Kada trudnoća...

[zrinska66]

Voljela bih čuti vaša mišljenja.
Kako ste znali da je vrijeme za trudnoću?
Koje su po Vama idelane godine?

Kako ste se odlučile na trudnoću. Kako ste znale da ste spremne. Ja još uvijek čekam neki znak.

[Nova0303]

zrinska66 kaže:

Kako ste se odlučile na trudnoću. Kako ste znale da ste spremne. Ja još uvijek čekam neki znak.

kad se dogodi...znat češ...

EDIT: i zašto si otvorila dva ista topica....

[dalia123]

zrinska66 kaže:

Kako ste se odlučile na trudnoću. Kako ste znale da ste spremne. Ja još uvijek čekam neki znak.

meni se slucajno dogodilo... uvijek sam pricala da nisam spremna za to i da necu uskoro imat djecu, a onda kad sam saznala da sam trudna naglo mi se misljenje promjenilo, kad sam cula to malo srceko bila sam spreman na sve

nisam ti bas puno pomogla, jelda? da sam planirala, ne znam kad bi bila potpuno spremna

[lopticica]

Mislim da je to do osobe. Ja cu roditi sa 24. Neko dobije zelju sa 35. Nije pravilo.

[misiz S]

Mi smo evo sad punih 8 godina zajedno, od toga godinu i pol u braku. Od početka smo znali da je toto i da ćemo jednog dana imati djecu. Ja sam uvijek bila po PS-u i rekla - diploma, posao, brak, djeca. Točka
I ako samo se vjenčali na ljeto 2006 i počeli razmišljati. Tad nam je bilo još super biti sosl, uostalom priviknuti se na novu situaciju i na sve. A onda prošle godine, taman tamo negdje oko prve godišnjice smo odlučili da polako idemo na kikača Nekako smo sojetili da smo spremni - koliko čovjek može biti, i da nam nedostaje dijete koje smo planirali. I počeli smo raditi. I onda nam je u listopadu se pojavio plusić na testu i odonda smo van sebe od sreće

Imam trenutke straha, nedoumice, čak i lagane panike, al mm je divan i zna s djecom i zna me vrlo brzo utješiti i vratiti u fazu

A kad popišanac dođe - onda kreće

P.S. Oboje ćemo ove godine navršiti 28. Čisto da se zna

[Thai]

Evo moja priča je skoro identična kao kod Misiz. Skupa smo 4 ipo godine-od toga u braku skoro dvije (od svibnja 2006.)

Meni je isto sve bilo po PS u-fax, posao,stan, malo uživanja zajedničkog i onda beba. Jedan dan sam točno osjetila da sam spremna i taj dan smo počeli radit na bebi i na sreću uhvatilo se iz prve. Ja imam 25 a mm 34

[misiz S]

Thai kaže:

Evo moja priča je skoro identična kao kod Misiz. Skupa smo 4 ipo godine-od toga u braku skoro dvije (od svibnja 2006.)

Meni je isto sve bilo po PS u-fax, posao,stan, malo uživanja zajedničkog i onda beba. Jedan dan sam točno osjetila da sam spremna i taj dan smo počeli radit na bebi i na sreću uhvatilo se iz prve. Ja imam 25 a mm 34

[sleepy]

skupa smo 6 godina, završili fakultete ,zaposlili se , malo putovali po svijetu, zahebavali se i sad se odlučili na bebu. Sad cu 30 a on 29. Mislim da ipak ta diploma donosi neku sigurnost ljudima mada nije pravilo. Ja osobno nisam ni pomišljala na djecu bez toga

[misiz S]

Ja sam htjela završiti fax i zato sam rekla prvo diploma, iako ona ne donosi neku posebnu sigurnost.
Ono što je meni bilo jako bitno je da bar jedno od nas dvoje ima posao. Jer kakav je to brak ako si na roditeljskim financijama. Ako sam u braku onda sam samostalna i odlučujem o svemu s partnerom, a ne da moram pitati roditelje mogu li kupiti nove tenisice i izmišljam kad ću kod koga na ručak.
A za bebu sam isto tako rekla da ne želim prvo iza 30 jer biološki gledano tad već počinje druga priča.
I eto - stvarno sam sretna i samo nek se ovo malo čudo rodi zdravo bit ću jako zadovoljna svojim životom za ovu fazu

[sleepy]

misiz S kaže:

...A za bebu sam isto tako rekla da ne želim prvo iza 30 jer biološki gledano tad već počinje druga priča.
I eto - stvarno sam sretna i samo nek se ovo malo čudo rodi zdravo bit ću jako zadovoljna svojim životom za ovu fazu

Je zbog toga sam se i ja požurila mada sam htjela putovati još koju godinu jer
sad ko zna kad cu ponovo. Al citala sam dosta o rizicima posle tridesete pa se izfrkisala

[pikacu]

evo i moje priče - zajedno smo 10 godina,od toga u braku 1,5 god.,on radi,ja sam apsolventica,neću diplomirati do poroda,ali budem
želju za bebom imam stvarno već jako dugo (nekih 5,6 godina),ali nismo htjeli žuriti dok si ne osiguramo egzistenciju - u brak smo ušli svako sa svojim stanom ,sa svojim autom i njegovom plaćom,tako da imamo sasvim dovoljno da imamo dijete - osobno sam jedna od onih ljudi koji si ne bi dopustili da im dijete hrani soc. služba i sl.
nije mi jasno kako si netko može dozvoliti imati 5-6 djece a nemati im za kruh - takvu situaciju imam u zgradi i to je prežalosno za vidjeti kad te dijete pita teto jel imaš bombon?
već sad razmišljam o stambenom pitanju,školovanju i sl. za svoju Lanu i mislim da bi to tako trebalo biti,jer današnji uvjeti života su teški
po meni,vrijeme za dijete je čim stvoriš nekakve uvjete da ta beba ima gdje doći

[misiz S]

Uz to, nakon koje 2-3 godine s klincem krenu daljnja putovanja
Mislim ako je klinac OK, ako su mu usađene nekoe osnove ponašanja i ako ne pati od hiperaktivnosti
Moji su sa mnom pol Europe prošli, tak sam ja do svoje 10-te išla u Italiju, Čehoslovačku (ondašnju), Austriju, Mađarsku...


Tako da putovanja nisu gotova, samo postaju zabavnija. Trebate vidjeti Norvežane - oni s jednog na drugi kraj Norveške - mama s troje djece od kojih jedno jedva da sjedi - i lete, putuju...U svakom avionu bila su barem 3 klinca

[pikacu]

e da,meni će sljedeći mjesec biti 25,a on ima 27

[danka 29]

Isto kao i Misiz, htjela som sve po PS-u, samo je razlika što smo malo dulje u braku, 3,5 god i malo stariji, oboje 30 godina!

[misiz S]

Danka onda smo iste. Kad ja budem u braku 3,5-4 godine imat ću 30

[micikamikic]

Nema tu pravila, znam cura koje su sa 18 bile sasvim zrele za majčinstvo a isto tako i one preko 37 koje su uvjerene da imaju još vremena za bebu. Ili će ti se zalomit da ostaneš trudna pa ćeš preko noći postati spremna jer nema druge ili će ti se posložiti mozaik i počet ćete radit na projektu zvanom beba.
Kod mene je to sve išlo nekim redom, faks, svadba, ulazak u poduzetničke vode i naposljetku beba. Kad sam ostala trudna malo sam i bila zatečena novom situacijom, ne možeš a da ne pomisliš da si mogla pričekati još malo ali sada mislim da je ovo pravo vrijeme. Meni je 25 a dragom 33 godine

[sami]

Zajedno 10 godina, u braku skoro 4, imamo 29, curicu od 3 i čekamo još jednu bebu. Nakon diplome ja otišla van na post diplomski, on bio zadnja godina, nešto se stalno mimoilazili baš smo upali u krizu i kad je došlo gotovo do prekida shvatili smo da ostatak života nebi imao smisao ako nismo skupa, odlučili u trenu da želimo bebu, odmah je napravili, vjenčali se nakon mjesec i pol,vratili u zg, sredili stan, MM diplomirao, zaposlili se, sad on ide na postdiplomski van, djeca su nam radost i blagoslov naše ljubavi, ni za što nismo zakinuti zato jer ih imamo. Mislim da svaka veza dođe do točke kad osjetiš da joj treba nadogradnja.

[Nova0303]

ja sam u 18-toj osjetila želju za majčinstvom...ali sam na žalost tek u 29-oj srela čovjeka svog života...i nakon 6 mjeseci veze počeli raditi na bebi... sad smo u braku...nedavno sam napunila 31...on će u 10-om 32... iza nas je jedan spontani i radimo već 8-9 mjeseci na novoj bebi... znam da sam ga srela ranije da bi ranije i zatrudnila...ali eto...treba se valjda sve posložiti... sad smo godinu i osam mjeseci u vezi...i 8 mjeseci u braku... i samo nam fali jedna bebica da upotpunimo sve....

[GameDeveloper]

mi smo bili u vezi 4,5 god.kada smo se odlučili vjenčati ali bez bebe.. ja se nikad nisam željela udati trudna, a on me je podržavo..nakon ulasaka u brak počeli smo raditi na bebi i nakon 5mj. sam ostala trudna..u listpadu ove godine rodila se naša curica.. ja ću u lipnju 28(znači rodila sa 27),a on u svibnju puni 27
ja sam zadovoljna i drago mi je što mi se majčinstvo nije desilo ranije(ali da i je nebi žalila) jer mi se sada sve posložilo i to je to


NOVA0303 doći će bebica polako... sretno

[Girasole]

Menije 31 godina i ovo mi je prvi bebač
Upravo u pravo vrijeme, ne zato što mi je 31 nego zato što su mi se u životu, i najvažnije u glavi posložile neke stvari da sam potpunosti spremna bit mama.
Još uvijek me peru neki strahovi hoću li bit dobar roditelj, u smislu emocionalnog i intelektualnog odgoja djeteta (ne presvlačenja, hranjenja i sl.), ali mislim da ćemo ja i moj najdraži muž ipak bit pravi tata i mama