoja tema - tema je, onakva kako si stavila naslov: KAD TI NE OPROSTE. U skladu s njom gledaj što se dešava u tvom unutarnjem prostoru, jer ti nije oprošteno... dešava se zbrka, gledaj u tu zbrku i vidjet ćeš, kako sam ti rekla u gornjem postu - tvoj vlastiti povrijeđeni poniženi ego. Em je tvoja brutalnost bila neprihvatljiva i tebi i njemu, em je tvoja poniznost ispričavanja neprihvatljiva i tebi i njemu ....

Hvala! Pogodila si u srž.

[cidery]

Apophis kaže:

Nisi jedina. Samo ako ga nisi maliciozno izvrijeđala, nego bila brutalno ISKRENA u čemu je problem?
Ok, kažeš možda nije bilo tvoje mjesto da kažeš neke stvari i to, ali ako si bila iskrena, osoba to nije u stanju prihvatit, zašto bi ti njeno mišljenje poslije i radnje bile iole bitne?
Ja daleko daleko više cijenim ljude koji imaju muda bit iskreni prema meni nego bilo koje druge.

Da, ljudima krhkog ega je lako biti povrijeđen i nije lako oprostiti. Ti si se ispričala, ok, da umiriš svoju savjest i da pokažeš da nisi ne znam, neka oštrokondža. Prihvaćanje isprike iskreno i nije toliko bitno ako misliš ono što si rekla. A misliš.

ispričavanje je znak slabosti...pogotovo ako se ispričam egocentriku i nakon toga se osjećam loše...prepustimo te plemenite geste bajkama...ili se počnimo slagat sa vlastitim mišljenjem

[Štrikalica]

cidery kaže:

ispričavanje je znak slabosti...pogotovo ako se ispričam egocentriku i nakon toga se osjećam loše...prepustimo te plemenite geste bajkama...ili se počnimo slagat sa vlastitim mišljenjem

Kaj tebe sad pere?

Ispričavanje je znak kulture, dobrog odgoja i društvene osjetljivosti..

Druga je priča to kad se treba, a kad se ne treba ispričati. Osobno nemam problem s time da se za neke sitnije stvari ispričam iako smatram da sam u pravu..ako su okolnosti takve da će ta isprika pomoći u smirivanju situacije, a meni neće pasti kruna s glave.

Taman ako se i ispričam u situaciji u kojoj se definitivno nisam morala ispričati, opet mi je to draže nego nerazrješeni odnosi i glupi konflikti.

A onog tko ne prihvati ispriku (naravno, onu koja se odnosi na neke minornije stvari, a ne na "oprosti što sam ti ubio sestru"), pogodila bi nogom. I jesam u nekoliko navrata.

[Apophis]

cidery kaže:

ispričavanje je znak slabosti...pogotovo ako se ispričam egocentriku i nakon toga se osjećam loše...prepustimo te plemenite geste bajkama...ili se počnimo slagat sa vlastitim mišljenjem

jasno mi je na što misliš. Ispričavanje je znak slabosti kada se ispričavaš kontra vlastitog iskrenog mišljenja radi "mira u kući". Tu se slažem.

Znaš šta je jedino veći znak slabosti?
Ne biti se u stanju ispričati uopće i nikad, ni kada znaš da nisi u pravu. Onda si pravi egocentrik oko kojeg se svaka veza bez obzira na njenu prirodu urušava, a između ostalim i slabić koji to krije iza velikog "bravada".

[cidery]

Štrikalica kaže:

Kaj tebe sad pere?

Ispričavanje je znak kulture, dobrog odgoja i društvene osjetljivosti..

Druga je priča to kad se treba, a kad se ne treba ispričati. Osobno nemam problem s time da se za neke sitnije stvari ispričam iako smatram da sam u pravu..ako su okolnosti takve da će ta isprika pomoći u smirivanju situacije, a meni neće pasti kruna s glave.

Taman ako se i ispričam u situaciji u kojoj se definitivno nisam morala ispričati, opet mi je to draže nego nerazrješeni odnosi i glupi konflikti.

A onog tko ne prihvati ispriku (naravno, onu koja se odnosi na neke minornije stvari, a ne na "oprosti što sam ti ubio sestru"), pogodila bi nogom. I jesam u nekoliko navrata.

mene ne pere sad i ponekad...mene pere 24 sata dnevno već jedno 10-ak godina...tvoja lucidnost,inteligencija i obrazovanje uopće nisu upitni...možda malo više društvene osjetljivosti...